Kriza ili strah

Posljednjih mjeseci godine koju smo ispratili od ekonomskih eksperata do onih veoma malo upućenih u svjetske ekonomske prilike kao od papagaja slušali smo ponavljanja da nas u 2009. godini čeka, najblaže rečeno, kriza.

Uvidjevši da mediji naprosto gutaju priče o krizi, oni nedobronamjerni i neozbiljni išli su i korak dalje proglašavajući 2009. godinom ekonomskog cunamija, koji će poharati domaću privredu - tek iskoprcanu iz poslijeratnog tavorenja.

Istina je da će u ovoj godini biti problema. Manjih ili većih, teško je govoriti u cjelini, jer postoje sektori koji su mnogo više zavisni od porudžbina iz inostranstva još više preplašenog nego što smo mi.

Dok su rizici za svaki sektor osobeni, zajednički za domaću privredu je strah. Možda su privrednici i više prestrašeni od samih građana, pa su mnogi i prije nego što je na vrata pokucala krizna 2009. odlučili da rjeđe otvaraju svoje sefove i da troše samo za prijeke potrebe.

Zanimljiva potvrda takvog poteza naših biznismena stigla je od njihovih kolega iz grafičke industrije, koji su u za njih najplodonosnijem periodu godine zaradili najmanje. Preduzeća i manjim dijelom banke skresale su svoje troškove za reprezentaciju, pa su grafičari štampali neuporedivo manje promotivnih materijala.

Štedjelo se na kalendarima, olovkama, rokovnicima i drugim tradicionalnim novogodišnjim poklonima, a i oni koji su ih naručili bili su u odstupnici, jer su poslovnim partnerima umjesto skupih torbi poklanjali olovke, kalendare i rokovnike. To je dokaz da se u naše poslovno okruženje, prije krize, uselio strah, kojeg će biti teško otjerati. Za njega je potreban poseban lijek - domaće proizvodnje.