|
|
|
mirke
Gost
|
 |
« Odgovor #1 poslato: 26. 01. 2010. 09:03 » |
Idi gore
|
Međunarodno pravo je samo ljuštura u koju se kako-tako umotaju akti agresije jačih na slabije.
|
|
|
|
|
|
boro975
|
 |
« Odgovor #2 poslato: 27. 01. 2010. 07:29 » |
Idi gore
|
Jbga, to je za Irak poznato, mislim sad se klupko solidno odmotava, a jos te zemlje imaju vojsku tamo, sto i nije bas karakteristicno za prethodna angazovanja, da priznaju sranja a nisu ni vojsku povukli. Do sada je zakljuceno da su dva osnovna izgovora zbog kojih je rat zapocet, podrska Sadama Al-Kaidi i WMD, potpuno pogresna. A da ne postoji medjunarodni legalitet takve operacije, to se znalo od pocetka, za to je Bus formirao "Coalition of the willing" kad vec nije mogao da dobije podrsku UN-a. Doduse, nije mi jasno sta je ovaj Stro mislio sa tom izjavom, jer ne sjecam se da je za Kosovo donesena ikakva rezolucija sem 1244., a pogotovo ne neka rezolucija koja opravdava vazdusne udare i intervenciju NATO. Mada je moguce da mene sjecanje ne sluzi bas najbolje, mislim da se neko od njih malo gubi, jer mi se cini da na tvrdnju jednoga da je rat bio "protivan medjunarodnom pravu" drugi odgovara da "bi Britanija voljela i drugu rezoluciju, ali je ok ako pokusaju i ne uspiju da dobiju jednu slicnu Kosovskoj" a jedina vezana za Kosovo je ova poslije rata, nastala kao rezultat Kumanovskog mira. Dok oni pricaju o zapocinjanju, znaci legitimitetu, casus beli, a ne zavrsavanju rata. Neko brka loncice?
|
|
|
|
|
|
radoslav
Gost
|
 |
« Odgovor #3 poslato: 27. 01. 2010. 10:04 » |
Idi gore
|
Jbga, to je za Irak poznato, mislim sad se klupko solidno odmotava, a jos te zemlje imaju vojsku tamo, sto i nije bas karakteristicno za prethodna angazovanja, da priznaju sranja a nisu ni vojsku povukli. Do sada je zakljuceno da su dva osnovna izgovora zbog kojih je rat zapocet, podrska Sadama Al-Kaidi i WMD, potpuno pogresna. A da ne postoji medjunarodni legalitet takve operacije, to se znalo od pocetka, za to je Bus formirao "Coalition of the willing" kad vec nije mogao da dobije podrsku UN-a.
Doduse, nije mi jasno sta je ovaj Stro mislio sa tom izjavom, jer ne sjecam se da je za Kosovo donesena ikakva rezolucija sem 1244., a pogotovo ne neka rezolucija koja opravdava vazdusne udare i intervenciju NATO. Mada je moguce da mene sjecanje ne sluzi bas najbolje, mislim da se neko od njih malo gubi, jer mi se cini da na tvrdnju jednoga da je rat bio "protivan medjunarodnom pravu" drugi odgovara da "bi Britanija voljela i drugu rezoluciju, ali je ok ako pokusaju i ne uspiju da dobiju jednu slicnu Kosovskoj" a jedina vezana za Kosovo je ova poslije rata, nastala kao rezultat Kumanovskog mira. Dok oni pricaju o zapocinjanju, znaci legitimitetu, casus beli, a ne zavrsavanju rata. Neko brka loncice?
@Boro Ovo sam pokrenuo s nadom da ćeš se javiti. Naime, nisam htio nastaviti pisati na onoj temi o referendumu jer mi se čini da bih otišo malo van teme, a možda ima nekoga tko bi želio nastaviti pisati o tome. Ovo je tema u kojoj mislim da možemo da integrišemo i jedno i drugo. Naime, tamo si reko si da tebe (karikiram) ne interesuju taktika i operativa no legalitet i pravo iz kojeg proizilazi sve ostalo. Tu se mogu složiti s tobom. No, s praktične strane, da bi stao iza takve stvari, ti i s druge strane moraš imat nekoga ko će isto tako postupiti. Na žalost, u BiH toga drugoga, kao što i sam znaš, nema. S druge strane stoje oni koji su djaci "Džeka Strou i inih" te su naučili da njima nikakav legalitet, pravo i osnovne stvari ne sme stajati na putu ka ostvarenju njihovih ciljeva. A i ti i ja vrlo dobro znamo koji je njihov cilj. Sad, ako ti ne želiš pričati o taktici i operativi u suprotstavljanju takvima, no želiš ostati na svojim (daobog ispravnim) pozicijama u pridržavanju prava i legalnosti, onda sam sebi stavljaš klipove u točkove. Ti koji žele ukidanje RS će ti aplaudirati i tapšati te po ramenu (u želji da te zavaraju da ti želiju dobro), ali RS od toga neće imati nikakve koristi. Ja sam upravo zato protiv držanja za osnove, no sam za operativu na terenu. Jedino ona može, u situaciji ovakvoj kakav je, doneti nekih rezultata. Naravno - sve ovo može biti upitno ako postoji razlija u strateškom cilju. Sve ovo što ja pišem važi u slučaju da netko želi osamostaljenje RS. Ako netko želi da RS ostane u okviru BiH, što je takodje sasma OK, onda ovo što sam napisao nema nikakvog smisla. U tom slučaju operativa će biti sasma dugračija - u smislu da se radi tako da RS zadrži samostalnost u okviru BiH. Jer čak i kada bi postojala većinska želja Srba iz RS da ostanu u BiH, ne vjerujem da bi iko želio da mu glavni grad bude Sarajevo. A to je u suštoj suprotnosti od onoga što Bošnjaci želiju. Sve ovo ima veze s temom koju sam pokrenuo tako što Bošnjaci imaju podršku istih onih koji su "eto tako" napali Irak i YU u vezi Kosova. Za te je - kako Strou lepo kaže - OK ako mogu dobiti rezoluciju. No, ako je ne mogu dobiti, nije im problem da krenu i bez nje, kako je bilo i sa Kosovom. Pošto vidiš i znaš tko su ti na višem nivou, onda znašm naravno, i tko su ti koji su na toj liniji u BiH. Ti vrlo precizno znaš kakvi su njihovi načini djelovanja. Tu nema ni "l" od legalnosti kad njima ne odgovara da se radi po zakonu (napašćemo i bez rezolucije). A ako im odgovara da nešto bude po nekom zakonu, onda će da se bore da bude tako i da svima trube da "sve mora da bude po zakonu". (super ako možemo da izboksujemo rezoluciju UN). Znači, razlikujemo se u bazičnom pristupu stvarima. Ja sam za praktična rešenja jer duboko vjerujem da ako se želiš držati legaliteta, moraš imati i partnera koji će se isto tako ponašati. A ja u BiH takvog partnera s druge strane ne vidim i upravo zato vjerujem da bi se tvrdo držanje legaliteta, RS dovelo u veoma nezgodnu i potčinjenu situaciju u datim okolnostima.
|
|
|
|
« Poslednja izmena: 27. 01. 2010. 10:10 Radoslav »
|
|
|
|
|
|
boro975
|
 |
« Odgovor #4 poslato: 27. 01. 2010. 11:24 » |
Idi gore
|
@Boro Ovo sam pokrenuo s nadom da ćeš se javiti. Naime, nisam htio nastaviti pisati na onoj temi o referendumu jer mi se čini da bih otišo malo van teme, a možda ima nekoga tko bi želio nastaviti pisati o tome. Ovo je tema u kojoj mislim da možemo da integrišemo i jedno i drugo. Naime, tamo si reko si da tebe (karikiram) ne interesuju taktika i operativa no legalitet i pravo iz kojeg proizilazi sve ostalo. Tu se mogu složiti s tobom. No, s praktične strane, da bi stao iza takve stvari, ti i s druge strane moraš imat nekoga ko će isto tako postupiti. Na žalost, u BiH toga drugoga, kao što i sam znaš, nema. S druge strane stoje oni koji su djaci "Džeka Strou i inih" te su naučili da njima nikakav legalitet, pravo i osnovne stvari ne sme stajati na putu ka ostvarenju njihovih ciljeva. A i ti i ja vrlo dobro znamo koji je njihov cilj. Sad, ako ti ne želiš pričati o taktici i operativi u suprotstavljanju takvima, no želiš ostati na svojim (daobog ispravnim) pozicijama u pridržavanju prava i legalnosti, onda sam sebi stavljaš klipove u točkove. Ti koji žele ukidanje RS će ti aplaudirati i tapšati te po ramenu (u želji da te zavaraju da ti želiju dobro), ali RS od toga neće imati nikakve koristi. Ja sam upravo zato protiv držanja za osnove, no sam za operativu na terenu. Jedino ona može, u situaciji ovakvoj kakav je, doneti nekih rezultata. Naravno - sve ovo može biti upitno ako postoji razlija u strateškom cilju. Sve ovo što ja pišem važi u slučaju da netko želi osamostaljenje RS. Ako netko želi da RS ostane u okviru BiH, što je takodje sasma OK, onda ovo što sam napisao nema nikakvog smisla. U tom slučaju operativa će biti sasma dugračija - u smislu da se radi tako da RS zadrži samostalnost u okviru BiH. Jer čak i kada bi postojala većinska želja Srba iz RS da ostanu u BiH, ne vjerujem da bi iko želio da mu glavni grad bude Sarajevo. A to je u suštoj suprotnosti od onoga što Bošnjaci želiju. Sve ovo ima veze s temom koju sam pokrenuo tako što Bošnjaci imaju podršku istih onih koji su "eto tako" napali Irak i YU u vezi Kosova. Za te je - kako Strou lepo kaže - OK ako mogu dobiti rezoluciju. No, ako je ne mogu dobiti, nije im problem da krenu i bez nje, kako je bilo i sa Kosovom. Pošto vidiš i znaš tko su ti na višem nivou, onda znašm naravno, i tko su ti koji su na toj liniji u BiH. Ti vrlo precizno znaš kakvi su njihovi načini djelovanja. Tu nema ni "l" od legalnosti kad njima ne odgovara da se radi po zakonu (napašćemo i bez rezolucije). A ako im odgovara da nešto bude po nekom zakonu, onda će da se bore da bude tako i da svima trube da "sve mora da bude po zakonu". (super ako možemo da izboksujemo rezoluciju UN).
Znači, razlikujemo se u bazičnom pristupu stvarima. Ja sam za praktična rešenja jer duboko vjerujem da ako se želiš držati legaliteta, moraš imati i partnera koji će se isto tako ponašati. A ja u BiH takvog partnera s druge strane ne vidim i upravo zato vjerujem da bi se tvrdo držanje legaliteta, RS dovelo u veoma nezgodnu i potčinjenu situaciju u datim okolnostima.
Za mene postovanje zakona i ugovora, znaci obavezujucih akata, nema alternativu. Problemi nastaju kad su doticni dokumenti pogresno napravljeni. Citaj neprecizni, dvosmisleni, nepravedni itd. Mislim da ti u principu govoris da se protiv nefer igraca ne treba ponasati fer, nego im treba uzvratiti njihovim oruzjem i pristupom. Ja se tu uslovno slazem, zaista i treba, ali samo ako su sve moguce pravne alternative iscrpljene. Sto, izmedju ostaloga, povlaci i cinjenicu da moja strana nikad prva ne smije prekrsiti zakon/ugovor, nego samo kao reakcija na ponasanje druge strane, i to nakon pokusaja da se stvar rijesi u granicama legalnosti. Alternativa i jest ovo sto danas imamo, svjetski pravni sistem koji ne funkcionise, pa se desava da Amerikanci ubijaju stanovnika Iraka, Afganistana i drugih drzava "stiteci americke nacionalne ineterse", dok im u stvari kradu resurse, naftu, rude, zene... A sta je sa irackim nacionalnim interesima? U Bosni je situacija komplikovana najvise zbog specificnog ustava, uredjenja, netrpeljivosti grupa i relativnom besmislu situacije u kojoj se nalazimo (dva od tri konstitutivna naroda, mada Bosnjaci nisu narod, ne zele da zive u BiH). Iz toga proizilazi dosta sranja, i tesko je tu biti pametan. Ali ja ne zelim da upadam u zamke i da napravim sablon po kojem cu se na brazaka odrediti prema situacijama, vec smatram da imam obavezu upoznati se dobro sa svakom pojedinacno i onda donijeti neki svoj stav na osnovu moralnih, etickih i zakonskih normi do kojih drzim, znaci licnog i kolektivnog sistema vrijednosti koji je kod nas dostupan. Zato se desava da hvalim Dodika kao licnost, volju, upornost, energiju, znanje, talenat itd., uglavnom kritikujem njegovu unutrasnju politiku, a relativno sam neutralan prema vanjskoj. Znaci, nema generalizacije, nego svaka stvar za sebe, pa kako bude: RTRS je pogrijesio, referendum je sranje, zgrade su sranje, prodaja Telekoma je dobra, ocuvanje nadleznosti je dobro, ugled RS je povecan iako nas to skupo kosta itd. Znaci, nema crno-bijelo, vec u tehnikolor. S druge strane, niko od nas nije ovca koja ne vidi razliku izmedju price i rada, teorije i prakse, onoga kako bi trebalo biti i onoga sto jest. To je nesto opsteljudsko i opstevremensko, da uvijek moze i bolje i gore. Ja sam trenutno u onom stanju svijesti koja tezi idealima, sto blize i bolje. Utopija je nemoguca, ali bolji svijet nije. U tom smislu treba posmatrati i moje stavove oko raznih pitanja, pogotovo svjetske politike. Mnogo puta su pojedine nacije na globalnom planu stavljale sebe iznad drugih. Dva od tih mnogo puta smo imali svjetske ratove. Opet se desava isto. Sledeci svjetski moze znaciti kraj covjecanstva. Sistem medjunarodnog prava koji trenutno postoji nije idealan. Ali se ne moze mijenjati tako da se prvo prekrsi pa naknadno promijeni, ili da jedni imaju pravo na "izuzetke" a drugi ne. Sustina je da narodi, nacije i drzave moraju biti ravnopravni, inace jednog dana cemo se istrebiti za sva vremena. Koalicije koje su pobijedile u oba svijetska rata su upravo to i isticale, da su bile zajednice slobodnih naroda, a ne banda slugu za racun Njemacke. Bilo kako bilo, ja sam legalista. Ako propisi ne valjaju, ne smijemo ih krsiti, vec ih treba mijenjati. E sad, sto ih krse oni koji imaju vojsku i moc, to je na njihov obraz, i mi isto treba da imamo vojsku i moc, ali da je ne zloupotrebljavamo. I to se odnosi kako na misljenje o ratu u Iraku, tako i na pojedine postupke pojedinaca, politicara, institucija ili preduzeca u BiH.
