Malo šale neće nikome škoditi. Genocid je, kao što vidiš tema koja zanima jako malo ljudi. Meni je interesantno o tome pričati kao pojavi i rijetko nalazim sugovornike za to.
Da, moram priznati da sam zbilja poprilično razočaran time što ima jako malo onih koji su spremni diskutirati na ovu temu.
Mada, kada malo bolje razmislim, ljudi na ovim prostorima su uglavnom skoncentrisani na Srebrenicu, a tu su stajališta u Bošnjaka i Srba veoma jasna i precizno izdiferencirana. S druge strane, niti Bošnjaci niti Hrvati nijesu zainteresirani diskutirati o Jasenovcu i svaki pokušaj Srba da nametnu i tu temu oni jednostavno ignoriraju.
Moja namjera je bila da pokušam posrednim putem "isprovocirati" forumaše, upravo preko teme o Turcima i usvojenim rezolucijama do strane SAD te Švedske o "genocidu" koji su ovi počinili nad Jermenima, da krenu diskutirati o tome. No, očevidno je da u tome nisa uspjeo. Šta je, tu je.
Ako si htjeo dokazati da ne poznajem dogadjaje u tančine, u pravu si. Pravio sam asocijacije koje su se meni učinile značajnima ali može biti da sam u priličnoj mjeri u krivu.
To mi uopće nije bila namjera, jer sam do prije neki dan to pitanje smatrao potpuo irelevantnim, ne samo za ovu temu no uopćeno. No, posljednji dogadjaji su pokazali da sam bio u apsolutnom krivu kada se uzme u obzir odlazak bošnjačke delegacije na proslavu pobede na Galipolju u Turskoj.
Po meni, veoma zanimljiv razvoj dogadjaja. Jung bi to nazvo sinhronisitetom. Pitam se da li je.
Rezolucije parlamenta bilo koje države nisu uvijek za sva vremena. Slijedeći izbori, nova vlada, novi prioriteti, novi odnosi unautar NATO i eto ti povlačenja rezolucije kao "neosnovane". Ili kao što je to u slučaju SAD, Obama obećava da će "priznati genocid" za vrijeme predizborne kampanje pa porekne a američki kongres izglasa rezoluciju koju Obama može da poništi. Ja rezoluciju u Švedskoj vidim čisto kao podršku SAD-u jer SAD obično ima "koalicije" šta god da radi. A SAD-u treba ova zafrkancija da ne ispadne kako je Obama "slagao". Ono kao: "nije baš da me je ganjalo 100 vukova u šumi kako mi se činilo ali biće da je nešto šušnulo". Ja koliko vidim, problem izmedju Turske i SAD je više pitanje kredibiliteta i kako ga najlakše zaobići. Inače, intimidacija u suštini ima šire značenje nego prijetnja. Prijetnja je jedan od oblika intimidacije. Drugi oblik je "mrkva ispred magarca a otpozadi motka ". Turskoj na ovaj način nisu baš sva vrata zatvorena. Turskoj ostaje čak i mogućnost da "prizna" genocid. A može i da se nateže oko toga.
Ovo može potpasti pod model naših "špekulacija", te ne bih previše da dužim jer nemamo relevantnih podataka o tome šta su Kongres i Parlament imali u vidu i koja im je bila namjera kada su usvajali rezolucije, te u tom svjetlu se možemo raspravljati nadugačko i naširoko a da se ne pomjerimo s mesta.
Priznanje genocida je osjetljiva stvar. Nijemci npr. priznaju da su neki drugi Nijemci počinili genocid i to je u redu. Kakve su posljedice za Njemačku kad se genocid na ovaj način "prizna"? Praktično nikakve jer se računa da su dobro platili za to i nikoga za to više nije briga.
Ono što je problematično pri priznavanju genocida je to da postaneš "genocidna nacija". Ono kao:"svi vode ratove lagano i sportski a vi Turci baš pretjeraste jer nešto s vama nije u redu". Genocid implicira kolektivnu krivicu u razmišljanju kod "običnog svijeta". Iako konvencija o genocidu jasno govori o LICIMA, i presude se donose protiv lica, kad ljudi razmišljaju o "genocidu" onda se ne misli na lica. Tužba protiv SRJ od strane BiH je zapravo takodjer tužba protiv lica ali u medjuvremenu postoji mogućnost i tužbe države protiv države. Pitanje je bilo samo da li su lica koja su bili na nekom položaju u vlasti u SRJ na bilo koji način sudjelovala u genocidu što bi eventualno BiH kao državi davalo nekakvo pravo na "nadoknadu štete" koje bi završilo u privatnim džepovima.
E ovo je već ozbiljna stvar o kojoj vrijedi diskutirati.
Upravo je ovo linija razmišljanja teme koju sam pokušo pokrenuti pod nazivom "Genocid".
Dakle, "Genocid" kao stvarno izvršeni zločin, ili "genocid" kao političko pitanje.
Prvo moram jasno izreći svoj stav.
Nikako nisam protiv upotrebe termina "Genocid", jer stojim na stajalištu da ih je kroz historiju bilo i da će ih, bojim se, biti i u buduće, te upravo zato vjerujem da taj pojam mora opstati kako bi se, ako ne spriječili, a ono bar osudili svi oni koji pokušaju tako nešto načiniti. S druge strane, takodjer stojim na stavnovištu da se "Genocid" mora mnogo jasnije definirati i biti veoma oprezan pri njegovoj upotrebi, ili bolje rečeno, zloupotrebi.
