Svaki drugi stanovnik ima psihičke tegobe

[Sunny day]

TitleBox

http://www.nezavisne.com/dogadjaji/ufokusu/52584/Svaki-drugi-stanovnik-ima-psihicke-tegobe.html

SARAJEVO - Oko 1.750.000 ljudi u BiH ima neki psihički poremećaj povezan sa stresom, odnosno neki oblik posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), pakazuju grube procjene stručnjaka.
Svaki drugi stanovnik ima psihičke tegobe

S obzirom na to da, po podacima Agencije za statistiku BiH, u našoj zemlji živi ukupno oko 3,8 miliona ljudi, nameće se zaključak da gotovo polovina stanovnika pati od nekog psihičkog poremećaja.

"Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, rat ostavlja veliki uticaj na mentalno zdravlje stanovništva ratom pogođene zemlje. Ratne štete proistekle iza ovog rata u našoj zemlji gotovo su nemjerljive, a posljedice po mentalno zdravlje stanovništva BiH dugoročne i bolne", kazala je Nermana Mehić-Basara, direktorica Zavoda za alkoholizam i druge toksikomanije Kantona Sarajevo, koja je bila na čelu stručnog tima za izradu Izvještaja o PSTP u Kantonu Sarajevo.

Ovaj juče predstavljeni izvještaj, koji je pokazao da čak 82 odsto ispitanika u četiri sarajevske opštine ima neki sa stresom povezani simptom, prvi je izvještaj ovakve vrste o PTSP-u u Bosni i Hercegovini.

"Izvještaj smo radili na 1.000 ispitanika, od kojih je više od 90 odsto rat provelo u opkoljenom Sarajevu. Rezultati pokazuju da je 32,8 odsto ispitanika ispoljilo blage simptome u vezi s psihološkom traumom, 30 procenata umjerene simptome traumatizacije, a 18,6 odsto ispitanika ispoljilo je vrlo izražene simptome PTSP-a", naglasila je Mehić-Basara.

Senadin Ljubović, član stručnog tima koji je radio istraživanje i zamjenik šefa Odjeljenja psihijatrijske klinike bolnice u Sarajevu, smatra da je PTSP prisutan u sličnom omjeru i u drugim dijelovima BiH.

"Svaki grad ima svoje specifičnosti. Niko nije radio istraživanje na cijeloj BiH, ali to je dosta slično", kazao je Ljubović, istakavši da ne bi trebalo da budu uplašeni činjenicom da je ustanovljeno da čak 82 odsto ispitanih građana u Sarajevu ima simptome PTSP-a.

"Sad bi bilo očekivati da ovdje ima jako puno incidenata koji su vezani za PTSP. Realno gledajući, incidenata je značajno manje nego što bi se moglo očekivati. Heterogresivni istupi, agresija na ljude i na imovinu i autoagresija su neuporedivo manji kod nas u odnosu na zemlje koje su imale rat, ali koji se ne može ni po čemu porediti s našim ratom, koji je bio puno krvaviji", rekao je Ljubović i dodao da u susjednoj Hrvatskoj ima gotovo duplo više samoubistava bivših boraca nego u BiH.

"Teško je pronaći objašnjenje zašto je to tako", dodao je Ljubović.

PTSP prvi put je pomenut poslije Prvog svjetskog rata, da bi već poslije Drugog svjetskog rata stručnjaci zaključili da je za njegovu pojavu dovoljno provesti 200 do 240 dana u borbi.

Ozbiljnija istraživanja počela su tek poslije rata u Vijetnamu, te je, zbog velikog medijskog interesovanja, ovaj sindrom i nazvan "vijetnamski". Prema istraživanjima, 15 posto američkih vojnika u Vijetnamu oboljelo je od jačeg oblika ovog sindroma.

Medicinski stručnjaci u BiH smatraju da je, zbog mnogo veće ozbiljnosti i patnji kroz koje su prošli naši vojnici, ovaj procenat kod nas mnogo veći. Osim vojnika, PTSP je prisutan i kod civilnog stanovništva u BiH koje nije bilo pošteđeno ratnih posljedica.

