Analize

Milijarde Komunističke partije su nestale i niko ne zna gdje su

Milijarde Komunističke partije su nestale i niko ne zna gdje su
Foto: Ilustracija | Milijarde Komunističke partije su nestale i niko ne zna gdje su
N.N.

Kad se Sovjetski Savez 1991. godine urušio, bilo je mnogo glasina o sudbini zlatnih rezervi Komunističke partije. Neki istoričari i novinari vjeruju da su neki partijski funkcioneri pokupili ogromne novčane iznose pa ih tajno prenijeli na inostrane bankovne račune.

Komunistička partija Sovjetskog Saveza oduvijek je bila više od političke stranke. Uživajući u monopolu moći do kraja osamdesetih godina, gornji slojevi Partije - Centralni odbor i Politbiro - postojali su kao posebna država, a mnogi od tih funkcionera uživali su privilegije koje nisu bile uvijek legalne.

Početkom devedesetih godina, ubrzo nakon propasti Sovjetskog Saveza, nekoliko iz nekoliko izvora procurjele su informacije da je oko 10 milijardi dolara partijske riznice nestalo bez traga, a većina Rusa bila je sigurna da je novac ukraden.

Viktor Mironenko, bivši šef Komsomola, organizacije mladih partijaca, spomenuo je u intervjuu da je malo prije pada Sovjetskog Saveza Partija imala milijarde dolara, prenosi RBTH.

Izvori za takvo bogatstvo bili su različiti, od mjesečnih članarina redovnih članova Partije (1990. godine je bilo riječi o oko 19,5 miliona članova), uključujući i Fondaciju za zaštitu mira s oko 4,5 milijardi rubalja (2,6 milijardi dolara).

Teško je tačno reći da li je Mironenko imao pravo u vezi s tim iznosom. Arhivi stranaka bili su odvojeni od državnog proračuna, a samo su visoki zvaničnici imali pristup podacima. Odgovarajući na pitanje: "Ko je ukrao taj novac?" Mironenko je slegao ramenima: "Nema pojma. Nisam ja."

Viktor Geraščenko, bivši upravnik Državne banke SSSR-a, potvrdio je 2011. godine da je prema izvještaju Centralnog odbora bilo mnogo novca, ali je sve 1991. godine misteriozno nestalo.

Situacija je zasigurno izgledala vrlo sumnjivo, posebno nakon niza misterioznih smrti. 26. avgusta 1991. godine, šest mjeseci prije kraja Sovjetskog Saveza, Nikolai Kručina, finansijski upravnik Partije koji je bio blizak Mihailu Gorbačovu, ispao je kroz prozor i umro.

Njegov prethodnik Georgi Pavlov, koji je 18 godina vodio poslovanje stranke, slijedio je njegovu sudbinu mjesec dana kasnije. Treći bankar, Dmitrij Lisovolik, koji je vodio američki sektor međunarodnog odjela Centralnog komiteta Komunističke partije i koji je bio usko povezan s gotovinskim tokovima, takođe je nekoliko dana kasnije pao sa svog prozora.

Uprkos takvim čudnim okolnostima, vladini funkcioneri su tvrdili da "zlato Partije" nikada nije postojalo, i naravno da su takve tvrdnje naišle na skepsu u javnosti. Sumnjive smrti, međutim, još uvijek nisu mogle da odgovore na glavno pitanje - gdje je novac nestao?

Znatiželja i želja za pravdom nisu bili glavni faktori koji motivišu ruske vođe da traže "zlato stranke". Nakon što je nova Rusija rođena na pepelu Sovjetskog Saveza, očajnički joj je trebao novac. Izgubljene milijarde mogli su puno da pomognu.

Da bi pronašli novac, Jegor Gaidar, premijer u vladi predsjednika Borisa Jeljcina 1992. godine, unajmio je i privatne detektive iz Krola, svjetski poznate američke istražne agencije. Prema Gaidarovim memoarima, ruska vlada je prestala da traži jer Amerikanci "nisu pronašli značajne informacije". Na kraju, vlada nikada nije objavila izvještaj koji je dostavio Krol.

Šta je moglo da se dogodi s novcem?

Prema jednoj verziji događaja, mogući lopovi mogli su da sakriju "zlato partije" na tajne bankovne račune u Hong Kongu koristeći svoje kineske veze.

Krajem 1980-ih i tokom ranih 1990-ih, banke u Hong Kongu su anonimno vodile mnoge račune i nisu sarađivale s međunarodnim istražiocima kada su tražili ključne podatke (za razliku od, na primjer, švajcarskih banaka). Ostale zemlje u kojima bi novac mogao da nestane uključuju Kipar ili Liban.

Ako novac ipak nije otišao u inostranstvo onda je "zlato partije" odavno rasprodato, rascjepkano u manje količine i poslato desetinama banaka širom svijeta, a vjerovatno nikada neće biti pronađeno.

Još jedna teorija sugeriše da novac nikada nije napustio Rusiju. Visoki funkcioneri stranaka, zabrinuti zbog smrti socijalizma, oprali su novac u zadrugama i javno-privatnim zajedničkim poduhvatima koji su se pojavili krajem osamdesetih, a to je dovelo do stvaranja prvih velikih koncentracija privatnog kapitala u post-sovjetskom periodu.

Jedino što je sada jasno je da vjerovatno nikada nećemo saznati šta se tačno dogodilo s ogromnim količinama novca komunističke partije. Takođe, većina stručnjaka slaže se da nije bila organizovana zavjera starih komunista koji su ukrali "zlato partije" u pažljivo orkestriranoj pljački.

Dok je brod socijalizma tonuo, svaki čovjek je igrao samo za svoj interes i kako bi sebi osigurali početnu prednost u novom, kapitalističkom, svijetu.

(Express.hr)

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije