Ludilo u medijima

[Sunny day]

TitleBox

Nova cenzura nakon "Grbavice" Jasmile Žbanić: Anđelinin film neće biti prikazan u RS!

To potvrđuje do koje mjere je sloboda govora u FBiH razvijena za razliku od RS, kaže Pašović
Autor M. Ču. - V. S. | Objavljeno 05.02.2012. u 06:06

Dok se u Sarajevu s nestrpljenjem iščekuje 14. februar i gala premijera filma "U zemlji krvi i meda" Anđeline Đoli (Angelina Jolie), u Republici Srpskoj i dalje negoduju zbog ovog ostvarenja koje govori o ratu u BiH. Sada je i zvanično jasno da ovaj film neće biti prikazan u kinima RS 16. februara, kako je to planirano u ostalim bh. gradovima.

Politički pritisak

- Pa ko će to ovdje gledati, ko?! Nema interesa za filmom i ne može igrati u RS, kao što ni filmovi Emira Kusturice ne mogu igrati u Sarajevu. Gledao sam Anđelinin film i obično je smeće, i onda kada na stranu stavimo to što se prst u oko gura Srbima - skandalozna je izjava koju nam je dao Vladimir Ljevar, vlasnik i direktor banjalučkog multipleksa "Palas", jedinog kina u ovom gradu

Ivona Lušić iz kuće "Blitz Film & Video", koja distribuira film Anđeline Đoli, kazala nam je da još nema zvaničnih informacija da film neće biti prikazan u RS. Podsjetimo, i ostvarenje Jasmile Žbanić "Grbavica" bilo je zabranjeno u RS, ali se ipak prodavao na kioscima, posebno u "piratskoj obradi".

- Prosto se radi o jednoj kombinaciji propagande, straha distributera da te filmove distribuiraju i, naravno, jednom političkom pritisku da se ne iznosi istina. To, nažalost, nije ništa novo. S druge strane, to potvrđuje do koje mjere je sloboda govora u FBiH razvijena za razliku od RS. Kod nas se prikazuju filmovi iz Beograda i Zagreba, a prikazivan je i film "Lepa sela lepo gore", koji je, zapravo, jedan propagandni film kada je u pitanju politika Srbije tokom rata u BiH. Sve je to žalosno, ali me ne iznenađuje - reakcija je bh. reditelja Harisa Pašovića.

Ova informacija ni reditelja Sulejmana Kupusovića nije ostavila ravnodušnim. Kazao nam je da je to tipična staljinistička odluka kako bi se i dalje zatupljivao narod RS.

Rekla-kazala

- Srbi nastavljaju živjeti u sopstvenoj laži i sopstvenim zabludama, kojim ih truje njihov vođa, predsjednik "republike šumske". Bila je anketa među prolaznicima u Beogradu i više od polovine je govorilo kako ne bi gledali taj film te da ne bi dozvolili Anđelini da govori. Na prijetnje Bate Živojinovića o tome da neće dozvoliti Anđelini da dođe, rekao sam mu da je protuha jedna koja nije izlazila iz džepa Josipa Broza. U toj generalnoj panici i strahu od istine koju Srbi u ovom trenutku u Beogradu i Banjoj Luci imaju spremni su na sve, pa i na takvu varijantu da zabrane dolazak Anđeline Đoli, što ne vjerujem da treba Tadiću, ako želi da dobije kandidaturu - kazao je Kupusović, dodajući kako je bilo lijepo vidjeti i priču srpskih izbjeglica na Sokocu za koje je Đoli dala pare, izgradila im prekrasan objekt i koji o njoj govore kao o anđelu i žele da je vide.

Književnik i direktor Zadužbine "Petar Kočić Banja Luka - Beograd" Nikola Vukolić napominje da svaka zabrana i radikalna mjera nisu dobre. Lično smatra da je korektno da se film stavi u distribuciju pa, ukoliko ne bude zainteresiranih, da se prekine prikazivanje.

- Nažalost, po sistemu "rekla-kazala", mnoge stvari se odvijaju na našim prostorima, a na takav način se donose i odluke. To je pogubno za umjetnost. Ne mogu vjerovati da se prije samog prikazivanja odluči da se film ne gleda u jednom gradu, nažalost, u Banjoj Luci. Tragedija ovih prostora je što u mnogim slučajevima pojedinac ili neke okolnosti koje treba da su izvan umjetnosti imaju moć da odlučuju - napominje Vukolić.

Reditelj banjalučkog filma "32. decembar" Saša Hajduković slaže se s činjenicom da se film i previše komentira prije nego što je i prikazan uopće.

- U Banjoj Luci postoji samo privatno kino i samim tim jedan čovjek ima prava da bira filmove. U slučaju odluke da se film ne prikaže u Banjoj Luci, ja sam uvjeren da su razlozi praktične i logične prirode. Na osnovu čitave hampe koja se digla oko filma i činjenice da se film u javnosti politizuje i sam bih, da sam vlasnik kina u Banjoj Luci, shvatio da film neće imati prolaznost na ovim prostorima - ističe Hajduković.

