Zloupotreba broja žrtava u Srebrenici

[Tufahija]

U bošnjačkim sredstvima javnog informisanja prisutna je odredjena mitologizacija masakra u Srebrenici. Kad čovjek čita, gleda i sluša ne može se oteti dojmu da postoji težnja da se što manje raspravlja o detaljima. 8000 žrtava, 10.000 žrtava ...što je zvanično više žrtava to je za sarajevsku dnevnu politiku izgleda bolje. Pitanja u stilu: "da nisu možda neki od njih poginuli u borbi" uošte ne dolaze u obzir jer "vrijedjaju žrtve Srebrenice". Jedina "pravda" za žrtve Srebrenice je po njima ukidanje RS. Kako će to pomoći žrtvama, ja ne znam ali eto: dok postoji RS nema pravde za preživjele žrtve geno.cida.

Čak sam jedanput pročitao slijedeću izjavu majki Srebrenice: "Neprihvatljivo je bilo kakvo izjednačavanje žrtava prošlog rata". Tj. poginuli u drugim krajevima BiH se ne mogu ni izbliza mjeriti sa poginulima u Srebrenici. Interesantno, ta nezgodna izjava je u rekordnom roku od 2 tjedna potpuno isparila sa interneta i nigdje se više ne može pronaći, barem meni nije uspjelo.

Posebno interesantno pitanje je zašto tzv. ABiH nije branila ili odbranila Srebrenicu na vrhuncu svoje snage kad su kako kažu krenuli u konačno oslobadjanje BiH sa samim 5. korpusom. Odgovor bi najvjerovatnije morao glasiti da je 5.korpus bio predaleko od Srebrenice jer da jeste stvar bi bila posve drukčija.

Ja sam porijeklom iz Kladuše i svjedok sam izmišljanja i propagande sarajevskih vlasti i s tim u vezi ovu temu i pokrećem.

Elem, naš novi kolega forumaš strelok na svom Avazovom forumu tvrdi da je zabranio politizaciju srebreničkog masakra. Medjutim:
. Šta misle forumaši NN-a o ovoj pojavi?

[Bosanski Srbin]

Tombola, zemo...

Danas je barem ocigledno da se ni jednom novinskom izvjestaju, niti jednom zvanicnom vojnom raportu zaracenih strana u onoj nasoj zajednickoj nesreci, jednostavno nije smjelo ni moglo vjerovati.
Sve, ama bas sve je to sluzilo dnevnoj politici odredjene opcije koju je dati izvjestilac tada podrzavao.
Ja, ruku na srce, vjerujem samo izvjestajima iz prve ruke, ocevidcima, ali ni njima ne vjerujem slijepo. Ono, dozvoljavam da im mozak mozda nije najbolje registrovao ono sto su oci vidjele i usi cule na licu mjesta.
Svaki pokusaj otvaranja sopstvenih usta na temu Srebrenice i njenih nevinih zrtava (laka im crna zemlja!) od strane nas koji nismo mjerodavni, znaci od nas koji nismo prebrojali zrtve, niti bili u Srebrenici 13 do 22 jula 1995, je nista drugo do omalovazavanje nevino odnesenih zivota.
Ja bih ti prijateljski savjetovao (unaprijed se izvinjavam jer mi savjet nisi trazio) da se ostavis Srebrenice.
                
Ja ti mogu ispricati moje najblize licno iskustvo sa neslavnim fenomenom zvanim "Srebrenica".
Naime, prije nekih sedam, osam godina jedan od mojih uposlenika-prodavaca, me je "voluntirao" da razgovaram sa jednim njegovim kupcem, iako sam im izricito zabranio da to rade. No, kaze on meni da mu je kupac rekao da je iz Jugoslavije (tada je jos postojala ona mala, krnja), pa je mislio da je u redu i da ce me to obradovati.
Logika mu je bila dobra, jer sam ja tada vjerovatno bio jedini Srbin u Cikagu koji je ponosno govorio da je iz Bosne, dok su ostali, ne znam zasto, govorili da su iz Jugoslavije.

