| Datuma:
28.11.2005
Piše: Žarko Korać
Govor mržnje
Da usvajanje zakona prema evropskim standardima nije dovoljno da bi se i ponašanje ljudi promenilo, najbolje je demonstrirala nedavna javna polemika između Vladana Batića, bivšeg ministra pravde, i Aleksandra Tijanića, direktora Radio-televizije Srbije.
Povod za ovu polemiku bile su krivične prijave koje je Batić podneo protiv Tijanića, u kojima tvrdi da je on odgovoran za zloupotrebu službenog položaja na RTS i pljačku. Reagujući na te optužbe, Tijanić je u svom omiljenom tabloidu napisao sledeće: da je Batić prvi čija kuća nije na točkovima, da je kontradiktorna ličnost - prepečen, a Srbin, da je srpska opozicija romski duvački orkestar koji predvodi Batić, da prizna ko je res-tosterovani srpski minister, da ide i kreči piramide jer su "propanule", i slično.
Bez obzira na užasno nizak nivo pismenosti, ovaj repertoar uvreda ipak ima nešto konstantno – neprekidne aluzije da je Batić Rom. Pritom se njegovo pretpostavljeno romsko poreklo isključivo koristi kao uvreda. Drugim rečima, biti Rom je sramota. Romi su, prema Tijaniću, narod koji nema kuće na zemlji, već na točkovima, "prepečen" je i treba da se vrati i kreči piramide u svojoj prapostojbini, Egiptu. I sve ovo piše bivši savetnik za medije (!) Vojislava Koštunice i današnji direktor RTS, koji traži uvođenje pretplate da bi ona postala JAVNI SERVIS SVIH GRAĐANA. Znač, i Roma.
Zakon o javnom informisanju i Zakon o radiodifuziji, koji su na snazi u Srbiji, izričito zabranjuju govor mržnje. Tijanićev tekst je jedan od najčistijih primera govora mržnje. To je rasistički tekst u kome se jedan čitav narod vređa i izlaze podsmehu. I to nije prvi put da on piše na ovaj način. Javnost do sada nije dovoljno reagovala na ovo najgrublje moguće nipodaštavanje, jedne inače marginalizovane zajednice, koja se konstantno bori sa predrasudama. Predmet polemike tako uopšte više nije Vladan Batić, već rasizam direktora RTS. Pritom je potpuno sporedno da je sam Batić naveo da je po narodnosti Srbin, a ne Rom. Ovde se pripadnost romskoj zajednici tretira kao pridev, koji se može uvek upotrebiti protiv nekoga.
Da li zaista treba podsećati da su u nedavnoj prošlosti i Romi završavali u koncentracionim logorima i da je ova zajednica ubedljivo najsiromašnija u našoj zemlji. Romi nažalost obično nemaju prilike da se sami brane. Oni zavise od pristojnih ljudi da im pomognu da se izbore sa užasnim predrasudama prema njima. Najmanje što ti ljudi treba da učine je da zahtevaju da se govor mržnje sankcioniše, a ne nagrađuje direktorskim položajima i savetničkim mestima. Ali ostaje gorak ukus u ustima, da čovek koji ovako piše, slovi za "zabavnog" novinara. I da ga današnja vlast u Srbiji smatra kompetentnim da vodi, kako on voli da ističe, "nacionalnu" televiziju. |