Nema ulja bez uljarica

Otvarajući na simboličan način početak proljećne sjetve uljarica jedina fabrika ulja u BiH, "Bimal" iz Brčkog, organizovala je i okrugli sto na kojem je ponovo naglašeno da je strateški cilj brčanskog prerađivača da što prije sa parcela domaćih poljoprivrednika obezbijedi polovinu sirovina za godišnje potrebe svojih kapaciteta.

"Bimal" se već godinama nudi proizvođačima, zadrugama i agro-preduzećima, kao vrlo ozbiljan partner, ali je interes za sjetvu soje, suncokreta i uljane repice, neočekivano slab. Čudno je da ratari ignorišu računice koje jasno upućuju na rentabilnost i višestruku korist gajenja ovog industrijskog bilja. Uz plodored (pomalo zaboravljena agro-mjera kod nas), cijene uljarica na evropskoj i svjetskoj pijaci rastu iznad očekivanja. One su za posljednjih pet godina petostruko veće, a razlog uglavnom leži u kvotama koje EU diktira zemljama članicama zbog obaveze proizvodnje bio-dizela kao zamjenskog pogonskog goriva. Tona soje se trenutno plaća 720, a suncokreta 800 KM.

Usaglašavanjem podsticaja na nivou države koji su sada različiti u oba entiteta i naročito destimulativni u RS gdje, uz Tuzlanski kanton, "Bimal" planira ovog proljeća zasijati barem tri i po od potrebnih petnaestak hiljada hektara, te ostale povoljnosti koje garantuje fabrika u Brčkom, uljarice se mogu brzo vratiti na naša polja. To bi značilo i urednije snabdijevanje tržišta priznatim i certifikovanim jestivim uljem iz brčanskog "Bimala" i veći izvoz, manje skokove cijena ove životne namirnice, ali i pristojnu i sigurniju zaradu proizvođačima. Ako o njima i potrošačima u ovoj zemlji neko uopšte i brine.