Elem, i uvede on njih kod mene u kancelariju.
Fini ljudi, mladji, tihi...kontam ili su mlad bracni par, ili momak i djevojka.
Rukujemo se, predstavim se ja naravno, svojim svesrpskim, ustanickim imenom, sa velikim osmjehom na licu (sta cu, bolje da se smjeskam i da se sto prije izvucem iz situacije, razmisljam), i predstave se oni meni.
Ne sjecam im se tacno imena, ali se sjecam da su oba bila bas lijepa, ali muslimanska.
Ja se na glas zacudim zasto covjek kaze da je iz Jugoslavije, kad je vise nema, a na to ce on meni da je ima, i da je on iz Crne Gore, koja je tada bila u drzavi koja se u nekim dijelovima svijeta priznavala kao Jugoslavija.
Razmisljam, dobro je...minus sto je musliman, ali plus sto nije iz Bosne pa je egal. Sve nekako sretan sto covjek nije u Ameriku izbjegao iz recimo Kozarca, okrenem se djevojci i upitam nju odakle je.
A prelijepa je bila, majke mi.
Kaze, iz Srebrenice. "Joj, ne valja", pomislio sam odmah.
Izraz lica, koji mi je momentalno zamijenio osmjeh, do dana danasnjeg ne mogu duplirati.
Zamisli da si nekakvo blebetalo, i da si siguran da si svu pamet svijeta popio, i da ti se nesto ovakvo desi!
Jednostavno, nisam imao sta da kazem.
Spontano sam joj nekako tijelom sugerisao da je zelim zagrliti, sto je ona odmah shvatila, i valjda zato sto je i njoj bilo nezgodno, ponudila mi je rasirene ruke.
Ponudila mi je zagrljaj, covjece!
Nisam htio puno da zapitkujem.
Reko' da joj postavim ono standardno pitanje, koje sam postavljao ljudskosti radi svim ljudima koje sam ovdje upoznao, a koji su dosli kao izbjeglice.
(Veseli, blentavi bosanac koji ocigledno ne zna primijeniti onu narodnu, "jednu manje"!)
I upitao sam je da li su joj svi jos na broju!?
Za oca i starijeg brata koji je tada imao 12 godina nije cula od tog jula 1995, kad su nju i mater joj stavili na autobus, a njih dvojicu zarobili.
Cak mi je i rekla kako joj je brat dovikivao da ne place, i da ce se uskoro ponovo vidjeti, i rekla je da je to smirilo.
Prestala je plakati.
            
Vidis Tombola, zemljace moj...
Da mi je kako bilo da se zemlja otvorila, pa da me je onako pred njenim nogama u tom trenutku samo progutala.
Toj djevojci (koja me nije mrzila, stvarno.) su izrodi koji pripadaju mom narodu zauvijek oduzeli oca i brata...Da sam nekako igrom slucaja ja bio tamo umjesto brata joj, meni ne bi nestao trag, jer sam Srbin...i ta spoznaja mi je na ramena nabacivala neki neobjasnjiv osjecaj krivice.
Znam da je neosnovan taj osjecaj,  naravno. U vrijeme zlocina u Srebrenici, vec sam uveliko bio preko bare, ali opet, cudna je dusa u covjeka...

A vidi jos nesto.
Inace se smatram velikim srpskim rodoljubom i nacionalistom!
Za neke koji ne razumiju ta dva pojma, mozda je paradoksalno sto ovako razmisljam, ali za mene je to sasvim prirodno.
Kao pripadnik srpskog naroda, koji evo vec 14 i kusur godina u svijetu nosi ljagu Srebrenice, ponekad pozelim da, u predmetima vezanim za ratna desavanja u tom podrinjskom gradicu, da sam ja kadija koji bi te zlotvore i tuzio i sudio...

Eto, to je "moja" Srebrenica...
Bez politizacije, omalovazavanja, vrijedjanja bilo koga...

Ziv bio!

[1978]

Dirljiv tekst, svako od nas se vrlo lako može pronaći u tvojoj ulozi. Jezivo je to... ali... uvijek postoji jedno ali... istina mora da se zna.

Ne znam dali je vrijeme da su o zločinu u Srebrenici uopšte piše i zbog toga cijenim Tombolin pokušaj da naslovom odredi tok diskusije. Nismo ovde da pričamo o zločinu u Srebrenici već o političkoj zloupotrebi istog.

Politizacija i politička zloupotreba g.enocida u Srebrenici sigurno postoji. Ali niti je bila niti će biti uspješna jer se zasniva na pogrešnim pretpostavkama o postojanju kolektivne odgovornosti, kolektivne krivice i kolektivne kazne. Dobar dio poslijeratnog vremena BiH je čekala sudske presude iz Međunarodnog suda pravde u Hagu i Tribunala. Bošnjaci su imali jasnu i vrlo pogrešnu viziju da će ta presuda bit presuda Republici Srpskoj i da će nakon te presude Republika Srpska jednostavno nestati. To se neće desiti. Sada se čeka suđenje Radovanu Karadžiću, sa istim nerealnim očekivanjima a u međuvremenu će svoju kaznu odslužiti i na slobodu izaći Biljana Plavšić.

Priča o Republici Srpskoj kao g.enocidnoj tvorevini je također priča koja ima samo internu upotrebu. Služi za dodatnu konsolidaciju bošnjačkih nacionalnih snaga, zaboravlja se da to u BiH, po zakonu o spojenim posudama, znači i istu takvu konsolidaciju srpskih nacionalnih snaga...