Prodaja ulaznica i tokom vikenda
 
Ulaznice za gala premijeru filma "U zemlji krvi i meda" u prodaji su. Karte za parter koštaju 15 KM. Rezervacije do šest ulaznica tokom vikenda mogu se izvršiti od 10 do 15 sati na broj 063/ 892 222, a više od šest na broj 063/893-033. Ulaznice se mogu rezervirati i putem portala kupikartu.ba te na e-mail karte@sff.ba, a potrebno je upisati ime i prezime (ili naziv kompanije), adresu, broj ulaznica i kontakt telefon.

Karte se preuzimaju od utorka na blagajni kina "Meeting Point" od 10 do 18 sati, najkasnije do petka do 16 sati. Nakon toga, organizator nema obavezu čuvanja rezervacija. Redovna prodaja ulaznica počinje u utorak od 12 sati na blagajni kina "Meeting Point", koja radi od 10 do 20 sati.
Dnevni Avaz

znaci i ameri koji nisu hteli gledati ovo smece zive u lazi 

koji distributer je toliko lud da otkupi film koji niko nece gledati pogotovu danas kada jedva sastavljaju kraj sa krajem.....ako neko zivi  ulazi onda su to bosnjaci...sve oko njih je laz i njihova nacionalna borba je borba protiv rusenja vlastitih mitova.

[Tommy Gavin]

da li u tom avazu radi iko normalan? u situaciji kada se ogromna većina filmova gleda u kućnoj veziji skidanjem piratskih kopija sa neta, oni umislili da ćemo gledati smeće od filma u najavi. ridikulozno. ne samo zato što je antisrpski - ne gledam ni nekakve novofuturističke gluposti koje forsira holivud. neka se osvrnu na rts - puštaju filmove sa sandensa, festa, venecije, kana...... nadam se da će film ponuditi u repertoaru, pa kada ne bude gledan, zatražiti odštetu od avaza i branđeline zbog ne-gledanosti. i grbavicu niko nije kupovao kada se pojavila na kioscima...

na kraju krajeva, kada će kusturičini filmovi biti prikazani u sarajevu? hoće li prikazati film o banjolučkim bebama koje su umrle zbog sarajeva i sarajevske vlasti! hoće li isti biti gledan(i)? kladim se da će sarajevska propaganda odraditi svoje i prikazati isti kao laž!

neko je na balkanu davno ugasio svjetlo i zatvorio vrata. taj neko je to prvo uradio sa federalnim matriksovcima.

[Paša]

Znaci 15 kera, haj dobro nije neka para. Odoh da rezervisem.

[Sunny day]

TitleBox

Doktor Eso ubijen po treći put - Zorica Gagović poručuje: Je.. mi se za to sve!

O licemjernom porodičnom konsenzusu Zorica Cica Gagović, za koju smo sigurni da nam se javila na američki broj Veronike Gagović (Alme Sadiković), svoje i kćerke ubijenog Ese Sadikovića, traži da šutimo, "jer smo bolesni, bijedni i jadni", navodno, sve ono što ona nije
Autor Midhat DEDIĆ | Objavljeno 05.02.2012. u 03:40


Oko 22 sata po bh. vremenu, a 15 po američkom, naš novinar pozvao je telefonski broj Veronike Gagović u Midletonu, država Viskonskin. Nakon dvosedmičnog traganja za kontaktom djece dr. Ese Sadikovića uspjeli smo doći do njenog broja.

Namjeravali smo razgovarati s osobama koje su se u svom "prvom" životu zvale Alma i Enis Sadiković, te su u knjigama građanskog stanja općine Prijedor bile upisane kao kćerka i sin Esada (Hasiba) Sadikovića. Željeli smo upitati ih o njihovom znamenitom ocu, doktoru, kojeg su svirepo smakli prijedorski četnici prije 20 godina, 5. avgusta 1992., nad jamom Hrastova glavica. Veronika (Alma) i Filip (Enis) žive u Americi već nekih 12 godina.

Kočijaški monolog

Nakon drugog pokušaja da dobijemo vezu neko je podigao slušalicu.

- Dobar dan, ovdje novinar iz Bosne i Hercegovine...

Toliko je naš novinar uspio izgovoriti, ali odmah je s druge strane žice uslijedila brutalna paljba ženskog glasa, u žargonu ulice. Ekavicom. Prenosimo odgovor u cijelosti:

- Stvarno ste jadni, bedni i čemerni. Jadni ste, to je stravično, koliko ste jadni. Obično si govno i đubre, je li ti jasno!? Ovo nije Veronika, nije važno ko je, Veronika nije, ali ja ti to kažem, pošto sam debelo umešana u to. Možeš da snimaš, šta god da radiš, to je tvoj problem. Ali si bolestan. Svi ste bolesni, jadni i bedni i, znaš šta, ono što se prepucavate sa Dodikom..., mene pustite i moju familiju na miru. To da ti bude jasno. Mene uopšte ne zanimaju ni muslimani, ni Srbi... ma jebe mi se za to sve. Eto, toliko. Ćao!

Bio je to kočijaški monolog žene "koja nije Veronika". Sigurnost da bi to mogla biti upravo nekadašnja supruga ubijenog prijedorskog Doktora Ese i majka Veronike (Alme) i Filipa (Enisa), dale su nam brojne prethodne i naknadne provjere u Prijedoru i Americi.