|
|
|
|
|
|
radoslav
Gost
|
 |
« Odgovor #5 poslato: 27. 01. 2010. 03:37 » |
Idi gore
|
Za mene postovanje zakona i ugovora, znaci obavezujucih akata, nema alternativu. Problemi nastaju kad su doticni dokumenti pogresno napravljeni. Citaj neprecizni, dvosmisleni, nepravedni itd. Mislim da ti u principu govoris da se protiv nefer igraca ne treba ponasati fer, nego im treba uzvratiti njihovim oruzjem i pristupom. Ja se tu uslovno slazem, zaista i treba, ali samo ako su sve moguce pravne alternative iscrpljene. Sto, izmedju ostaloga, povlaci i cinjenicu da moja strana nikad prva ne smije prekrsiti zakon/ugovor, nego samo kao reakcija na ponasanje druge strane, i to nakon pokusaja da se stvar rijesi u granicama legalnosti. Alternativa i jest ovo sto danas imamo, svjetski pravni sistem koji ne funkcionise, pa se desava da Amerikanci ubijaju stanovnika Iraka, Afganistana i drugih drzava "stiteci americke nacionalne ineterse", dok im u stvari kradu resurse, naftu, rude, zene... A sta je sa irackim nacionalnim interesima? Da, upravo sam na to mislio. Protiv onih koji ne igraju fer, nikako se ne sme igrati fer. Jer oni krše pravila a kad ih ti prekršiš, onda to tebi spočitavaju na sav glas i svuda trube o tome. A kad njima ukažeš na njihovo kršenje pravila, onda dobiješ hrpu izgovora i ostalih gluposti. Nemam ništa protiv da se pravila poštuju, pa makar ona bila i loša pa čak i nakaradna. Ako su takva, slažam se da ih čak ni tada ne treba kršiti, no ih treba mjenjati. Medjutim, tu dolazimo do osnovnog prblema. Šta ako ta druga strana ta ista pravila koja su loša i nakaradna ne želi mjenjati jer joj baš takva odgovaraju? To je ono pitanje koje ja postavljam sebi - šta raditi u tom slučaju? Kako se onda boriti protiv toga? Znači, to je ono što ja u principu stalno potenciram - praktičnost nad teorijom. Recimo (mada moram priznati da zbilja nisam stručnjak za BiH zakone i Dejton), ako u Aneksu 4 postoji mogućnost da entiteti naprave referendume po odredjenim pitanjima - ja ve vidim probleme (na stranu bacanje novca), da se to i uradi baš zbog onoga što sam naveo u prošlim postovima - da bi se uradila štik proba. Jer obojica znamo da Bošnjaci ni po koju cjenu ne želiju dopustiti održavanje ikakvog referenduma u RS (bez obzira kakvo je pitanje). Zašto, pitam se ja? Upravo zbog toga da RS (apstrahovaćemo Dodika jer je ovo po meni principijelno pitanje), ne bi dobila šansu da testira mehanizam organizovanja referenduma. Sad, o tome sam već pisao te se ne bih ponavljo. U kakvu nas situaciju dovodi ne održavanje te probe? U ono što sam takodjer već opisao - ako se ikada pojavi mogućnost za organizovanje referenduma o odvajanju RS, a Srbi ne budu imali spreman mehanizam za organizovanje istoga, uz ogromno saplitanje (previše blaga riječ) s Bošnjačke (i EU antisrpske) strane, velika je vjerovatnoća da Srbi tu šansu neće moći iskoristiti. I o tome sam već piso - ali probaću ti dati primjer koji je meni veoma značajan. Sjeti se 1999. i bombardovanja Srbije. (vraćamo se na temu ovog posta) Milošević ni u snu nije vjerovao da će onaj lažljivi saksofonista bombardirati SRJ. Znap je da ovaj neće dobit podršku u SB UN, pa je čak i pored toga (nije htio pokazivati zube), bio spreman potpisati sve u Rambujeu, sem čuvenog vojnog aneksa kojim bi dopustio okupaciju Srbije od strane NATO-a. Jednostavno - bio je ubjedjen da je opcija bombardiranja čist blef Klintonov. I nije izvršio nikakve pripreme za odbranu (ono mali što se ko fol radilo, bila je čista maska za narod). I šta se djesilo? Ovaj ga je razbuco ko beba zvečku. Pazi sad - tih 78 dana bombardiranja je od strane Srbije izvučeno na mišiće i na čistu improvizaciju i srčanost na terenu. Milošević s tim nije imo ništa, no je sve vreme proveo u bunkeru u Batajnici. A zamisli da je malo gledo u budućnost i reko: "Slušaj majku mu - ovi me možda čak i mogu bombardirati!", pa da je 96. ili čak 97. naručio od Rusa SS300? Zamisli da je percipiro buduće dogadjaje na Kosmetu i odmah 1997., kad je "pokradeno" cjelokupno naoružanje Albanske vojske, digao (ili bar probo dić) zid na granici kako bi spriječio prebacivanje tog oružja na Kosmet? Ili da je poslo 29-tke na remont i ubacio najnovije naoružanje? Itd, itd... Ne kažem da NATO ne bi ponovo pobjedio, no slika bi ipak bila potpuno drugačija. Znaš, ako je Srbija oonakva kava je bila, uspjela izdržati 78 dana surovih napada NATO-a (za koje su ovi mislili da će trajat 3 dana i da će se Srbija predati), zamisli kako bi to bilo da je Slobodan malkice gledo u budućnost? Cjenim da bi "kapitulacija" bila potpisana pod mnogo povoljnijim uslovima za Srbiju. E sad, u tom svjetlu (pod uslovom da dobro percipiram stvari), ja vidim i ovaj "referendum". Hajmo se mi pripremiti za sve eventualnosti, čisto da ne bi bilo iznenadjenja (znaš ono "akcija "Ništa nas ne smje iznenadit", odložena zbog kiše"). Ja u tome ne vidim ništa loše, čak šta više. Po meni, to nema veze čak ni sa Dodikom. Taj mehanizam, ako se sad sprovede od početka do kraja, ostaje u nasledje i nekim budućima koji će biti na vlasti u RS. Jer kad igraš protiv nekog tko ne poštuje pravila, moraš bit spreman na sve. Čekati da odgovoriš na njegov prvi potez, to je OK, no i tad moraš imati već spreman odgovor, a ne da ga tek počneš smišljati. Ako si nespreman, to te može skupo koštati. Ja bar tako gledam na stvari.
|
|
|
|
|
|
boro975
|
 |
« Odgovor #6 poslato: 27. 01. 2010. 04:34 » |
Idi gore
|
... Nemam ništa protiv da se pravila poštuju, pa makar ona bila i loša pa čak i nakaradna. Ako su takva, slažam se da ih čak ni tada ne treba kršiti, no ih treba mjenjati. Medjutim, tu dolazimo do osnovnog prblema. Šta ako ta druga strana ta ista pravila koja su loša i nakaradna ne želi mjenjati jer joj baš takva odgovaraju? To je ono pitanje koje ja postavljam sebi - šta raditi u tom slučaju? Kako se onda boriti protiv toga? Znači, to je ono što ja u principu stalno potenciram - praktičnost nad teorijom. Vjeruj mi da to nije nikakav problem u normalnom okruzenju. Jedne godine se donese neko pravilo, sledece godine obori i vrati na staro. Demokratija je vladavina vecine, ne sviju, znaci 51% ljudi glasa za nesto, to vazi, i vazi sve dotle dok 51% ne glasa protiv toga. E sad, Bosna je nesto drugo, ali nema potrebe da ti ovde objasnjavam sve manjkavosti i kako se do njih doslo, to smo doticali puno puta. Recimo (mada moram priznati da zbilja nisam stručnjak za BiH zakone i Dejton), ako u Aneksu 4 postoji mogućnost da entiteti naprave referendume po odredjenim pitanjima - ja ve vidim probleme (na stranu bacanje novca), da se to i uradi baš zbog onoga što sam naveo u prošlim postovima - da bi se uradila štik proba. Jer obojica znamo da Bošnjaci ni po koju cjenu ne želiju dopustiti održavanje ikakvog referenduma u RS (bez obzira kakvo je pitanje). Zašto, pitam se ja? Upravo zbog toga da RS (apstrahovaćemo Dodika jer je ovo po meni principijelno pitanje), ne bi dobila šansu da testira mehanizam organizovanja referenduma. Sad, o tome sam već pisao te se ne bih ponavljo. U kakvu nas situaciju dovodi ne održavanje te probe? U ono što sam takodjer već opisao - ako se ikada pojavi mogućnost za organizovanje referenduma o odvajanju RS, a Srbi ne budu imali spreman mehanizam za organizovanje istoga, uz ogromno saplitanje (previše blaga riječ) s Bošnjačke (i EU antisrpske) strane, velika je vjerovatnoća da Srbi tu šansu neće moći iskoristiti. I o tome sam već piso - ali probaću ti dati primjer koji je meni veoma značajan.