Ostaje potreba da se o Srebrenici sazna cijela istina. Koliko je ljudi stradalo u borbi, koliko prilikom proboja kroz minska polja, koliko od bolesti i gladi a koliko njih je bilo žrtva srebreničkog masakra u kome su bez ikakvog suda i iz najgore osvete pobijeni ratni zarobljenici.

[Sunny day]

Dirljiv tekst, svako od nas se vrlo lako može pronaći u tvojoj ulozi. Jezivo je to... ali... uvijek postoji jedno ali... istina mora da se zna.

Ne znam dali je vrijeme da su o zločinu u Srebrenici uopšte piše i zbog toga cijenim Tombolin pokušaj da naslovom odredi tok diskusije. Nismo ovde da pričamo o zločinu u Srebrenici već o političkoj zloupotrebi istog.

Politizacija i politička zloupotreba g.enocida u Srebrenici sigurno postoji. Ali niti je bila niti će biti uspješna jer se zasniva na pogrešnim pretpostavkama o postojanju kolektivne odgovornosti, kolektivne krivice i kolektivne kazne. Dobar dio poslijeratnog vremena BiH je čekala sudske presude iz Međunarodnog suda pravde u Hagu i Tribunala. Bošnjaci su imali jasnu i vrlo pogrešnu viziju da će ta presuda bit presuda Republici Srpskoj i da će nakon te presude Republika Srpska jednostavno nestati. To se neće desiti. Sada se čeka suđenje Radovanu Karadžiću, sa istim nerealnim očekivanjima a u međuvremenu će svoju kaznu odslužiti i na slobodu izaći Biljana Plavšić.

Priča o Republici Srpskoj kao g.enocidnoj tvorevini je također priča koja ima samo internu upotrebu. Služi za dodatnu konsolidaciju bošnjačkih nacionalnih snaga, zaboravlja se da to u BiH, po zakonu o spojenim posudama, znači i istu takvu konsolidaciju srpskih nacionalnih snaga...

Ostaje potreba da se o Srebrenici sazna cijela istina. Koliko je ljudi stradalo u borbi, koliko prilikom proboja kroz minska polja, koliko od bolesti i gladi a koliko njih je bilo žrtva srebreničkog masakra u kome su bez ikakvog suda i iz najgore osvete pobijeni ratni zarobljenici.

srebrenica je jedna od najvecih politickih manipulacija sa zrtvama od strane muslimana,ako treba mogu poceti lepiti i spiskove imenq ljudi koji su sahranjeni u srebrenici a poginuli su na drugim ratistima po BiH ili su poginuli u oruzanim borbama 1992,1993...a ima i onih koji su umrli prirodnom smrcu 1982,1985....,imam i izjave haskog tuzioca za srebrenicu koji tvrdi da je cifra od 8000 ljudi izlicitirana od muslimana a nema veze sa realnoscu te da u cifri od 8000 srbi nisu imali mogucnost ucestvovati niti dali ni jednu primedbu dok je dostasvljana,cifra od 8000 je bio spisak crvenog krsta o nestalim ,raseljenim krajem 1995. godine da bi kod OSCE-a prve izbore posle bilo registrovano/licno prijavljeno  3675 ljudi sa ovog spiska koji je dostavljen hagu kao spisak nestalih u srebrenici.

[Tufahija]

Tombola, zemo...

Danas je barem ocigledno da se ni jednom novinskom izvjestaju, niti jednom zvanicnom vojnom raportu zaracenih strana u onoj nasoj zajednickoj nesreci, jednostavno nije smjelo ni moglo vjerovati.
Sve, ama bas sve je to sluzilo dnevnoj politici odredjene opcije koju je dati izvjestilac tada podrzavao.
Ja, ruku na srce, vjerujem samo izvjestajima iz prve ruke, ocevidcima, ali ni njima ne vjerujem slijepo. Ono, dozvoljavam da im mozak mozda nije najbolje registrovao ono sto su oci vidjele i usi cule na licu mjesta.
Svaki pokusaj otvaranja sopstvenih usta na temu Srebrenice i njenih nevinih zrtava (laka im crna zemlja!) od strane nas koji nismo mjerodavni, znaci od nas koji nismo prebrojali zrtve, niti bili u Srebrenici 13 do 22 jula 1995, je nista drugo do omalovazavanje nevino odnesenih zivota.
Ja bih ti prijateljski savjetovao (unaprijed se izvinjavam jer mi savjet nisi trazio) da se ostavis Srebrenice.
                
