Proslavljeni režiser kultnih filmova kao što su "Taksista", "Razjareni bik" i "Dobri momci" i napokon dobijenog "Oscara" za isto tako kvalitetne "Pokojne" Martin Skorseze, snimio je film po romanu Denisa Lihejna "Zatvoreno ostrvo", a po čijem drugom romanu je Klint Istvud snimio izvrsnu "Mističnu rijeku".
Za glavnu ulogu režiser je ponovo izabrao Leonarda Dikaprija, koji je naslijedio njegovog ranijeg pratioca Roberta de Nira i u ovom filmu pokazao da mu nije baš dostojna zamjena. Ostali karakteri, koje igraju poznati glumci su interesantni i profilisani, dok je posebno zanimljiv lik psihijatra kojeg tumači Maks fon Sidou, ostao tajanstven do samog kraja filma.
Kroz kompleksnu narativnu strukturu u kojoj se prepliću tri vremenska perioda, radnja u mentalnoj instituciji 1957, sjećanje na život s porodicom i ulazak saveznika u Dahau u Drugom svjetskom ratu, režiser je htio da ispriča priču o nasilju uma, za razliku od ranijih ostvarenja, gdje je prednost davao fizičkom nasilju. U toj slojevitoj priči je prikazan već dosta puta viđen poremećaj dvostruke ličnosti, dok je osnovna nit naracije dosta predvidljiva. Uprkos tome, Skorseze drži tenziju na visokom nivou, prvenstveno zahvaljujući odličnoj kameri koja snima iz svih mogućih uglova, atmosferi i fotografiji, dok poseban tonalitet filmu daje muzika uz naglašenu intonaciju violončela. Skorseze je mješajući krimi triler, horor i dramu, napravio omaž na noir filmove tridesetih godina, kao i na ekspresionizam Frica Langa, sličnog onome u "Dr. Murnau", a nije izostala ni "Vrtoglavica" Alfreda Hičkoka, posebno u sekvencama snova i onih sa svetionikom. Odbačenost ostrva od civilizovanog svijeta predstavlja izlovanost mentalno oboljelih osoba, a u zadnjoj rečenici filma: "Bolje je umrijeti kao zdrav čovjek, nego živjeti kao monstrum", koju Endrju Lendis/Tedi Denijels izgovara kao izliječen, ali pristajući na lobotomiju, je predstavljena konkretna srž čitavog filma.
Ovaj film nije u rangu oskarovskog filma, kao ni navedenih filmova u samom uvodu i neće oduševiti ljubitelje Skorsezea, ali estetski svakako zaslužuje i više nego prolaznu ocjenu.