Pro_BiH
Mlađi član
 Van mreže
Poruke: 32
|
 |
« poslato: 02. 09. 2010. 02:28 » |
 Idi gore
|
Ibrahim Đedović je običan čovjek. Rođen je 26.10.1961. godine u Kikačima, općina Kalesija, u skromnoj radničkoj porodici, kao jedno od sedmero djece. Osnovnu školu završio je u Kikačima i Tojšićima, a srednju vojnu školu je završio u Sarajevu.
Na Vojnoj akademiji kopnene vojske u Beogradu diplomirao je 1983., magistrirao vojne znanosti u Centru visokih vojnih škola u Beogradu 1990. godine. Sa samo 29 godina starosti postao je najmlađi magistar vojnih nauka u bivšoj Jugoslaviji.
PROFESIONALNA KARIJERA I PRIVATNI ŽIVOT
Profesionalnu karijeru je započeo radeći na Aerodromu Petrovac u Skoplju u Republici Makedoniji gdje je radio sve do 1991. godine. Početkom ratnih sukoba na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine dolazi u Sarajevo gdje se stavlja na raspolaganje tadašnjim bosanskim vlastima koje nisu pokazale interes za njega, a nedugo zatim na poziv tadašnjeg člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Fikreta Abdića, dolazi u Veliku Kladušu i zapošljava se u Agrokomercu u kojem je uz kraće prekide bio zaposlen od 1991. do 1995. godine, najprije kao direktor RJ „Transport“, a zatim kao zamjenik generalnog direktora Agrokomerca d.d. Velika Kladuša.
U periodu od aprila 2000., pa do jula 2007. godine bio je zaposlen u Parlamentu Bosne i Hercegovine, a od jula 2007. godine zaposlen je u Preduzeću „Ben-Mal Group“, čiji je osnivač, vlasnik i direktor. Od 1988. godine u braku je sa suprugom Nisvetom, dr. veterinarske medicine. Ima dvije kćerke, Mirelu i Lejlu, studentice ekonomije.
POLITIČKA KARIJERA
Politička karijera Ibrahima Đedovića počinje još 1993. godine nastankom političkog pokreta, dijela uglavnom muslimanskog stanovništva na području tadašnjeg Bihaćkog okruga koji je kasnije (1996.) i službeno registriran kao Demokratska narodna zajednica Bosne i Hercegovine. Ibrahim Đedović, jedan od osnivača i generalni sekretar do 2005. godine, kada je na stranačkim izborima izabran za predsjednika Glavnog odbora DNZ BiH.
Na prvim poslijeratnim izborima u Bosni i Hercegovini 1996. godine voljom građana (kao izbjeglica) biva izabran za poslanika u Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH, gdje je obnašao i dužnost predsjednika poslaničkog kluba.
U ime pomirenja i nastojanja da pokuša dati svoj doprinos smirivanju odnosa u to vrijeme, prihvata kandidaturu, a potom kao izabrani predstavnik naroda iz izbjegličkog šatora u Gašincima, uz lične garancije Alije Izetbegovića i Visokog predstavnika Karla Bildta, 16.12.1996. godine putuje na sjednicu Parlamenta FBiH.
Daljnja dešavanja u vezi sa političkom karijerom Ibrahima Đedovića su materijal za rubriku „Vjerovali ili ne“. Unatoč svim garancijama, suprotno Ustavu i međunarodnim konvencijama, mimo svih pravila i bez prethodne saglasnosti Parlamenta, 07. maja 1997. godine biva uhapšen, a zatim i optužen za djela, za koja je zaprijećena dvostruka smrtna kazna.
U pritvoru boravi od 07.05.1997. godine pa sve do 27.03.2000. godine, gdje mu je 11 puta mijenjana optužnica, sastavljena od 27 tačaka optužbe, da bi na kraju bio oslobođen svih optužbi, uz konstataciju u presudi o krajnje humanom i zakonitom postupanju tokom ratnih sukoba u svakoj prilici i prema svakome.
Cijelo vrijeme boravka u pritvoru i sudskog procesa protiv njega imao je snažnu podršku građana tako da je 1998. godine izabran kao poslanik u Parlamentu BiH, a isto se desilo i u izbornim procesima 2000. i 2002. godine.
Sve to pokazuje da je veza sa ljudima najznačajnija veza koju čovjek može imati i najbolja ocjena nečije vrijednosti.
Svo vrijeme zatočeništva niko od zvaničnika parlamenata čiji je bio član, NIKADA ga nije posjetio u pritvoru, niti se interesirao šta se desilo sa čovjekom koji je uhapšen u parlamentu i odveden u pritvor. Ovo je posebno značajno, ako znamo šta se sve dešava i koliko interesovanje danas vlada, kada su u pitanju takvi slučajevi. Nažalost, danas je to odraz političkog licemjerja i zloupotrebe ljudskih sudbina u dnevnopolitičke svrhe.
KOMPETENCIJE
Danas Ibrahim Đedović živi i radi u Velikoj Kladuši, kao privatni poduzetnik. Zapošljava 50 radnika, koji za razliku od „državnog prosjeka“, redovno primaju plaću i žive od svoga rada. To i jeste osnova njegova izbornoga programa – svako radi svoj posao i svako živi od svoga rada.
Postavimo li pitanje kompetentnosti kandidata za Predsjedništvo BiH u smislu obavljanja poslova člana Predsjedništva, odgovor je vrlo jasan. Ibrahim Đedović, magistar vojnih nauka, dugogodišnji politički radnik u najvišem državnom predstavničkom tijelu i uspješni privrednik, najreprezentativniji je predstavnik svega onoga što Bosna i Hercegovina mora imati da bi bila razvijena država, stručan kadar, sa dobrom političkom podlogom, usmjeren ka razvoju i napretku.
Naravno, sve ovo ne može postići običan čovjek sa početka ove priče, ako nema volju, snagu i vjeru u ono što radi, niti ako nema podršku ljudi koji vjeruju u njega i njegovu ispravnost, bez ikakvih rezervi i ikakvih zadrški.
Ibrahim Đedović je zahvalan svim tim ljudima, bez obzira kako se zovu, gdje žive i kako se mole Bogu!
|