Ja ti mogu ispricati moje najblize licno iskustvo sa neslavnim fenomenom zvanim "Srebrenica".
Naime, prije nekih sedam, osam godina jedan od mojih uposlenika-prodavaca, me je "voluntirao" da razgovaram sa jednim njegovim kupcem, iako sam im izricito zabranio da to rade. No, kaze on meni da mu je kupac rekao da je iz Jugoslavije (tada je jos postojala ona mala, krnja), pa je mislio da je u redu i da ce me to obradovati.
Logika mu je bila dobra, jer sam ja tada vjerovatno bio jedini Srbin u Cikagu koji je ponosno govorio da je iz Bosne, dok su ostali, ne znam zasto, govorili da su iz Jugoslavije.

Elem, i uvede on njih kod mene u kancelariju.
Fini ljudi, mladji, tihi...kontam ili su mlad bracni par, ili momak i djevojka.
Rukujemo se, predstavim se ja naravno, svojim svesrpskim, ustanickim imenom, sa velikim osmjehom na licu (sta cu, bolje da se smjeskam i da se sto prije izvucem iz situacije, razmisljam), i predstave se oni meni.
Ne sjecam im se tacno imena, ali se sjecam da su oba bila bas lijepa, ali muslimanska.
Ja se na glas zacudim zasto covjek kaze da je iz Jugoslavije, kad je vise nema, a na to ce on meni da je ima, i da je on iz Crne Gore, koja je tada bila u drzavi koja se u nekim dijelovima svijeta priznavala kao Jugoslavija.
Razmisljam, dobro je...minus sto je musliman, ali plus sto nije iz Bosne pa je egal. Sve nekako sretan sto covjek nije u Ameriku izbjegao iz recimo Kozarca, okrenem se djevojci i upitam nju odakle je.
A prelijepa je bila, majke mi.
Kaze, iz Srebrenice. "Joj, ne valja", pomislio sam odmah.
Izraz lica, koji mi je momentalno zamijenio osmjeh, do dana danasnjeg ne mogu duplirati.
Zamisli da si nekakvo blebetalo, i da si siguran da si svu pamet svijeta popio, i da ti se nesto ovakvo desi!
Jednostavno, nisam imao sta da kazem.
Spontano sam joj nekako tijelom sugerisao da je zelim zagrliti, sto je ona odmah shvatila, i valjda zato sto je i njoj bilo nezgodno, ponudila mi je rasirene ruke.
Ponudila mi je zagrljaj, covjece!
Nisam htio puno da zapitkujem.
Reko' da joj postavim ono standardno pitanje, koje sam postavljao ljudskosti radi svim ljudima koje sam ovdje upoznao, a koji su dosli kao izbjeglice.
(Veseli, blentavi bosanac koji ocigledno ne zna primijeniti onu narodnu, "jednu manje"!)
I upitao sam je da li su joj svi jos na broju!?
Za oca i starijeg brata koji je tada imao 12 godina nije cula od tog jula 1995, kad su nju i mater joj stavili na autobus, a njih dvojicu zarobili.
Cak mi je i rekla kako joj je brat dovikivao da ne place, i da ce se uskoro ponovo vidjeti, i rekla je da je to smirilo.
Prestala je plakati.
            
Vidis Tombola, zemljace moj...
Da mi je kako bilo da se zemlja otvorila, pa da me je onako pred njenim nogama u tom trenutku samo progutala.
Toj djevojci (koja me nije mrzila, stvarno.) su izrodi koji pripadaju mom narodu zauvijek oduzeli oca i brata...Da sam nekako igrom slucaja ja bio tamo umjesto brata joj, meni ne bi nestao trag, jer sam Srbin...i ta spoznaja mi je na ramena nabacivala neki neobjasnjiv osjecaj krivice.
Znam da je neosnovan taj osjecaj,  naravno. U vrijeme zlocina u Srebrenici, vec sam uveliko bio preko bare, ali opet, cudna je dusa u covjeka...

A vidi jos nesto.
Inace se smatram velikim srpskim rodoljubom i nacionalistom!
Za neke koji ne razumiju ta dva pojma, mozda je paradoksalno sto ovako razmisljam, ali za mene je to sasvim prirodno.
Kao pripadnik srpskog naroda, koji evo vec 14 i kusur godina u svijetu nosi ljagu Srebrenice, ponekad pozelim da, u predmetima vezanim za ratna desavanja u tom podrinjskom gradicu, da sam ja kadija koji bi te zlotvore i tuzio i sudio...

Eto, to je "moja" Srebrenica...
Bez politizacije, omalovazavanja, vrijedjanja bilo koga...

Ziv bio!