Ja stvarno ne vidim zasto uporno insistiras na nekoj probi. Zar je potrebno praviti probu za glasanje, a glasamo svake 2 godine ili cesce. Evo, hajde ti meni objasni u cemu je sustinska razlika u izvodjenju glasanja na izborima i na referendumu, ja je ne vidim. Ljudi ce ici na ista mjesta, dobice neke papire i olovke, stavice X ili zaokruziti, presaviti papit i turiti ga u kutiju, koju ce poslije neki drugi ljudi pokupiti, odnijeti na jedno mjesto na kojem ce biti treci ljudi ovlasteni da prebroje glasove, sto ce onda cetvrti potvrditi, peti objaviti u medijima, a sesti u drzavnim organima se potruditi da ispune sto je izglasano. Sta je toliko specificno za referendum da ga treba posebno spremiti? Samo daj para i ja cu ga drzati svake sedmice ako treba. Sjeti se 1999. i bombardovanja Srbije. (vraćamo se na temu ovog posta) Milošević ni u snu nije vjerovao da će onaj lažljivi saksofonista bombardirati SRJ. Znap je da ovaj neće dobit podršku u SB UN, pa je čak i pored toga (nije htio pokazivati zube), bio spreman potpisati sve u Rambujeu, sem čuvenog vojnog aneksa kojim bi dopustio okupaciju Srbije od strane NATO-a. Jednostavno - bio je ubjedjen da je opcija bombardiranja čist blef Klintonov. I nije izvršio nikakve pripreme za odbranu (ono mali što se ko fol radilo, bila je čista maska za narod). I šta se djesilo? Ovaj ga je razbuco ko beba zvečku. Pazi sad - tih 78 dana bombardiranja je od strane Srbije izvučeno na mišiće i na čistu improvizaciju i srčanost na terenu. Milošević s tim nije imo ništa, no je sve vreme proveo u bunkeru u Batajnici. A zamisli da je malo gledo u budućnost i reko: "Slušaj majku mu - ovi me možda čak i mogu bombardirati!", pa da je 96. ili čak 97. naručio od Rusa SS300? Zamisli da je percipiro buduće dogadjaje na Kosmetu i odmah 1997., kad je "pokradeno" cjelokupno naoružanje Albanske vojske, digao (ili bar probo dić) zid na granici kako bi spriječio prebacivanje tog oružja na Kosmet? Ili da je poslo 29-tke na remont i ubacio najnovije naoružanje? Itd, itd... Ne kažem da NATO ne bi ponovo pobjedio, no slika bi ipak bila potpuno drugačija. Znaš, ako je Srbija oonakva kava je bila, uspjela izdržati 78 dana surovih napada NATO-a (za koje su ovi mislili da će trajat 3 dana i da će se Srbija predati), zamisli kako bi to bilo da je Slobodan malkice gledo u budućnost? Cjenim da bi "kapitulacija" bila potpisana pod mnogo povoljnijim uslovima za Srbiju. Milosevic je znao da ce ga bombardovati ako ne potpise slobodan prolaz i zadrzavanje NATO na citavoj teritoriji Srbije, uz akviziciju svih potrebnih dobara te nepotpadanje pod organe reda u slucaju krsenja zakona. Znao je iz dva razloga - 1. dojavili su mu Francuzi, Rusi i Izraelci, 2. idiot vidi da je taj ugovor u Rambujeu bio sastavljen tako da se ne moze potpisati, jer to potpis na okupaciju. Vojska je bila spremna koliko je mogla biti u tom momentu, jer se jako zaostajalo u MTS-u, zbog sankcija i opsteg propadanja ekonomije. Razmisljalo se o nabavci S-300, ali nije bilo love, Jeljcin nije dao dzabe. Pokusalo se nedostatke u materijalnoj sferi nadokanaditi znanjem, zeljom i voljom. No, od vazduha se ne moze napraviti raketa, pa je uspjeh bio samo djelomican. Na osnovu irackih iskustava napravljen je sistem osmatranja i javljanja koji je funkcionisao uz minimalne gubitke do kraja rata. Ja sam gledao skoro sve brifinge NATO-a, bilo je smijesno gledati prvo onoga majmuna Sea, pa onda onog celavog svabu sa brkovima kako 78 dana ponavljaju da je NATO na korak od unistenja "integrated Serb air defence". I onda im zadnji dan roknemo F-16, cisto da pokazemo da smo mogli uvijek, ali je samo bilo pitanje koliko ce nas da strada. U citavoj operaciji NATO je strahovito podbacio, unistili su sve sto je bilo nepokretno, prazne kasarne, skladista (samo su jedno unistili puno, lik, pukovnik, koji je tu zajebao izvlacenje dobio je mislim 8 godina robije), radare, mostove, fabrike. Na ostalom su se debelo obrukali. Prema njihovim procjenama unisteno je oko 600 tenkova, rezultat je bio 13. Imali su kopneni pokusaj napada koji je, doduse uz teske gubitke, zadrzala 125. motorizovana brigada. Znaci nikakvi specijalci, 72., 63., JSO i ostalo, nego obicna motorizovana brigada i to u uslovima potpune neprijateljske vazdusne nadmoci. Kazu da se Slobo slomio kad su mu pokazali drugu listu ciljeva, koja je sastavljena u SAD, a u kojoj su stajali svi mostovi, fabrike, dalekovodi i ostala javna infrastruktura u Srbiji, sto bi je, da je unisteno, unazadilo jedno 50 godina. Jer kad vec nisu mogli da pobijede vojsku, Ameri su odlucili da Srbiju "blast to stone age". Kumanovski mir je bio takav kakav je ispao, generalno mnogo bolji od Rambujea, ali opet poraz, jer su se vojska, policija, drzavne institucije i veci dio stanovnistva povukli sa Kosova. Medjutim, na osnovu njega je napravljena rezolucija 1244., kojom je, velikim americkim previdom, garantovana cjelovitost Srbije. Znaci, sam ishod rata nije sporan, u sukobu NATO vs Srbi, mi smo porazeni, ali ni oni nisu dobili puno od onoga sto su htjeli. Dokaz je ekspresno penzionisanje skoro svih likova koji su na bilo koji nacin uzeli ucesca u planiranju, komandovanju i izvodjenju operacije "Milosrdni andjeo". Gafove NATO-a poput kolone Siptara i kineske ambasade necu da nabrajam, nit imam vremena, nit ovde ima prostora. Znaci, moje i tvoje glediste na taj dogadjaj izuzetno se razlikuju. E sad, u tom svjetlu (pod uslovom da dobro percipiram stvari), ja vidim i ovaj "referendum". Hajmo se mi pripremiti za sve eventualnosti, čisto da ne bi bilo iznenadjenja (znaš ono "akcija "Ništa nas ne smje iznenadit", odložena zbog kiše"). Ja u tome ne vidim ništa loše, čak šta više. Po meni, to nema veze čak ni sa Dodikom. Taj mehanizam, ako se sad sprovede od početka do kraja, ostaje u nasledje i nekim budućima koji će biti na vlasti u RS. Jer kad igraš protiv nekog tko ne poštuje pravila, moraš bit spreman na sve. Čekati da odgovoriš na njegov prvi potez, to je OK, no i tad moraš imati već spreman odgovor, a ne da ga tek počneš smišljati. Ako si nespreman, to te može skupo koštati. Ja bar tako gledam na stvari. Ovde nije stvar u igri po pravilima. Ovde je stvar da Mile pravi referendum sa besmislenim pitanjem da bi ga iskoristio u untarpoliticke svrhe u izbornoj godini, citaj za dobijanje izbora. Znaci on: obmanjuje javnost, moze izazvati nepopravljivu stetu ako pitanje(a) ne bude dobro osmisljenjo(a), koristi drzavna sredstva za licnu promociju. Meni nije ni na kraj pameti da se pomirim s tim, a ti misli sta hoces.
|
|
|
|
|
|
radoslav
Gost
|
 |
« Odgovor #7 poslato: 27. 01. 2010. 05:40 » |
Idi gore
|
Vjeruj mi da to nije nikakav problem u normalnom okruzenju. Jedne godine se donese neko pravilo, sledece godine obori i vrati na staro. Demokratija je vladavina vecine, ne sviju, znaci 51% ljudi glasa za nesto, to vazi, i vazi sve dotle dok 51% ne glasa protiv toga. E sad, Bosna je nesto drugo, ali nema potrebe da ti ovde objasnjavam sve manjkavosti i kako se do njih doslo, to smo doticali puno puta. Slažem se Ja stvarno ne vidim zasto uporno insistiras na nekoj probi. Zar je potrebno praviti probu za glasanje, a glasamo svake 2 godine ili cesce. Evo, hajde ti meni objasni u cemu je sustinska razlika u izvodjenju glasanja na izborima i na referendumu, ja je ne vidim. Ljudi ce ici na ista mjesta, dobice neke papire i olovke, stavice X ili zaokruziti, presaviti papit i turiti ga u kutiju, koju ce poslije neki drugi ljudi pokupiti, odnijeti na jedno mjesto na kojem ce biti treci ljudi ovlasteni da prebroje glasove, sto ce onda cetvrti potvrditi, peti objaviti u medijima, a sesti u drzavnim organima se potruditi da ispune sto je izglasano. Sta je toliko specificno za referendum da ga treba posebno spremiti? Samo daj para i ja cu ga drzati svake sedmice ako treba. Naglasio sam nekoliko puta a ima veze s drugom stranom koja ne igra fer. Naime - da li misliš da će Bošnjaci (i EU antisrpski lobi), ako se jednoga dana steknu uslovi da RS raspiše referendum o odvajanju, sedeti mirno i gledati kako Srbi izlaze na referendum i izglasavaju odvajanje? Ja sam ubjedjen (čak 100% siguran) da neće. Za takvu tvrdnju i u ovom trenu imaš mnoštvo posrednih i neposrednih dokaza. Čim Bošnjacima i antisrpskom lobiju spomeneš riječ "referendum" oni skaču ko opareni - bez obzira na to koje će se pitanje postaviti na istome. To je fakt. Sad, zašto oni skaču? Jer znaju da postoji odredjena vjerovatnoća da RS dobije mogućnost (ako i kad se steknu uslovi) da izadje na referendum za odvajanje. Oni to jednostavno nikako ne smiju dozvoliti - jer svi njihovi planovi propadaju. Onda sljedi pitanje - kako oni taj referendum mogu spriječiti ako, recimo jednog dana SAD aminuju (ako se steknu uslovi) da RS izidje na taj referendum? Ne mogu trčati Amerima i moliti ih da promjene odluku, naravno. Dakle, kako? Na jedan jedini način - sistemskom opstrukcijom (vetom u RS, pa onda ide na Ustavni sud, pa da li će ovaj olučiti ovako il onako, pa kad će odlučiti, pa ovo, pa ono... itd.) I dok budu trajala ta prepucavanja - Amerima se smuči i kažu: "Eto, pružili smo vam šansu i vi je niste iskoristili. Tko vam je kriv. Zato, pošto ste se pokazali nesposobnima, i niste ništa uradili, sad tišina da ne bismo podjelili packe i da igrate onako kako sviramo." I šta onda? Dakle - to je varijanta o kojoj pričam (a čak sam ubjedjen da će do nje doć i prije no što itko to može očekivati). Znači, imaj spreman odgovor kada dodje stani-pani. Nemoj smišljati odgovor kad vrijeme ističe - nećeš ga smisliti i ode baka s kolačima. Zato stalno govorim o štik-probi! Ako Ameri kažu: "OK, Može" - to znači da imaš samo jednu šansu i na tebi je da je iskoristiš ili ne. Amere - kao što se dobro vidi iz ovog članka kojim sam započo temu, apsolutno ne interesira da li bi to bilo po "zakonu" ili ne, da li je po Dejtonu ili ne. Oni ti pruže šansu i na tebi je da je iskoristiš. Ubjedjen sam da Bošnjaci i ovi drugi već uveliko spremaju odgovor na takvu varijantu (sistemska opstrukcija). Ako Srbi ne budu spremili kontraodgovor, izduvat će ga. A ako ga izduvaju, baj baj. Džaba ti kuknjava da su mogli a nisu uspjeli. Milosevic je znao da ce ga bombardovati ako ne potpise slobodan prolaz i zadrzavanje NATO na citavoj teritoriji Srbije, uz akviziciju svih potrebnih dobara te nepotpadanje pod organe reda u slucaju krsenja zakona. Znao je iz dva razloga - 1. dojavili su mu Francuzi, Rusi i Izraelci, 2. idiot vidi da je taj ugovor u Rambujeu bio sastavljen tako da se ne moze potpisati, jer to potpis na okupaciju. Vojska je bila spremna koliko je mogla biti u tom momentu, jer se jako zaostajalo u MTS-u, zbog sankcija i opsteg propadanja ekonomije. Razmisljalo se o nabavci S-300, ali nije bilo love, Jeljcin nije dao dzabe. Pokusalo se nedostatke u materijalnoj sferi nadokanaditi znanjem, zeljom i voljom. No, od vazduha se ne moze napraviti raketa, pa je uspjeh bio samo djelomican. Na osnovu irackih iskustava napravljen je sistem osmatranja i javljanja koji je funkcionisao uz minimalne gubitke do kraja rata. Ja sam gledao skoro sve brifinge NATO-a, bilo je smijesno gledati prvo onoga majmuna Sea, pa onda onog celavog svabu sa brkovima kako 78 dana ponavljaju da je NATO na korak od unistenja "integrated Serb air defence". I onda im zadnji dan roknemo F-16, cisto da pokazemo da smo mogli uvijek, ali je samo bilo pitanje koliko ce nas da strada. U citavoj operaciji NATO je strahovito podbacio, unistili su sve sto je bilo nepokretno, prazne kasarne, skladista (samo su jedno unistili puno, lik, pukovnik, koji je tu zajebao izvlacenje dobio je mislim 8 godina robije), radare, mostove, fabrike. Na ostalom su se debelo obrukali. Prema njihovim procjenama unisteno je oko 600 tenkova, rezultat je bio 13. Imali su kopneni pokusaj napada koji je, doduse uz teske gubitke, zadrzala 125. motorizovana brigada. Znaci nikakvi specijalci, 72., 63., JSO i ostalo, nego obicna motorizovana brigada i to u uslovima potpune neprijateljske vazdusne nadmoci. Kazu da se Slobo slomio kad su mu pokazali drugu listu ciljeva, koja je sastavljena u SAD, a u kojoj su stajali svi mostovi, fabrike, dalekovodi i ostala javna infrastruktura u Srbiji, sto bi je, da je unisteno, unazadilo jedno 50 godina. Jer kad vec nisu mogli da pobijede vojsku, Ameri su odlucili da Srbiju "blast to stone age". Kumanovski mir je bio takav kakav je ispao, generalno mnogo bolji od Rambujea, ali opet poraz, jer su se vojska, policija, drzavne institucije i veci dio stanovnistva povukli sa Kosova. Medjutim, na osnovu njega je napravljena rezolucija 1244., kojom je, velikim americkim previdom, garantovana cjelovitost Srbije. Znaci, sam ishod rata nije sporan, u sukobu NATO vs Srbi, mi smo porazeni, ali ni oni nisu dobili puno od onoga sto su htjeli. Dokaz je ekspresno penzionisanje skoro svih likova koji su na bilo koji nacin uzeli ucesca u planiranju, komandovanju i izvodjenju operacije "Milosrdni andjeo". Gafove NATO-a poput kolone Siptara i kineske ambasade necu da nabrajam, nit imam vremena, nit ovde ima prostora. Znaci, moje i tvoje glediste na taj dogadjaj izuzetno se razlikuju. Govorimo o različitim vremenski razdobljima. Ja pričam od 97 i 98. Slobo je od strane Francuza, Grka, Rusa i Kineza dobio obavjest o tome da će bombardovanje biti izvedeno sa sigurnošću od preko 95% tek u decembru 1998. godine, kada je impičment pohotnog saksofoniste prošao u Kongresu. No - i to odgovorno tvrdim - on, iako je dobio pouzdane informacije o tome - NIJE VJEROVO da će se Ameri usuditi da to bombardiranje izvedu van SB UN. On je čak do samog kraja Rambujea insistirao na tome da NATO primi Srbiju u svoje članstvo?!?!? Tek mu je negde početkom marta 99 došlo iz dupeta u glavu da će ovi stvarno početi da bacaju bombe, no tad je već za sve bilo kasno, a naročito za nabavku SS300. Ja govorim o 97 (proleće/leto), kad se Albanija "raspala". Tad je oružje krenulo da se u velikim količinama prebacuje na Kosmet. Slobo je imo tačne informacije šta se dešava, ali je mislio (ko i uvjek pogrešno) da je to smješno i da Šiptari ne smiju da pisnu, jer ako pisnu, "ima da ih nema". Na žalost, svi vidimo kakve su posljedice takvoga mišljenja. A imao je šansu da još od 97 sakupi lovu za SS300, da sredi avijaciju, da sredi PVO, da reorganizuje jedinice, da zatvori granicu prema Albaniji itd... samo da je pomislio da bi zbog onoga što se dešava na Kosmetu moglo svašda da se desi i Srbiji. A on to nije pomislio iako su mu stalno javljali šta se dešava. Dakle - najo da misli o budućnosti. Samo o sada. A "sada" nije bilo opasnosti od NATO-a, te zašto bi on "baco novce" na RV i PVO te na reorganizaciju vojske! Pa to je skupo! Na žalost, takva njegova vizija je dovela do ovoga dokle je dovela. Stojim da ipak treba razmišljati o budućnosti i o svim mogućim scenarijima. Kako je to govorio Tita: "neprijatelj nikada ne spava"  Svi uspjesi VJ su zasluga komandanata i vojnika na terenu. To je bila suva improvizacija i hvala Bogu da su se pokazali tako uspješnima jer ko zna šta bi bilo da nisu. NATO ga je ispušio jer je ona vještica nad vješticama mislila da će se Srbi (ne govorim o Miloševiću) predati za 7 dana kad budu bili suočeni s "tolikom silom". Sve njihove greške i nesposobnosti su isplivale na vidjelo onoga trena kad su shvatili da su njihovi sedmodnevni planovi šupljak - te da moraju praviti nove za nastavak bombardiranje. A nisu ih imali. Odatle sve te njihove gluposti jer nisu bili spremni na tolki otpor Srba. Srpske uspjehe na terenu neću komentirati. Na žalost, činjenica je da su imali stanovitih problema sa Šiptarima, no da nije bilo NATO, i to bi se sredilo. Inače Kineska ambasada nije bila NATO gaf. Ona je gadjana namjerno jer je tu bio glavni centar veze obaveštavanja o naletima. Ovde nije stvar u igri po pravilima. Ovde je stvar da Mile pravi referendum sa besmislenim pitanjem da bi ga iskoristio u untarpoliticke svrhe u izbornoj godini, citaj za dobijanje izbora. Znaci on: obmanjuje javnost, moze izazvati nepopravljivu stetu ako pitanje(a) ne bude dobro osmisljenjo(a), koristi drzavna sredstva za licnu promociju. Meni nije ni na kraj pameti da se pomirim s tim, a ti misli sta hoces.
