Nezavisne novine

Datum: 23.11.2005
Piše: Pero Simić

Vašingtonska istina

Umjesto da budu odgovorni pred istorijom i shvate da će oni biti ti koji će jednom za ovaj narod dogovoriti i nešto dobro, naše političke glavonje bi najradije da taj dogovor dekretom donese ili uspostavi neko drugi u njihovo ime a oni i dalje grakću preko svojih nacionalnih rovova "junačeći" se kako ništa "izdali" nisu

Sa našim ovakvim političarima u Bosni i Hercegovini dobro smo sačuvali i ovo malo pameti!? Da je tako, uvjerili smo se više puta, a evo i nakon tek završene vašingtonske debate, poslije koje narodu u Bosni i Hercegovini po običaju ništa nije jasno, ako sluša rezime ovdašnjih političara. Dobrim dijelom ni o čemu se konkretno dogovarali, ni šta su se dogovorili, ni šta su htjeli da se dogovore.

Više je istina koje smo čuli iz Vašingtona. Ali iskreno govoreći, zar godinama, od naših evidentno politički nepismenih političara, nismo na to navikavani, pa će zbunjeni narod, što je sasvim sigurno i ovaj susret naših plemenskih vođa u dalekom Vašingtonu komentarisati mukom.

Naravno, naše samouvjerene vođe na to su i računale jer bi u protivnom morali da objašnjavaju nešto u šta i sami nisu sigurni.

Normalan čovjek će se, čim ni nakon vašingtonskog vijećanja, bar prema objašnjenjima ovih naših učesnika, ništa nije do kraja dogovoreno, s pravom zapitati šta je sa istinom i kod koga da je tražimo kad nam je naši ne saopštavaju?  Pogotovu što se ta istina tiče svih nas. Šta su te naše vajne vođe tamo radile?

Oko čega su se svađale, zašto su napuštale debatu pa se vraćale, zašto su i tamo naši mali političari oživljavali svoje velike sujete pa se opet jedni drugima inatili kad to ovdje, kod kuće, rade svakodnevno, ne osvrćući se na narod i državu koju predstavljaju?

Upravo zbog toga je i mnogo pitanja na koje bismo željeli da čujemo odgovor? S pravom, jer želimo da se o sudbini svih nas dogovaraju odgovorni političari sa vizijom za budućnost a ne opterećeni razmišljanjima o predstojećim izborima, rejtingu uoči njih, pravdajući se stalno kao papagaji kako neće navodno ništa potpisati na štetu svog naroda. U stvari, velika je muka sa istinom kod naših političara, kako da je kažu a da ostanu tu gdje jesu, po mogućnosti što duže.

Opet kako dobiti odgovor od ovakvih naših političara koji, recimo i poznatu Kenedijevu maksimu izgleda već poodavno čitaju na svoj način: "Ne gledaj šta ti možeš učiniti za svoju državu već gledaj šta država može učiniti za tebe."

Šta nam je onda drugo ostalo do da konstatujemo da su naše glavonje iz vlasti odlučile da istinu o vašingtonskim pregovorima proglase nepoželjnom za svoj narod ili u najmanju ruku da je maskiraju. Za svaki slučaj!? Da se ne boje svemoćne i strpljive Amerike te da ih Kondoliza Rajs nije presjekla svojim namrštenim pogledom, sumnjam da bi i potpisali izjavu o opredjeljenosti za sprovođenje ustavnih reformi u Bosni i Hercegovini.

Vjerovatno bi i dalje sprovodili svoje pasjaluke iza tamo iskopanih rovova. Da li to znači da nas i u narednoj razradi detalja ustavnih promjena koja treba da bude pozitivno završena do kraja marta naredne godine očekuju ti isti pasjaluci!?

Treba li neko već jednom tim našim nadmenim političarima da saopšti da je narod ovdje odavno pod anastezijom i da je kao takav spreman na svaku istinu nakon realno sagledane stvarnosti. Kao i da je spreman i na kompromise za svako rješenje koje nam donosi bolju budućnost i koje će zaustaviti ovu agoniju u kojoj se nalazimo.

Javnost je spremna na to, ali naši političari koji kalkulišu navodno zbog nas, a u stvari zbog sebe, to očigledno nisu. Pa kakve nas onda manipulacije, tenzije i podizanje adrenalina još očekuju do kraja marta naredne godine. Da li ćemo sve to moći preživjeti sa ovim našim političkim manipulantima sada kada im je u Vašingtonu dat jasno markiran prostor u kome treba da se dogovaraju i sasvim dovoljno vremena da donesu tako značajne odluke?

Umjesto da budu odgovorni pred istorijom i shvate da će oni biti ti koji će jednom za ovaj narod dogovoriti i nešto dobro, naše političke glavonje bi najradije da taj dogovor dekretom donese ili uspostavi neko drugi u njihovo ime a oni i dalje grakću preko svojih nacionalnih rovova "junačeći" se kako ništa "izdali" nisu.

Upravo takve neodlučne političare treba da izda narod na sljedećim izborima. Da jednom i nama svane ovdje.

Stav
07. 10. 2006.

• Piše: Zorica Kusmuk
Direktor neće iz fotelje

• Piše: Kristijan Švarc-Šiling
Izbori kada nacionalizam postade građanski
06. 10. 2006.

• Piše: Mirjana Kusmuk
Nisu svi isti

• Piše: Kristijan Švarc-Šiling
Vrijeme je da krenemo naprijed
• Piše: Goran Petrović
Intervjui
05. 10. 2006.

• Piše: Mirza Čubro
Glasali ste

• Piše: Pero Simić
Sposobnost ispred lojalnosti
04. 10. 2006.

• Piše: Dragan Risojević
Debakl malih stranaka

• Piše: Denis Kuljiš
Izbori u Bosni
03. 10. 2006.

• Piše: Predrag Klincov
Promjene

• Piše: Zoran Ostojić
Istorijska šansa postala istorijska odgovornost SNSD-a
• Piše: Žarko Korać
Demokratija i vlast
02. 10. 2006.

• Piše: Sandra Gojković
Izbori

• Piše: Sead Fetahagić
Mučenje građana

Arhiva
| Događaji | Kolumne | Ekonomija | Hronika | Sport | Region | Svijet | Kultura
| Banja Luka | Sarajevo | Zvjezdana prašina | Muzika | Nedjeljne | Auto | Info Tech | Linkovi | Impresum | Naslovna | Webmaster | Nes radio

Internet tim Nezavisnih novina 2001