Ako je u zemlji kao što je Italija situacija ovako neizvjesna po generaciju koja uskoro ulazi petu deceniju života zašto mi
ovdje u BiH smatramo da se u Italiji živi daleko bolje nego u BiH?
Nismo li mi možda sebi postavili previsoke životne imperative i ciljeve?
Ili smo gledajući ratne profitere, tajkune i političare zaboravili da je ova zemlja takoreći poslednjih nekoliko stotina
godina neprestano bila nečija kolonija, pod okupacijom onih koji nisu dozvoljavali normalan život stanovništva.
Porodično nasljedstvo je privilegija malobrojnih, koja je u vrijeme komunističke vladavine kroz procese nacionalizacije
opljačkana i obezvrijeđena i od ono malo dobrostojećih porodica.
Kako to da se svi mi na Balkanu pokušavamo porediti sa onima koji su vijekovima bili kolonijalne sile za razliku od nas koji
smo uvijek bili nečija kolonija?
Da li je to realno?