Prema svemu sudeći, na telefon nam se javila Zorica Gagović Cica, rodom iz Zaječara, udovica dr. Ese Sadikovića, na čiji lik i djelo je stavila ružni pečat onda kada je 1993., tada maloljetnoj djeci Almi i Enisu promijenila imena u Veronika i Filip. Djeca u toj dobi nisu se pitala, majka je sačinila i izvela projekt institucionalnog brisanja dotadašnjeg identiteta Alme i Enisa, uz potvrdu SDS-a. Uz to, Zorica se udala za Bogdana Tadića nakon što se pročulo da je "Eso otišao za Nikaragvu".

Ta "Nikaragva" bilo je drugo ime za bestragiju, bezimenu rupu u utrobi planine Grmeč u koju je nakon metka u glavu bačeno tijelo dr. Ese Sadikovića s još 123 prijedorska  logoraša odvedena iz logora Omarska.

Ta rupa danas se zove masovna grobnica Hrastova glavica i nad njom će preživjeli logoraši Prijedora i Sanskog Mosta 5. avgusta ove godine postaviti spomen-ploču s imenima ubijenih.

Život Zorice Gagović, nekada Sadiković, a naposljetku udovice Bogdana Tadića zvanog Tadija, malo koga od današnjih Prijedorčana zanima. Zid šutnje o njoj proizvodi snažno uvjerenje da je u gradu u koji je došla s Esom izgubila svako uporište zbog onoga šta je učinila nakon njegovog ubistva. Odnos prema njoj u Prijedoru, gradu koji se "proslavio"

pokoljem komšija, danas se može nazvati prezirom.

Nismo uspjeli saznati kada je tačno Zorica Gagović Cica otišla kod djece u Ameriku, ali u Prijedoru kažu da se u tom gradu pojavila prošle godine, kada je iz SAD došla radi ostavinske rasprave s djecom drugog supruga Bogdana Tadića. Nakon toga opet se vratila u Ameriku, a kuću u Skopskoj ulici, u kojoj je živjela s Doktorom Esom, zajedno s lokalom izdala je pod kiriju. 

Epizoda beščašća

O licemjernom porodičnom konsenzusu Zorica Cica Gagović traži da šutimo, "jer smo bolesni, bijedni i jadni", navodno, sve ono što ona nije.

Međutim, njeno djelo sramotna je epizoda jednog beščašća, koja traje od 1992. godine. Svojom šutnjom i bijegom od tragične istine i 20 godina kasnije Zorica, Veronika i Filip kao da negiraju da je Doktor Eso postojao.

Ali taj čovjek je itekako postojao! Njega su prijedorske generacije svih doba gledale i slušale s divljenjem i zavišću istovremeno. On je simbol i metafora intelektualnog, građanskog Prijedora, arhetip slobodne misli, jer njegove su riječi citirali prosjaci, konobari, inžinjeri i doktori.

Doktor Eso ubijen je tri puta. Prvi put nad jamom Hrastova glavica, drugi kada mu na dženazu nisu došli pokršteni kćerka i sin i treći put sada, kada se nastoji izbrisati svako pamćenje i sjećanje na njega. I to od onih koji to "po definiciji" suštine i smisla života nikada ne bi smjeli dozvoliti ni drugima!

Oni su, nažalost, s njegovom smrću ušli u novi život koji je ništa drugo do strašno ohrabrivanje potpunog zaborava velikog prijedorskog Doktora Ese, koji je onomad, pred smrt, prije nego što će ga povesti na strijeljanje, uspio prokrijumčariti ceduljicu iz logora Omarska na kojoj je pisalo: "Alma, Bato, voli vas Tajo".

Ali, na kraju, šta reći osim "zbogom, Alma, i zbogom, Bato!".

(Ne)vješto skrivanje na više adresa

Tragajući proteklih dana za adresom i brojevima telefona Veronike i Filipa Gagovića uz pomoć nekoliko poznanika i jedne ozbiljne američke kompanije doznali smo i da Veronika ima tri prijavljene adrese u tri američke države: u Midletonu (Viskonsin), Indijanopolisu (Indijana) i Napervilu (Ilinois). Ove tri države međusobno graniče.

Na adresi u Indijanopolisu nema njenog telefonskog broja. U Napervilu najvjerovatnije živi njen brat Filip. I u tom gradu na telefon nam se javio muški glas te na našem jeziku kazao da osoba po imenu Filip Gagović ne živi tu.

Doduše, postoji i u gradiću Schaumburg u Ilinoisu Filip Gagović, ali i još dva Filipa Gagovića u mjestima Lisle i Glencoe, također, u Ilionoisu.

Bit će da se Veronika i Filip (ne)vješto kriju na dvije ili više adresa, a na jednoj od njih, u  ulozi modernog kerbera zaštitnika je i njihova majka. Ona zajedno s njima čuva tajnu o porodičnoj sramoti, o tome kako su ponizili i izvarali mrtvog čovjeka, supruga i oca, rahmetli dr. Esu Sadikovića, čuvenog prijedorskog ljekara, humanistu i intelektualca kojem se divio svijet.

Veronika (Alma) Gagović završila je Medicinski fakultet na Loyola University, internističku praksu obavila je u Carmelu (Indijana), te nastavila specijalizaciju iz oblasti gastroenterologije i hepatologije na University of Wisconsin Medical Centeru.

