Kreditnim okvirom koji je dobila za izgradnju autoputa Bosna i Hercegovina spasava kompanije iz okruženja koje su ostale bez posla u svojim zemljama, tvrdi Semin Mašić, direktor sarajevske "Hidrogradnje".
Zalaže se za promjene u tenderima koje raspisuju međunarodni kreditori, te očekuje da će Vlada FBiH dati preferencijale domaćim firmama na budućim projektima koje bude finansirala.
NN: Kakvo je stanje u "Hidrogradnji" nakon posljednjih potresa i najava štrajkova? Kako ste završili prošlu godinu i s kakvim izgledima ulazite u predstojeću građevinsku sezonu?
MAŠIĆ: Stanje u "Hidrogradnji" jednako je kao u građevinarstvu u BiH, dakle jako teško. Nedostatak investicija dovodi nas u tešku poziciju, imamo 1.000 uposlenika, svi traže nadoknade, ali kako nema projekata i nema realizacije, onda sve teško ide. Stalno se dogovaramo sa sindikatom kako prevazići stanje. Prošlu godinu smo završili negativno, fiksne obaveze su bile velike, tako da imamo zaostatak u isplati plata, zaostatak u obavezama prema fondovima, prema podizvođačima. Ako vam kažem da smo svega 35 posto plana realizirali, jasno je kakva je prošla godina bila. Imamo zastoj i na projektu sarajevske zaobilaznice, gdje nam slovenački SCT duguje određeni novac. Imamo dogovore da to prevaziđemo, ali čekamo da oni riješe svoje probleme.
NN: Vlada FBiH je nedavno zaključila da neće davati nove poslove izvođačima radova dok ne izmire sve obaveze prema podizvođačima. Iako nije navedeno, jasno je da se ovaj zaključak odnosi na SCT?
MAŠIĆ: Oni su zaglavili na prvom lotu na sarajevskoj zaobilaznici zato što su nudili nisku cijenu. Ponovo su ponudili nisku cijenu i na tunelu Vijenac, gdje su dali najbolju ponudu. Teško je ulaziti u njihovu politiku, ali činjenica je da nude ispod cijene, što dovodi do problema u realizaciji.
NN: Tvrdite, dakle, da je njihova cijena dampinška?
MAŠIĆ: Da. Kad je licitirana sarajevska zaobilaznica, i tad smo govorili da je cijena niska, da se za taj novac neće moći izgraditi i sad se to potvrdilo kad oni traže dodatni novac. Upravo tender za tunel Vijenac pokazao je da svi ponuđači nastoje sami dobiti poslove, a onda kad prođe tender zovu domaće kompanije da im pomognu i na taj način namiruju razliku u cijeni. Takođe, praksa im je da ne uzimaju velike firme za podizvođače koji imaju svoje koeficijente i svoje cijene, nego one manje koje su spremne da rade za golo, za ništa.
NN: Šta dalje? Tražili ste od vlasti da Vas ravnopravno tretiraju u narednim velikim infrastrukturnim i elektroenergetskim projektima?
MAŠIĆ: Prije svega očekujemo angažman na projektima koridora 5c, bilo iz prve ili iz druge ruke. Izražena je spremnost da na dionici autoputa prema Zenici izvođači dijelove posla prepuste našim konzorcijima, ali pitanje da li ćemo to uopšte prihvatiti. Unaprijed znamo da je to loša cijena. Pa i mi smo na lotu od Kaknja do Bilješeva ponudili nisku cijenu samo kako bismo prošli, a dogodilo se da smo bili četvrti. Imamo najavu da će za desetak dana biti raspisan treći lot od Gorice do Drivuše i to će biti novi pokušaj domaćih kompanija da dobiju posao. Hoćemo li uspjeti teško je reći. Pokušaćemo izvući iskustva iz svega ovoga, ali očito da nas ovakav način tenderisanja dovodi u tešku poziciju. Jer, naše firme su slabe za razliku od slovenskih i hrvatskih, da ne govorim o austrijskim, godinama su radile takve projekte i imaju iskustvo. Ali, ostali su bez tih projekata i žestoko napadaju ovdje. Nadam se da će naredne godine krenuti jedan od projekata hidroenergije, prije svega mislim na HE Vranduk i Vlada FBiH upravo pokušava da nađe put za angažovanje domaćih kompanija. Mi se nadamo tom poslu, referentni smo, imamo stručne ljude i znanje da to možemo napraviti.
NN: Kako ispraviti praksu da na tenderima koje raspisuju međunarodne finansijske institucije kao EBRD i EIB domaće firme imaju ravnopravniji tretman?
MAŠIĆ: Nadam se da će od ove godine na neke projekte koje finansira svojim novcem Vlada FBiH dati preferencije od 10 do 15 posto. Problem je kod međunarodnih izvora, jer banke propisuju svoje uslove. Mi smo predlagali da kada dobije međunarodni kredit, Vlada doda dio novca kao kompenzaciju za preferencijal. To je jedan način. Drugi način je da se pokuša razgovarati s investitorima da taj novac ne ide isključivo preko međunarodnih tendera, nego da tenderi budu u domaćim uslovima s obzirom na to da se vrijednost svakog posla može lako znati. Inače, u slučajevima ponuda ispod cijene koje smo imali očito je da je korupcija u pitanju. Zašto da ne razgovaramo sa kreditorima za zeničku zaobilaznicu da uslovi tendera budu domaći. Jer, kreditni okvir koji BiH ima spasava hrvatske, slovenske i ko zna čije još firme, dok mi radimo kao podizvođači.
Privatizacija nije izgledna
NN: Kakav je Vaš stav o privatizaciji "Hidrogradnje"? Jedan tender je propao, a ponovo ste u planovima Agencije za privatizaciju FBiH?
MAŠIĆ: U ovoj godini do privatizacije teško da će doći. Ne vjerujem da neko ima interes da kupi firmu u ovoj poziciji. Kad bude objavljen tender, zainteresovani detaljno češljaju firmu i kažu koliko su spremni ponuditi, a mi, htjeli to priznati ili ne, nemamo dobar snimak. S druge strane, ima još neriješenih potraživanja iz Iraka. Već tri godine imamo nenaplaćenih sredstava koja leže u Beogradu. Agencija bi to izuzela iz prodaje, ali mi cijelo vrijeme računamo da bismo se s tim novem, ako bismo ga dobili, mogli stabilizirati. Novac tri godine čeka, naše obaveze rastu i postavlja se pitanje da li će uopšte biti dovoljan da pokrijemo dubiozu.
U Libiju ide 200 radnika
NN: "Hidrogradnja" je dobila posao u Libiji od 43 miliona KM. Kada ćete početi raditi i koliko radnika ćete uposliti?
MAŠIĆ: Čekamo da dobijemo akreditiv i uđemo u nabavku materijala, a bez čega ne možemo raditi. Vjerujemo da će projekat krenuti u ovoj godini, a ugovor se proteže na tri godine. U Libiji imamo stalno oko 690 radnika, a na ovom projektu, koji će nam omogućiti da se stabilizujemo na libijskom tržištu, biće angažovano oko 220 ljudi uz određeni broj lokalne radne snage.