BiH

FELJTON: O bošnjačkim udžbenicima istorije (IV dio)

FELJTON: O bošnjačkim udžbenicima istorije (IV dio)
FELJTON: O bošnjačkim udžbenicima istorije (IV dio)

Pisci bošnjačkih udžbenika istorije trebalo bi da znaju da je Načertanije stvoreno angažovanjem britanske i francuske vlade, kao i poljske emigracije, zbog bojazni da bi nova vlast u Srbiji nakon 1839. mogla napustiti njihovu politiku okupljanja Južnih Slovena oko Srbije i potražiti oslonac u Rusiji

Srbija je mala i beznačajna

Isti autori napisali su i prvi bošnjački udžbenik za treći razred gimnazije (Ibrahim Tepić i Fahrudin Isaković, Historija za III razred gimnazije, Sarajevo 1994), koji je neznatno prošireniji. Jedna od dopuna odnosi se i na Načertanije, za koje je rečeno da je nastalo zbog težnje Srba da "njihova mala i beznačajna država postane snažna". Ono je ostalo "do najnovijeg vremena opsesija velikosrpskih političara" (str. 77). Pisci bošnjačkih udžbenika istorije trebalo bi da znaju da je Načertanije stvoreno angažovanjem britanske i francuske vlade, kao i poljske emigracije, zbog bojazni da bi nova vlast u Srbiji nakon 1839. mogla napustiti njihovu politiku okupljanja Južnih Slovena oko Srbije i potražiti oslonac u Rusiji. Prema tome, Načertanije nije bilo samo plod razmišljanja Ilije Garašanina o stvaranju srpske države u njenim etničkim granicama, sa mogućnošću da jednog dana preraste u jugoslovensku državu, već i rezultat nastojanja vlada dviju zapadnih sila da suzbiju ruski uticaj u Srbiji i na Balkanu. Takođe, valjalo bi napo-menuti da su presudnu ulogu u širenju mita o "Velikoj Srbiji" imali austrougarska diplomatija, koja je diskreditovanjem Srbije nastojala da spriječi stvaranje srpske države u etničkim granicama i da nađe opravdanje za mjere koje je namjeravala preduzeti protiv Srbije ubuduće, i Rimokatolička crkva, koja je svoju agresivnu politiku prema jugoistočnoj Evropi pravdala objašnjenjem misije u ime evropske civilizacije, tj. kao branu prodoru "bizanta". 

 Jedna od dopuna u udžbeniku za treći razred gimnazije odnosi se i na Veliku istočnu krizu (1875 - 1878), tokom koje su Srbi "nemilosrdno uništavali sve na što su nailazili. Bošnjaci nisu imali gdje da sklone svoje porodice. Harale su bolesti i glad. Muslimanima nije bilo mjesta tamo gdje su dospijevali pobunjenici, Crnogorci ili Srbi" (str. 126). Ibrahim Tepić i Fahrudin Isaković uzroke svih srpskih ustanaka tokom XIX vijeka nalaze u želji Srba za uništenjem muslimana. U udžbeniku nema ni pomena o stvarnim razlozima koji su dovodili do oružanih pobuna. Austrougarske vlasti su 1875. zabilježile niz svjedočanstava Srba izbjeglih iz Bosanske Krajine, koja upečatljivo govore o muslimanskom nasilju. Jedan od izbjeglica rekao je da "Turci u kuće kršćanske zalaze i na silu od nas otimaju što im je volja, navodeći da oni na oto pravo imadu". Zabilježeno je i ovo svjedočanstvo jednog od izbjeglih Krajišnika: "Ubijeli pako Turčin Srbina pak se obitelj prituži, dođe Turčin najdulje na 1 mjesec dana u prosti aps; ranili pako Srbin Turčina, ma najmanje, onda ga osude, da u Vidin na robiju ići mora i to na 10 - 16 godina".

