evo,citaj..
Sporazumom o penzijama je dogovoreno da će nosilac osiguranja, koji je vršio isplatu penzije korisniku na dan stupanja na snagu sporazuma, nastaviti sa isplatom, bez obzira na mjesto prebivališta ili na mjesto boravka korisnika penzije. Dakle, pomenutim sporazumom je jasno definisano da će penzioner koji je u toku rata promijenio prebivalište, a koji se nakon rata vratio na svoju prijeratnu adresu, primati penziju od fonda od kojeg je penziju primao u vrijeme kada je Sporazum o penzijama stupio na snagu.
No, Fond RS je u februaru 2002. godine jednostrano, uz saglasnost Vlade RS, raskinuo Sporazum o penzijama, vrativši se na princip prema kojem penzije treba isplaćivati penzioni fond entiteta u kojem su i ostvarene, ali je nastavio sa isplatama naknada penzionerima kojima je već priznao status korisnika. S druge strane, Federalni fond je nastavio postupati u skladu sa Sporazumom o penzijama. Tada su, očigledno, započele nesuglasice vezane za pomenuti Sporazum, koje još traju i koje su svoj epilog dobile i u sudskom postupku koji je Fond RS 2005. godine pokrenuo protiv Federalnog fonda. U ovom postupku zatražena je naknada štete Fondu RS, u visini od gotovo dvadeset i dva miliona KM (uvećano za zakonske kamate) na ime isplaćenih penzija za period od 01.01.do 31.03.2005. godine, za 38.000 penzionera koji su, prema navodima iz tužbe, penzije ostvarili u FBiH do 30.4.1992. godine.
Osim toga, tužbom je traženo da Federalni fond od 01.04.2005. godine počne isplaćivati penzije svim korisnicima koji su to pravo ostvarili na teritoriji sadašnje FBiH, a penziju primaju na teret Fonda RS. Postupajući u ovom predmetu, općinski sud u Mostaru je tužbu Fonda RS odbio kao neosnovanu, dok je Kantonalni sud odbio žalbu Fonda RS i potvrdio prvostepenu presudu. Pomenuti sudovi su, naime, zaključili da je Sporazum o penzijama još na snazi i da su u skladu s njegovim odredbama oba fonda preuzela obavezu isplaćivanja naknada određenom broju penzionera koji su prije rata ostvarivali penziju na teritoriji koja sada pripada drugom entitetu. Prema tom modelu preraspodjele korisnika penzionih fondova, RS-u je pripalo više penzionera iz pomenute grupe nego FbiH, i čini se da je upravo u tome suština ovog problema.
Navedeno je da je Fond PIO RS raskinuo taj sporazum, jednostrano ili ne - sasvim svejedno, a to što su Općinski sud u Mostaru i Kantonalni sud presudili u korist tuženog Fonda PIO/MIO FBIH ne znači ama baš ništa. S obzirom da u svim zemljama svijeta sve tužbe mogu ići do Vrhovnog suda, pa ako i taj ne presudi u korist tužioca, tada se tužba podnosi Sudu za ljudska prava u Strazburu. A tu dolazimo do mog primjera penzionera koji je dobio jednu takvu presudu. Tekst u nastavku je iz arhive nezavisnih novina (u odgovoru Nadira Kovačevića se navodi i datum potpisivanja sporazuma):
Sud presudio u korist 35.000 penzionera iz RS
Datum: 10.01.2008 19:06
Autor: NN
BIJELJINA Presuda Suda iz Strazbura, koja je izazvala pravu pometnju i potres u FBiH, ima ogroman značaj za Fond PIO RS i još oko 35.000 penzionera koji imaju pravo da penziju primaju iz kase Zavoda PIO/MIO Federacije.
To je juče izjavio Zoran Mastilo, direktor Fonda PIO RS, komentarišući najnoviju presudu Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, prema kojoj će Sarajlija Duško Karanović ponovo postati penzioner Zavoda PIO/MIO FBiH.
"To pokazuje da je Fond PIO RS s osnovanim pravom podnio tužbu protiv Zavoda PIO/MIO, koji treba da primi još oko 35.000 penzionera - trenutnih korisnika Fonda PIO", kaže Mastilo.
