Desnica Radivojević: Hrana ne bi trebalo da poskupi zbog akciza

Povišene cijene goriva, uzrokovane početkom naplate dodatne takse, ne bi u BiH trebalo da dovedu do poskupljenja hrane, kaže Desnica Radivojević, ministar trgovine Federacije BiH.

Najavljuje da će Ministarstvo trgovine FBiH reagovati ako zbog izmjena Zakona o akcizama BiH i zbog nove takse na gorivo ipak dođe do većeg poremećaja cijena na tržištu.

NN: Izmjene Zakona o akcizama BiH, kojim su povećane dadžbine na kafu i cigarete, stupile su juče na snagu. Istovremeno je počela naplata i dodatne takse od 10 feninga po litru goriva. Hoće li sada sve lančano poskupjeti, hrana prije svega?

RADIVOJEVIĆ: S obzirom na primjenu Zakona o akcizama, sigurno je da će dosta firmi na bazi tog zakona povisiti i svoje cijene. Očekivao sam da nafta i naftni proizvodi ne poskupe u tom omjeru, od deset feninga, jer sam imao razgovore sa naftašima ranije. I rečeno mi je da će imati veće razumijevanje. Međutim, nažalost, jedva su dočekali i povisili cijene u omjeru akcize.

NN: Nisu ispoštovali dogovor i šta sad?

RADIVOJEVIĆ: Pa vidjećemo u narednim, dodatnim razgovorima sa njima. Vidjećemo i kako će se ponašati cijena nafte na tržištu, kakva će biti ulazna kalkulativna cijena. Pratićemo i analizirati.

NN: Da se vratimo na životne namirnice... S obzirom na to da je slobodno formiranje cijena, da li ćete nešto poduzeti ako dođe i do njihovog rasta?

RADIVOJEVIĆ: Ne očekujem da će porasti s obzirom na pad životnog standarda u Federaciji BiH i na najave kroz interventni zakon, vezano za smanjenje plate javnoj upravi, s obzirom na nepoznanicu vezanu za svjetsku ekonomsku krizu. Zbog pada proizvodnje i potrošnje ne očekujem porast cijena.

NN: Ali šta ako ipak skoče cijene hrane?

RADIVOJEVIĆ: Ako bude dolazilo do velikih poremećaja, mi ćemo morati koristiti Zakon o kontroli cijena. Vlada mora voditi takvu politiku da ne dođe do toga da najugroženiji stanovnici ne mogu sebi priuštiti osnovne životne namirnice. Rasporedićemo taj teret.

NN: Hoćemo li moći računati na Direkciju za robne rezerve?

RADIVOJEVIĆ: Teško je u ovim trenucima računati na Direkciju za robne rezerve, iako sam ja pokrenuo mnoga pitanja u vezi s tom institucijom. Napravio sam Prednacrt zakona o robnim rezervama i on je usvojen kao dobra osnova za donošenje zakona. Ali, s obzirom na budžet Vlade FBiH, nemogućnosti obezbjeđenja dodatnih sredstava za otkup svih viškova proizvoda, obezbjeđenje za uvoz, nisam baš siguran da ćemo u ovoj godini postići ono što smo željeli.

NN: A šta ćete moći da uradite?

RADIVOJEVIĆ: To je da otkupimo višak naših domaćih proizvoda, pšenice, kukuruza.

NN: Šta je sa projektom otvaranja prodavnica za siromašne u FBiH?

RADIVOJEVIĆ: I to je još u procesu. Koliko mi je poznato, RS je odustala od toga. Mi još nismo. Uradili smo dio, razgovarali sa nekoliko privatnih firmi u Federaciji. Međutim, povratnu informaciju od njih još nismo dobili.

NN: Nekako sve upućuje na to da te prodavnice neće biti otvorene? RADIVOJEVIĆ: Ima određenih teškoća da se ostvari projekat. I na iskustvima drugih zemalja poput Slovenije vidimo da se javlja nedostatak roba. No, pored svega, još nismo odustali.

NN: Kakav je Vaš stav o nedavno usvojenom Zakonu o zaštiti domaće proizvodnje u BiH?

RADIVOJEVIĆ: Zakon je u sukobu sa Svjetskom trgovinskom organizacijom, naročito CEFTA. Nisam siguran da će doći do njegove primjene. Različita su tumačenja, dobro bi bilo da se primijeni, ali da ne dobijemo kontraefekat iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore. Po svim razmišljanjima čini mi se da nismo na dobrom putu i da se već pripremaju kontramjere ukoliko dođe do primjene zakona.

NN: Ima li ovaj zakon dobrih strana?

RADIVOJEVIĆ: Dobro je s aspekta da se pokaže jednom da mi možemo da budemo država koja štiti svoju proizvodnju. Pitanje je samo da li je to dobro u ovom momentu. Postoje drugi načini da se štiti domaća proizvodnja, a da ne kršimo odredbe koje su kompatibilne sa CEFTA.

NN: Na koje druge načine BiH može zaštititi domaću proizvodnju?

RADIVOJEVIĆ: Moramo u okviru BiH tražiti dosta podsticajnih mjera u domaćoj proizvodnji. Mi to radimo, ali nemamo dovoljno sredstava. Moramo ulagati u certificiranje proizvoda, spremati to za izvoz, biti konkurentni. Ne možemo izaći na vanjsko tržište ako nemamo kvalitetan proizvod, certificiran, koji ima dobru cijenu.