Pripadnik srpskog naroda? Srbin valjda ako si Srbin!? Da ti kažem zemo: tvoj post me nevjerovatno podsjeća na slijedeći:

knix@yahoo.com

Ja samo znam da me je veli strah uhvatio kada sam 1994. godine sa svojih 20 godina kao vojnik Voske RSK upucen na ratiste prema Cazinskoj krajini na liniju zapadno od Izacica do varosice Trzac.
Po Kninu se pricalo da je Peti korpus cudo od Vojske i da imaju odlican oficirski kadar iz specijalnih jedinica JNA na celu sa Atifom Dudakovicem.
Cim sam dosao video sam da je to istina.Perfektno ukopani,disciplinovani vojnici Armije BIH su nam ledili krv u zilama.Sjecam se i da su nam pustali preko jakog zvucnika govore Dudakovica i nekog kapetana Petog korpusa Jove Ristovica da idemo kuci i ne ginemo na bosanskoj zemlji jer smo mi iz Knina i sto cemo po Bihacu...
Ljeta 1994.godine je Peti korpus osvojio Veliku Kladusu prvi put a mi smo se povukli iz Trzca prema Plitvickim jezerima.Imali smo oko 50 poginulih u jedinici.Uspjeli smo odbraniti Plitvice ali jedva.
Dugi put sam u Cazisnki kraj dosao 1995.godine u junu.Zauzeli smo polozaje juzno od Male Kladuse u okolini sela Vejinac.Dobili smo unifomrme Narodne odbrane Zapadne Bosne(Vojska Fikreta Abdica) i gledali prema jakom uporistu Petog korpusa Slapnici.
Pokusali smo probiti linije od 20 .d o 30. avgusta ali potpuno porazavajuce po nas.Izgubili smo oko 100 ljudi.A linije ni makac.
Potom je dolsa Oluja a mi smo se povukli preko Dvora u Bosanski Novi.
Definitivno je da smo izuzetno postovali Dudakovica i njegove borce.Bili su pojam discipline.Nasi oficiri su bili debeli,masni i pijani.A Peti korpus su vodili oficiri padobranci iz Nisa i Luckog.Zlocina je mozda bilo ali ne vjujem u njih.Svi nasi koji su zarobljeni su se bezbjedno vratili.Koliko ja znam.
Naravno ako je bilo zlocina da svi trebaju odgovarati.

Zemo, znaš li ti ko je bio Boško Buha?
Hint: bombanje...

A što se tvog prijateljskog savjeta tiče da se ja ostavim Srebrenice, što se uopšte javljaš ako hoćeš da se o Srebrenici ne priča? Jasno je meni da je odredjenim strukturama stalo da se o Srebrenici što manje priča ali nisam siguran da ću da poslušam tvoj prijateljski savjet. Reci o Srebrenici šta znaš ali po mogućnosti bez mlaćenja prazne slame.

[Bosanski Srbin]

Pripadnik srpskog naroda? Srbin valjda ako si Srbin!? Da ti kažem zemo: tvoj post me nevjerovatno podsjeća na slijedeći:
Zemo, znaš li ti ko je bio Boško Buha?
Hint: bombanje...

A što se tvog prijateljskog savjeta tiče da se ja ostavim Srebrenice, što se uopšte javljaš ako hoćeš da se o Srebrenici ne priča? Jasno je meni da je odredjenim strukturama stalo da se o Srebrenici što manje priča ali nisam siguran da ću da poslušam tvoj prijateljski savjet. Reci o Srebrenici šta znaš ali po mogućnosti bez mlaćenja prazne slame.

Iz samog naloga mi se lijepo vidi kom narodu pripadam. Prema tome, stvarno ne vidim svrhu tvoje opaske
Samo nepismen to ne moze prokuziti, ali to je vec u domenu paradoksalnog jer nema smisla.
Ocigledno je da si pismen!
A prijateljskim savjetom sam ti htio sugerisati da velika vecina ljudi koji pricaju o Srebrenici, to rade iz raznoraznih politickih motivacija sto samo po sebi znaci da imaju zadnje namjere.
Ja sam ubijedjen da se o Srebrenici treba razgovarati samo u kontekstu teznje ka ISTINI koja bi bila potkrijepljena DOKAZIMA, i to ne samo radi naseg kolektivnog duga prema nevinim zrtvama, nego i duga prema nama samima.
Znam, zvucim kao Haris Silajdzic, ali tako je.
Nikako se Srebrenica ne smije koristiti radi dobijanja sitnih politickih poena.
To je HARAM, sto bi rekli muslimani.
I u tome je i razlika, skoro previdljiva ali krucijalna izmedju mog stava i Harinog.
Ja sam zaista spreman prihvatiti istinu, ma kakva ona bila dok on, zajedno sa velikim dijelom bosnjacke politicke elite, vec ima SVOJU verziju istine koju, plasim se, nista ne moze promijeniti.

