Ovakvih je nazalost malo bilo:
Kistanjci brigadira Budanka žele za počasnog građanina: On nas je zaštitio nakon Oluje
Heroj iz Kistanja: Nisam htio da srpski civili prođu kao moji roditelji
Brigadir HV-a Tihomir Budanko spasio je 14 seljana Čučeva koji su ostali u selu i nakon što su već počela ubojstva i paljenja. Budanko je postavio svoje vojnike da čuvaju selo. "Da nije bilo njega, ne bi danas bilo ni nas", svjedoče Kistanjci
KISTANJE Brigadir HV-a Tihomir Budanko spasio je nas, Srbe, od ubojica i palikuća nakon Oluje. Već je jedna kuća planula, iz puške su ubili Stevana Kutlaču , a onda je Budanko došao sa svojom postrojbom i ostavio dobru Hrvatsku vojsku da nas čuva. Da nije bilo njega, ne bi danas bilo ni nas. Ispričali su to mještani srpske nacionalnosti iz sela Čučevo kod Kistanja. Cijeneći što je učinio za njih, posebice sada kada su ratna zbivanja ponovno aktualizirana haškom presudom, odlučili su brigadira HV-a Tihomira Budanka predložiti za počasnog mještanina Općine Kistanje!
– Tako treba biti jer je čovjek zaslužio. Nakon Oluje ostalo je u selu nas 14. Danas nas je četvero živo. Došla je Hrvatska vojska, bilo je tu svakakvih, iđu neki s kombijem, jedni u crvenom stojadinu s automatskim puškama, razbiše vrata kuća, razbacali, tražili marke, prvu kuću u selu su zapalili, a onda je netko ubio slijepog Stevu Kutlaču. Mi već mislili gotovo je, sad će nas sve po redu. Ali onda je, bilo je to dva dana nakon Oluje, sa svojom postrojbom došao oficir HV-a Tihomir Budanko. Potjerali su te svakakve vojnike što su bili po selu. Bili su vojnici kao i oni, ali otjeraše ih. Budanko nam je rekao da se ne plašimo jer će nas oni čuvati, priča agilni 81-godišnjak Ilija Kutlača .
(...)
Obiteljska kuća Bože Šuše prva je u selu, spaljena odmah nakon Oluje. Danas je obnovljena, a upravo će Šuša kao vijećnik u Općini Kistanje na sljedećoj sjednici pokrenuti inicijativu da se Budanka imenuje počasnim mještaninom.
– Taj je čovjek zaslužio da mu se oda priznanje. Već smo o tome razgovarali, a odlučili smo sada nakon presude u Haagu. Nakon Oluje u samim Kistanjama je ubijeno desetak civila, jedan u Čučevu, ubijeno je njih 16 u Varivodama i Gošiću, još nekoliko po drugim selima, Kistanje su temeljito spaljene i porušene. To je točno i to nitko ne može osporiti i počinitelje treba pronaći. No, bilo je onih koji su vojnički profesionalno izvršavali svoju dužnost i takve treba istaknuti. Tihomir Budanko je kao oficir Hrvatske vojske čuvao i sačuvao 14 starih ljudi koji su ostali u svojim kućama. Rekao mi je kada smo pričali da je samo radio ono što mu je dužnost i postupao po naređenju, no takva naređenja imali su i drugi, ali su suprotno radili. Pitanje je bi li ti ljudi ostali živi da ga nije bilo. On zaslužuje biti naš počasni mještanin i to će i postati, zaključio je Božo Šuša.
Umirovljeni brigadir Tihomir Budanko bit će počasni građanin KistanjaHeroj iz Kistanja: Nisam htio da srpski civili prođu kao moji roditelji u tiskanom Kistanjci brigadira Budanka žele za počasnog građanina: On nas je zaštitio nakon Oluje
Anti Gotovini ne pakirati: Kako je general osuđen i prije presude
Moje je mjesto okupirano 1991., kuća nam je zapaljena, roditelji izbjegli. Nisam htio da i ovi ljudi prođu isto, kaže Budanko koji je nakon Oluje spasio 14 seljana iz Čučeva
Umirovljeni brigadir HV-a Tihomir Budanko prihvatio je inicijativu Srba iz Kistanja da bude počasni građanin njihove općine. Nakon objavljenog teksta u Novom listu u kojemu su srpski civili iz kistanjskog sela Čučevo ispričali kako ih je brigadir Budanko spasio nakon akcije Oluja i zaštitio od pljačkaša i ubojica ostavivši dio svojih vojnika da ih mjesec dana čuvaju, jučer smo posjetili i njihova heroja bez kojega, kazali su, niti oni danas ne bi bili živi.
Dočekao nas je u obiteljskoj kući u Čitluku kod Oklaja, zajedno sa suprugom, petero djece i roditeljima koji nisu skrivali ponos što su se mještani Čučeva sjetili Budanka i pohvalili njegovo postupanje u ratu.
