Nezavisne novine - Diskusije
24. 05. 2012. 11:48 *
Dobrodošli, Gost. Molim vas prijavite se ili se registrujte.
Da niste izgubili svoj aktivacioni e-mail?

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i dužinom sesije
Vesti:
 
   Početna   Pomoć Članovi Links Kontakt Prijavljivanje Registracija  
Stranice: [1]   Idi dole
  Štampaj  
Autor Tema: Ostarite sa roditeljima-"bamboćoni"  (Pročitano 572 puta)
free2020
Stariji urednik
****
Na mreži Na mreži

Poruke: 8567


OS:
Mac OS X 10.4 Mac OS X 10.4
Browser:
Firefox 3.6.10 Firefox 3.6.10


« poslato: 19. 03. 2011. 08:42 »
Podeli temuIdi gore

TitleBoxGeneracija velikih beba
Agencije - 19.03.2011 14:45

RIM - Za Italijane se u šali kaže da cijeli život ostaju pod majčinom suknjom. U mnogim slučajevima se to može shvatiti bukvalno - mladi Italijani sve rjeđe napuštaju porodične kuće, čak i kada osnuju sopstvene porodice.

Običaj da djeca ostaju u domu s roditeljima i nakon što formiraju svoje porodice navela je neke konzervativne političare da sve generacije ispod 40 godina podrugljivo nazovu bamboćoni - ili velike bebe. To je izazvalo veliki bijes kod mladih ljudi, jer za takvo stanje oni upravo krive "odrasle".

Prošle jeseni u Rimu je održan ogroman studentski marš. Tada su mladi protestovali protiv smanjenja budžeta za obrazovanje i najveće stope nezaposlenosti među mladima u Evropi. Naime, svaki peti Italijan ispod 34 godine nema posao.

"Mi živimo u Italiji, u kojoj su starije generacije posljednjih 20-30 godina sve šanse prigrabile za sebe, ne razmišljajući o budućim generacijama", ozlojeđeno govori Mario Adinofli, izdavač i urednik nedjeljnika o pravima mladih.

Da bi se bolje razumela situacija, kao prenosi Radio Deutsche Welle, Mario je podsjetio da su glavne političke ličnosti u Italiji: 75-ogodišnji Silvio Berluskoni, samo pet godina mlađi Umberto Bosi i Đanfranko Fini, koji je u politici 40 godina.

Mario navodi da 68 odsto Italijana ispod 40 godina živi s roditeljima.

"Kada kažete ljudima da im roditelji kradu budućnost oni vam oštro odgovaraju: 'Ali oni me izdržavaju, ja živim zahvaljujući njima!' Oni ne razumiju da na taj način roditelji kontrolišu sve", kaže Adinofli.

Ova, u Italiji osjetljiva tema našla se u medijima nakon neobičnog sudskog slučaja. Tridesettrogodišnja Marina Kasagranda tužila je svog oca, tražeći da je izdržava. I dobila je slučaj! Mediji su je, međutim, rastrgli.

"Italijanski mediji opisali su me kao nekog ko ostaje kući, ljenčari po cijeli dan i uveče se provodi. A ja zapravo radim po cijeli dan", kaže Kasagranda.

Ona preko dana radi u butiku, nakon čega odlazi u mali krojački studio. Nekoliko puta sedmično drži i časove plesa. Ipak, zarađuje manje od 1.000 evra mjesečno. Te činjenice italijanski novinari su prenebregli, kao i stvarni razlog zbog kojeg je tužila oca. Kasagranda je od oca tražila zaostalu alimentaciju, koju godinama nije plaćao njenoj samohranoj majci.

Kreator podrugljivog naziva bamboćoni je italijanski 60-godišnji ministar za državnu upravu i inovacije Renato Bruneta, koji mlade vidi kao lijene i razmažene i naziva ih velikim bebama.

"Želim da predložim zakon koji će natjerati mlade ljude da napuste dom sa 18 godina i prekinu veze s porodicom. Besmisleno je kriviti starije generacije zato što imaju moć. Mladi moraju uzeti stvari u svoje ruke, tako što će napustiti dom, početi karijeru, biti inovativni i u trendu. Oni moraju da se izbore za to", tvrdi Bruneta.

http://www.nezavisne.com/zivot-stil/zivot/Generacija-velikih-beba-83276.html

Ako je u zemlji kao što je Italija situacija ovako neizvjesna po generaciju koja uskoro ulazi petu deceniju života zašto mi
ovdje u BiH smatramo da se u Italiji živi daleko bolje nego u BiH?

Nismo li mi možda sebi postavili previsoke životne imperative i ciljeve?
Ili smo gledajući ratne profitere, tajkune i političare zaboravili da je ova zemlja takoreći poslednjih nekoliko stotina
godina neprestano bila nečija kolonija, pod okupacijom onih koji nisu dozvoljavali normalan život stanovništva.

Porodično nasljedstvo je privilegija malobrojnih, koja je u vrijeme komunističke vladavine kroz procese nacionalizacije
opljačkana i obezvrijeđena i od ono malo dobrostojećih porodica.

Kako to da se svi mi na Balkanu pokušavamo porediti sa onima koji su vijekovima bili kolonijalne sile za razliku od nas koji
smo uvijek bili nečija kolonija?

Da li je to realno?

”Највећи српски грех, онај из кога касније поизилази све зло,
сва страва и ужас наше историје и свакодневнице, јесте нестрпљење”
Stranice: [1]   Idi gore
  Štampaj  
 
Prebaci se na:  


Nezavisne novine | Powered by SMF 1.1.16 | SMF © 2006-2008, Simple Machines | Sitemap

Google visited last this page 18. 05. 2012. 03:17