Na jučerašnjem skupu je istaknuto da problem oboljelih od PTSP-a nije samo problem medicinskih radnika.

"To nije briga samo psihijatrijskih radnika već i cijele društvene zajednice. Važnija je socijalna podrška nego terapija. Vi možete svakome pomoći ako mu obezbijeditie socijalnu sigurnost i vratite mu izgubljeno dostojanstvo", rekao je Abdulah Kučukalić, psihijatar i autor knjige "Liječenje psihičkih poremećeja uslovljenih stresom".

Ocijenio je da današnja politička, društvena i ekonomska situacija nije prijatelj nikome, a pogotovo ljudima koji pate od posttraumatskog stresnog poremećaja.

super...neka sada dok je beznin jeftin svi uzmu po kanister benzina pa se pocnu spaljivati kao oni PTSP-ovci u hrvatskoj koji su imali 5 minuta rata i veliki odmor.....cuj PTSP......smesno....sta je tri i po  godine rata prema ovih 15 godina posle rata....nista.....ako je neko obolio onda je obolio od sumnjive privatizacije,rasta cijena,neimastine,bezuspjesne potrage za poslom,posmatranja komsija kojima svaki dan raste bogatsvo a u ratu i posle rata su se bavili sumnjivim biznisom.....i sl.....ovo izaziva traume a ne rat.

[boro975]

Novi clanak, stara tema. Traume neke vrste uvijek postoje, ali ovo danas je vise preseravanje povezano sa odredjenim interesnim krugovima koji zele promociju i lovu, nego sto ima veze sa medicinom ili potrebom da se pomogne ljudima. Gledao sam jednu emisilu "Latinice" u kojoj je tema bila PTSP, i gdje se neki bivsi borac\oficir HV-a zestoko stavio na stranu protivnika samog postojanja bolesti veoma zanimljivom izjavom tipa: "Mozete li mi objasniti kako kod Srba u bivsoj RSK u Hrvatskoj nema PTSP-a? Izgubili su rat, izdala ih je domovina, zive pod sahovnicom koju mrze, spaljene su im kuce, mnogi imaju mrtve ili ranjene u porodici, bili su citavo vrijeme u uniformi, jedan broj nema struje, malo je zaposlenih, zive u mnogo tezim uslovima... Pa se kod njih niko ne ubija zbog toga, vec kradu sumu, pecaju ribu, svercaju... Drugim rijecima sve su to ostavili za sobom i pokusavaju da zive sto bolje mogu".

[autsajder]

Дефинитвно сте у праву обојица, а и тај хрватски официр. Рат је само изговор нерадницима да продају маглу.

Гори стрес наступа радницима који трпе напорног шефа или колегу/колеге – а професионално се зове мобинг. ПТСП је смијурија. Чуј пате од ПТСП-а 15 година од завршетка рата.

[nebitno]

Novi clanak, stara tema. Traume neke vrste uvijek postoje, ali ovo danas je vise preseravanje povezano sa odredjenim interesnim krugovima koji zele promociju i lovu, nego sto ima veze sa medicinom ili potrebom da se pomogne ljudima. Gledao sam jednu emisilu "Latinice" u kojoj je tema bila PTSP, i gdje se neki bivsi borac\oficir HV-a zestoko stavio na stranu protivnika samog postojanja bolesti veoma zanimljivom izjavom tipa: "Mozete li mi objasniti kako kod Srba u bivsoj RSK u Hrvatskoj nema PTSP-a? Izgubili su rat, izdala ih je domovina, zive pod sahovnicom koju mrze, spaljene su im kuce, mnogi imaju mrtve ili ranjene u porodici, bili su citavo vrijeme u uniformi, jedan broj nema struje, malo je zaposlenih, zive u mnogo tezim uslovima... Pa se kod njih niko ne ubija zbog toga, vec kradu sumu, pecaju ribu, svercaju... Drugim rijecima sve su to ostavili za sobom i pokusavaju da zive sto bolje mogu".

