Ratko Knežević: Amerika naredila Đukanoviću da se povuče

[Sunny day]

TitleBox

PODGORICA - Crnogorski biznismen i nekadašnji saradnik crnogorskog premijera Ratko Knežević saopštio je da ima saznanja da je Milu Đukanoviću prilikom posjete Americi predočeno da u toku ove godine treba da raspiše vanredne izbore na svim nivoima.

Na taj način, kaže Knežević, premijeru je skrenuta pažnja da on ne može određivati svog nasljednika već da o tome može biti riječi tek nakon vanrednih izbora i to ukoliko DPS pobijedi. Iz toga prozilazi, da je Đukanoviću u Americi stavljeno do znanja da on ne može učestvovati na ovim izborima. Đukanović je, kaže Knežević, još prilikom susreta sa zamjenikom državnog sekretara Jamesom Steinbergerom, u septembru prošle godine najavio svoj konačni odlazak iz politike u jesen ove godine.

- I sada, tokom njegove posjete, koja je i viđena kao "oproštajna” činjenica da je najavio odlazak je uzeta kao nešto što je završeno, gotovo, i o čemu se više neće ni raspravljati. Amerika je takođe upoznata sa Đukanovićevom željom da za svog nasljednika ostavi Igora Lukšića, kojim bi se, najvjerovatnije, upravljalo kao sa "duracel zecom”, na daljinu. Na njegovu žalost, na marginama razgovora, kažu mi moji sagovornici iz Vašingtona, Đukanoviću je skrenuta pažnja da Crna Gora nije nasljedna monarhija ili oktroisana republika te da se jedna politika i njeni lideri mogu smjenjivati samo na izborima. Zato mu je diskretno rečeno da bi druga polovina ove godine bila dobra za organizovanje izbora na svim nivoima u Crnoj Gori, parlamentarnih, predsjedničkih i lokalnih. Naravno, pretpostavka je da bi te izbore od prvog do zadnjeg dana kontrolisali SAD, Evropska unija i OEBS. Mislim da onaj dio opozicije koji u parlamentu nije pod kontrolom DPS-a, ili onaj dio crnogorskog alternativnog mišljenja koji se nazire i koji se formira i sprema da se spusti na politički teren, drugačije ne bi ni prihvatio taj izazov - tvrdi Knežević.

On kaže da će sa njegovom i posjetom Nebojše Medojevića Stejt departmentu i Kongresu, tokom februara, započeti jedan proces aktivnijeg i kvalitetnijeg angažmana institucija SAD, donosilaca odluka, značajnih liberalnih medija, u pomoći Crnoj Gori da se izvuče iz stanja "bolesnog društva".

- I unutra i van zemlje se skoro sve zna, a ako nekima to nije bilo jasno, u posljednjih pola godine shvatili su sve. Zato, u tom dijalogu, koji ćemo vrlo brzo nastaviti i u Briselu želimo da iskristališemo najbolju strategiju da skoro tri četvrtine stanovništva Crne Gore, koje nisu uključeni u interesne podjele i profite kartela koji je jako dobro, perfidno, pomiješao demokratske političke principe sa mafijaškim zakonima, dobiju slobodno izabrane lidere i demokratski okvir u kojem će se krenuti ka davno obećanoj, nikada neostvarenoj, nažalost, boljoj budućnosti. Ako SAD insistira na ideji izbora na svim nivoima u ovoj godini, kao što se to sada čini, tražićemo svu vrstu pomoći i garancija da će to biti prvi pravi slobodni izbori u Crnoj Gori. Tražićemo međunarodne sudije, potpuno isključivanje crnih duvanskih i kokainskih fondova iz izbornog procesa, kao i "pacifizaciju” tajne službe i policije, koje su, ovakve kakve su, samo produženi instrumenti režima i mafije koja ga drži, opslužuje. Dakle, tražićemo ono što ima svaki sportski klub u međunarodnim natjecanjima - uspostavljanje i poštovanje pravila igre, piše Dan.

Siguran sam da ćemo ako nam Amerika pomogne da stvorimo tu i takvu atmosferu konačno ovaj režim, njegovu javnu i mnogo važnije "tajnu vladu”, u kojoj su Šarići ministri ekonomije, a Subotić ministar finansija, poslati u penziju, u proces utvrđivanja političke i krivične odgovornosti. Održavanje jedne mafijaške vlasti, sa beznadežno kontaminiranim liderom na čelu, nikome više u svijetu ne odgovara - ni Briselu, ni Vašingtonu. To je "bottom line”, i esencija današnjeg zapadnog pogleda na Crnu Goru i njeno društvo - rekao je Knežević.