Karanović, koji je penzionisan 1987. godine, tužio je BiH jer nije mogao ostvariti penziju u FBiH, koju je napustio usljed izbijanja ratnih sukoba 1992. godine. Te godine počeo je primati penziju od Fonda PIO RS jer je živio šest godina u Srpskoj kao interno raseljeno lice. Međutim, 2000. godine se vratio u Sarajevo, ali nije mogao ostvariti pravo da penziju prima od FBiH. Sud u Strazburu je naložio da FBiH Karanoviću isplaćuje penziju prema mjestu sticanja prava, odnosno prema mjestu posljednjeg osiguranja, a to je Federacija.
Ističući da je ova presuda obrazac za sve ili slične tužbe, Mastilo je naglasio da je FBiH ovaj i slične predmete trebalo da riješi prema odluci Doma za ljudska prava Ustavnog suda BiH od 27. juna 2007. godine.
Opštinski sud u Mostaru prije mjesec i po dana odbacio je kao "neosnovanu" tužbu Fonda PIO protiv Zavoda PIO/MIO, a ujedno i tužbeni zahtjev Fonda PIO RS da bude isplaćeno 175 miliona KM odštete za oko 35.000 penzionera iz RS.
Mastilo je kazao da će presuda Suda u Strazburu biti priložena nadležnom sudu u Mostaru uz dokumentaciju koju je već ranije dostavio Fond PIO.
Penzioneri će stopama Karanovića
Predsjednik Udruženja penzionera RS Rade Rakulj najavio je da će 20.000 penzionera iz RS, ukoliko Federacija BiH ne prihvati da riješi problem, ići stopama Duška Karanovića i tražiti ostvarivanje prava pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu.
Rakulj je apelovao na pravne eksperte resornih ministarstava i fondova u RS i FBiH da se dogovorom konačno riješi pitanje isplate penzija po mjestu njihove zarade.
On je optužio Fond MIO/PIO FBiH da se poigrava s ljudskim pravima i da ih gazi na osnovu političke volje u FBiH.
Nadir Kovačević: Jedinstveni fond najbolje rješenje
Datum: 21.01.2008 18:40
Autor: Razgovarala: Elma DUVNJAK
Presuda Suda u Strazburu u korist Duška Karanovića ne znači da će i ostalih 35.000 penzionera iz RS primati mirovinu iz federalnog fonda, jer ova presuda još nije pravosnažna i moguće je ulaganje žalbe. Istakao je ovo u intervjuu za "Nezavisne" Nadir Kovačević, direktor Federalnog zavoda PIO/MIO.
U ovoj godini najavljuje povećanje penzija u FBiH za oko 11 odsto i ocjenjuje da bi najbolje rješenje bilo usvajanje okvirnog zakona i formiranje državnog zavoda za sve penzionere.
NN: Kako bi presuda u slučaju Duška Karanovića mogla uticati na Zavod PIO/MIO FBiH?
KOVAČEVIĆ: Prvo, presuda nije konačna i na nju se može uložiti žalba. Drugo, Karanović je tražio izvršenje odluke Suda za ljudska prava u Strazbru. I oni su presudili u njegovu korist i opet ponavljam, ta presuda nije konačna. Država ima pravo na žalbu, vidjećemo hoće li se žaliti. U slučaju Karanovića se radi o navodnoj diskriminaciji, mi smatramo da ne postoji, a tužba u Mostaru je naslovljena kao naknada štete za isplaćene penzije od 2004. do 2006. Ove dvije presude se ne bi trebale vezati.
NN: Da li se radi o 35.000 penzionera koji žive u Republici Srpskoj ili su se vratili u FBiH?
KOVAČEVIĆ: Mi se držimo Sporazuma o međusobnim pravima i obavezama između nosilaca osiguranja u BiH potpisanom u maju 2000. godine. Isplaćujemo penzije na osnovu toga, a nije nam bitno gdje ljudi žive. Isplaćujemo penzije i ljudima koji žive u Republici Srpskoj, a preuzeli smo ih na osnovu sporazuma. Isplaćujemo i onima koji su do 1992. ostvarili penziju u BiH, pa sada žive u Americi.