poštovana gospodo ne sprdajte se s nečim o čemu ne znate dovoljno. Ima simulanata naravno ali zar mislite da je neko spreman da se ubije i ostavi ženu i djecu samo radi dojma? Postoje ljudi (Dinaridi) koji su otporniji na ratne stresove i postoje po prirodi mirniji i blaži ljudi koji žive pretežno u dolinama (Zagorci, Slavonci, u Srbiji Lale i Vojvođani). Njih rat i ubijanje puno više pogađa. Meni je prijatelj koji nije u ratu učestvovao rekao svi smo mi izgubili 10 godina života. Na ovaj ili onaj način i 100% je u pravu.

Ko je bio na fronti i borio se za život par godina taj zna što je to. Nije to ništa novo ima toga i u Americi a bilo je i među partizanima samo je zataškavano. Velikoj većini normalnih ljudi bilo kakvo ubijanje je najveći mogući stres.

[boro975]

poštovana gospodo ne sprdajte se s nečim o čemu ne znate dovoljno. Ima simulanata naravno ali zar mislite da je neko spreman da se ubije i ostavi ženu i djecu samo radi dojma? Postoje ljudi (Dinaridi) koji su otporniji na ratne stresove i postoje po prirodi mirniji i blaži ljudi koji žive pretežno u dolinama (Zagorci, Slavonci, u Srbiji Lale i Vojvođani). Njih rat i ubijanje puno više pogađa. Meni je prijatelj koji nije u ratu učestvovao rekao svi smo mi izgubili 10 godina života. Na ovaj ili onaj način i 100% je u pravu.

Ko je bio na fronti i borio se za život par godina taj zna što je to. Nije to ništa novo ima toga i u Americi a bilo je i među partizanima samo je zataškavano. Velikoj većini normalnih ljudi bilo kakvo ubijanje je najveći mogući stres.

Ne znam zasto ti mislis da se neko sprda s ljudima kad kritikuje spekulantsko i nenaucno izlaganje u medijima. Ako si procitao clanak, trebalo bi te malo zaskakiljati po mozgu sledece sto tamo pise: preko 80% stanovnika Sarajeva pati od nekog oblika PTSP-a, oko pola gradjana BiH pati od PTSP-a. I to sva na osnovu istrazivanja vrsenih na u Sarajevskom kantonu na 1000 ispitanika. Cifre su malo naucnofantasticne, ili se definicija PTSP-a promjenila u poslednjih par godina.

Sa ostalim se uglavnom slazem, i za gubitak vremena i za razlicitu otpornost na traume, koja manje zavisi od regionalizama a vise od genetike, karaktera, kulture, obrazovanja, navika i obicaja (pa zbog toga izgleda da ima veze sa mjestom zivota i porijekla).

Moje licno misljenje je da je prica o PTSP-u u HR naduvana, a u Bosni amaterski vodjena, jer, ponavljam, traume postoje, ali se one ne dobijaju iskljucivo u ratovima, niti je ucestvovanje u ratu garant da ces biti traumatiziran. Tako da mi ova izjava i "istrazivanje" lice na pokusaj odredjenih krugova da izboksaju novce za sebe, a vec prema "ozbiljnosti" njiohovog pristupa mogu zakljuciti kakvi bi efekti po sire stanovnistvo bili ako bi se ovim "strucnjacima" dala lova i resursi da vode lijecenje.

[Mirso]

           U razvijenom svijetu timovi medicinski strucnjaka, trose milijarde a ne milione eura ili dolara na svoje naucne radove, od koji jos ni jedan neima pouzadn da kaze nasli smo lijek za sters ili kosmare koji imaju puno veze sa strsom.
          Normalno svugdije u svijetu ispitivanja javnog mijenja radise na odredjenom broju ispitanika, kao nap. ovo u sarajevu na 1 000 ispitani izjasnilose odredzeni broj traumatizirani,zavisno u kojem obliku neko jace neko slabije.
         Ne mora biti samo rat krivac za postraumatski stres ima vise razloga za tu bolest; gubitak najblizeg,najdrazeg u saibracajnoj nesreci koje su u zapadnim zemljama katastrofalnije nego u ratnim podrucima, elementarne i prirodne nepogode sve zavisi od osobe do osobe i osjecajnosti i emotivnosti razlicitih osoba.

