Demokratija u Libiji? Ne, sve se vrti oko nafte

[Sunny day]

TitleBox

BERLIN - Od samog početka bilo je jasno da je revolt u Libiji drugačiji u odnosu na ono što se dešavalo u Egiptu ili Tunisu. Zapad je brzo reagovao na Gadafijevu primjenu sile. Šta je razlog tome?

Zapad, prije svega Francuska, iznenađujuće su se brzo javili za riječ poslije početka pobune u Libiji. Kada je došlo do nemira u Tunisu, Francuska se sasvim drugačije ponašala - u prvom trenutku nuđena je čak pomoć predsjedniku Ben Aliju, javlja Dojče Vele.

U slučaju Libije Francuska je bila najglasnija i kao prva evropska zemlja priznala pobunjenike. Vjerovatno je trebalo popraviti ono što je pogrešno učinjeno u Tunisu. Ali, da li je stav Francuske bio samo politički motivisan, ili su tu i ekonomski razlozi igrali određenu ulogu?

Alfred Hakensberger, stručnjak za Libiju, smatra, kako prenosi njemački radio, da je upravo to slučaj: "Francuski predsjednik Nikola Sarkozi bio je prilično ljut. Primio je Gadafija uz veliku pompu, sklopljeni su privredni ugovori, ali je od nekih - na primjer o isporuci vojnih aviona - Gadafi odustao. Avione je poručio u Rusiji."

Ekonomski interesi mogu biti razlog što se Rusija uzdržala u Savjetu bezbjednosti prilikom usvajanja rezolucije o Libiji - ruska državna firma za izvoz oružja sklopila je proteklih godina ugovore o isporuci oružja u vrijednosti od dvije milijarde dolara. Riječ je o tenkovima, borbenim i vojnim trenažnim avionima.

Luis Martinez, direktor Centra za međunarodna istraživanja u Parizu, objašnjava ruski stav riječima da "Rusija strahuje da će izgubiti glavnog kupca oružja i da će biti doveden u pitanje projekat 'Gazproma'. Za Moskvu je Libija kao mali Irak - kupuje mnogo oružja i ima iste interese."

Međutim, za Rusiju je u pitanju više od poslova sa oružjem. "Gazprom" je 2007. godine dobio licencu od italijanskog državnog koncerna ENI za eksploataciju nafte u libijskoj pustinji. ENI je strana kompanija koja ima najveće poslove u Libiji i prije pobune obezbjeđivala je četvrtinu ukupne dnevne proizvodnje od 1.600.000 barela.

ENI je 2007. godine s libijskom vladom zaključila ugovor od 28 milijardi dolara i platila kao bonus još milijardu kako bi obezbijedila koncesije za naftu do 2042. godine.

Luis Martinez ne umije da objasni zašto Italija učestvuje u intervenciji NATO i kaže: "Tim pitanjem dugo će se baviti istoričari. Šta se, zapravo, dogodilo? U Italiji je 2008. godine naveliko slavljeno potpisivanje ugovora o italijansko-libijskom prijateljstvu u Rimu, a sada su italijanske vojne baze stavljene na raspolaganje NATO za napade na Libiju."

Razlog mogu biti nepovoljni uslovi za koncesiju za eksploataciju nafte koje su Libijci nametnuli ENI-ju i drugim stranim kompanijama."Vol strit džurnal" pisao je u aprilu ove godine da su se zapadne naftne kompanije već prije izbijanja pobune oprostile od Libije. Pri tom je poslije ukidanja sankcija 2003. godine došlo do prave trke u obezbjeđivanju koncesija. Interesovanje je bilo tako veliko da je državna firma "Nacionalna naftna korporacija" mogla da uspostavi strog sistem poznat kao EPSA-4. Ukratko, Libijci uzimaju 90 procenata zarade, iako naftne kompanije moraju da plate milione za takse, dozvole za istraživanje nafte. Dio proizvodnje koji mogu da zadrže, 11 procenata, u tim okolnostima je skroman.

Lakši pristup nafti uz povoljnije uslove pravi je razlog rata u Libiji, smatraju mnogi posmatrači. To mišljenje dijeli i Alfred Hakensberger: "Članice NATO to ne rade tek onako, da bi uspostavile demokratiju u Libiji. Riječ je o interesima, izvorima nafte, uticaju i moći. Veliki dobitnik biće vjerovatno Katar, koji je pružio bezuslovnu pomoć pobunjenicima. A kako su pobunjenici rekli - ko im pomaže, na njega će se misliti prilikom sklapanja novih ugovora (o eksploataciji nafte)."

U sukobu Gadafijevih snaga i pobunjenika u pitanju je kontrola nad lukama i rafinerijama. Ko njih kontroliše, ima moć. Za koncerne i njihove zemlje riskantno je da se i dalje oslanjaju na Gadafija, jer većinu luka i rafinerija na istoku Libije kontrolišu pobunjenici.

Ali, ni njihove izjave nisu nikakva garancija, kaže opozicioni političar Esanusi Bsiekiri.

"Svaka obaveza Prelaznog savjeta može biti samo privremenog karaktera, jer je i Savjet prelazni. To se posebno odnosi na naftu, pošto tu situacija još nije sređena", kaže on.

Ma kako pobunjenici ubuduće dijelili naftu, od pravedne raspodjele prihoda zavisi uveliko demokratija u Libiji. Ukoliko neki dijelovi zemlje budu zanemarivani, kao pod Gadafijem, moglo bi ponovo da dođe do nasilja, primjećuje Dojče Vele.

http://www.nezavisne.com/novosti/svijet/Demokratija-u-Libiji-Ne-sve-se-vrti-oko-nafte-101517.html

ljubitelji fasista iz 2. svetskog rata su ujedno i ljubitelji NATO-a,zanimljivo...

[Neo]

Meni nisu jasni kvislinzi i logika kojom se vode?
dali je to strah za dupe?
dali je to zelja za vlascu kroz poltroniranje?
Kako to da kvislinzi postaju genetski modifikovana masa i dali je to dokaz o darvinovoj teoriji evolucije?
 

Kurvini sinovi