[Tufahija]

Iz samog naloga mi se lijepo vidi kom narodu pripadam. Prema tome, stvarno ne vidim svrhu tvoje opaske
Samo nepismen to ne moze prokuziti, ali to je vec u domenu paradoksalnog jer nema smisla.
Ocigledno je da si pismen!
A prijateljskim savjetom sam ti htio sugerisati da velika vecina ljudi koji pricaju o Srebrenici, to rade iz raznoraznih politickih motivacija sto samo po sebi znaci da imaju zadnje namjere.
Ja sam ubijedjen da se o Srebrenici treba razgovarati samo u kontekstu teznje ka ISTINI koja bi bila potkrijepljena DOKAZIMA, i to ne samo radi naseg kolektivnog duga prema nevinim zrtvama, nego i duga prema nama samima.
Znam, zvucim kao Haris Silajdzic, ali tako je.
Nikako se Srebrenica ne smije koristiti radi dobijanja sitnih politickih poena.
To je HARAM, sto bi rekli muslimani.
I u tome je i razlika, skoro previdljiva ali krucijalna izmedju mog stava i Harinog.
Ja sam zaista spreman prihvatiti istinu, ma kakva ona bila dok on, zajedno sa velikim dijelom bosnjacke politicke elite, vec ima SVOJU verziju istine koju, plasim se, nista ne moze promijeniti.

Srce moje slatko, da ti kažem jednu stvar: jedini način na koji od Srba možeš čuti riječi koje od njih želiš da čuješ je da s njima RAZGOVARAS. Predstavljati se kao Srbin pa pisati riječi koje bi tvom uvcetu umilne bile, to nije način.

A ako se nismo dobro razumjeli zemo, i ja sam Bošnjak. Ne mogu reći da me tvoja šarada ne zabavlja ali providna je jarane kao ženska čarapa. O Kur'anu, dovama, surama, mudžizama, ajetima, fetvama i sl. možeš palamuditi onom ko te ne zna. Nego reci ti meni, onako kao svoj svom, šta ti misliš o tome kada majke Srebrenice kažu: "Neprihvatljivo je bilo kakvo izjednačavanje žrtava prošlog rata"? Ili da ti dočaram: da li je po nečemu važniji mrtvac iz Srebrenice nego moj komšija Ibrahim Sabljaković koga je ubila "viteška" bužimska?

[Bosanski Srbin]

Dirljiv tekst, svako od nas se vrlo lako može pronaći u tvojoj ulozi. Jezivo je to... ali... uvijek postoji jedno ali... istina mora da se zna.

Ne znam dali je vrijeme da su o zločinu u Srebrenici uopšte piše i zbog toga cijenim Tombolin pokušaj da naslovom odredi tok diskusije. Nismo ovde da pričamo o zločinu u Srebrenici već o političkoj zloupotrebi istog.

Ja sam ubijedjen da ko god sebi dozvoli da bude uvucen u price o Srebrenici, a koje nisu vezane direktno za pronalazenje ISTINE, cini veliku nepravdu i zrtvama, i sebi, i svom narodu, pa ma kako se taj narod zvao.

Kao najbanalniji moguci primjer navescu ti jednog slavnog Irca koji je to jednom sebi dozvolio, i siguran sam da je time izgubio hiljade ljubitelja svoje muzike, dok sa druge strane nije dobio ni jednog.
Ne racunam naravno one koji ga sada politicki simpatisu, jer ipak se on na ovom svijetu proslavio muzikom, ne politikom, a rock je u muzickom smislu suvise daleko od sevdalinke.
Taj ce Irac siguran sam, dobrano porazmisliti prije nego li opet izabere stranu u nekom krvavom gradjanskom ratu o cijoj prirodi ne zna ama bas nista.
Sto se mene tice, isto treba da vazi za sva ozbiljna pitanja.

Prema tome, ako neko nesto konkretno zna o desavanjima u i oko Srebrenice, ljudska mu je duznost da to iznese u javnost, a ako ne, bilo bi posteno politiku ostaviti onima koji su u nju nepovratno zaglibili.
Sve ostalo bi nas samo svrstalo u saucesnike onih kojima je stalo da se prava istina nikad ne sazna.

[Tufahija]

Ja sam ubijedjen da ko god sebi dozvoli da bude uvucen u price o Srebrenici, a koje nisu vezane direktno za pronalazenje ISTINE, cini veliku nepravdu i zrtvama, i sebi, i svom narodu, pa ma kako se taj narod zvao.