Filip (Enis) Gagović radi kao bankarski menadžer od 2004. Završio je prijedorsku gimnaziju "Sveti Sava" (kao i on i ova gimnazija je 1992. promijenila ime, a nekada se zvala Gimnazija "Esad Midžić"), a 1998. godine Aurora Christian Highschool, finansije na North Central Collegeu, te master studij 2007. na Northern Illinois Universityju.

Na jednom od portala na kome smo pronašli podatke o Filipu Gagoviću, u biografiji  u kojoj se spominje Gimnazija "Sveti Sava" iz Prijedora, navodi se i grad Schaumburg, gdje je on igrao tenis i bio učlanjen u više društvenih asocijacija, između ostalih, i u "Serbian American Professional Network". E-mail adrese Filipa Gagovića iz Schaumburga i Napervila su prikrivene.

Susret s Nusretom Sivcem

Nusret Sivac, autor knjige "Kolika je u Prijedoru čaršija" o logoru Omarska u kome je  boravio zajedno s Doktorom Esom, ispričao nam je da je u ljeto prošle godine, na kapiji nekadašnje kuće dr. Ese Sadikovića u Skopskoj ulici, vidio Zoricu Cicu Gagović koja je razgovarala sa Sandrom Selmanom, nekadašnjim prijedorskim maratoncem. Sivac je do rata bio kućni prijatelj s Esom i međusobno su se posjećivali.

- Samo sam rekao "dobar dan". Poslije svega što je ona uradila, nisam želio nikakve kontakte. Ona je odgovorila sa "dobar dan" i nastavila: "A, Nune, bre, zar ti ne bi stao i popričao malo sa mnom." Stao sam. Upitao sam kurtoazno kako je, kako su djeca. Obećao sam da ćemo kasnije popričati, ali kada sam se vratio iz Sarajeva nakon nekoliko dana, saznao sam da je Cica bila na ostavinskoj raspravi i da se vratila u Ameriku - prenio nam je Sivac.

Dnevni Avaz

koliko su samo bolesni ovi bosnjacki novinari sto ne cudi jer pismenost im nije jaca strana.....ni mrtvima nedaju mira....

[zelengradjanin]

TitleBox

koliko su samo bolesni ovi bosnjacki novinari sto ne cudi jer pismenost im nije jaca strana

Ajde ti probaj čitati na srpskom a razmišljati na bosnjačkom....pa da te vidim majstore 

[Sunny day]

TitleBox

koliko su samo bolesni ovi bosnjacki novinari sto ne cudi jer pismenost im nije jaca strana

Ajde ti probaj čitati na srpskom a razmišljati na bosnjačkom....pa da te vidim majstore 

jebe se njima za esu...on je za njih kolateralna steta...problem je sto su izgubili dva muslimana....njegovu djecu....izgubili su dva clana islamske partije a to se u islamu kaznjava smrcu...isti ovakav odnos je i prema kusturici...ne smetaju im umjetnici koji su nagulili u zagreb ili dalje u evropu,smeta im kusturica jer je promjenio ime i vjeru ,bas kao i u ovom  slucaju.....bolesnici

[Sunny day]

TitleBox

Otkrivamo adrese pripadnika Izviđačkog voda VRS koji su ubijali Bošnjake Ljutočke doline (FOTO)

Naš list objavljuje gdje u Srbiji, RS i Austriji žive ratni zločinci
Autor M. DEDIĆ | Objavljeno 07.02.2012. u 06:14

Dok se "bihaćki džep" četiri godine žilavo branio od napada Vojske RS, Martićevih jedinica iz SAO Krajina te abdićevaca, domaći Srbi u Ljutočkoj dolini su počinili strašne zločine nad zarobljenim civilima Kulen-Vakufa, Orašca, Ćukova, Klisa, Ripča i drugih bošnjačkih naselja. Ubijeno je više od 300 Bošnjaka Ljutočke doline!

Iako je prošle godine Tužilaštvo Unsko-sanskog kantona (USK) načinilo značajan napredak u procesuiranju ubica iz Ljutočke doline (petorica Srba dobila su ukupno 56,5 godina zatvora za 25 ubijenih civila), veliki broj počinilaca i danas živi slobodno.

Informacija Saveza

Istraživački tim Saveza demobilisanih boraca USK godinama je prikupljao podatke o mučiteljima i ubicama bošnjačkih civila koji su nakon rata ekshumirani iz masovnih  grobnica Tihotina, Bezdana i Hrgar kod Bihaća. U Ripču i Račiću, nadomak Bihaća, bili su zloglasni logori iz kojih je većina civila završila u masovnim grobnicama.

Zahvaljujući preživjelima iz logora Ripač, ubicama pokajnicima Jovici i Zoranu Tadiću,  Miloradu i Zoranu Bergi, Željku Babiću i drugim Srbima kojima je proradila savjest i koji su osuđeni na 56,5 godina zatvora, uporni ljudi iz Saveza demobilisanih boraca USK sačinili su informaciju o najodgovornijim mučiteljima i ubicama koji bježe od ruke pravde, a "Dnevni avaz" ekskluzivno objavljuje njhove lične podatke i sadašnje adrese stanovanja do kojih smo uspjeli doći.

