Ranka Mišić: Plašimo se socijalne krize

Ranka Mišić, predsjednik Saveza sindikata RS, koja je dobila novi mandat, upozorila je da dešavanja u posljednjih nekoliko mjeseci otvaraju mogućnost socijalne krize u RS i da bi ona mogla imati vrlo loše efekte na poziciju građana i radnika.

"Već imamo ekonomsku krizu koja je uveliko došla u RS, ali ono čega se mi u Sindikatu sada plašimo jeste socijalna kriza", kazala je Mišićeva.

NN: Do kada će se zadržati ovakva situacija i da li se može govoriti o kraju krize?

MIŠIĆ: Ako govorimo o procjeni krize da li jenjava ili se zahuktava, mislim da ove godine imamo problem koji prošle godine nije bio prisutan, a to je problem oko ugovaranja poslova za iduću godinu.

Prošle godine kada nismo imali krizu, poslovi koji su ugovoreni, pogotovo u prerađivačkoj industriji, su nas na neki način održali u ovoj godini.

Sada se bojim da u ovo vrijeme, kada menadžeri treba da počnu sa ugovaranjem poslova sa ino-partnerima, da će takvih poslova biti jako malo zbog krize u svijetu i da će se to direktno reflektovati na manjak posla u našim firmama.

To će se prelomiti ili otpuštanjem radnika ili smanjenjem plata koje su ionako, pogotovo u privredi, niske tako da do polovine iduće godine ne možemo govoriti da kriza jenjava.

NN: Da li je već sada u RS smanjena potražnja za poslom i radnicima?

MIŠIĆ: Ako pogledamo statistiku tu nema drastičnih promjena u odnosu na prošlu godinu. Međutim, ako pogledamo strukturu radnika koji su u prvih pet mjeseci ove godine ostali bez posla i uporedimo s istim periodom prošle godine, onda se vide podaci koji poprilično plaše. U prvih pet mjeseci ove godine bez posla je zbog ekonomske krize ostalo oko 6.000 radnika, a prošle godine samo 2.800, što je za 89 odsto više radnika koji su proglašeni tehnološkim viškom ove godine.

NN: Da li poslodavci zloupotrebljavaju krizu?

MIŠIĆ: Zanimljiv je podatak sporazumnog prekida radnog odnosa, gdje je ove godine oko 4.300 radnika tako prekinulo radni odnos, što je posljedica zloupotrebe krize.

Kada radnik potpisuje ugovor o radu, poslodavac mu daje da potpiše sporazumni prekid radnog odnosa i kada poslodavac ima potrebu da radnika otpusti može to legalno da uradi jer je to radnik potpisao.

Poslodavac više nema nikakvih obaveza prema radniku u smislu otpremnina i otkaznog roka, a iako je to zloupotreba, ne može se dokazati na sudu. Ono što nas još brine jeste prestanak rada na određeno vrijeme, gdje se broj radnika koji su prestali da rade povećao za 26 odsto u odnosu na prošlu godinu.

Ovi pokazatelji govore da krajnja cifra zaposlenih i nezaposlenih nije bitno izmijenjena u odnosu na prošlu godinu, ali da je struktura jako promijenjena iz razloga što je prošle godine bilo puno stečajeva i ti radnici su bili evidentirani kao nezaposleni. Ove godine toliko stečajeva nemamo, ali imamo veliki broj radnika koji su tehnološki višak.

NN: U kojoj grani je najkritičnija situacija?

MIŠIĆ: Trenutno je na udaru metalska i drvoprerađivačka industrija i male trgovine, koje se sve više zatvaraju i radnici ostaju bez posla. Ono čega se u narednom periodu bojimo je udar na građevinarstvo.

Mi smo se plašili da će ekonomska kriza biti najizraženija u tekstilnoj industriji, ali blagovremenom reakcijom Vlade RS, Sindikata i poslodavaca zaustavljeno je otpuštanje radnika.

NN: Na koji način će se Sindikat u ovoj situaciji boriti za radnike?

MIŠIĆ: Sindikat štiti isključivo svoje članove, a radićemo to po principu da se ukazuje na problem i pregovara sa poslodavcima i traži moguće rješenje.

Ukoliko se socijalnim dijalogom ne postigne rješenje, onda imamo štrajkove koji su naše pravo i kojih se nikad nećemo odreći.

Štrajkom se vrši dodatni pritisak na poslodavce, a znamo da svaki štrajk da rezultat, kakav-takav, ali je nekakav pomak. To su kratkoročne mjere, ali su i one dobre kad nemate šta bolje.

Pod ekonomskom krizom se krije svašta, ali moram naglasiti da ima i poštenih poslodavaca, malo ali ih ima, sa kojima se može postići rješenje.

NN: Da li se i kada može očekivati povećanje plata, ako je to uopšte realno očekivati?

MIŠIĆ: Moram priznati da se prvi put od kada sam na čelu sindikata plašim. Mi se sada ne borimo za više, nego se borimo da očuvamo plate na postojećem nivou. Ovo je godina kada se borimo da očuvamo postojeći nivo plata i svako radno mjesto i stečena prava.

To je apsurd u kojem se našao ne samo Sindikat RS, već i u Evropskoj uniji, tako da je u ovoj godini malo preduzeća koja mogu razmišljati o povećanju plata, iako i takvih ima.