Kao najbanalniji moguci primjer navescu ti jednog slavnog Irca koji je to jednom sebi dozvolio, i siguran sam da je time izgubio hiljade ljubitelja svoje muzike, dok sa druge strane nije dobio ni jednog.
Ne racunam naravno one koji ga sada politicki simpatisu, jer ipak se on na ovom svijetu proslavio muzikom, ne politikom, a rock je u muzickom smislu suvise daleko od sevdalinke.
Taj ce Irac siguran sam, dobrano porazmisliti prije nego li opet izabere stranu u nekom krvavom gradjanskom ratu o cijoj prirodi ne zna ama bas nista.
Sto se mene tice, isto treba da vazi za sva ozbiljna pitanja.

Prema tome, ako neko nesto konkretno zna o desavanjima u i oko Srebrenice, ljudska mu je duznost da to iznese u javnost, a ako ne, bilo bi posteno politiku ostaviti onima koji su u nju nepovratno zaglibili.
Sve ostalo bi nas samo svrstalo u saucesnike onih kojima je stalo da se prava istina nikad ne sazna.

Ma jazz ba, strelok!

Ovaj ti je lik puno bolji od ummagumme ili johnybg

Čuj, bosanski srbin? 

[1978]

Ja sam ubijedjen da ko god sebi dozvoli da bude uvucen u price o Srebrenici, a koje nisu vezane direktno za pronalazenje ISTINE, cini veliku nepravdu i zrtvama, i sebi, i svom narodu, pa ma kako se taj narod zvao.

Hajde da za časak utvrdimo/napišemo kakva je to zvanična "istina" o Srebrenici, ona "istina" koja je trenutno važeća:

Bio jedan mali grad i oko njega desetine hiljada agresorskih vojnika. Ljudi u tom malom gradu, miroljubivi i nejaki predali su se tom agresoru. Onda je agresor razdvojio muškarce i žene, muškarce stavio u lance a žene na autobuse. Nanon toga je agresor za jedan ili dva dana pobio 10 hiljada svezanih muškaraca/civila.

Ukoliko neko izrazi sumnju u ovakav scenario onda on relativizuju genocid u Srebrenici. Kada to isto uradi jedan od sudija Haškog Tribunala onda on postaje monstrum u ljudskom tijelu.

[lutrija]

A sada će Tombola i 1978 da depolitizuju ovaj zločin?

Manite se gluposti!
Ovo je bolesno.
Tombola je bio u Kladuši (valjda?), a za 1978 ne znam.

Ja sam bio tamo na srpskoj strani, i dobro se sjećam kada smo drzali onaj put za srebrenicu iz Zvornika da ga oni iz Srebrenice ne bi prešli, i kada su granatirani na onim čukama gdje su se okupili i kasnije kada su zarobljavani.
Pustite praznu priču. Svi oko srebrenice znaju šta je tamo bilo.

[Tufahija]

A sada će Tombola i 1978 da depolitizuju ovaj zločin?

Manite se gluposti!
Ovo je bolesno.
Tombola je bio u Kladuši (valjda?), a za 1978 ne znam.

Ja sam bio tamo na srpskoj strani, i dobro se sjećam kada smo drzali onaj put za srebrenicu iz Zvornika da ga oni iz Srebrenice ne bi prešli, i kada su granatirani na onim čukama gdje su se okupili i kasnije kada su zarobljavani.
Pustite praznu priču. Svi oko srebrenice znaju šta je tamo bilo.

Zvuči kao da opisuješ ratna dejstva, onako meni kao laiku. Šta si ti bio tamo, mirovnjak možda? Kad je peti korpus tenkom po Pećigradu po skloništu gdje su bili i žene i djeca oni se toga nisu sramili kao ti sada. To mene dovodi do krajnje interesantnog pitanja: otkud toliko Bošnjaka ovdje koji se predstavljaju kao Srbi? I pričaju priču koju bi žarko željeli da čuju od Srba? I šrave se da se stide kao što bi željeli da se Srbi stide?

Kad vam je Srebrenica toliko bila važna, što je niste branili?

[lutrija]

Zvuči kao da opisuješ ratna dejstva, onako meni kao laiku. Šta si ti bio tamo, mirovnjak možda? Kad je peti korpus tenkom po Pećigradu po skloništu gdje su bili i žene i djeca oni se toga nisu sramili kao ti sada. To mene dovodi do krajnje interesantnog pitanja: otkud toliko Bošnjaka ovdje koji se predstavljaju kao Srbi? I pričaju priču koju bi žarko željeli da čuju od Srba? I šrave se da se stide kao što bi željeli da se Srbi stide?

Kad vam je Srebrenica toliko bila važna, što je niste branili?

A otkuda ti znaš šta sam ja?
Hoćeš li da ti kažem koju slavu slavim ili šta već?

Rođen sam 72 u Vlasenici, bio pripadnik veze 1. vlaseničke pješadijske lake brigade. I znam šte se tamo dešavalo, veruj mi. Svi to znaju.
Ne znam ni za pećigrad i zaboli me za vas.
Ja govorim o onome što znam.

