Datuma: 29.11.2005
Piše: Anton Kasipović

Porez na oduzetu vrijednost

Višegodišnjem političkom srastanju SDS-a i PDP-a je, po svoj prilici, došao kraj. Za prirodu neprihvatljiva, ali za političke odnose moguća pojava da kalem napušta stablo na kojem je oživio i rastao je možda najbolje poređenje sa situacijom u kojoj lider PDP-a Mladen Ivanić najavljuje opoziciono djelovanje.

Tek bi ozbiljnija laboratorijska analiza mogla pokazati da li je kalem izmorio stablo ili stablo više nije dovoljno i majčinski hranilo jednu od svojih grančica. Nesporno je, ipak, da su godinama i cvjetali i rađali - zajedno.

U distanciranju od SDS-a Ivanićeva PDP je, ako ništa drugo, pokazala da računa. Prije svega, moći će reći da su, a sve pogledajući prema izborima, punu (kalendarsku) godinu daleko od ove stranke. Interesantno je da "zbog nepodnošljivog daljeg zajedničkog života" ovaj brak nije razveden u vrijeme kad je Ivanićev mandatar Dragan Mikerević podnio ostavku. Da li je za razlaz pronađen krupniji razlog?

Zanimljivo je svakako što do razvoda dolazi nakon krupnih pitanja, što lične, što kolektivne stvarnosti. Očigledno, procjenjujući da su pitanja učešća u radu Vijeća ministara iza njega, Ivanić više ne svojata SDS. Takođe, simptomatično je da vanbračnu idilu ništa nije trunilo pred nedavni skup u Vašingtonu.

Laboratorijski odgojen politički hibrid, PDP, je četiri godine vladao, udomljavao, zbrinjavao i bogatio. Sad to više ne želi. Da li su svi ovi poslovi obavljeni ili manjka članstva za političke funkcije, ili se s jednogodišnjim predahom stvaraju uslovi za pompezan povratak nakon manje od godinu dana? Ovoj stranci nije strano ni da se i pite i tepsije domogne s minimalnim brojem poslanika. Od gotovo karikaturalne situacije kad je riječ o svojevremenom učešću PDP-a u Narodnoj skupštini RS i Vladi RS je gora samo ona na nivou Bosne i Hercegovine.

Ono što jeste dodatni problem PDP-a je nesporna činjenica da su ovu stranku u samom startu činili i oni koji nisu bili ili to nisu znali u potpunosti, svjesni činjenice da je riječ o klijentelističkoj firmi koja se samo predstavlja kao partija. Dakle, u godinama koje su pojela obećanja izvjesno je da je politički poražen, a ljudski deklasiran i jedan broj onih koji su mislili da u stvari koračaju putem koji prije njih nisu uspjeli napipati ni SDS ni SNSD. Gotovo je izvjesno da je personalna podrška Mladenu Ivaniću u to vrijeme bila obimnija i veća nego partiji koju je osnovao. Tragedija je u tome što je potpuno obrnuto proporcionalno ovim i ovakvim očekivanjima bilo razočarenje i onih koji su smatrali da Ivanića najbolje poznaju. Godinama čuvana u rinfuzi Ivanićeva principijelnost se ovim gestom pokazuje kao lično obojena tečnost kojoj je istekao rok trajanja. Uzimajući obećanja i nade na temelju političkog lizinga Ivanić očigledno nema odgovor na prispjele rate. Nije novost da se u takvim situacijama da bi se vratio kredit kao spasonosno rješenje nudi, a često i uzima novi kredit. Funkcijom neprikosnovenog lidera on se svojevremeno promovirao u vlasnika partije, nagrađujući najvjernije, ali istovremeno onemogućavajući bilo kakvo kritičko promišljanje. Upravo zbog toga se čini logičnim da je za odvajanje od SDS-a odabrao najlošiji trenutak. Dragan Čavić, lider ove stranke, neupitno je oročio postojanje Republike Srpske, samim tim umirio u nekim trenucima gotovo razjareno članstvo. S druge strane, očigledno je da novi profil ove stranke sve više značajnijim, pa i najznačajnijim političkim centrima nije više nepodnošljiv zahvaljujući, prije svega, personalnom Čavićevom angažmanu u reformskim zahvatima. Međutim, unezvjereno gledajući u curenje pješčanog sata Ivanić nije obratio pažnju na pojedine ručne satove koji u posljednje vrijeme pokazuju gotovo ujednačeno evropsko-američko (političko) vrijeme. Šta, dakle, realno može izazvati ovakva odluka PDP-a. Teško je vjerovati da je moguće još jednom vidjeti povratak povjerenja u ovu nesporno pojedincima okrenutu stranku.

Takođe, ako je cilj bio uzdrmati SDS, i to teško drži vodu budući da u odnosu na političke cunamije, koji su tresli ovu partiju u posljednje vrijeme, ovaj lahor može samo osvježiti umorne SDS borce. Da li efekat može biti guranje SDS-a u zagrljaj SNSD-u? Moguće, ali malo vjerovatno, jer i jedni i drugi imaju ili će kao promotivni partijski materijal štampati kalendare za iduću godinu u kojima se vidi kad su izbori.

Ono, dakle, što je moguće da izazove PDP-ova poruka je kriza Vlade RS. Međutim, teško je povjerovati da je uopšte moguće da se Vladi RS dogodi takva kriza u kojoj je već dugo Vijeće ministara u kojem Ivanić radi.

Svako, pa i PDP, naravno ima pravo da djeluje opoziciono. Međutim, prolazno vrijeme i odabrani trenutak malo koga mogu asocirati na principijelnost jer je gotovo opipljivo nastojanje da se operu ruke od prethodne četiri da bi se obezbijedile nove četiri godine vlasti. Ukoliko bi se obračunavao porez na oduzetu vrijednost i formula primijenila na, prije svega, Ivanićeve zahvate, u nesporno ogromnoj brojci bakšiš banke bile bi samo jedna od brojki.