Čini mi se da iz ovoga proizilazi naše nerazumjevanje. Ti sve ovo vezuješ za Mileta i, koliko ja shvatam, tvrdiš da iza ovoga referenduma ne stoji ništa do njegove obmane javnosti, arčenje love za ličnu promociju itd. Ne znam, možda si i u pravu. Niko ne tera tebe, ako misliš da on to radi eto tek teko (ono što sam već navodio - korump.polit.koji trapa ko guska po magli), da se s time miriš. Ja ŽELIM vjerovati, čak iako ima toga o čemu ti govoriš, da pored toga ima i nekog razmišljanja o budućim eventualijama. Posebice zbog toga što vjerujem da on sve ovo ne radi baš na svoju ruku, no se "konsultuje s relevantnim faktorima", koji mu pružaju podršku (bar deklarativnu) u borbi za RS.
|
|
|
|
|
|
boro975
|
 |
« Odgovor #8 poslato: 27. 01. 2010. 06:22 » |
Idi gore
|
Naglasio sam nekoliko puta a ima veze s drugom stranom koja ne igra fer. Naime - da li misliš da će Bošnjaci (i EU antisrpski lobi), ako se jednoga dana steknu uslovi da RS raspiše referendum o odvajanju, sedeti mirno i gledati kako Srbi izlaze na referendum i izglasavaju odvajanje? Ja sam ubjedjen (čak 100% siguran) da neće. Za takvu tvrdnju i u ovom trenu imaš mnoštvo posrednih i neposrednih dokaza. Čim Bošnjacima i antisrpskom lobiju spomeneš riječ "referendum" oni skaču ko opareni - bez obzira na to koje će se pitanje postaviti na istome. To je fakt. Sad, zašto oni skaču? Jer znaju da postoji odredjena vjerovatnoća da RS dobije mogućnost (ako i kad se steknu uslovi) da izadje na referendum za odvajanje. Oni to jednostavno nikako ne smiju dozvoliti - jer svi njihovi planovi propadaju. Onda sljedi pitanje - kako oni taj referendum mogu spriječiti ako, recimo jednog dana SAD aminuju (ako se steknu uslovi) da RS izidje na taj referendum? Ne mogu trčati Amerima i moliti ih da promjene odluku, naravno. Dakle, kako? Na jedan jedini način - sistemskom opstrukcijom (vetom u RS, pa onda ide na Ustavni sud, pa da li će ovaj olučiti ovako il onako, pa kad će odlučiti, pa ovo, pa ono... itd.) I dok budu trajala ta prepucavanja - Amerima se smuči i kažu: "Eto, pružili smo vam šansu i vi je niste iskoristili. Tko vam je kriv. Zato, pošto ste se pokazali nesposobnima, i niste ništa uradili, sad tišina da ne bismo podjelili packe i da igrate onako kako sviramo." I šta onda? Dakle - to je varijanta o kojoj pričam (a čak sam ubjedjen da će do nje doć i prije no što itko to može očekivati). Znači, imaj spreman odgovor kada dodje stani-pani. Nemoj smišljati odgovor kad vrijeme ističe - nećeš ga smisliti i ode baka s kolačima.
Zato stalno govorim o štik-probi! Ako Ameri kažu: "OK, Može" - to znači da imaš samo jednu šansu i na tebi je da je iskoristiš ili ne. Amere - kao što se dobro vidi iz ovog članka kojim sam započo temu, apsolutno ne interesira da li bi to bilo po "zakonu" ili ne, da li je po Dejtonu ili ne. Oni ti pruže šansu i na tebi je da je iskoristiš. Ubjedjen sam da Bošnjaci i ovi drugi već uveliko spremaju odgovor na takvu varijantu (sistemska opstrukcija). Ako Srbi ne budu spremili kontraodgovor, izduvat će ga. A ako ga izduvaju, baj baj. Džaba ti kuknjava da su mogli a nisu uspjeli. Opstanak BiH kao drzave najmanje zavisi od referenduma u RS. To znaju i muslimani, tako da ce svi protesti biti glumatanje. BiH ce se raspasti onda kad nestanu sile koje je drze na okupu i to je to, sem u slucaju da se od nje napravi kvalitetna drzava sa dobrim standardom i vldavinom prava, sto je izvjesno koliko i sletanje covjeka na Pluton. Referendum tu ne igra skoro nikakvu ulogu, i bez njega se zna da 90% Srba ne zeli da zivi u drzavi BiH, a oni cine 90% stanovnistva RS, tako da je bilo kakva proba ili priprema na neko federalno preseravanje bespotrebna, prosla su vremena folirancije i laganja kad su im zbog saudijskih milijardi mediji citavog zapada stajali iza ledja, sad ce situacija biti malo drugacija. Znaci, ako MZ odluci da rasformira BiH, nit ce trebati referendum, nit ce je sve sarajevske suze moci sacuvati. Govorimo o različitim vremenski razdobljima. Ja pričam od 97 i 98. Slobo je od strane Francuza, Grka, Rusa i Kineza dobio obavjest o tome da će bombardovanje biti izvedeno sa sigurnošću od preko 95% tek u decembru 1998. godine, kada je impičment pohotnog saksofoniste prošao u Kongresu. No - i to odgovorno tvrdim - on, iako je dobio pouzdane informacije o tome - NIJE VJEROVO da će se Ameri usuditi da to bombardiranje izvedu van SB UN. On je čak do samog kraja Rambujea insistirao na tome da NATO primi Srbiju u svoje članstvo?!?!? Tek mu je negde početkom marta 99 došlo iz dupeta u glavu da će ovi stvarno početi da bacaju bombe, no tad je već za sve bilo kasno, a naročito za nabavku SS300. Ja govorim o 97 (proleće/leto), kad se Albanija "raspala". Tad je oružje krenulo da se u velikim količinama prebacuje na Kosmet. Slobo je imo tačne informacije šta se dešava, ali je mislio (ko i uvjek pogrešno) da je to smješno i da Šiptari ne smiju da pisnu, jer ako pisnu, "ima da ih nema". Na žalost, svi vidimo kakve su posljedice takvoga mišljenja. A imao je šansu da još od 97 sakupi lovu za SS300, da sredi avijaciju, da sredi PVO, da reorganizuje jedinice, da zatvori granicu prema Albaniji itd... samo da je pomislio da bi zbog onoga što se dešava na Kosmetu moglo svašda da se desi i Srbiji. A on to nije pomislio iako su mu stalno javljali šta se dešava. Dakle - najo da misli o budućnosti. Samo o sada. A "sada" nije bilo opasnosti od NATO-a, te zašto bi on "baco novce" na RV i PVO te na reorganizaciju vojske! Pa to je skupo! Na žalost, takva njegova vizija je dovela do ovoga dokle je dovela. Stojim da ipak treba razmišljati o budućnosti i o svim mogućim scenarijima. Kako je to govorio Tita: "neprijatelj nikada ne spava"  Svi uspjesi VJ su zasluga komandanata i vojnika na terenu. To je bila suva improvizacija i hvala Bogu da su se pokazali tako uspješnima jer ko zna šta bi bilo da nisu. NATO ga je ispušio jer je ona vještica nad vješticama mislila da će se Srbi (ne govorim o Miloševiću) predati za 7 dana kad budu bili suočeni s "tolikom silom". Sve njihove greške i nesposobnosti su isplivale na vidjelo onoga trena kad su shvatili da su njihovi sedmodnevni planovi šupljak - te da moraju praviti nove za nastavak bombardiranje. A nisu ih imali. Odatle sve te njihove gluposti jer nisu bili spremni na tolki otpor Srba. Srpske uspjehe na terenu neću komentirati. Na žalost, činjenica je da su imali stanovitih problema sa Šiptarima, no da nije bilo NATO, i to bi se sredilo. Inače Kineska ambasada nije bila NATO gaf. Ona je gadjana namjerno jer je tu bio glavni centar veze obaveštavanja o naletima. Slazem se da je Slobo pogresno procijenio neke stvari, ali on je imao odlicne izvore informacija i tacno znao sta se desava. Mejdutim, mislim da ti previdjas velicinu sukoba koji se zapravo odvijao. Sve sto je odigrano oko Kosova rezirale su SAD i Njemacka. Postoji prica da vojna intervencija nije bila u planu dok se nije vidjelo da ne postoje nikakve sanse da se Siptari sami vojno izbore za nezavisnost. Esadun je bio poslat na Kosovo da procjeni situaciju i obezbjedi protok droge za zapadnu Evropu, i skontao je da Siptari nemaju nikakve sanse sa onih par kalasa sto su ih dobili da ozbiljnije ugroze VJ. Jedino sto su mogli jest da prave zasjede patrolama, ali kad je policija pocela ljudima da ceslja teren, znaci nista tehnika nego covjek na covjeka, i kad je u par mjeseci 1998. unisteno nekoliko grupa i baza OVK, shvatili su da ne postoji nacin da sami dobiju rat. Tad se pocela nabiflavati sila za intervenciju, slijedio je Rambuje i bombardovanje. Iskreno, ja Slobu uopste ne volim, donio je dosta pogresnih odluka, odlican takticar i nikakav strateg, medjutim ovde ne vjerujem da se moglo ista bolje napraviti, sami protiv SAD i Njemacke, sa Rusijom na koljenima i Kinom koja tad nije shvatala sustinu problema nista se nije moglo. Bilo ko da je bio na mjestu Slobe rezultat bi bio isti. Sto se tice VJ, ono sto je za tebe bila improvizacija vojnika i starjesina za mene je vrhunska taktika suprotstavljanja mnogo nadmocnijem neprijatelju, u kojoj se jasno vidio metod i sistem, jer su Ameri sve do zadnjeg dana intervencije drvenih muda silazili ispod 8000 metara da nesto bombarduju. Opet ponavljam, vojska je bila spremna koliko je mogla biti, pogotovo na psiholoskom planu, ako je za Slobu bombardovanje bilo iznenadjenje, za VJ nije. Nosena iskustvima Iraka i Bosne, odradila je posao prilicno dobro, mada to i nije za neku utjehu jer smo rat izgubili. No, nacin na koji smo ga izgubili puno vise govori o nesrazmjeri snaga nego o nekvaliteti VJ ili losem radu drzavnog vrha. Naprosto, nije postojao nacin da se tad dobije taj rat, kao sto danas ne postoji nacin da se on ponovi. Čini mi se da iz ovoga proizilazi naše nerazumjevanje. Ti sve ovo vezuješ za Mileta i, koliko ja shvatam, tvrdiš da iza ovoga referenduma ne stoji ništa do njegove obmane javnosti, arčenje love za ličnu promociju itd. Ne znam, možda si i u pravu. Niko ne tera tebe, ako misliš da on to radi eto tek teko (ono što sam već navodio - korump.polit.koji trapa ko guska po magli), da se s time miriš. Ja ŽELIM vjerovati, čak iako ima toga o čemu ti govoriš, da pored toga ima i nekog razmišljanja o budućim eventualijama. Posebice zbog toga što vjerujem da on sve ovo ne radi baš na svoju ruku, no se "konsultuje s relevantnim faktorima", koji mu pružaju podršku (bar deklarativnu) u borbi za RS.