[miskotes]

Ovde neki ljudi pričaju kako ih je stid i kako bi propali u zemlju.
Moje pitanje zašto.
Šta se tamo desilo to samo dragi bog zna.
Ja se nemam čega stidjeti i u zemlju propadati.
Časno i pošteno sam nosio uniformu VRS i ponosan sam na to.
Ovde svi vole da licitiraju sa nekakvim žrtvama, moramo da shvatimo da nema tabu tema i da sve teme moraju i trebaju da budu otvorene.
Možda je i cilj sto neki osporavaju popis stanovništva upravo to da se ne sazna istina o bilo čemu.
Ovde je pomodarstvo da jedne žrtve treba stavljati na pijedestal a druge ko j...
Svakoj majci, ocu, bratu sestri prijateljima je padao teško gubitak najrodjenijih i prijatelja iz djetinjstva.
Što sada neki žele da kažu da su nečije žrtve vrednije ma hajde to nemože niti hoće proći.
Ja sam stvarno sit tih nekakvih priča kako je neko ugnjetavan i posebno kako je genocid negde bio.
Genocida je bilo u prošlim vremenima ali crveno-zelena mafija i saradnici okupatora koji su bili visoko pozicionirani funkcioneri u prošloj državi su sve uradilili da se to zataška.
Sad isti ti žele da meni nabiju nekakvu etiketu, i to najglasniji su funkcioneri iz Njemačke.
E to neće proći moj i obraz mog naroda je čist, a samo svedoci koji su bili tako su sve samo nisu bili relevantni.
Ljudi se sećaju šta je bilo u 12:04 1995. ja se nesećam šta je bilo prošle sedmice.
Mnogi su unovčili lepo tu priču o Srebrenici.
I velelepne vile su nikle u Tuzli i Sarajevu i baš ih boli za te ljude tamo.
Ti ljudi koji su ostali tamo treba videti kako je njima, i šta oni žele.
Tako da bi bilo dobro to prepustiti istoričarima i struci, a ne nekakvim mašovićima i sličnim manipulantima.
Nezavisna Srpska!!!

[wigorns]

 Skoro sam putovao tim krajevima. Ali nije to jedini raylog zasto se zanimam BIH. Imam i ja i neke druge veze s tim krajevima. Mali uvod,da bih usao u temu.

Zlocini,pa i oni u zlocini u Srebrenici,imaju vise dimenzija. jedan je ljduski ,to je saosecanje ,  u tu broejvi nisu bitni jer je svaka smt nevina coveka tuga najvece , i za njegove bliznje kraj sveta. Druga je pravna,i nesporno je da svako ko je cini zlocine treba da odgovara. I trece politicka, komsijska, koje je odraz potreba buducnosti da se prestavnici drzava ,naroda izvine za zlocine cinjeneu u ime kolektiviteta.
I kad se pogleda bolje,vidi se da u BIh, nedostaju,manje vise sve dimenzije i one vrlo tesko opeterecuju sadsanjost. Zlocini u Srebrenici su paradigma toga. Nema ljudske dimenzije,jer su tudje zrtve ,ako sto se rece u uvodnom postu,manje vredne ili cak predmet ismijaanje,jer su mozda brojcano manje.Onda logicno nemate ni pravnu, jer kao su tudje zrtve manje vredne,onda se njihove ubice sudski ne proganjaju,ili se cak prikazuju kao heroji >slucaj Dudakovic>. nema ni prastanje kolektiviteta, jer  je njena  pretpostavka da je zlocina bilo na sve strane i da svaki od njih zasluzuje izvinjenje, bez obzira na broj.
U takvoj situaciji, zlocini u Srebrenici su postali predemt raznovrsnih instrumentalizacija.Nekad je to nacin,da se onemoguci dijalog o tome,ali i uopste,a cesto da se se na prizeman nacin postignu politicki ciljevi,sa aspekta sindroma zrtve. Prvi je da se na taj nacin ukine RS,a drugi stalna homogenizacija Bosnjaka. I kao da prvom planu nisu zrtve i njihovi bliznji. Zato se sahrane posmrtnih ostatak vrse jednom godisnje iako se ekskumiraju tokom cele godine,upravo u cilju politicke instrumentalizacije. I zbog toga neki kao da zale sto zrtve nisu brojnije da bi politicke koristi ili koristi ekstremista bile vece.

Nama obicnim ljudima je jasno da svka zrtvo zasluzuje mir, svaki zlocin kaznu,a Srebrenica posebno, a ovi prostori pomirenje zarad buducnosti.
Jedino je zalosno sto se duse mrtvih zrtava prljaju politikom.