Knežević je, kako ističe, razgovarao sa ljudima koji su "hranioci” lanca odlučivanja u američkoj spoljnoj politici, i onima kojima je to, na ovaj ili onaj način, posao, i svi se slažu da je Đukanoviću dato do znanja da se ovako više ne može.

- Nije mu pomoglo ni pozivanje na mogućnost korišćenja uticaja na Milorada Dodika i ostale političke faktore u regionu. Opšte je poznato da Đukanović nema nikakve odnose sa Borisom Tadićem, da ovaj čak i ne želi da podigne slušalicu kada ga zove, a da su u Hrvatskoj, iako generalno naklonjeni Crnoj Gori, novi lideri jako sumnjičavi, nakon ubistva Iva Pukanića. Pretpostavljam tako da je Đukanović računao na onaj dio zajedničkih "švercerskih aktivnosti” koje je nekada izvodio sa Dodikom, kao neku svoju kartu, svoj ulog kojim bi i dalje zamajavao oči Americi. Nažalost, ta karta je blijeda, slabašna, da ne kažem "liša” karta. Dakako, Đukanović je od strane zapadnih liberalnih medija, kao i ozbiljnih političkih komentatora, viđen kao posljednji politički dinosaurus koji je opstao nakon brutalnih devedesetih i koga je vrijeme preteklo i prevazišlo.
Pored svih ostalih stvari, vidjeli smo da za dvije decenije djelovanja na političkoj sceni i odnosa sa svijetom, taj čovjek nije uspio da nauči ni dvije riječi ili rečenice engleskog jezika, bez koga se više zaista ne može. To je jedan mali, ali ne nevažan dokaz, da ako Đukanović možda zna imenice, onda je pomiješao glagole i vremena u jeziku moderne geopolitike. Sveukupno, ova je posjeta, iz američke perspektive, iskorišćena za "ispraćaj” nekadašnjeg saveznika koji je dobro zaglibio u svojoj bahatosti, kojem su senzori osluškivanja političkih poruka koje šalju novi akteri i novi parametri svjetske i regionalne politike zamagljeni lakoćom življenja na političkoj prevari, koju i on i njegovi papagaji već neko vrijeme održavaju na aparatima i novcu zarađenom u ilegalnim aktivnostima - poručio je Knežević.

Knežević ističe da je većina susreta u spoljnopolitičkim odnosima, koji u svom kontekstu imaju neki problem, neku supstancu u odnosima dviju zemalja, ali ima i onih, pogotovu kada je SAD u pitanju, koju se zovu zajedničkim nazivom posjete tzv. "pfoto opportunity”.

- Takvu smo jednu posjetu i jedan susret sa tadašnjim predsjednikom Bilom Klintonom organizovali za Đukanovića još 1995. godine kako bi tom fotografijom sa tadašnjim predsjednikom "ojačali” njegov ugroženi status, kako u tadašnjem Bulatovićevom DPS-u, tako i u sukobu sa Miloševićem.

Taj razgovor Đukanovića sa predsjednikom Klintonom trajao je dvadesetak minuta i o Crnoj Gori nisu prozborili nijednu jedinu riječ. Pričalo se o Bosni i to vrlo površno. Kasnije je zbog te fotografije, neko bi rekao i samo zbog nje, DPS dobijala izbore, a Đukanović je tu fotografiju iskoristio i na predsjedničkim izborima protiv Bulatovića. Taj je spin-trik crnogorski premijer pokušao je da primijeni i sada. Naime, nikakvog bilatertalnog povoda i razloga nije bilo da Đukanovića posjeti SAD. Na toj posjeti nekoliko mjeseci je radio njegov ambasador u Vašingtonu i njegovi lobisti plaćeni novcem Crne Gore iz stvarnog i paralelnog budžeta, a možda je, mislim posljednji put, iskorišćena i zadnja rata kredita iz vremena kada je Đukanović poslužio u rušenju Miloševića, a čiju su naplatu tražili politički penzioneri iz kruga Klintonovih saradnika - Gelbard i Klark.