Upravo. Nase nerazumjevanje proistice iz tvog neshvatanja da je citava ta prica oko referenudma u RS u bilo kojem obliku iskljucivo vezana za Dodika, on je to izmislio i on jedini to redovno poteze, ali uvijek kad mu treba za unutrasnje svrhe. Ne znam s kojim bi se to relevantnim faktorima trebao konsultovati, kad mu sad svi relevantni faktori sem srbijanskih politicara rade o glavi. Ja nisam protiv refrenduma per se, spominjao sam vec refrendum za pristup NATO-u, vec sam protiv besmislenog referenduma koji ce sluziti samo Mili za ispitivanje javnog mnijenja. Ako mu je do toga nek izvadi kes iz dzepa i plati neku agenciju, a ne da arci nase pare u vrijeme ovolike nezaposlenosti.
|
|
|
|
|
|
radoslav
Gost
|
 |
« Odgovor #9 poslato: 27. 01. 2010. 07:32 » |
Idi gore
|
Opstanak BiH kao drzave najmanje zavisi od referenduma u RS. To znaju i muslimani, tako da ce svi protesti biti glumatanje. BiH ce se raspasti onda kad nestanu sile koje je drze na okupu i to je to, sem u slucaju da se od nje napravi kvalitetna drzava sa dobrim standardom i vldavinom prava, sto je izvjesno koliko i sletanje covjeka na Pluton. Referendum tu ne igra skoro nikakvu ulogu, i bez njega se zna da 90% Srba ne zeli da zivi u drzavi BiH, a oni cine 90% stanovnistva RS, tako da je bilo kakva proba ili priprema na neko federalno preseravanje bespotrebna, prosla su vremena folirancije i laganja kad su im zbog saudijskih milijardi mediji citavog zapada stajali iza ledja, sad ce situacija biti malo drugacija. Znaci, ako MZ odluci da rasformira BiH, nit ce trebati referendum, nit ce je sve sarajevske suze moci sacuvati. Nikako se ne slažem s tobom. Opstanak BiH itekako zavisi od referenduma. Možda ne na onaj način na koji se to uobičajno percipira, no zavisi. Evo zašto. Ako se steknu uslovi (to stalno ponavljam - a to znači ako MZ, tj. SAD i deo EU) da se BiH razidje, onda se to mora nekako i formalizovati. Ne može se reći (bilo tko - SAD ili netko drugi): "E od danas BiH ovakve kakva je, više nema i to je to". Formalizacija se može izvršiti na par načina - Ograničenim sukobom (posle kojeg će se potpisati nešto u "Butmiru" i na taj način se potvrditi novo stanje na terenu), ili novom Balkanskom konferencijom, na koju bi trebalo pristati svi akteri u BiH kako bi potpisali nešto oko čega se svi zajedno dogovore (što će biti, prizat ćeš, jako teško ako se u tu konferenciju udje s ovih pozicija na kojima su svi sada). A možda i kombinacijim oba. Bilo kako bilo, ako se staknu uslovi (dosadan sam s ponavljanjem, ali moram), jedan od načina izvršenja priprema za novu Balkansku konferenciju mora biti i rezultat referenduma u RS. To može biti jedini regularni dokument kojim se potvrdjuje volja većine gradjana RS. Sa tim dokumentom se ide na konferenciju i "velike sile" onda imaju čime mahati ispored očiju onih koji su bili protiv razdeljivanja BiH. Takodje to što kažeš - "... i bez njega se zna da 90% Srba ne zeli da zivi u drzavi BiH..." je ipak samo tvrdnja. To mora dobiti svoju zvaničnu potvrdu jer ako ne dobije svi mogu tvrdit da to nije tačno. (zato se tu od strane Bošnjaka ubacuje i priča o popisu bez nacionalnih odrednica). Drugo, nikako se ne slažem da će Bošnjaci, u slučaju da MZ odluči da BiH ovakve kakva je više ne bude, sjedeti skrštenih ruku. Moći će oni, uz pomoć drugih, uraditi mnogo toga. Znaš i sam da u EU postoje antisrpske snage (iste one koje pokušavaju stvoriti neo-Austrougarsku - čini mi se da smo je jednom već doticali te teme) i njima nikako ne odgovara nestanak ovakve BiH (ne zato što vole Bošnjake, no štop želiju slabu Srbiju). Oni će žestoko raditi na tome da do toga ne dodje. A kao što već rekoh, RS će, najvejerovatnije, od SAD dobiti samo jednu šansu da "fromalizuje" svoje težnje (ako Srbija to bude izboksovala u pregovorima sa SAD koji će skoro usljediti). Ako je propusti, sledeće će teško bit, ako je uopće bude i bilo. Zato mislim da je referendum jako bitan. Stvar se, ako dodje do toga, mora formalizovati i uvjesti u pravnu formu. Slazem se da je Slobo pogresno procijenio neke stvari, ali on je imao odlicne izvore informacija i tacno znao sta se desava. Mejdutim, mislim da ti previdjas velicinu sukoba koji se zapravo odvijao. Sve sto je odigrano oko Kosova rezirale su SAD i Njemacka. Postoji prica da vojna intervencija nije bila u planu dok se nije vidjelo da ne postoje nikakve sanse da se Siptari sami vojno izbore za nezavisnost. Esadun je bio poslat na Kosovo da procjeni situaciju i obezbjedi protok droge za zapadnu Evropu, i skontao je da Siptari nemaju nikakve sanse sa onih par kalasa sto su ih dobili da ozbiljnije ugroze VJ. Jedino sto su mogli jest da prave zasjede patrolama, ali kad je policija pocela ljudima da ceslja teren, znaci nista tehnika nego covjek na covjeka, i kad je u par mjeseci 1998. unisteno nekoliko grupa i baza OVK, shvatili su da ne postoji nacin da sami dobiju rat. Tad se pocela nabiflavati sila za intervenciju, slijedio je Rambuje i bombardovanje. Iskreno, ja Slobu uopste ne volim, donio je dosta pogresnih odluka, odlican takticar i nikakav strateg, medjutim ovde ne vjerujem da se moglo ista bolje napraviti, sami protiv SAD i Njemacke, sa Rusijom na koljenima i Kinom koja tad nije shvatala sustinu problema nista se nije moglo. Bilo ko da je bio na mjestu Slobe rezultat bi bio isti. Milošević jest imo dobre, čak i odlične izvore informacija, ja to ne sporim. Ja sporim njegovu sposobnost da na osnovu tih informacija, percipira budućnost. A ovu priču u uzroku rata na Kosmetu zbilja prvi put čujem.  Posebice ovo za Ešdauna. A naslušo sam se mnogo različitih priča. Mislim, neću je sporiti jer zbilja nemam nikakve pouzdane podatke o pravim uzrocima, no prateći koliko-toliko svetsku politiku, došao sam do zaključka da su uzroci za sve "velike stvari" koje se rade po svjetu, u stvari u većini slučajeva veoma prozaični. Irak je moro past jer su Amerima bili potrebni sopstveni izvori nafte koja je po SAD odavna počela presušivati (svi samo govore koliko je ljudi poginulo u Bagdadu od bombaša samoubica, a nitko se ne pita kako to da se neki od tih "bombaša samoubica" koji ubijaju sopstveni narod da bi istjerali Amere, a uspjevaju se probiti i do "najzaštićenijih" zona, nikada nije uspio probiti do ijednog djela naftovoda koji su dugački par hiljada kilometara, i razneti se čineći tako veću štetu SAD nego time što ubija sopstveni narod). Afganistan - pa moralo se izbiti blizu Rusije, itd... (druga je pjesma što im Afganistan polako klizi iz ruku - za njega nisu više "strateški vezani"). Isto tako sam vjerovao da je priča o bombardiranju SRJ glede Kosova mnogo prozaičnija. Mislim, ne vjerujem da je Kosovo baš toliko bitno za promet droge ka zapadnoj Europi. Ako droga i igra neku ulogu (mada ne vjerujem), ne bi trebalo biti veliki problem premsetiti je s Kosova negdje drugde. Zbilja tu ne vidim ikakvu vezu. Kosovo je sljepo crevo Europe. Nikad nije imalo nikakav strateški značaj (sem u doba Kosovskoga boja) i uvjek je bilo daleko od svih dešavanje (baš kao i Albanija). Ja vjerujem da je Kosovo zgodno palo Klintonu da pažnju svoje javnosti skrene sa svojih seksualnih avantura i bezočnog laganja iako se zakleo na Biblijom da govori istinu, i tako ostane u Bjeloj Kući, jer i sam je nedavno priznao da je mogao, on bi iz nje izašo samo mrtav. No, ne držim da sam u pravu. Sto se tice VJ, ono sto je za tebe bila improvizacija vojnika i starjesina za mene je vrhunska taktika suprotstavljanja mnogo nadmocnijem neprijatelju, u kojoj se jasno vidio metod i sistem, jer su Ameri sve do zadnjeg dana intervencije drvenih muda silazili ispod 8000 metara da nesto bombarduju. Opet ponavljam, vojska je bila spremna koliko je mogla biti, pogotovo na psiholoskom planu, ako je za Slobu bombardovanje bilo iznenadjenje, za VJ nije. Nosena iskustvima Iraka i Bosne, odradila je posao prilicno dobro, mada to i nije za neku utjehu jer smo rat izgubili. No, nacin na koji smo ga izgubili puno vise govori o nesrazmjeri snaga nego o nekvaliteti VJ ili losem radu drzavnog vrha. Naprosto, nije postojao nacin da se tad dobije taj rat, kao sto danas ne postoji nacin da se on ponovi. Pričamo o istim stvarima drugačijim riječima. Bombardovanje nije bilo iznenadjenje za VJ i ona je bila spremna koliko je mogla biti spremna. Na žalost jmnogo manje nego što je mogla biti spremna da je imala novaca da se spremi kako je htjela. Ona je prije svega čekala kopnenu intervenciju. To je bila osnovna zamiso - i tu sam ubjedjen da bi se NATO soldati jako gadno provjeli da je pokušana kopnena invazija (i VJ bi imala gubitke, ali NATO-u sigurno to ne bi bila šetnja kakvu su imali kroz Irak) A za to što VJ nije bila spremna onako kako je mogla bit spremna, krivim isključivo i jedino Miloševića. Jer on nije htio dati novce. Sad, glede Kumanova i "kapitulacije", vjerujem da bi, da je VJ uspela da se pripremi kako je trebalo, bio značajnije povoljniji po Srbiju. Recimo jedna od stvari u koju vjerujem jest da bi u srpskim enklavama sada bilo srpske policije. Upravo. Nase nerazumjevanje proistice iz tvog neshvatanja da je citava ta prica oko referenudma u RS u bilo kojem obliku iskljucivo vezana za Dodika, on je to izmislio i on jedini to redovno poteze, ali uvijek kad mu treba za unutrasnje svrhe. Ne znam s kojim bi se to relevantnim faktorima trebao konsultovati, kad mu sad svi relevantni faktori sem srbijanskih politicara rade o glavi. Ja nisam protiv refrenduma per se, spominjao sam vec refrendum za pristup NATO-u, vec sam protiv besmislenog referenduma koji ce sluziti samo Mili za ispitivanje javnog mnijenja. Ako mu je do toga nek izvadi kes iz dzepa i plati neku agenciju, a ne da arci nase pare u vrijeme ovolike nezaposlenosti.
Pazi, ovde nemam nikakvih dokaza niti indicija da tvrdim drugačije od tebe, tako da, iako se moje mišljenje razlikuje, neću ti se suprotstavljati. Jedino u što vjerujem jest da se Dodik redovno konsultira sa srpskim rukovodstvom, jer i on je svjestan da bi i RS a njemu pogotovu bilo mnogo teže da mu Srbija ne pruža logističku podršku putem "specijalnih odnosa". I upravo zato vjerujem da ne radi baš sve mimo njih. No, ko što rekoh, za to nemam nikakvih dokaza, te neka ovo ostane na ovome.
|
|
|
|
|
|
boro975
|
 |
« Odgovor #10 poslato: 27. 01. 2010. 08:07 » |
Idi gore
|
Nikako se ne slažem s tobom. Opstanak BiH itekako zavisi od referenduma. Možda ne na onaj način na koji se to uobičajno percipira, no zavisi. Evo zašto. Ako se steknu uslovi (to stalno ponavljam - a to znači ako MZ, tj. SAD i deo EU) da se BiH razidje, onda se to mora nekako i formalizovati. Ne može se reći (bilo tko - SAD ili netko drugi): "E od danas BiH ovakve kakva je, više nema i to je to". Formalizacija se može izvršiti na par načina - Ograničenim sukobom (posle kojeg će se potpisati nešto u "Butmiru" i na taj način se potvrditi novo stanje na terenu), ili novom Balkanskom konferencijom, na koju bi trebalo pristati svi akteri u BiH kako bi potpisali nešto oko čega se svi zajedno dogovore (što će biti, prizat ćeš, jako teško ako se u tu konferenciju udje s ovih pozicija na kojima su svi sada). A možda i kombinacijim oba. Bilo kako bilo, ako se staknu uslovi (dosadan sam s ponavljanjem, ali moram), jedan od načina izvršenja priprema za novu Balkansku konferenciju mora biti i rezultat referenduma u RS. To može biti jedini regularni dokument kojim se potvrdjuje volja većine gradjana RS. Sa tim dokumentom se ide na konferenciju i "velike sile" onda imaju čime mahati ispored očiju onih koji su bili protiv razdeljivanja BiH. Takodje to što kažeš - "... i bez njega se zna da 90% Srba ne zeli da zivi u drzavi BiH..." je ipak samo tvrdnja. To mora dobiti svoju zvaničnu potvrdu jer ako ne dobije svi mogu tvrdit da to nije tačno. (zato se tu od strane Bošnjaka ubacuje i priča o popisu bez nacionalnih odrednica). Drugo, nikako se ne slažem da će Bošnjaci, u slučaju da MZ odluči da BiH ovakve kakva je više ne bude, sjedeti skrštenih ruku. Moći će oni, uz pomoć drugih, uraditi mnogo toga. Znaš i sam da u EU postoje antisrpske snage (iste one koje pokušavaju stvoriti neo-Austrougarsku - čini mi se da smo je jednom već doticali te teme) i njima nikako ne odgovara nestanak ovakve BiH (ne zato što vole Bošnjake, no štop želiju slabu Srbiju). Oni će žestoko raditi na tome da do toga ne dodje. A kao što već rekoh, RS će, najvejerovatnije, od SAD dobiti samo jednu šansu da "fromalizuje" svoje težnje (ako Srbija to bude izboksovala u pregovorima sa SAD koji će skoro usljediti). Ako je propusti, sledeće će teško bit, ako je uopće bude i bilo. Zato mislim da je referendum jako bitan. Stvar se, ako dodje do toga, mora formalizovati i uvjesti u pravnu formu.