Radi se o pripadnicima Izviđačkog voda 15. lake bihaćke brigade Vojske RS.

Najozloglašeniji je Saša Ćurguz, koji danas živi u Beogradu, u ulici Ilije Đurišića 49, te na još jednoj adresi u Sremskoj Mitrovici. Dragan Dopuđa zvani Pirgo nastanjen je u Nemanjinoj ulici 72/19 u Čačku, dok Nenad Marjanović zvani Nešo Bokser živi mirnim životom u austrijskom gradu Inzbruku, na adresi Hotting Schneeburg 16.

Nenad Popović zvani Pop za mjesto skrivanja od zakona izabrao je Beograd, gdje stanuje u ulici 11. oktobra broj 7, dok se Mile Kalinić krije u Sremskoj Mitrovici, na adresi Tarasa Ševčenka 1. Nekadašnji pripadnik 15. lake bihaćke brigade VRS Đuro Grbić nastanio se u Beogradu, u Bulevaru Zorana Đinđića 12-E, a njegovi ratni saborci Željko Grujić zvani Piksi u Bulevaru Mihajla Pupina 24 i Milorad Matijević u naselju Lukovo bb, također Beograd.

U Prijedoru su se od ruke pravde sklonili Predrag Spasojević zvani Sis i Željko Stanarević, pripadnik srpske vojne policije, dok je Mirko Matijević za mjesto boravka i skrivanja izabrao Kikindu, gdje živi na adresi Suvečanska 52.

Prema istraživanjima Saveza demobilisanih boraca USK, ovi pripadnici Izviđačkog voda 15. lake bihaćke brigade vršili su napade na bošnjačka naselja, odvodili, mučili civile i ubijali ih.

Boro Malešić iz Praščijaka kod Ripča svjedočio je da je svojim plavim kombijem TAM vozio zarobljene civile do lokacije "Slovenski majdan" kod jame Tihotina, a likvidirali su ih Saša Ćurguz, Nenad Marjanović, Željko Grujić i Mile Kalinić, uz prisustvo  Željka Stanarevića, koji nije pucao. Ćurguz je civile ubijao iz pištolja "magnum" kalibra 3,57 milimetara.

Pričao supruzi

Iz logora Račić pretučene bošnjačke civile prevozili su do jame Bezdana otac Saše Ćurguza Zdravko (nakon rata izvršio samoubistvo u Prijedoru) i Pero Vukmirica (vozio kombi TAM), a tu ih je dokrajčila ista grupa. Saša Ćurguz bivšoj supruzi Biljani Pepić ispričao je da je nad Bezdanom lično ubio 25 ljudi, a da su ostale poubijali njegovi ljudi.

Za ubistva deset pripadnika Teritorijalne odbrane BiH, zarobljenih oktobra 1992. godine, u Golubiću, sumnjiče se Saša Ćurguz, Predrag Spasojević, Đuro Grbić i drugi, kao i za smaknuće oko 30 zarobljenika na Bisovačkom mostu u blizini Štrbačkog buka.

U informaciji Saveza demobilisanih boraca USK spominju se i imena Milana Počuče iz Lohova, jednog od šefova i mučitelja u logoru Račić, Bore i Milenka Divjaka, Steve Žigića, Mirka Kneževića, Ratka Mihajlovića, Branka Vignjevića, Steve Mandića, Milorada Pilipovića, Nenada Bubala, Dušana Kneževića.

Oni su, također, organizatori, naredbodavci i saizvršioci zločina u Ljutočkoj dolini, koji su i dalje nedosupni organima gonjenja u BiH.

Saša Ćurguz je klao

Postoje svjedoci (Srbi iz Krnjeuše, općina Bosanski Petrovac) mučkog ubistva borca Armije RBiH Saliha Badnjevića. Njega je Saša Ćurguza, prema navodima iz informacije Saveza demobilisanih boraca, u novembru 1992. nakon zarobljavanja i mučenja - zaklao. Izvor iz Drugog krajiškog korpusa Vojske RS potvrdio je da je Ćurguz na Gorjevcu  nadomak Bihaća ubio i zarobljenog pripadnika Armije RBiH Samira Burzića.

Dnevni Avaz

hahhahah,koji bolesnici.....kriju se a demobilisani borci ih nasli u srbiji....

neka se obrate atifu dudakovicu...mozda im on pomogne u trazenju

[Sunny day]

TitleBox

Nakon što su ga odbili prikazati u RS: Angelinin film bit će prikazan u alternativnom prostoru?

Ulaznice za sarajevsku premijeru od danas u prodaji
Autor S. A. A. | Objavljeno 07.02.2012. u 06:18


Ivona Lušić iz kuće "Blitz Film & Video", koja distribuira film "U zemlji krvi i meda", potvrdila nam je jučer da rediteljsko i scenarističko ostvaranje Anđeline Đoli (Jolie) neće biti prikazano u Republici Srpskoj.

- Nažalost, film je ponuđen svim prikazivačima u Republici Srpskoj, ali je odbijen - kazala je za naš list Lušić.

Dolazak ekipe

Naime, Vladimir Ljevar, vlasnik i direktor banjalučkog multipleksa "Palas", jedinog kina u ovom gradu, izjavio je da za Anđelinin film nema interesa u RS te da ovo ostvaranje, koje je nazvao "smećem", ne može igrati u manjem bh. entitetu. Sve zbog teme o kojoj se bavi, a to je rat u BiH.   