NN: Da bi se nešto mijenjalo, prethodno treba poništiti sporazum?
KOVAČEVIĆ: Sporazum je i sačinjen da bi se riješili ovi penzioneri koji su primali mirovine do 1992. godine. Riješio je situaciju tako da fondovi nastave isplaćivati mirovine onima kojima su isplaćivali do momenta potpisivanja sporazuma. Da se ljudi ne maltretiraju.
NN: Da li je bilo inicijativa za formiranje fonda u kojem bi bili svi penzioneri?
KOVAČEVIĆ: To je politički problem koji izlazi iz okvira Zavoda PIO. Zavod radi po zakonu, po sporazumu. Smatram da je najbolje prvo donijeti krovni zakon, na nivou države za sve penzionere. Ako je moguće formirati jedinstven zavod na državnom nivou, to bi u konačnici bilo najbolje rješenje. Ili, možda formirati državni fond samo za one koji su ostvarili penzije do 1992. godine, i da se on finansira iz državnog budžeta.
NN: Koliko je penzionera u FBiH i koliko je moguće povećanje penzija u ovoj godini s obzirom na stalna poskupljenja?
KOVAČEVIĆ: Više je od 326.000 umirovljenika u FBiH, a 140.000 ih prima najnižu penziju. Ove godine planirali smo povećanje penzija za 11 odsto. Iskreno se nadam da će povećanje biti i veće od toga.
Naravno da poskupljenja utiču na sve, naročito na penzionere. Trudimo se da povećamo penzije koliko možemo.
NN: Brojni penzioneri ne slažu se s politikom povećanja najnižih, zajamčenih i najviših penzija?
KOVAČEVIĆ: Zakon je predvidio to usklađivanje. Minimalna penzija se usklađuje tako što ona iznosi 60 posto od penzije isplaćene u decembru, pomnožene s koeficijentom isplate za svaki mjesec. Zajamčena je 80 odsto od penzije isplaćene u decembru pomnožene s koeficijentom isplate. Maksimalna penzija je dvije prosječne plate ostvarene u FBiH u decembru prethodne godine. To su odredbe postojećeg Zakona o PIO koje moramo poštovati. Tačno je da srednje penzije najviše gube, i razumijemo ljude koji su time oštećeni, ali to je zakonska odredba. Treba promijeniti zakon. Ovdje se ne donose zakoni, niti se mijenjaju, nego se primjenjuju i to penzionerima treba da bude jasno.
NN: Koliko je sredstava u budžetu FBiH za ovu godinu izdvojeno za Zavod PIO/MIO?
KOVAČEVIĆ: Finansiramo se isključivo samodoprinosima. U budžetu su izdvojena 83 miliona KM, a tražili smo 120 miliona. To je za isplatu penzija ostvarenih po posebnim uslovima, recimo vojne penzije, a što je realizacija odluka Vlade FBiH. To "pokriva" ono što smo do sada isplatili, i možda 2-3 mjeseca u 2008. godini.
"Nećemo prodavati imovinu zavoda"
NN: Koliko ste zadovoljni vraćanjem imovine Zavoda PIO/MIO?
KOVAČEVIĆ: Mi smo, možda, 100 posto vratili svoju imovinu i od toga 90 odsto koristimo. Kada se priča o tome, uvijek se misli na onih pet domova - hotela (hotel "Ero" u Mostaru, domovi u Tuzli i Zenici, hotel "Neum" u Neumu i imovina Zavoda u Podgorici). Ali, imamo imovinu koju koriste penzionerska udruženja i onu koju mi koristimo. U svakoj opštini imamo po stotinak kvadrata. Imamo pet domova koji su sporni jer se stalno produžava odluka OHR-a o zabrani raspolaganja imovinom. Vratili smo ih i čekamo mogućnost raspolaganja. Kada dođe i taj trenutak, nikada ih nećemo prodati već naći rješenje za obnovu.
Najveća glupost od svega jeste navođenje tzv.zajedničkog fonda. Posebno sada kada je FBiH u finansijskom kolapsu pa bi vjerovatno novac poreskih obveznika iz RS trebao krpiti te rupe. To je tako prozirna politika, da priče za malu djecu ostavljaju daleo ozbiljniji utisak.