Zasto mislis da bi rezolucija Narodne Skupstine koja je izglasana dvotrecinskom vecinom bila manje snazan formalni povod za otcjepljenje od referenduma? Na referendumu imaju pravo ucestvovati budale, ludi, podli i nepismeni, tako da bi meni vise tezine imao akt vrhunskog demokratskog tijela jednog naroda. Milošević jest imo dobre, čak i odlične izvore informacija, ja to ne sporim. Ja sporim njegovu sposobnost da na osnovu tih informacija, percipira budućnost. A ovu priču u uzroku rata na Kosmetu zbilja prvi put čujem.  Posebice ovo za Ešdauna. A naslušo sam se mnogo različitih priča. Mislim, neću je sporiti jer zbilja nemam nikakve pouzdane podatke o pravim uzrocima, no prateći koliko-toliko svetsku politiku, došao sam do zaključka da su uzroci za sve "velike stvari" koje se rade po svjetu, u stvari u većini slučajeva veoma prozaični. Irak je moro past jer su Amerima bili potrebni sopstveni izvori nafte koja je po SAD odavna počela presušivati (svi samo govore koliko je ljudi poginulo u Bagdadu od bombaša samoubica, a nitko se ne pita kako to da se neki od tih "bombaša samoubica" koji ubijaju sopstveni narod da bi istjerali Amere, a uspjevaju se probiti i do "najzaštićenijih" zona, nikada nije uspio probiti do ijednog djela naftovoda koji su dugački par hiljada kilometara, i razneti se čineći tako veću štetu SAD nego time što ubija sopstveni narod). Afganistan - pa moralo se izbiti blizu Rusije, itd... (druga je pjesma što im Afganistan polako klizi iz ruku - za njega nisu više "strateški vezani"). Isto tako sam vjerovao da je priča o bombardiranju SRJ glede Kosova mnogo prozaičnija. Mislim, ne vjerujem da je Kosovo baš toliko bitno za promet droge ka zapadnoj Europi. Ako droga i igra neku ulogu (mada ne vjerujem), ne bi trebalo biti veliki problem premsetiti je s Kosova negdje drugde. Zbilja tu ne vidim ikakvu vezu. Kosovo je sljepo crevo Europe. Nikad nije imalo nikakav strateški značaj (sem u doba Kosovskoga boja) i uvjek je bilo daleko od svih dešavanje (baš kao i Albanija). Ja vjerujem da je Kosovo zgodno palo Klintonu da pažnju svoje javnosti skrene sa svojih seksualnih avantura i bezočnog laganja iako se zakleo na Biblijom da govori istinu, i tako ostane u Bjeloj Kući, jer i sam je nedavno priznao da je mogao, on bi iz nje izašo samo mrtav. No, ne držim da sam u pravu. Sto se tice Slobe, nema se smisla ponavljati. On jest vukao neke pogresne poteze, ali su SAD i Njemacka zacrtali da sjebu SRJ i tu se u datim okolnostima nista nije moglo, pa da je na celu Srbije stajao Dzingis-kan. Esdaun je CIA, poslije upravljackog inzinjeringa (svragavanja i postavljanja vlasti) u raznim drzavama, njihov najvazniji zadatak je kontrola krijumcarenja droge, jer se tu obrce suma koja je otprilike jednaka lovi koja se trosi na legalno kupovanje oruzja. Jedino je nafta jaca od toga. Daleko od toga da je jedini cilj izbijanja Kosova bilo samo krijumcarenje narkotika, ima tu jos dosta stvari. Ono sto je mene mucilo dugo vremena je bio glavni razlog tog cina, nisam ga mogao nikako provaliti. To nije ni naftovod, ni siptarska drzava (ovima se zivo jebe za Siptarima, ako budu morali satrace ih jedno milion za sedam dana), ni unizenje Srbije, ni resursi KiM (ima ih, recimo lignit i neke rude, ali nista sto oni vec nemaju u vecim kolicinama), ni Bondstil jer su istu bazu, sa istim funkcijama mogli imati i u Albaniji, svakako to ne igra nikakvu ulogu kad su Bugarska, Rumunija i Grcka vec u NATO-u, ni saobracaj jer KiM nema pravih kopnenih veza veceg kapaciteta, o vodenim da ne govorim... Jos uvijek mi je to misterija, ali sve mi se cini da su oni u stvari ciljali Nis, i da su spektakularno fulali. No, pravih potvrda za sada nema, samo indicije. Pričamo o istim stvarima drugačijim riječima. Bombardovanje nije bilo iznenadjenje za VJ i ona je bila spremna koliko je mogla biti spremna. Na žalost jmnogo manje nego što je mogla biti spremna da je imala novaca da se spremi kako je htjela. Ona je prije svega čekala kopnenu intervenciju. To je bila osnovna zamiso - i tu sam ubjedjen da bi se NATO soldati jako gadno provjeli da je pokušana kopnena invazija (i VJ bi imala gubitke, ali NATO-u sigurno to ne bi bila šetnja kakvu su imali kroz Irak) A za to što VJ nije bila spremna onako kako je mogla bit spremna, krivim isključivo i jedino Miloševića. Jer on nije htio dati novce.
Ne znam sta da ti kazem. Meni je covjek pricao da se Milosevic intenzivno interesovao za S-300 jos od 1995. kad ga je HR nabavila, ali da ga jednostavno nije mogao dobiti dzabe, a para Srbija nije imala. Moglo se zrtvovati nesto drugo, recimo jos tad prodati NIS ili slicno, ali ne vjerujem da bi jedna baterija S-300 nesto puno promijenila, skinula bi 4 aviona prije nego sto bi je ovi raznijeli, jer bi to prvo trazili. Stavise, ne vjerujem da bi 10 baterija S-300 promijenile konacni ishod, mi bi skinuli 100 aviona ali bi Srbija bila rasturena ko zvecka zauzvrat, nije to vojska Lihtenstajna nego NATO. Slobo jest zapostavljao vojsku u korist policije, no svejedno ne vidim nacin na koji mi dobili taj sukob i da smo bili opremljeni kao Japan. Sad, glede Kumanova i "kapitulacije", vjerujem da bi, da je VJ uspela da se pripremi kako je trebalo, bio značajnije povoljniji po Srbiju. Recimo jedna od stvari u koju vjerujem jest da bi u srpskim enklavama sada bilo srpske policije.
Tesko je to tvrditi, ti pregovori su drzani u dosta nepovoljnim uslovima. Mada ne znam sta bi srpska policija promijenila u enklavama, mislim da bi samo vise incidenata bilo zbog nje, opet uvijek postoji ideja da se moglo vise izvuci pregovorima. Dakle, ovde se nacelno slazem, ali je to vise u domenu spekulacija nego neke realne price. Pazi, ovde nemam nikakvih dokaza niti indicija da tvrdim drugačije od tebe, tako da, iako se moje mišljenje razlikuje, neću ti se suprotstavljati. Jedino u što vjerujem jest da se Dodik redovno konsultira sa srpskim rukovodstvom, jer i on je svjestan da bi i RS a njemu pogotovu bilo mnogo teže da mu Srbija ne pruža logističku podršku putem "specijalnih odnosa". I upravo zato vjerujem da ne radi baš sve mimo njih. No, ko što rekoh, za to nemam nikakvih dokaza, te neka ovo ostane na ovome.
Pa ja i kazem da mu samo oni ne rade o glavi, sto znaci da se jedino s njima i konsultuje, ali s druge strane vidis kakav je rezultat tih konsultacija, najveci branilac BiH zadnjih dva mjeseca je Boris Tadic.
|
|
|
|
|
|
radoslav
Gost
|
 |
« Odgovor #11 poslato: 27. 01. 2010. 09:03 » |
Idi gore
|
Zasto mislis da bi rezolucija Narodne Skupstine koja je izglasana dvotrecinskom vecinom bila manje snazan formalni povod za otcjepljenje od referenduma? Na referendumu imaju pravo ucestvovati budale, ludi, podli i nepismeni, tako da bi meni vise tezine imao akt vrhunskog demokratskog tijela jednog naroda. Ama, što to ne napisa odma a ne da se ovoliko raspisujem oko referenduma?!? Dakle, rezolucija RS vs referndum. Ima smisla, no... Ima li u parlamentu RS 2/3 većine za takvu rezoluciju. (natpolovična većina ne bi bila dovoljno kvalitetna). Drugo - šta je sa bošnjačkim vetom? Kako bi se to odrazilo na rezoluciju? I na kraju - ipak je drugačije kada nešto potvrdi večina naroda svojom voljom, nego kad to rade parlamentarci u njihovo ime. Ima veću težinu. Bilo kako bilo - formalizacija je neophodna i bilo kojem obliku. I mora se uigrati i to dobro, prije no što eventualno dodje do potrebe za time, da ne bi bilo nikakvih iznenadjenja. Jer i dalje tvrdim da Bošnjaci i ini neće sjedeti skrštenih ruku i posmatrati šta se dešava u RS. Sto se tice Slobe, nema se smisla ponavljati. On jest vukao neke pogresne poteze, ali su SAD i Njemacka zacrtali da sjebu SRJ i tu se u datim okolnostima nista nije moglo, pa da je na celu Srbije stajao Dzingis-kan. Esdaun je CIA, poslije upravljackog inzinjeringa (svragavanja i postavljanja vlasti) u raznim drzavama, njihov najvazniji zadatak je kontrola krijumcarenja droge, jer se tu obrce suma koja je otprilike jednaka lovi koja se trosi na legalno kupovanje oruzja. Jedino je nafta jaca od toga. Daleko od toga da je jedini cilj izbijanja Kosova bilo samo krijumcarenje narkotika, ima tu jos dosta stvari. Ono sto je mene mucilo dugo vremena je bio glavni razlog tog cina, nisam ga mogao nikako provaliti. To nije ni naftovod, ni siptarska drzava (ovima se zivo jebe za Siptarima, ako budu morali satrace ih jedno milion za sedam dana), ni unizenje Srbije, ni resursi KiM (ima ih, recimo lignit i neke rude, ali nista sto oni vec nemaju u vecim kolicinama), ni Bondstil jer su istu bazu, sa istim funkcijama mogli imati i u Albaniji, svakako to ne igra nikakvu ulogu kad su Bugarska, Rumunija i Grcka vec u NATO-u, ni saobracaj jer KiM nema pravih kopnenih veza veceg kapaciteta, o vodenim da ne govorim... Jos uvijek mi je to misterija, ali sve mi se cini da su oni u stvari ciljali Nis, i da su spektakularno fulali. No, pravih potvrda za sada nema, samo indicije. Naravno, to je ključno pitanje. I naravno, motivi Njemačke i SAD mogu biti potpuno različiti. Njemačke motive možemo tražit recimo u pitanju zašto je Njemačka razbila YU i to mimo volje, pa čak i na izenadjenje SAD? A motvi SAD glede Kosova? Pa i mene su u početku mučila ta neka strateška pitanja. I došao sam do istih zaključaka kao i ti. I onda sam se prisjetio da su i "političari" obični ljudi koji tu i tamo vole da bocnu ponešto mladje. A onda mi je u oči upao datum impičmenta gosin perverznog saksofoniste u Kongresu, te mi je to postalo zanimljivo. Ako razmotriš timetable, vidjeti ćeš da ima zanimljivo sinhronizovanih datuma sa Rambijeom i Parizom. No opet, naravno, to su ipak samo špekulacije. Ne znam sta da ti kazem. Meni je covjek pricao da se Milosevic intenzivno interesovao za S-300 jos od 1995. kad ga je HR nabavila, ali da ga jednostavno nije mogao dobiti dzabe, a para Srbija nije imala. Moglo se zrtvovati nesto drugo, recimo jos tad prodati NIS ili slicno, ali ne vjerujem da bi jedna baterija S-300 nesto puno promijenila, skinula bi 4 aviona prije nego sto bi je ovi raznijeli, jer bi to prvo trazili. Stavise, ne vjerujem da bi 10 baterija S-300 promijenile konacni ishod, mi bi skinuli 100 aviona ali bi Srbija bila rasturena ko zvecka zauzvrat, nije to vojska Lihtenstajna nego NATO. Slobo jest zapostavljao vojsku u korist policije, no svejedno ne vidim nacin na koji mi dobili taj sukob i da smo bili opremljeni kao Japan. Milošević se interesovao za mnogo što šta, no to nije kod njega značilo ništa. Srbija možda "zvanično" nije imala novaca (mada naravno da ga je imala), ali ono što je sigurno da su u "nezvaničnim rukama" ležale milijarde. I naravno, nisam mislio samo na S300, no i na ostale stvari koje su vojsci bile neophodne, a za koje im Milošević nije htio dati para. A naročito na zatvaranje granice prema Albaniji. I na kraju - nikad ja nisam tvrdio da bi Srbija pobjedila NATO. Naravno da svi zmao da je to nemoguće. No, vjerujem da je došlo do otvorenog sukoba (da je Srbija istrajala u tome), da bi stvari na kraju izgledale donekle drugačije. Znaš i sam da je NATO s početka vrlo samouvjereno krenuo samo s mora, iz Albanije, Italije i Njemačke... A onda je to krenulo lagano da se širi na Makedoniju, pa Madjarsku i BiH, pa na Bugarsku i na kraju Rumunjsku. Da im je bila frka bila im je. No ipak, to je sve bilo i neponovilo se. Tesko je to tvrditi, ti pregovori su drzani u dosta nepovoljnim uslovima. Mada ne znam sta bi srpska policija promijenila u enklavama, mislim da bi samo vise incidenata bilo zbog nje, opet uvijek postoji ideja da se moglo vise izvuci pregovorima. Dakle, ovde se nacelno slazem, ali je to vise u domenu spekulacija nego neke realne price. Jesu spekulacije, no ponekad je ljepo pitati se "šta bi bilo da je". Pa ja i kazem da mu samo oni ne rade o glavi, sto znaci da se jedino s njima i konsultuje, ali s druge strane vidis kakav je rezultat tih konsultacija, najveci branilac BiH zadnjih dva mjeseca je Boris Tadic.