Upravo u tom svjetlu bih se vratio na početnu ideju sa teme "Genocid". Naime, moje pitanje je bilo zašto je Bošnjacima potrebno da srpski parlament u rezoluciji kojom osudjuje stravičan zločin koji se desio u Srebrenici, upotrijebi baš riječ "genocid"?
Čitajući tvoj gornji post, našao sam da si, iako si pisao uopšteno, poprilično tačno opiso razloge zbog kojih se toliko insistira na terminu "genocid".
Naime, to je, barem po mojemu mišljenju, pokušaj da se cjelom jednom narodu nametne epitet "genocidnog naroda", kako bi se posle toga zadobila pozicija za jedan veoma precizno definiran politički dobitak.
Upravo sam pročito tvoj post na drugoj temi, te ću kvotirati njegov dio:
U konkretnom primjeru BiH, jedini razlog što Bošnjaci Alijine političke orijentacije svuda pokušavaju genocid progurati je taj što se nadaju da će im svijet dati potpunu kontrolu nad BiH bez da oni učine ikakve koncesije da bi opstanak BiH kao zajedničke države dobio ikakav smisao. Oni valjda računaju da imaju ozbiljan adut u rukavu. Stvarnost je nažalost dijametralno suprotna: insistiranjem na političkom "priznanju " genocida pristalice SDA i ostalih ogranaka SDA (SDP i SBiH) samo još više doprinose podjeljenosti države. Da kažem drugačije: ako je zajednička BiH nekakav cilj, onda je politizacija zločina najgori mogući način na putu zajedništva u BiH.
Veoma ljepo rečeno i vrlo kratko i precizno objašnjeno.
Upravo je to ono zbog čega mislim da se u Bošnjaka insistira na terminu "genocid". S tim što vjerujed da u Hrvata, a djelom i Bošnjaka, postoji još jedna historijska dimenzija u tome:
Prvo, htio sam pokazati besmislenost način na koji je genocid definiran i drugo, htio sam pokazati da zločin genocida ima više političku nego pravnu prirodu. Htio sam pokazati besmislenost maskiranja masovnih zločina s jedne strane deklariranjem zločina druge strane "genocidom". Drugo, ne mogu nikako reći da je NDH radila što je radila znajući da neće biti optužena i osudjena za genocid jer je termin "genocid" nastao tek nakon 2. svjetskog rata. Ali onako kako je zločin genocida definiran to što su radili Srbima ne bi moglo proći kao genocid. Zbog toga je toliki apsurd vezano za genocid: proglasi nekoga genocidnim i on je automatski izjednačen sa nacistima, a pobij milijune i predstavi ih kao političku organizaciju i nemaš brige.
Vjerujem da se iza insistiranja na tome da Srbija sama sebe proglasi "genocidnom", pored razloga koje si već naveo, krije i potreba Hrvata a i djela Bošnjaka da se izbegne suočavanja sa sopstvenom prošlošću – konkretno sa zločinima koji su činjeni protiv Srba tjekom II svjetskog rata, a posebice sa Jasenovcem.
Naime, kada bi Srbija sama sebe proglasila "genocidnom", onda bi Hrvatska nekom bizarnom igrom logike, oprala svoju kompletnu prošlost glede Jasenovca jer – na taj način bi, daobog, retroaktivno, bili opravdani svi zločini načinjeni protiv Srba tjekom II svjetskog rata jer, "bilo je opravdano činiti zločine prema Srbima koji su ionako sami cjelom svjetu priznali da su zločinački i genocidni narod" – mada tek 60 godina pošto je počinjen zločin nad njima. Ne smemo smetnuti s uma da Hrvatska nikada nije priznala razmere ogromnog zločina koji je u njoj bio počinjen nad Srbima. Čak i kada se o tome počne pričat uz velike muke, stalno se ubacuju teze koje jesu istinite, ali koje imaju za cilj skretanje s glavne teze – da su u Jasenovcu ubijani i komunisti, te Romi i Jevreji. To je tačno, no omjer zločina počinjen prema njima je u velikom nesukladu prema broju nastradalih Srba.
Mada, ostavljam prostora da griješim u ovoj logici, te bih zbilja želio čuti i druga mišljenja glede ove teze.
Da li bi Srbija trebala da traži da se donese slična rezolucija kao Amerikanci za Armence? Ja sam osobno za to da se termin "genocid" više ne koristi nikako jer je diskreditiran do besmisla. A rezolucija više ili manje nikome ne škodi. Da li se s time nešto postiže, to je drugo pitanje. Nije potpuno očito da li misliš da Srbija sama donese rezoluciju ili da traži od američkog i švedskog parlamenta da donesu rezoluciju u istom stilu glede NDH i Srba kao i Armenaca i Turaka, ali kao što već rekoh, ne vidim nikakvog razloga da se pravi cirkus sa žrtvama pokušavajući ih ugurati u nekakvu rezoluciju nekakvih parlamenata. Time se naime opet jedno pravno pitanje pretvara u jeftino političko.
Slažem se, no ako se već igraju političke igre, onda ih svi moraju igrat jer onaj ko ih ne igra, osudjen je na gubitak.
Hvala, Radoslave. Rado dijelim svoja vidjenja po ovom pitanju. Genocid je postao nažalost običan pamfletski izraz pamfletske politike i pamfletskog pravosudja.
Drago mi je da smo se uspjeli nać.