ZAJEDNO SMO JAČI!!!!!
Zoran Kremenović iz Banja Luke je dijabetičar od rođenja, kao i njegov brat blizanac Goran.
Sve je bilo dobro dok nisu krenuli u školu.Djeca su jela čokolade,slatkiše smijala se ,uživala u svom djetinjstvu, a njih dvojica bi sjedili po strani i gledali.
DA!! GLEDALI.dobro sam to napisala, nije greška...
Za njih nije postojala čokolada, nije postojao sok.
ZA NJIH NIJE POSTOJAO OSMJEH.Onaj dječiji osmjeh pun radosti, jer idu na veliki odmor da malo gricnu kao i svi ostali neki slatkiš. A onda bi im sve dosadilo i uzeli bi malo čokolade.Tada su Zorana iz škole odvezla hitna kola.Pao je u šećernu komu...Eto djetinjstva!!!!
Provodio je svoje djetinjsvo po bolnicama, bolničkim hodnicima, sa iglom u ruci, sa suzama u očima.Nije bilo opuštanja ni trenutka, ni sekunde, uvijek u strahu od novog sutra, uvijek u strahu od dolazeće noći, od novog jutra.
Majka je sve to stojećki podnosila radi svoje djece, radi svoja dva života, svoje sreće i svoje tuge.
Prošla je i škola. Zoran je radio...Borio se!!!Nije se predavao!!!Prije pola godine imao je infarkt miokarda. Opet bolnice, opet tuga, ali sad je strašnije i bolnije. Otkazali su mu bubrezi ,otkazala mu je gušterača.
Šta sada

Kako dalje???
Za to vrijeme, Zoranov brat se ne predaje.
Ponosno i u inat svojoj bolesti nastavlja dalje.ON JE JEDINA NADA SVOM BRATU.Goran radi i dan i noć. Ode da primi inzulin i dođe na posao, Znao je i padati u nesvijest i vraćati se i tako sve ispočetka.. Ali nikada ne odustaje...Radi kako da bi brata spasio,na sebe ni ne misli...
A SADA SMO I MI TU DA PRUŽIMO ONOLIKO KOLIKO MOŽEMO..
AKO NISU IMALI LIJEP I DOBAR ŽIVOT NEK BAR IMAJU SADA NAS DOBRE LJUDE I PRIJATELJE ZA KOJE VRIJEDI ŽIVJETI I ZA KOJE ĆE SE ZORAN BORITI....
HUMANOST – nešto na šta su mnogi od nas zaboravili. Ponekad jedna riječ znači mnogo, jedan lijep gest za nekoga je sve.
Čovjek ne može da bira vrijeme u kojem će se roditi, niti gdje će se roditi, niti prilike i okolnosti u kojima će živjeti. To ne zavisi od nas. Ali ono što zavisi od nas i što se očekuje od nas, jeste da – BUDEMO LJUDI, uvjek i svuda. U svim prilikama i u svim okolnostima. Zato pomozimo Zoranu...
HVALA VAM
Komšinica Jelena Ninković- Kondić