Đukanovićeva posjeta organizovana je isključivo i samo zbog "unutrašnje” upotrebe kako bi svoje "vojnike”, ali i one koji sve više dižu glas protiv njegove politike, kojih ima i u DPS-u, Đukanović uvjerio da je on još uvijek "američki čovjek”, i da ima političku podršku. Naravno, trebalo je tom lažnom porukom uvjeriti i političke lidere, i još mnogo važnije, tužilaštva i agencije za zaštitu zakona u regionu, s kojima je Đukanović u velikom deficitu kada je istina u pitanju, da on ima zaštitu SAD. To je jako daleko od istine. Pod tim okolnostima posjeta je organizovana, ali je, istovremeno, iskorišćena da se Đukanoviću prenese jedna jedina značajna politička poruka koju je, na prvi pogled samo u jednoj rečenici na presu, izgovorila državna sekretarka Klinton: "rulle of lanj”, ili ti "pravna država”, to je ono što želimo da vidimo - kazao je Knežević.

SAD, kao velika sila, kaže on, zabrinuta je i zaokupljena brojnim problemima današnjice, a Balkan i Crna Gora ostavljeni su Evropskoj uniji, čiji bi jednog dana trebalo da budu sastavni dio.

- U tom smislu podržava se svaki napor kako bi se taj, u prošlosti nestabilni politički prostor, sklon izazivanju neracionalnih političkih kriza, pa čak i ratova, "usisao” u evroatlantski poredak. Ne zaboravite tezu koju uvijek ističem: ako je Amerika najuspješnija britanska kolonija, onda je Evropska unija najuspješniji politički projekat Amerike. U tom smislu, Amerika želi vidjeti Crnu Goru, kao zadnji, a najmanji dio sjeverozapadne mediteranske obale koji još nije u NATO-u, unutra. Time se zaokružuje jedna geostrategija. Ne može se bilo kakva zemlja, bez obzira koju tertioriju ili geografiju kontroliše, primiti preko noći u asocijacije koju su zasnovane koliko na geostrateškim značajkama, toliko i na demokratskim principima unutrašnje politike. Zato "pravna država” je predrekvizit članstva u NATO i kasnije u EU, i to su Đukanoviću saopštili svi sagovornici. Zato je on, Đukanović, lider zemlje u kojoj je mafija "otela” državu i njene institucije, loš maneken ideje članstva u NATO. Članstvo u NATO i EU je igra "postizanja standarda", a Đukanovićeva Crna Gora daleko je od bilo kojeg standarda - tvrdi Knežević.

Autor/izvor: SEEbiz / Dan 02.02.2010

da se zna ko je gazda u crnoj gori,hrvatskoj i na kosovu 

[Senahid]

Nije onaj zec "duracell",vec "energizer".

[free2020]

TitleBox

Galbrajt: Đukanović je za SAD heroj
Beta - 18.01.2011 14:43

PODGORICA - Bivši američki izaslanik za Balkan Robert Galbrajt izjavio je da SAD na Mila Đukanovića "gledaju kao heroja koji je Crnoj Gori donio nezavisnost i demokratske principe".

"U vladi SAD, ne samo aktuelnoj, već i vladama prethodnih predsjednika Buša i Klintona, postoji snažan osjećaj da je Milo Đukanović uradio izuzetan posao i da je bio pravi heroj, s obzirom na njegovu ulogu u građenju Crne Gore kao nezavisne, demokratske države koja je zasnovana na snažnim demokratskim principima i principima slobodnog tržišta", rekao je Galbrajt podgoričkoj televiziji "Atlas".

Prema njegovim riječima, Đukanović je i ranije želeo da napusti državne funkcije, ali se 2008. vratio na premijersku funkciju, jer je to od njega, kako je naveo, tražilo "nekoliko ljudi".

Galbrajt je preneo uverenje vlade SAD, a to je, kaže, i njegovo mišljenje, da je Đukanović vladu Crne Gore "ostavio u dobrim rukama", time što je za premijera predložio Igora Lukšića.

Đukanović je ostavku na funkciju predsjednika vlade podnio 21. decembra, a 29. decembra za novog premijera Crne Gore izabran je raniji ministar finansija Igor Lukšić.

http://www.nezavisne.com/novosti/ex-yu/Galbrajt-Djukanovic-je-za-SAD-heroj-76537.html

Američka diplomatija "nikada" ne ostavlja na cjedilu one koji su im pomogli u ostvarivanju nihovih interesa.
Da li je ova izjava jedan vid političkog pritiska na istražne organe?
Da li se može očekivati da neprikosnoveni vladar Crne Gore ubrzo dobije "politički" azil u SAD?
Da li će i on kao i onaj iz Tunisa, Ben Ali, ponijeti "malo" žutog?
Ili je to već odavno deponovao "na sigurno"?