Vojska profesionalna
– Zatekla me njihova inicijativa, moram priznati. Ljudi su u nama u to vrijeme osjetili sigurnost i drago mi je što su osjetili potrebu da se jave i sve ispričali. Prihvatio bih da budem počasni građanin Općine Kistanje, kazao je 49-godišnji Tihomir Budanko, diplomirani inženjer elektrotehnike i dragovoljac Domovinskog rata koji je bio pripadnik 113. brigade, a poslije zapovjednik 15. domobranske pukovnije.
Zločina je bilo sa Hrvatske strane, ne poriče, objašnjavajući da su nakon prolaska vojske u Oluji mnogi u uniformama sjeli u automobile i krenuli prema krajinskim selima »s drugačijim namjerama«, a na tom su se području miješali i dijelovi drugih postrojbi. Naglašava da je vojska postupala profesionalno, no da nakon oslobađanja teritorija Krajine vojna i civilna policija nisu preuzeli potpuni nadzor i kontrolu kako bi spriječili zločine.
– Napravili smo sve što smo znali i mogli. To je bila naša obaveza. Da čuvamo civile i njihovu imovinu. Oluja se odigrala vrlo brzo. Vojska je prošla, a problem je nastao kada smo mi došli do granice sa Bosnom. Iza nas je ostao ogroman prostor koji su preuzimali i vojna i civilna policija, a bili su i punktovi postavljeni. Po meni, na tim točkama se moglo regulirati da se ne dese stvari koje su se desile. I trebalo je angažirati daleko više ljudi da preuzmu nadzor, priča umirovljeni brigadir Budanko.
Ponosan na brojna odlikovanja
Tihomir Budanko ponosno nam je pokazao brojna odlikovanja koja je dobio za ratne zasluge. Umirovljen je 2005. godine, član je Nadzornog odbora poduzeća za preradu ribe »Adria«, a na posljednjim izborima se i politički aktivirao te je HDZ-ov vijećnik u Općini Promina. Iz hobija se bavi stolarijom i obradom drveta, a posadio je i 1.500 loza te proizvodi vino. Vodeći nas u obilazak komina i konobe, svojih ruku djela, na koncu je naglasio da ne bi volio biti u prvom planu jer nije jedini koji se u ratu nosio časno te bi volio da priča mještana Čučeva ne ostane jedina takva u medijima zabilježena.
Gdje god su našli skupine civila, ili dobili dojavu da se čine zločini, nastavlja, reagirali su, okupili ljude i osigurali. Tako su postupili u Čučevu kod Kistanja nakon što su od jednog pripadnika postrojbe dobili dojavu da je u selo ušao automobil i da se čula pucnjava. Upravo tada ubijen je mještanin Stevan Kutlača, a zahvaljujuću Budankovoj brzoj reakciji i slanju vojnika da čuvaju civile, spriječeni su daljnji zločini.
– Isto smo napravili i, primjerice, u Ivoševcima i Nos Kaliku. U Nos Kaliku su ljudi bili prestravljeni. Sjećam se jedne obitelji, sin im je bio zarobljen.
Pozvali smo ih za stol da ručaju s nama, da im damo hrabrosti, sigurnost. Civil je civil. U toj je situaciji najbolje da su ljudi na okupu i zato smo se trudili da ih držimo zajedno i čuvamo jer su neki ljudi i zbog panike stradali, nisu znali kako se ponašati.
Gotovina autoritet
Moje je mjesto okupirano 1991. godine, kuća nam je zapaljena, a roditelji su mi izbjegli i do 1997. su bili u Medenoj. Znao sam u kakvoj su situaciji ti srpski civili upravo zato što su to moji roditelji prošli. Morao sam se staviti u tu ulogu, nisam htio da i ovi ljudi, stari i nemoćni, prođu isto, iskreno će Budanko.
Nada se da će iskrenost kojom su za Novi list progovorili srpski civili iz sela Čučevo u Kistanjama pomoći i generalu Anti Gotovini kojega smatra nevinim i nada se da to potvrditi i Haški sud u žalbenom postupku.
– S generalom Antom Gotovinom sam blisko surađivao, posebno uoči akcije Oluja. On je bio autoritet, primjer, došao je iz Legije stranaca, i mi smo ga svi oponašali. Nikada ni službeno ni neformalno nije naložio ikakav zločin. Dapače, uvijek je ponavljao da se nikome ništa ne smije dogoditi, a ista je naredba išla dalje prema svima. Ne mogu stati iza nikoga tko je napravio nešto što mu ne ide na čast. Mi smo sami prijavljivali svaki slučaj.
Svaki zločin za koji je stigla prijava do zapovjednog kadra proslijeđen je nadležnim institucijama. Dalje nije bilo na nama, a je li se potom svugdje postupilo ispravno, da li nešto nije procesuirano zbog nedostatka dokaza ili iz drugog razloga, ja u to ne mogu ulaziti niti reći tko je zakazao. Neka svatko odgovara za svoje postupke, istaknuo je brigadir Tihomir Budanko, koji danas vodi opušteni obiteljski život.