Ličnost (supak) u fokusu
Željko Komšić
"Rješenje nacionalnog pitanja u Bosni i Hercegovini je - rjeŠenje ZAVNOBiH-a. To je jedino prirodno i normalno za Bosnu i Hercegovinu. (...) To znači da smo jednaki na svakom centimetru ove teritorije bez obzira ko smo, šta smo i koliko nas je."
Zeljko Komsic
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Ničega spornog i neprihvatljivog nema u ovakvoj želji, i sasvim je prirodno i normalno da je čujemo od običnoga građanina - taksista, profesora, trgovca, konobara, novinara, automehaničara... Međutim, ovakvu kakva je citirana, čuli smo ovih dana, ponovo, od formalno najvišega političara u zemlji - člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Komšića. To ponešto mijenja na stvari. Naime, pri iskazivanju svojih dobrih želja običan građanin - taksist, profesor, trgovac, konobar, novinar, automehaničar - nije dužan da predoči išta o mogućnostima i načinima njihovih ostvarenja. Političar na visokoj državnoj funkciji jest, i to je ono što ga, i u privilegiju i u obavezi, ključno razlikuje od tzv. običnoga građanina, onoga koji ga je svojim glasom i doveo na stolicu na kojoj sjedi, i na kojoj - u Komšićevu slučaju - namjerava sjediti još četiri godine. Ako se dakle, političar u iskazivanju svojih lijepih želja zadržava samo na njima, a javnosti ne predočava ništa od konkretnih planova i načina na koje ih namjerava ostvariti, teško može proći na ispitu odgovornosti i ozbiljnosti. Još je nešto političar-državnik dužan, o čemu obični građanin ne treba razbijati glavu: morao bi ideje, koje nudi javnosti, umjeti promatrati u odgovarajućim historijsko-političkim perspektivama i kontekstima, pa i po tome procjenjivati njihovu ostvarivost ili neostvarivost, jer se u protivnom izlaže mogućnosti da bude optužen za političko sljeparenje.
Odluke i dokumenti ZAVNOBiH-a iz 1943. i 1945. godine imaju nesumnjivu historijsku vrijednost za utemeljenje modernoga "državnog" statusa Bosne i Hercegovine kao federalne jedinice u Jugoslaviji, koji je ustavnim amandmanima iz 1974. još osvježen i ojačan. No, u današnjoj muci traženja političkog rješenja za Bosnu i Hercegovinu on ne može biti od velike pomoći. U historijsko-političkom kontekstu u kojemu se događaju ZAVNOBiH (skupa s ostalim zemaljskim antifašističkim vijećima po tadašnjoj Jugoslaviji) i AVNOJ, radilo se, između ostaloga, i o svojevrsnom lukavstvu revolucionarno-političkoga uma. Kontekst je to, u kojemu se buduća komunistička vlast u borbi za legitimitet mora pred tadašnjom međunarodnom zajednicom predstaviti kao pluralistička i demokratska, a prikrivati svoj ideološki karakter i naum. To se poslije 1945. vrlo brzo i pokazalo, kada su, za račun posvemašnjega progona svega građanskoga, ukidanja političkog pluralizma, te surove centralizacije i unitarizacije, koja je baš Bosni i Hercegovini dosudila, osobito u prva dva desetljeća, položaj prave unutarnje kolonije, sva ta svijetla obećanja bila zadugo zaboravljena kao da nikada nisu ni izgovorena. Još nešto: o ZAVNOBiH-u je povijesno neosnovano razmišljati kao o izdvojenoj činjenici i događaju. On je, naime, kao i Narodna/Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina, neodvojiv i tvorbeni element državnoga projekta nove, komunističke Jugoslavije i odgovarajućega ideološkog koncepta društva.
"Rješenje nacionalnog pitanja" po ZAVNOBiH-u, dakle, bilo je moguće samo u okviru cjelokupnoga državno-političkoga sistema kojemu ideja i ideologija ZAVNOBiH-a pripada i bez kojega nije moguća. To praktično znači: da bi ZAVNOBiH kao rješenje bio ostvariv, morali bismo i dalje biti u Jugoslaviji, pod vodstvom Komunističke partije, ne u višestranačkoj demokraciji nego u monopartizmu i u "diktaturi radničke klase"... Politička historija nije švedski stol s kojega možeš birati po volji: ovo hoću, ovo neću. Toliko o tome,
ako političar Komšić zaista misli ozbiljno sa ZAVNOBiH-om kao "prirodnim i normalnim rješenjem za Bosnu i Hercegovinu". Postoji, naravno, i druga mogućnost: da političar Komšić s pričom o ZAVNOBiH-u odašilje umilne poruke svome biračkom tijelu sastavljenom većinom od onih Bošnjaka koji ne bi rado za "nacionalistima" pa im Komšićeva priča dolazi kao melem na ranu, makar bila i nepotkrijepljena ikakvim konkretnim i ostvarivim programom. Ali, ako je tako, onda njegov nastup nije ništa drugo nego još jedna od trivijalnih predizbornih demagoških dumagija. (I. Lovrenović)
Ali, ako je tako, onda njegov nastup nije ništa drugo nego još jedna od trivijalnih predizbornih demagoških dumagija
Ali, ako je tako, onda njegov nastup nije ništa drugo nego još jedna od trivijalnih predizbornih demagoških dumagija
Ali, ako je tako, onda njegov nastup nije ništa drugo nego još jedna od trivijalnih predizbornih demagoških dumagija
Narafski da je Z.Komsic ne supak vec supcina pa i superina velikacka,ljigava,usmrdjela koja nekim muslimanima za dobru lovu prodaje muda za bubrege.