Slična situacija pratila je i film Jasmile Žbanić "Grbavicu", koji je također bio zabranjen u Republici Srpskoj, ali je ipak prodavan na kioscima, posebno piratska izdanja. Ivona Lušić ipak ne isključuje mogućnost prikazivanja "U zemlji krvi i meda" u nekom drugom prostoru u Banjoj Luci. 

- Ukoliko postoji prostor koji ima uvjete te je registriran za tu djelatnost, a želi prikazati film, mi smo, svakako, zainteresirani - navodi Lušić.   

Inače, 14. februara u Olimpijskoj dvorani Zetra u Sarajevu bit će održana gala premijera filma "U zemlji krvi i meda", kojoj će prisustvovati i Anđelina Đoli te mnogobrojna ekipa filma, prevođena glavnim glumcima Zanom Marjanović i Goranom Kostićem, čiji su dolazak osigurali regionalni distributer filma "Blitz Film & Video" te lokalni organizatori premijere Obala Art Centar Sarajevo i Magacin Kabare.

"Meeting Point"

Redovna prodaja ulaznica za premijeru 14. februara u sarajevskoj Zetri počinje danas u 12 sati na blagajni kina "Meeting Point". Svi oni koji su karte rezervirali putem telefona i interneta mogu ih preuzeti od danas također na blagajni kina "Meeting Point" od 10 do 18 sati.

Rezervirane ulaznice moraju se preuzeti najkasnije do 16 sati u petak. Nakon toga organizator nema obavezu čuvanja rezervacija. Radno vrijeme blagajne kina "Meeting Point" je od 10 do 20 sati.

Zagreb i Beograd

Film "U zemlji krvi i meda" Anđeline Đoli, nakon Sarajeva, 17. februara bit će premijerno prikazan i u Zagrebu, dok će se u redovnoj distribuciji naći i u Srbiji od 23. februara. Na pitanje je li premijera u Beogradu definitivno otpala, Ivona Lušić odgovara:

- Još nemamo podrobnijih informacija.   

Dnevni Avaz

samo kod priglupih bosnjaka moze biti zabranjeno nesto sto niko ne zeli da kupi posto bi bankrotirao kupujuci ovo smece koje niko od srba ne zeli gledati(koliko je smece govori i cinjenica da ga priglupi ameri ne zele gledati a gledaju svakakvo smece)....eto ja snimim smece od filma ,ponudim ga bosnjacima i ako ga odbiju kupiti kazem da je zabranjen u tamnom vilajetu

[free2020]

TitleBox

Nakon što su ga odbili prikazati u RS: Angelinin film bit će prikazan u alternativnom prostoru?

Dnevni Avaz

samo kod priglupih bosnjaka moze biti zabranjeno nesto sto niko ne zeli da kupi posto bi bankrotirao kupujuci ovo smece koje niko od srba ne zeli gledati(koliko je smece govori i cinjenica da ga priglupi ameri ne zele gledati a gledaju svakakvo smece)....eto ja snimim smece od filma ,ponudim ga bosnjacima i ako ga odbiju kupiti kazem da je zabranjen u tamnom vilajetu

Film i u Americi ima katastrofalan rejting.  Konkretno 3,2 od mogućih 10.

http://www.imdb.com/title/tt1714209/

[Tommy Gavin]

ne zna se ko je tu gluplji: režiserka, akteri filma ili novinar u redakciji avaza... samo kad se sjetim antianđelinske propagande pred početak snimanja filma...... konkurencija je zaista žestoka.

ovaj film treba predložiti za zlatnu malinu. u svim kategorijama će pobrati prve "nagrade" 

[Sunny day]

TitleBox

Analiza Centra za javno pravo: Bošnjacima i svim povratnicima oduzeto pravo vlasništva!

Autorica analize Ena Gotovuša ističe da je riječ o pravno utemeljenom dokumentu
Autor A.ŠIŠIĆ | Objavljeno 07.02.2012. u 01:52

Nedavno urađena analiza Fondacije Centar za javno pravo o dva zakona o katastru i premjeru RS, koji su u Narodnoj skupštini (NS) RS prošle godine izglasani po hitnom postupku, samo je potvrdila zašto su ovi zakoni podigli dosta prašine i nezadovoljstva među Bošnjacima i povratničkom populacijom.

Vitalni interes

U najkraćem, oba ova zakona “oduzimaju pravo vlasništva protjeranim i raseljenim licima s teritorije RS”, što je ništa drugo do završetak procesa etničkog čišćenja mirnodopskim sredstvima!

Pravnik Ena Gotovuša, saradnica Fondacije i autorica analize, ističe da je riječ o pravno utemeljenom dokumentu, rađenom nekoliko mjeseci, koji je “oslobođen” bilo kakvog ideološkog ili političkog utjecaja.

Dokument, naime, zadire u srž problema koji je ponukao Bošnjake iz RS da već nakon donošenja prvog zakona putem svojih zakonodavnih predstavnika zatraže zaštitu vitalnog nacionalnog interesa. Međutim, ocijenjeno je da su ponuđena rješenja u drugom zakonu samo neznatno poboljšala zaštitu prava na imovinu.

