Datum: 23.11.2005
Piše: Saša Čavrag

Licitiranje žrtvama

Istraživačko-dokumentacioni centar na čijem je čelu Mirsad Tokača nedavno je izašao s podatkom da je u periodu od 1992. do 1995. godine u BiH ubijeno oko 100.000 osoba. Od ukupno broja  poginuo je 55.261 civil i 47.360 vojnika (tadašnje tri vojske u BiH).

Poginulo je 38.500 civila Hrvata, Bošnjaka 38.500 i 16.700 civila Srba. U vojskama  najviše je poginulo Bošnjaka 28.000, Srba 14.000 i Hrvata 6.000.

Ukupan broj stanovnika 2004. godine prema procjenama CIA je 4.007.608, od čega je Bošnjaka 1.923.651 (48 odsto),

Srba 1.482.842 (37 odsto) i Hrvata 573.088 (14,3 odsto). Drugim riječima od ukupnog broja Bošnjaka poginulo je 3,39 odsto, a Srba 1,56 odsto.

Šta nam sve ovo pokazuje i poručuje? Kakve zaključke možemo izvući?

Jedno je sasvim jasno, a to je da sve dosadašnje priče o broju poginulih u ratnom vihoru u Bosni i Hercegovini padaju u vodu. Broj poginulih, uz svu dužnu počast svakom stradalom prije svega čovjeku su preuveličane i njima je kalkulisao kako je ko i zbog čega htio i kako su kome njihovi nasilno prekinuti životi bili potrebni u daljoj političkoj karijeri. 

Bila je to najužasnija igra brojki sa mrtvim glavama. Tako su vrlo često predstavnici raznih kancelarija koje se bave problematikom traženja poginulih ili nestalih, političari, a ponekad i međunarodni zvaničnici, u javnost izlazili sa različitim brojem nastradalih.

Davali su vrlo paušalne i nikad naučno dokazane podatke. Broj nastradalih zavisio je od trenutnog dnevno-političkog trenutka i svrhe. Tako je  broj poginulih narastao i do 300.000.

Upravo zato podaci Mirsada Tokače imaju ključnu ulogu u procesu pomirenja u BiH, jer bez konačne istine o broju stradalih, zločincima i žrtvama, vojnicima poginulim u borbama i ubijenim civilima ne može se započeti nova stranica istorije ove zemlje.

I nisu samo žrtve ono s čime licitiraju nacionalističke stranke svih ovih poslijeratnih godina. Aktivni su i njihovi pokušaji da za zločine, koje su počinili njihovi prethodnici, danas sakrivreni u sjenkama i po šumama, okrive nevine. Ali ni to neće biti izvodivo, jer svaki zločin ima svoj trag i dokaz.

Upravo u cilju istine raskrinkavanje prljavih podvala reformisanih šovinista biće veoma značajno za dalji uspjeh svih nas koji želimo normalnu zemlju, koji želimo evropske vrijednosti i nas koji smo ostali ovdje. Nas koji na ulici ne želimo da srećemo ubice i bolesnike, a u umjesto njih da u zatvorima završe nevini. Ne tako davno na djelu smo vidjeli kako je "neko" pokušao da zataška ulogu Desetog diverzantskog odreda Vojske RS u masakru u Srebrenici. Vidjeli smo i druge podvale.

I upravo u ime pravde i zajedničkog života slogan svih nas mora da bude: "Istina sada - mir zauvijek".