 Kolebljivost i nejasnoća u vezi s imenom nacionalnog identiteta muslimanskog stanovništva u Bosni i Hercegovini prisutni su i kod autora udžbenika u kojima je predstavljena istorija nakon 1914. godine. Autori prvog bošnjačkog udžbenika za osmi razred osnovne škole (Mustafa Imamović, Muhidin Pelesić i Muhamed Ganibegović, Historija za 8. razred osnovne škole, Sarajevo 1994), isključivo upotrebljavaju izraz "Muslimani". Mustafa Imamović, jedan od autora ovog udžbenika, još 1990. godine zastupao je stav da je bošnjaštvo davno prevaziđeno kao moguća nacionalna odrednica bosanskohercegovačkih muslimana i da je "većini stanovnika Bosne i Hercegovine, bez obzira na vjeroispovijest, ono neprihvatljivo kao eventualno zajedničko nacionalno ime". Međutim, isti autori, uključujući i Imamovića, u udžbeniku koji je objavljen 1996. godine, umjesto pojma "Muslimani", upotrebljavaju izraz "Bošnjaci", ne samo kad pišu o bosanskohercegovačkim muslimanima, već i o muslimanima u Raškoj. U predgovoru udžbenika za osmi razred osnovne škole iz 2001. godine (Historija - Povijest za 8. razred osnovne škole), čiji su autori Muhamed Ganibegović, Enes Durmišević i Muhidin Pelesić, dato je objašnjenje u kojem je rečeno da Bošnjaci sve do šezdesetih godina 20. vijeka nisu bili priznati kao nacija, kada je to učinio Savez komunista Jugoslavije, ali pod "neodgovarajućim (vjerskim) nazivom - Muslimani". Autori ovog udžbenika kažu da su bosanskohercegovački muslimani svoje "historijsko ime - Bošnjaci, vratili tek na Prvom bošnjačkom saboru 29. septembra 1993. godine, u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu" (str. 3).

 Jedna od karakteristika autora svih bošnjačkih udžbenika istorije jeste njihova netrpeljivost prema Srbima i pokušaj da dokažu kontinuitet "srpskih zločina" nad muslimanskim stanovništvom. Tako je u prvom bošnjačkom udžbeniku za osmi razred osnovne škole rečeno da su srpski odredi nakon Cerske bitke prešli Drinu i ušli u istočnu Bosnu, a zajedno sa crnogorskim četama vršili su "pljačkaške akcije na Drini i u istočnoj Hercegovini". Tom prilikom, ove dvije vojske "počinile su više zločina nad muslimanskim stanovništvom" (str. 19). Autori ovog udžbenika pišu da su Bošnjaci "poučeni iskustvom iz srpsko-crnogorskog upada u istočnu Bosnu" formirali svoje "zaštitne odrede" kako bi se odbranili u slučaju novog napada na njih (str. 21). Međutim, ideja za osnivanjem takvih odreda, u koje je mahom "mobilisan gradski i seoski ološ", postojala je u austrougarskim vojnim krugovima prije početka ratnih sukoba, a njihova uloga bila je posvećena onemogućavanju opštenarodnog pokreta. Tokom Prvog svjetskog rata, pripadnici ovih odreda - šuckori, počinili su brojne zločine (ubistva, silovanja, pljačkanja...) nad srpskim stanovništvom u Bosni i Hercegovini. Zabilježeni su slučajevi da su šuckori tjerali srpske seljake da sami sebi iskopaju raku, prije nego što bi ih zaklali. Šuckori su primoravali Srbe da prodaju vola ili konja, a zatim da kupe pušku, zbog koje su ih hapsili i odvodili u zatvor, u kojem bi zbog tog "zločina" (posjedovanja oružja) ostajali od tri mjeseca do jedne godine. (Nastaviće se)

Autor feljtona je magistar istorijskih nauka, zaposlen na Odsjeku za istoriju Filozofskog fakulteta u Banjaluci. Tekst je napisan nakon jednomjesečnog istraživanja u Institutu "Georg Ekert" u njemačkom gradu Braunšvajgu, a prvobitno je objavljen, u nešto izmijenjenom obliku, u Zborniku za istoriju BiH, br. 6, Beograd 2009, str. 329 - 343.

FUS NOTE:

  1. Milorad Ekmečić, Stvaranje Jugoslavije 1790 - 1918, knj. I, Beograd 1989, str. 469 - 484.
  2.  Slavenko Terzić, Austrougarski mit o "Velikoj Srbiji" i njegova moderna upotreba, Velika Srbija - istine, zablude, zloupotrebe: zbornik radova sa međunarodnog skupa 24 - 26. oktobar 2002, Beograd 2003, str. 315. i 319.
  3. Ilija Kecmanović, Izjave bosanskih izbjeglica o razlozima njihovog bjekstva iz Bosne u avgustu i septembru 1875. godine (Građa iz Državnog arhiva u Zagrebu), Sarajevo 1964, str. 127 - 128, 142.
  4. Darko Tanasković, nav. djelo, str. 48.
  5. Đorđe Mikić, O šuckorima i ostalim neregularnim jedinicama u BiH 1914 - 1918, Radovi Filozofskog fakulteta u Banjaluci, br. 1, Banjaluka 1998, str. 191.
  6. Vladimir Ćorović, Crna knjiga: Patnje Srba Bosne i Hercegovine za vreme Svetskog rata 1914 - 1918, Beograd 1989, str. 81, 95.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije