Rastafarijanac se ne postaje činom uplitanja dreadova.
Ti si sjajan primer za to. Nosio si dreadove a muslima si. Zato nemam pojma koji su te vrag nazivali "rastafarijancem"?
A ovo što se tiče shita, to ide uz dreadove.
S druge strane, opet nisi pojasnio razliku između Bošnjaka, Muslimana, Bosanaca, Bošnjaka/muslimana i muslimana/bošnjaka. Jer da svi oni konzumiraju isti shit, onda bi se svi jednako izjašnjavali. Ako ni zbog čega drugoga, a onda zbog shita.
A oni to ne rade.
Zašto?
Rastafarijanac se ne postaje činom uplitanja dreadova.
Ti si sjajan primer za to. Nosio si dreadove a muslima si. Zato nemam pojma koji su te vrag nazivali "rastafarijancem"?
Prvo, nit sam musliman, nit rasatfarijanac, a nisam nikad ni bio - ni jedno, ni drugo. To je bila vise furka, moda, sviro u bendu a pravo kul izgledalo kad na bini dajes gas a one raste se klate.
Zipa na pocetku
A ovo što se tiče shita, to ide uz dreadove.
Pa...to ide i sad..i uvijek je islo.
S druge strane, opet nisi pojasnio razliku između Bošnjaka, Muslimana, Bosanaca, Bošnjaka/muslimana i muslimana/bošnjaka. Jer da svi oni konzumiraju isti shit, onda bi se svi jednako izjašnjavali. Ako ni zbog čega drugoga, a onda zbog shita.
A oni to ne rade.
Zašto?
Zato sto bosnjacki nation-building jos nije sproveden do kraja. Da si se , tamo negdje pred kraj 19. vijeka, po Bosni medju pravoslavcima raspitivao o tome sta su, sigurno bi nasao jedan odredjeni broj ljudi kjoi ti nebi znao reci da su Srbi. Kod Hrvata je to bilo mnogo drasticnije izrazeno. Ivan Radic, cija se pobjeda na izborima iz
1923. godine moze smatrati definitivnim nacionalnim konstituisanjem bosansko-hercegovackih Hrvata, napisao je u svom djelu "Iz moga putovanja po Bosni" (Slobodni dom, Zagreb, 14. marta
1923. godine) slijedece o dojmovima koje je stekao u vezi nacionalne svijesti putujuci kroz Bosnu prvih godina stare Jugoslavije:
Idem puten i sastanem malog djecarca; pitam ga, sto je? On stane i kaze: Srbin - vatra ziva. Idem dalje, sastanem dvoje djece bose po Sucegu, pitam ih sto su? Turci, rekose mi. Sjedim u jednom hanu, pijem crnu kafu, kad dodje mali djecarac. Vidim odmah da je Hrvat. Pitam ga, sto je? Nakon nekog vremena rece da je katolik. Zabolila me dusa, pa sam si mislio: Boze moj sto ne ubijes onog fratra i popa koji kaze: najprije si katolik onda budi sto hoces, makar i zivince; a franjevci - talostna im majka - meni kazu da su teska vremena, pa da ga za to najprije treba odgojiti u katolickoj vjeri, a doci ce vrijeme kad on bude znao da je Hrvat. I vidite, braco, kaze mi jedan mali franjevac, da bi on dao glabu za hrvatstvo, a kad tamo, ne ufa se hrvatstvo ni spomenuti, a kamo li da odgaja djecu u hrvatskom duhu...Ne samo iz ovoga se da vidjeti da nacionalni razvoj kod Hrvata nije imao u svojim prvim pocecima izrazito hrvatsko obiljezje, vec je kolebao izmedju ilirstva, slavenstva i jugoslovenstva, te cistog hrvatstva. U tome se pogledu hrvatski nacionalni razvoj znantno razlikovao od srpskog nacionalnog razvoja. Istina, i kod srpske se gradjanske klase u Vojvodini u pocetku takodjer javljaju izvjesni slavenski, pa donekle i ilirski nacionalni kompleksi, ali u daleko manjoj mjeri, brzo nadvladani snagom razbuktalog sprskog nacionalnog pokreta.
Pod slavenskim i ilirskim imenom bile su obuhvacene sve juznoslavenske zemlje. Hrvatsko pak ime u pocecima nacionalnog budjenja Hrvata bilo je gotovo uvijek ograniceno na Hrvatsku i Slavoniju s Dalmacijom.