Pa, malo zauzdava Dodika. Naravno da Tadić mora da "brani BiH" jer, kao što sam već negde rekao, jedan od ustrajnih pokušaja antisrpskog lobija jest da proba da nadje "novoga Miloševića", kako bi opet mogli da zavrte propagandnu mašineriju o "lošim Srbima". To je upravo ono što njima fali. (vidiš i sam kako gosin Stipica od Dodika - pošto već ne može od Tadića - pokušava da napravi novog Miloševića) Ovako, sa demokratskom vlasti u Srbiji oni imaju velikih problema jer nemaju za šta da optuže Srbiju i da tako pokušaju da se vrate na talas 90-ih kako bi mogli do kraja da sprovedu ono što su planirali.
|
|
|
|
« Poslednja izmena: 27. 01. 2010. 09:07 Radoslav »
|
|
|
|
|
|
boro975
|
 |
« Odgovor #12 poslato: 28. 01. 2010. 07:33 » |
Idi gore
|
Ama, što to ne napisa odma a ne da se ovoliko raspisujem oko referenduma?!? Dakle, rezolucija RS vs referndum. Ima smisla, no... Ima li u parlamentu RS 2/3 većine za takvu rezoluciju. (natpolovična većina ne bi bila dovoljno kvalitetna). Drugo - šta je sa bošnjačkim vetom? Kako bi se to odrazilo na rezoluciju? I na kraju - ipak je drugačije kada nešto potvrdi večina naroda svojom voljom, nego kad to rade parlamentarci u njihovo ime. Ima veću težinu. Bilo kako bilo - formalizacija je neophodna i bilo kojem obliku. I mora se uigrati i to dobro, prije no što eventualno dodje do potrebe za time, da ne bi bilo nikakvih iznenadjenja. Jer i dalje tvrdim da Bošnjaci i ini neće sjedeti skrštenih ruku i posmatrati šta se dešava u RS.
Parlament je vrhunsko demokratsko tijelo svakog naroda/nacije/drzave i obicno nadlezan za sva moguca pitanja. U Bosni to nije slucaj, jer imas podjelu nadleznosti izmedju drzave i entiteta, pa tako i izmedju drzavnih i entitetskih parlamenata. Ja jos uvijek stojim na stavu da nam refrendum za otcjepljenje nece trebati uopste, kad dodje to vrijeme nece nam trebati nista, samo da u jednom momentu sef NSRS kaze "Ok, ko je za nek digne ruku." i to ce biti to. Ali prije nego sto se to desi, moraju neki propisi da budu izmjenjeni. Jer onda nece biti legalnosti. I muslimani i HR ce to moci blokirati zastitom VNI. Ali, da ponovim, po sadasnjem ustavu, NSRS moze raspisivati referendum samo za pitanja iz njene nadleznosti. Otcjepljenje jos ne spada u to. Mislim da je Tufahija ili Sani na jednom mjestu pokazao kako se ustav BiH poziva na konvenciju o ljudskim pravima, a ova opet garantuje pravo na samoopredjeljenje, sto bi onda znacilo da bilo koji narod (konstitutivni) u BiH ima pravo na samoopredjeljenje, znaci otcjepljenje. To teoretski uvodi potpunu zbrku, ali ja mislim da se previdja jedna druga stvar. Nisam pravnik, no znam za nacelo po kojem specijalni zakoni uvijek imaju prednost nad opstim. Sto znaci da se na nas odnose svi dijelovi Konvencije o ljudskim pravima koji nisu u suprotnosti sa DMS-om, koji je vrhunski dokument na cijem temelju je sazdana ova BiH. I u kojem nema referenduma ili bilo kakve mogucnosti za otcjepljenje. DMS jest dosta los i nedorecen, no oko ovog nema dvojbi. Znaci, bez obzira na konvenciju o ljudskim pravima, moje je misljenje da referendum ili rezolucija NSRS za otcjepljenje trenutno nemaju legitimitet. Ako ga ikad dobiju, to znaci da su se vremena toliko promijenila da referendum vise nece ni biti potreban, dosta ce biti lagano dizanje sapica u NSRS da zavrsimo s ovom i ovakvom drzavom. I zato nam ne treba referendum sa glupim pitanjem radi probe ili podrske Dodiku, jer se njime ne dobija nikakva korist. Naravno, to je ključno pitanje. I naravno, motivi Njemačke i SAD mogu biti potpuno različiti. Njemačke motive možemo tražit recimo u pitanju zašto je Njemačka razbila YU i to mimo volje, pa čak i na izenadjenje SAD? A motvi SAD glede Kosova? Pa i mene su u početku mučila ta neka strateška pitanja. I došao sam do istih zaključaka kao i ti. I onda sam se prisjetio da su i "političari" obični ljudi koji tu i tamo vole da bocnu ponešto mladje. A onda mi je u oči upao datum impičmenta gosin perverznog saksofoniste u Kongresu, te mi je to postalo zanimljivo. Ako razmotriš timetable, vidjeti ćeš da ima zanimljivo sinhronizovanih datuma sa Rambijeom i Parizom. No opet, naravno, to su ipak samo špekulacije. Milošević se interesovao za mnogo što šta, no to nije kod njega značilo ništa. Srbija možda "zvanično" nije imala novaca (mada naravno da ga je imala), ali ono što je sigurno da su u "nezvaničnim rukama" ležale milijarde. I naravno, nisam mislio samo na S300, no i na ostale stvari koje su vojsci bile neophodne, a za koje im Milošević nije htio dati para. A naročito na zatvaranje granice prema Albaniji. I na kraju - nikad ja nisam tvrdio da bi Srbija pobjedila NATO. Naravno da svi zmao da je to nemoguće. No, vjerujem da je došlo do otvorenog sukoba (da je Srbija istrajala u tome), da bi stvari na kraju izgledale donekle drugačije. Znaš i sam da je NATO s početka vrlo samouvjereno krenuo samo s mora, iz Albanije, Italije i Njemačke... A onda je to krenulo lagano da se širi na Makedoniju, pa Madjarsku i BiH, pa na Bugarsku i na kraju Rumunjsku. Da im je bila frka bila im je. No ipak, to je sve bilo i neponovilo se. Njihovi motivi jesu da oslabe sve sto mogu, ali ovde je ipak stvar otisla predaleko, prvi put je NATO upotrebljen kao napadac na jednu drzavu zbog njenih unutrasnjih pitanja. Nema to puno veze sa Bilom i Monikom, ovaj scenario za Kosovo se pripremao od pocetka devedestih i raspada SFRJ, no jos uvijek mi se cini da, iako je Srbija mnogo izgubila, oni u stvari nisu nista posebno dobili, tako da su mi ti neki motivi i dalje nejasni. Sto se tice opremanja vojske, uvijek moze bolje, uvijek moze gore. Naravno da Slobo nije ucinio sve sto je mogao, no cini mi se da ti sad kazes kako su u privatnim rukama lezale milijarde koje on nije htio usmjeriti na kupovanje vojne opreme. Ne znam tacno na koje pare mislis, one koje su on i njegovi pomagaci navodno pokrali (ispostavilo se da toga uglavnom nije ni bilo, evo promijenila se vlast i koliko su demokrate nasle tih milijardi, nije bas da ih nisu trazili, to je vise bila medijska patka da se Slobo ocrni i skine s vlasti), ili pare iz prvatnog sektora, znaci tajkuna, Miskovic & co, ali to je ipak malo nerealno i za ocekivati i za izvesti. Pa, malo zauzdava Dodika. Naravno da Tadić mora da "brani BiH" jer, kao što sam već negde rekao, jedan od ustrajnih pokušaja antisrpskog lobija jest da proba da nadje "novoga Miloševića", kako bi opet mogli da zavrte propagandnu mašineriju o "lošim Srbima". To je upravo ono što njima fali. (vidiš i sam kako gosin Stipica od Dodika - pošto već ne može od Tadića - pokušava da napravi novog Miloševića) Ovako, sa demokratskom vlasti u Srbiji oni imaju velikih problema jer nemaju za šta da optuže Srbiju i da tako pokušaju da se vrate na talas 90-ih kako bi mogli do kraja da sprovedu ono što su planirali. Pa ne znam, mozda i jest tako, ali politika Srbije od 1995. prema BiH je bila mnogo umjerenija nego recimo politika HR, bez obzira ko je bio na vlasti, tako da mislim da generalno srbijanska diplomatija pokazuje svoju zrelost u ovom slucaju, bez obzira na to ko je njen nosilac. S druge strane ne znam sta bi se desilo i kad bi se novi Milosevic pojavio, nestalo bi RS ili sta?
|
|
|
|
|
|
radoslav
Gost
|
 |
« Odgovor #13 poslato: 28. 01. 2010. 10:15 » |
Idi gore
|
Parlament je vrhunsko demokratsko tijelo svakog naroda/nacije/drzave i obicno nadlezan za sva moguca pitanja. U Bosni to nije slucaj, jer imas podjelu nadleznosti izmedju drzave i entiteta, pa tako i izmedju drzavnih i entitetskih parlamenata. Ja jos uvijek stojim na stavu da nam refrendum za otcjepljenje nece trebati uopste, kad dodje to vrijeme nece nam trebati nista, samo da u jednom momentu sef NSRS kaze "Ok, ko je za nek digne ruku." i to ce biti to. Ali prije nego sto se to desi, moraju neki propisi da budu izmjenjeni. Jer onda nece biti legalnosti. I muslimani i HR ce to moci blokirati zastitom VNI. Ali, da ponovim, po sadasnjem ustavu, NSRS moze raspisivati referendum samo za pitanja iz njene nadleznosti. Otcjepljenje jos ne spada u to. Mislim da je Tufahija ili Sani na jednom mjestu pokazao kako se ustav BiH poziva na konvenciju o ljudskim pravima, a ova opet garantuje pravo na samoopredjeljenje, sto bi onda znacilo da bilo koji narod (konstitutivni) u BiH ima pravo na samoopredjeljenje, znaci otcjepljenje. To teoretski uvodi potpunu zbrku, ali ja mislim da se previdja jedna druga stvar. Nisam pravnik, no znam za nacelo po kojem specijalni zakoni uvijek imaju prednost nad opstim. Sto znaci da se na nas odnose svi dijelovi Konvencije o ljudskim pravima koji nisu u suprotnosti sa DMS-om, koji je vrhunski dokument na cijem temelju je sazdana ova BiH. I u kojem nema referenduma ili bilo kakve mogucnosti za otcjepljenje. DMS jest dosta los i nedorecen, no oko ovog nema dvojbi. Znaci, bez obzira na konvenciju o ljudskim pravima, moje je misljenje da referendum ili rezolucija NSRS za otcjepljenje trenutno nemaju legitimitet. Ako ga ikad dobiju, to znaci da su se vremena toliko promijenila da referendum vise nece ni biti potreban, dosta ce biti lagano dizanje sapica u NSRS da zavrsimo s ovom i ovakvom drzavom. I zato nam ne treba referendum sa glupim pitanjem radi probe ili podrske Dodiku, jer se njime ne dobija nikakva korist. Imam utisak da dosta olako shvataš i tretiraš stvari koje nisu na liniji tvog razmišljanja. Slažem se s tobom da je BiH po ustavno-pravnim pitanjima blizu haosa, te moram konstatovati da je to sjajna postavka za lov u mutnom. Tvoja teza da ako dodje vrijeme, da će biti dovoljno samo podić ruku u NSRS može važiti samo u slučaju da su medjunarodne okolnosti okrenute u korist RS. Onda tu zbilja ne bi trebalo biti velikih problema i moglo bi se odigrati ovako kako navodiš. No, ovdje je riječ o sasma suprotnim okolnostima koje su totalno kontra RS. Ja sve vrijeme pričam o takvom scenariju, jer ne vjerujem da će se ikada doć u situaciju da se MZ okrene u korist RS. Moja teza je jednostavna - čak i u medjunarodnim okolnostima koje su kontra interesima RS, ona će dobiti šansu da se izjasni o odvajanju od BiH. I tu leži najveći problem. Nitko iz "MZ" ne želi vidjeti nestanak BiH ovakve kakva jest - no trentutačno stanje je za njih neodrživo, jer oni ovaj region moraju iz raznoraznih razloga (da se ne upuštamo sad u to) uvuć u sebe (EU, NATO). Sad, po mojemu vidjenju, oni s tim imaju očevidan problem, jer RS iako nije nikako ni protiv NATO a kamoli protiv EU, ne želije u to ući kao dio BiH. Kako će to MZ (SAD) riješiti a da s druge strane zadrži Bošnjake pod kontrolom (u smislu da se ovi ne dohvate oružja)? Pružanjem jedne jedine šanse RS da odluči oko izdvajanja. Medjutim, ta šansa će biti opstruirana sa svih mogućih strana. Šta će ta pružena šansa imati za cilj? Pa to da se pokuša da se odlučivanje RS o odvajanju učini neuspješnim na bilo koji način (opstrukcijom), kako bi se odmah poslje toga moglo reć - pa eto, dobili ste šansu i niste je iskoristili. Zato od sad ćutite i nikad više ne dovodite BiH u pitanje. Od sad, pošto ste se pokazali nesposobnima, morat ćete igrati onako kako mi sviramo. Šta će na to moći reći itko iz RS? Ništa. Moći će samo slegnuti ramenima i reći: "Jebiga, u pravu su. Dobili smo šansu i nismo je iskoristili". I zbogom djaci E, upravo zbog ovakvog razvoja situacije ja stalno govorim da je potrebna proba. To se