- Ograničavanje prava na podnošenje vlasničke tužbe rokom i činjenica da će sva dokumentacija iz gruntovnica biti preuzeta od strane Uprave (Geodetska uprava RS, op.a), pojedincu ostaje još samo nada da će se službenici Uprave rukovoditi načelima nezavisnosti i profesionalnosti, a ne interesima političke opcije – navedeno je, između ostalog, u ovom dokumentu.

Podsjećamo, nakon što je primjena Zakona o katastru RS obustavljena odlukom Ustavnog suda BiH, NS RS je u oktobru prošle godine po hitnom postupku usvojila modificiranu verziju, ili Zakon o premjeru i katastru RS.

Međutim, ni u novom zakonu nije napušten koncept da zemljišno-knjižne evidencije budu u nadležnosti Republičke geodetske uprave.

Završetak etničkog čišćenja

Klub Bošnjaka u Vijeću naroda RS je i nakon drugog zakona podnio apelaciju za ocjenu ustavnosti, koju je Ustavi sud RS odbio.

Na taj je način, ukoliko ne bude podnesena nova apelacija Ustavnom sudu BiH, faktički onemogućio povratnike u RS da efikasno zaštite privatno vlasništvo, čime bi samo bili potvrđeni rezultati etničkog čišćenja u ovom entitetu.

http://www.dnevniavaz.ba/vijesti/iz-minute-u-minutu/78934-analiza-centra-za-javno-pravo-o-zakonima-o-katastru-u-rs-bosnjacima-i-svim-povratnicima-oduzeto-pravo-vlasnistva.html

steta  sto ovaj zakon stvarno ne uzima pravo bosnjacima jer sta ce nam tako glup narod u RS koji nasjeda na ovakve analize i clanke ...debila imamo dovoljno i u srpskom narodu....ne treba nam jos

[Sunny day]

TitleBox

Prijedorčanka "ilegalno" organizuje projekciju filma "U zemlji krvi i meda": Živimo u diktaturi!

Niko nema pravo odlučiti u tuđe ime šta je dobro, a šta loše, kaže "Facebook" aktivistica
Autor V. S. | Objavljeno 08.02.2012. u 01:06


Prijedorčanka pod "Facebook" imenom Radost Stroynik u svom će stanu u subotu "premijerno" prikazati film "U zemlji krvi i meda". U pisanom mailu, koji je inicijatorka dostavila na adresu "Dnevnog avaza", tvrdi da će ilegalno skinuti film sa interneta i prikazati ga u svom domu svima onima koji ga žele pogledati.

-  Odlučila sam ga ilegalno skinuti sa interneta i napraviti premijeru s obzirom na to da je postalo očigledno kako živimo pod diktaturom nacionalizma u kojem individualci odlučuju u naše ime za dobrobit našeg zajedničkog identiteta, nacionalnosti i duša. To će biti moj mali doprinos u borbi protiv rastuće cenzure - navodi Prijedorčanka u e-mailu, koji je dostavila na adrese redakcija u BiH.

Niko nema pravo odlučiti u tuđe ime šta je dobro, a šta loše, smatra ona, te pozvala pozvala sve zainteresirane da dođu kod nje i pogledaju film, a zatim ga komentarišu ukoliko žele. Za tačnu adresu prikazivanja filma, poziva sve da joj s jave na "Facebook".

Dnevni Avaz

eto neka ta bosnjakinja otkupi film o svom trosku i neka zakupi kino sale sirom republike srpske te ga prikazuje niko joj nista nece reci...ali znaci o svom trosku jer nijedno kino ili distibuter nece placati za nesto sto ce ga odvuci u gubitak....

kako znam da je bosnjakina....iz razloga sto je polupismena kao i brkate babe iz srebrenice pa ne moze shvatiti da niko u RS ne brani filmu da se prikazuje vec je problem u tome sto ga niko nece da gleda.

[Maki vas kralj]

TitleBox

Prijedorčanka "ilegalno" organizuje projekciju filma "U zemlji krvi i meda": Živimo u diktaturi!

Niko nema pravo odlučiti u tuđe ime šta je dobro, a šta loše, kaže "Facebook" aktivistica
Autor V. S. | Objavljeno 08.02.2012. u 01:06


Prijedorčanka pod "Facebook" imenom Radost Stroynik u svom će stanu u subotu "premijerno" prikazati film "U zemlji krvi i meda". U pisanom mailu, koji je inicijatorka dostavila na adresu "Dnevnog avaza", tvrdi da će ilegalno skinuti film sa interneta i prikazati ga u svom domu svima onima koji ga žele pogledati.

-  Odlučila sam ga ilegalno skinuti sa interneta i napraviti premijeru s obzirom na to da je postalo očigledno kako živimo pod diktaturom nacionalizma u kojem individualci odlučuju u naše ime za dobrobit našeg zajedničkog identiteta, nacionalnosti i duša. To će biti moj mali doprinos u borbi protiv rastuće cenzure - navodi Prijedorčanka u e-mailu, koji je dostavila na adrese redakcija u BiH.