Bosnjaci kasne s nacionalnim razvojem u odnosu na Srbe i Hrvate. Zasto? Dva bitna razloga:
Islamska vjera koja u sustini ne priznaje nacionalne, etnicke granice - vazno je da si musliman..svijet je podijeljen na dva dijela, onaj u kojem preovladava islam i onaj u kojem ne preovladava islam. Tako da su Bosnjaci tokom svog postojanja uvijek znali da se razlikuju i od juznoslavenskih pravoslavaca, pripadnika SPC-a, tj. Srba, i od juznoslavenskih katolika stokavskog narijecja, tj. Hrvata, ali nisu tu diferencijaciju iskazivali putem teorija o razicitom
krvnom porijeklu (ono je u islamu potpuno nevazno), vec na osnovu razlicite im vjere. Znali s naravno da se razlikuju i od drugih muslimana svijeta, ali ne na osnovu vjere vec iskljucivo na osnovu jezika koji drugi muslimani ne govore, samo ta vrsta razlike nije ukidala zajednistvo u vjeri koje je ipak preovladavalo u narodnoj podsvijesti Bosnjaka, tj. juznoslavenskih muslimana. A i Osmansko carstvo je istovremeno bilo i halifat, tj. drzavna tvorevina koja objedinjuje, ili bi trebala da objedinjuje sve muslimane svijeta. Posto je Osmansko carstvo, tadasnji halifat, ipak stajalo pod predznakom blage dominacije turskog etnickog tijela, ono je, pogotovo tokom zadnja dva stoljeca osmanske vladavine na nasim prostorima, vazilo kao
tursko carstvo, pa su se juznoslovenski muslimani, kao pripadnici tog nekog naroda prvog reda unutar Osmanske carevine, smatrali
turcima (malo pocetno slovo posto se pri tome mislilo na pripadnost muslimanskom halifatu kojim je vladala etnicko turska plemicka loza Osmanlija.
Tek unutar SHS Kraljevine bosnjacki etnicki korpus pocinje polako da izrazava volju za nacionalnim razvojem na onaj nacin na koji su to uradili i ostali narodi unutar kraljevine. Ali se Bosnjacki nation-building u to vrijeme vec morao suocavati sa jasno izrazenom hrvatskom i srpskom nacionanom idejom, koje se su, svaka na svoj nacin, maltene utrkivali u tome ko ce najbrze i najefektivnije juznoslavenske muslimane da uvede u svoj nacionalni korpus. Srpska i hrvatska nacionalna ideja, ali prvobitno jos uvijek u sirokim dijelovima bosnjackog etnickog korpusa nedovoljno izrazena volja za modernom nacijom, je otezavala bosnjacki nation-building i u vrijeme FNRJ - pogotovo kada se radilo o nacionalnom imenu, nazivu koji bi u nacionalnom smislu rijeci trebali da nose ti juznoslavenski, jugoslovenski muslimani (bez Albanaca naravno).
Moram takodjer istaci da sam sretao odbojnost kojom se docekuje afirmacija muslimanske nacije u nas. Uzgred da kazem, ne smatram najsretnijim taj izraz za muslimansku naciju. Po mom bi bilo najbolje upotrijebiti stari izraz Bosnjaci (...) Razumije se, ne mislim upotrebljavati izraz Bosnjaci u svojim radovima, kada to nije uopce primljeno...Izvor: Branislav Djurdjev, Danas (Zagreb), br.. 181, 06.08.1985, str. 22.
Vremena su se promijenila, izraz (Bosnjaci) pocinje da se prima. Uostalom, izraz muslimanski narod, Muslimani u Bosni i Hercegovini, odjreduje ih u odnosu na bosanskohercegovacke Srbe i Hrvate, ali ih ne opredjeljuje prema ostalom muslimanskom svijetu. Kad sam svojevremeno (ovdje se odnosi na ono sto je pisao 1985. godine) zastupao to svoje glediste, isticuci istorijsku zasnovanost takvog imena, ukazivali su mi da je to povratak na Kalajevu teznju da uspostavi bosansku naciju.
Velika je razlika izmedju starog bosnjastva iz osmanskog vremena i Kalajeva bosnjastva. Staro bosnjastvo ne porice, recimo, postojanje sirf milleti (srpsko mile), Kalejevo hoce da brise i Srbe i Hrvate u Bosni i Hercegovini.Izvor: Branislav Djurdjev, Neke napomene o islamizaciji i Bosnjastvu u istoriji Bosne i Hercegovine, u: Sirenje islama i islamska kultura u bosanskom ejaletu, Prilozi za orijentalnu filologiju, Sarajevo 1990, str.31.
Naziv se primio, tj. zvanicno je uveden 1993. godine, ali ce jos potrajati dok obuhvati sve juznoslavenske muslimane stokavskog govornog podrucja. Nadam se da sam ti kolko tolko uspio predociti sustinu ove problematike koja sa Crnog Gorom, kao takvom, nema mnogo veze.