mora izvršit da bi se napravio mehanizam odlučivanja koji će se staviti u pogon kad dodje vrijeme da ta jedna-jedina šansa bude pružena. Mehanizam kojim će se pokušati izbeći zamke (opstrukciju) koje će za cilj imati propast izjašnjavanja RS, jer ishod izjašnjavanja nije sporan, i zato je jedini način da se RS spriječi taj da do tog izjašnjavanja i ne dodje. Sad, da li će se taj mehanizam tražiti u referendumu ili rezoluciji NSRS, po meni jest jako bitno, ali to je možda za neku drugu temu. Treba se odabrati onaj koji je jednostavniji i ima više šanse da uspije da anulira opstrukcije. A kada (naravno - ako) se uspije doći do formalizacije volje, taj dokument će biti validan da se iskoristi od strane MZ za završetak priče oko BiH na nekoj predstojećoj konferenciji. A upravo zbog svog generalnog stava u cijelom svjetu, SAD neće imati problem da to uguraju u neki "pravni okvir". Iskustvo me uči da čovjek mora bit oprezan kad pokušava izgurati nešto što većina ostalih, u najmanju ruku, ne podržava. Mora biti spreman na sve eventualnosti i po mogućstvu testirati najbolji put kojim bi se trebalo stić do cilja. Dakle, još jednom - nikako se ne smije potcenivati otpor koji će Bošnjaci i dio MZ pružiti kada se RS ukaže šansa da se odvoji od BiH. Ako se to bude potcjenjivalo, veliki su izgledi da se pružena šansa ne iskoristi. Njihovi motivi jesu da oslabe sve sto mogu, ali ovde je ipak stvar otisla predaleko, prvi put je NATO upotrebljen kao napadac na jednu drzavu zbog njenih unutrasnjih pitanja. Nema to puno veze sa Bilom i Monikom, ovaj scenario za Kosovo se pripremao od pocetka devedestih i raspada SFRJ, no jos uvijek mi se cini da, iako je Srbija mnogo izgubila, oni u stvari nisu nista posebno dobili, tako da su mi ti neki motivi i dalje nejasni. Nemoj nikako potcjenjivati ljudsku stranu motiva. Film "Wag the dog" je to malo karikiro, ali je generalno opiso kako to zna funkcionirati. Jedina dva "uzbišena" motiva koje su SAD i Njemačka eventualno mogle imati u napadu na tadašnju YU jesu - za SAD, redefiniranje uloge NATO (Bukurešt, april iste godine), i za Njemačku izlazak Bundeswehra iz granica Njemačke. Naravno, pored njemačke (ali po meni ne i Američke) zamisli s početka 90-ih o maksimalnom slabljenju Srbije. Sto se tice opremanja vojske, uvijek moze bolje, uvijek moze gore. Naravno da Slobo nije ucinio sve sto je mogao, no cini mi se da ti sad kazes kako su u privatnim rukama lezale milijarde koje on nije htio usmjeriti na kupovanje vojne opreme. Ne znam tacno na koje pare mislis, one koje su on i njegovi pomagaci navodno pokrali (ispostavilo se da toga uglavnom nije ni bilo, evo promijenila se vlast i koliko su demokrate nasle tih milijardi, nije bas da ih nisu trazili, to je vise bila medijska patka da se Slobo ocrni i skine s vlasti), ili pare iz prvatnog sektora, znaci tajkuna, Miskovic & co, ali to je ipak malo nerealno i za ocekivati i za izvesti. To je OK ako je u pitanju prosječno opremljena vojska (ne samo kad je riječ o naoružanju). No, mi ovdje pričamo o VJ koja je u to doba već skoro 8 godina bila sistematski zapostavljana. Dakle, iako je moglo da bude i gore, po meni je moralo bit mnogo, mnogo bolje - kako bi se dosegao ber neki prosjek vojski iz okruženja. A glede novaca - njega je bilo i to nije bio nikakav mit niti medijska patka. Iznošen je u ogromnim količinama iz Srbije. Sasma je druga pjesma zašto nije vraćen nazad sav posle pada Miloševića, no samo jedan dio (manji), te ko je to opstruiro. I naravno da mislim na novce koje su njegovi tajkuni iznosili napolje, što na njegov što na svoje račune. Ne mislim na Miškovića jer je on tad bio sitna riba pljuckavica - no na Karića, Beka i te face... Miliševićeve najbliže saradnike. Pa ne znam, mozda i jest tako, ali politika Srbije od 1995. prema BiH je bila mnogo umjerenija nego recimo politika HR, bez obzira ko je bio na vlasti, tako da mislim da generalno srbijanska diplomatija pokazuje svoju zrelost u ovom slucaju, bez obzira na to ko je njen nosilac. S druge strane ne znam sta bi se desilo i kad bi se novi Milosevic pojavio, nestalo bi RS ili sta?
Politika Srbije prema BiH je umjerenija još od 93. i blokade na Drini. No u pitanju su različiti motivi. Milošević je moro biti umjeren jer je on još od kraja 91. kad je shvatio da neće moći biti Tito namesto Tite, želijo po svaki cenu da prekine rat - no vatra koja je bila potpaljena nije se više mogla ugasiti baš tako lako. U tom svjetlu i treba gledati njegovu odmjerenost ka BiH. Ovi što su došli posle njega imali su nešto drugačije motive. A glede traženja novoga Miloševića - ja ne kažem da će se novi Milošević pojaviti - no da ga antisrpski lobi non-stop od 2000 godine traži, no nikako da ga nadje. Šta bi se djesilo da dadju nekoga takvog? (Koštunica je bio idealan kandidat, ali im je pomrsio račune kad nije vojno napo CG kad se osamostalilia iako su mnogi računali na njega iz sve snage). Pa, prvo bi ga naveli da načini neki pogrešan potez ili da neku pogrešnu izjavu (recimo da je izjavio ovo što je izjavio g.Stipica pre neki dan - to bi bilo idealno). Odmah bi se zavrtio novi krug medijske satanizacije Srba i Srbije. To bi Srbiju dovjelo u defanzivu, izgubila bi mogućnost da se bori za svoje strateške ciljeve no bi morala da se pravda da ne želije da pravi nove probleme na Balkanu itd, itd... A to bi na koncu dovjelo do toga da bi morala da se odrekne cjelog Kosmeta, te da odustane od podrške RS (što bi ovu dovelo u jako nezgodan položaj s neizvjesnim krajem) i na kraju bi bili dovedeni u pitanje Sandžak pa možda i Vojvodina. Ovako, sa demokratskom vlašću i odmjerenim nastupom po svim pitanjima - Srbija ima velike šanse (jer antisrpsom lobiju ne pruža nikakve argumente da je napadaju), da uspe odbraniti sve ciljeve koje je zacrtala ispred sebe.
|
|
|
|
|
|
boro975
|
 |
« Odgovor #14 poslato: 28. 01. 2010. 12:58 » |
Idi gore
|
Imam utisak da dosta olako shvataš i tretiraš stvari koje nisu na liniji tvog razmišljanja. ...
To je potpuno tacno. A linija mog razmisljanja jest da sudbina Bosne skoro nikad u istoriji nije lezala u domeni njenih stanovnika, pa tako ni sad. Ne znam kakva nefunkcionalnost drzave je nece otjerati u raspad ako to velike sile ne dozvoljvaju. Isto tako, ne znam koliko sredjena drzava ce puci kao tikva ako je velike sile bude zeljele rasturiti, jer je prilicno neprirodna i mi ne zelimo da zivimo zajedno. I u tom kontekstu sva ta prica o sansama, probi, referendumu, otporu muslimana i sl. je drugorazredna i sluzice samo za cjenkanje, jer ce i Srbi morati da plate neke racune kad budu izlazili. No, to sustinski nista ne mijenja, i zato je sve prilicno suplje. Ova BiH postoji zbog medjunarodnih sila koje je drze na okupu, kad tih uticaja nestane najvjerovatnije ce nestati i nje i to je to. Nemoj nikako potcjenjivati ljudsku stranu motiva. Film "Wag the dog" je to malo karikiro, ali je generalno opiso kako to zna funkcionirati. Jedina dva "uzbišena" motiva koje su SAD i Njemačka eventualno mogle imati u napadu na tadašnju YU jesu - za SAD, redefiniranje uloge NATO (Bukurešt, april iste godine), i za Njemačku izlazak Bundeswehra iz granica Njemačke. Naravno, pored njemačke (ali po meni ne i Američke) zamisli s početka 90-ih o maksimalnom slabljenju Srbije. Pa i to je istina, potcjenjujem ljudsku stranu motiva jer mislim da ona nema skoro nikakve veze s desavanjima. Sad mi kao treba da vjerujemo da je Kosovo oteto iz Srbije sto ju Madlen Olbrajt nosi u losem sjecanju iz perioda ww2, ili sto je Klinton dobio par miliona od siptarskog lobija? Tako stvari bas i ne fukcionisu. To je OK ako je u pitanju prosječno opremljena vojska (ne samo kad je riječ o naoružanju). No, mi ovdje pričamo o VJ koja je u to doba već skoro 8 godina bila sistematski zapostavljana. Dakle, iako je moglo da bude i gore, po meni je moralo bit mnogo, mnogo bolje - kako bi se dosegao ber neki prosjek vojski iz okruženja. A glede novaca - njega je bilo i to nije bio nikakav mit niti medijska patka. Iznošen je u ogromnim količinama iz Srbije. Sasma je druga pjesma zašto nije vraćen nazad sav posle pada Miloševića, no samo jedan dio (manji), te ko je to opstruiro. I naravno da mislim na novce koje su njegovi tajkuni iznosili napolje, što na njegov što na svoje račune. Ne mislim na Miškovića jer je on tad bio sitna riba pljuckavica - no na Karića, Beka i te face... Miliševićeve najbliže saradnike. Vojska jest bila zapostavljena, ali je drzava bila slaba i bez para. Te silne milijarde sto su iznesene nisu nadjene, nadjeno je oko 200 miliona koliko se ja sjecam. Citava prica ima osnova ali je naduvana do antologijskih razmjera od strane dosovskih politicara i medija. Da se moglo bolje jest. Ali se moglo i gore. Bilo je kako je bilo. Niko sem parlamenta nema pravo traziti od privatnika da daju svoju lovu za bilo sta, ako hoce dobrovoljno, mogu, ako nece, onda nista. I na kraju ja ne vidim da je dosta tih ljudi osudjeno i da trunu u zatvorima. Znaci da je prica o milijardama bila vecim dijelom supljak. Ili da su oni jos uvijek na vlasti u Srbiji. Politika Srbije prema BiH je umjerenija još od 93. i blokade na Drini. No u pitanju su različiti motivi. Milošević je moro biti umjeren jer je on još od kraja 91. kad je shvatio da neće moći biti Tito namesto Tite, želijo po svaki cenu da prekine rat - no vatra koja je bila potpaljena nije se više mogla ugasiti baš tako lako. U tom svjetlu i treba gledati njegovu odmjerenost ka BiH. Ovi što su došli posle njega imali su nešto drugačije motive. A glede traženja novoga Miloševića - ja ne kažem da će se novi Milošević pojaviti - no da ga antisrpski lobi non-stop od 2000 godine traži, no nikako da ga nadje. Šta bi se djesilo da dadju nekoga takvog? (Koštunica je bio idealan kandidat, ali im je pomrsio račune kad nije vojno napo CG kad se osamostalilia iako su mnogi računali na njega iz sve snage). Pa, prvo bi ga naveli da načini neki pogrešan potez ili da neku pogrešnu izjavu (recimo da je izjavio ovo što je izjavio g.Stipica pre neki dan - to bi bilo idealno). Odmah bi se zavrtio novi krug medijske satanizacije Srba i Srbije. To bi Srbiju dovjelo u defanzivu, izgubila bi mogućnost da se bori za svoje strateške ciljeve no bi morala da se pravda da ne želije da pravi nove probleme na Balkanu itd, itd... A to bi na koncu dovjelo do toga da bi morala da se odrekne cjelog Kosmeta, te da odustane od podrške RS (što bi ovu dovelo u jako nezgodan položaj s neizvjesnim krajem) i na kraju bi bili dovedeni u pitanje Sandžak pa možda i Vojvodina. Ovako, sa demokratskom vlašću i odmjerenim nastupom po svim pitanjima - Srbija ima velike šanse (jer antisrpsom lobiju ne pruža nikakve argumente da je napadaju), da uspe odbraniti sve ciljeve koje je zacrtala ispred sebe. Ne znam sta da ti kazem. Novi Slobo nije realan jer su se okolnosti promijenile. Kosovo je oteto vojnom intervencijom. Isto bi moralo biti i sa Sandzakom ili Vojvodinom. Mislis li da je to moguce? Ja ne. Bez obzira koji politicar bio na vlasti, puno je veca sansa da ga narod skine nego da se ponovi sto je bilo sa Kosovom. Tako da mi je ta citava tvoja konstrukcija prilicno nevjerovatna. A sa Kosovom jos nije recena zadnja rijec, niti ce biti dok ga Srbija ne prizna. Puno bi lakse bilo sjebati Srbiju tako sto bi se umjesto novog Milosevica doveo Ceda Jovanovic na vlast.
|
|
|
|
|
|