[Dart Vader]

Sta bi onda svi oni sto prezivese IISv.Rat trebalo da rade kad se sve zavrsilo.
Bato moj traume se najbolje lece radom.A gospoda nebi da savija kicmu.Svi bi nesto od drzave,a socjalizam je davno umro.

[petrićevac]

Čudo jedno kako naši političari nemaju PTSP?Neka jako otporna sorta.Dajte ljudima da rade i normalno žive i sve će biti ok.Moj jedan prijatelj,umorovljeni policajac,nije imao nikakve psihičke tegobe,nije ranjen i MUP ga pošalje u mirovinu.Onda nastaje problem i zdravstvene tegobe,čovjek na rubu samoubojstva,i onda kupuje nekakvu zemlju i počinje se baviti voćarstvom i pčelarstvom i pronalazi smisao života i osjeća se korisnim.Danas je živ i zdrav i radi svaki dan ko mazga.Najlakše je ležati i žaliti se kako nisam dobio ovo ili ono od države(bilo koje),u radu je spas.A sa druge strane ima ljudi koji su labilniji i teže podnose stres,i pitaju se šta su radili godinama na ratištu i da li su se borili za takvu državu i takve političare koji ih kradu,i prave budalama.Ljudi jednostavno puknu!

[Heli]

Svaki rat ostavlja posledice na vijnika posaobne ali i na civile. Nema grada u BiH u kojem nije bilo stresnih situacija, negdje vise negdje manje. Neko je strepio za zivot dok je isao po hljeb i vodu, jer je granata mogla psati svakog trenutka bas tu gdje se ti nalazis.U drugim gradovima strepio si za zivot dok sjedis u stanu, jer je svakog momenta mogao doci neki silnik i oduzeti ti zivot pod ovim ili onim izgovorom.Zbog toga danas imamo puno bolesnika.Za neke i ne znamo da su bolesni, jer djeluju lijepo i ugladjeno ali odjednom procitas kako se taj i taj ubio, na ovaj ili onaj nacin ili je pak ubio nekoga iz okoline. To su oni najgori slucajevi ali blazih slucajeva ima na pretek:nervoza, nemogucnost uspostavljanja normalne komunikacije-sklonost svadji, nemogucnost koncetrajije na ono sto radis, sumanute idje, osjecaj straha da te neko progoni, razne depresivne situacije itd.Sve to utice i na pojavu drugih bolesti, jer je stres u osnovi zacetnik svake bolesti od raka do TBC pluca.

Mi jos nemamo slucajeva da je neki djecak dosao sa puskom u ucionicu i pobio svoje kolege ali nije iskljuceno da ih uskoro necemo imati.Pogledajte koliko samo nasilnistva medju djecom, posebno u Sarajevu, pred skolama, u ucionicama, sredstvima gradskog prevoza.

Ovim problemom niko se ne bavi. Prave se istrazivanja koja samo ukazuju na probleme. Drustvo nemocno da razrijesi egizstencijalne probleme mladih i ljudi u srednjim godina a o penizionerima da i ne govorim, jer svi jedva cekaju da neko od njih umre.

Osim toga i danasnji politicari podgrijavaju starh tvrdnjama o etnickoj ugrozenosti u koju vjeruje bar 90% stanovnistva. Pa i ti politicari su djelimicno  bolesnici iako ni jedan politicar nikad nije rekao da je bolesnik, kao sto ni jedan ludak nikad nije kazao da je lud.

Trebamo prvo poceti lijeciti politicare, pa onda narod, jer su oni ti koji inficiraju narod svojim ludostima, izazivajuci kod njih razne strahove. Neko popusti prije neko kasnije ali na kraju malo ko ostane zdrav.Mi i ne znamo koliko ludaka seta ulicama, koliko ih obavlja znacajne i ugledne funkcije.