Niko nema pravo odlučiti u tuđe ime šta je dobro, a šta loše, smatra ona, te pozvala pozvala sve zainteresirane da dođu kod nje i pogledaju film, a zatim ga komentarišu ukoliko žele. Za tačnu adresu prikazivanja filma, poziva sve da joj s jave na "Facebook".

Dnevni Avaz

eto neka ta bosnjakinja otkupi film o svom trosku i neka zakupi kino sale sirom republike srpske te ga prikazuje niko joj nista nece reci...ali znaci o svom trosku jer nijedno kino ili distibuter nece placati za nesto sto ce ga odvuci u gubitak....

kako znam da je bosnjakina....iz razloga sto je polupismena kao i brkate babe iz srebrenice pa ne moze shvatiti da niko u RS ne brani filmu da se prikazuje vec je problem u tome sto ga niko nece da gleda.

a krsenje zakona tj. ilegalno skidanje filma i prikazivanje je okej... o Boze kakvih idiota ima.

[Sunny day]

TitleBox

Svjedoci zločina u Ljutočkoj dolini otkrivaju istinu: Bokser je odvodio Bošnjake koji su nađeni u jami

Avaz" zbog objavljivanja činjenica o zločinima na meti kampanje iz RS
Autor M. DEDIĆ | Objavljeno 12.02.2012. u 06:16


Nenad Marjanović (41) zvani Nešo Bokser iz Bihaća, koji se nakon rata krije u Austriji, u gradu Inzbruku, odvodio je iz logora u Ripču nadomak Bihaća zarobljene Bošnjake iz Ljutočke doline koji su kasnije pronađeni u masovnim grobnicama oko Bihaća, izjavio je za naš list Nedžad Mešić, koji je bio zatvoren u logorima Račić i Ripač.

Ubistva i batine

Marjanović je jedan od jedanaestorice srpskih vojnika čija smo imena objavili, a koji su učestovali u batinanjima i ubistvima bošnjačkih civila. Ovih dana austrijska policija traži Marjanovića nakon što se saznalo da živi u toj zemlji. Istovremeno, objava istine o stravičnim zločinima na meti je kampanje pojedinih medija iz RS protiv našeg lista.

- Nenad Marjanović zvani Nešo Bokser došao je u logor sa spiskom imena i prozvao pet ljudi. Onda je prepoznao svog kolegu iz škole Hajrudina Behrema i pozvao ga riječima: "Školski, šta ti čekaš..." Hajrudin je pošao s Marjanovićem i ostalom petoricom. Pronađen je nakon rata u masovnoj grobnici Bezdana na Hrgaru - kaže za "Avaz" Mešić.
 
Dobro se sjeća i Željka Grujića Piksija, koji mu je u logoru u Ripču udarcima kundakom puške polomio rebra.

- Slomljena rebra su srasla, ne bole više, ali Grujića ne mogu zaboraviti - kaže on.

Ekserima u koljeno

Mešića i njegovog komšiju Hazima Delića u logoru u Račiću tukli su strujnim kablom. Bio je u potpunosti crn od batina kada je dovezen u Ripač. Hazima Delića su odveli, a i on je pronađen u jami Bezdana. U koljenima ubijenog Delića, prema pričanju Mešića, bili su udareni ekseri!

Nedžad i Bekir Mešić ispričali su nam i o svirepom ubistvu logoraša Jusufa Mušete u logoru u Ripču, u objektu nekadašnje fabrike IMT. Njega je vatrenim oružjem ustrijelio Slavko Dotlić. O svemu su, kako su nam prenijeli, svoj iskaz dali i nadležnom tužilaštvu.

- Dotlić je tražio da ubije Šefku Hamzagića, koji se nije javljao iako je bio među nama. Ušao je među nas s ručnom bombom u ruci i skraćenom puškom. Sa 20 centimetara pucao je u glavu Jusufu Mušeti i pri tome ranio Safeta Husaka. Njega su odveli navodno da mu pruže medicinsku pomoć. Pronađen je u masovnoj grobnici Bezdana - kažu oni.

Vezani čeličnom žicom

Bekira Mešića pretukli su prije dolaska u Ripač prilikom ispitivanja. Zajedno u grupi sa 52 Bošnjaka doveden je ripački logor. Bili su vezani žicom koja je oko ruku na leđima bila snažno uvrnuta čeličnim kliještima.

Nedžad i Bekir Mešić bili su među 70 osoba koje su razmijenjene u Ličkom Petrovom  Selu. Bila je to jedina razmjena, dok su ostali Bošnjaci iz logora Ripač i Račić, njih oko 300, završili po masovnim grobnicama oko Bihaća. Za tijelima mnogih još se traga.


Dnevni Avaz

avaz vodi kampanju mrznje...da su ovi krivi do sada bi bile optuznice dignute jer su bosnjaci i kafe kuvaricama u komandama VRS digli optuznice za genocid,vjerovatno genocid na dzezmi....

[free2020]

jebe se njima za esu...on je za njih kolateralna steta...problem je sto su izgubili dva muslimana....njegovu djecu....izgubili su dva clana islamske partije a to se u islamu kaznjava smrcu...isti ovakav odnos je i prema kusturici...ne smetaju im umjetnici koji su nagulili u zagreb ili dalje u evropu,smeta im kusturica jer je promjenio ime i vjeru ,bas kao i u ovom  slucaju.....bolesnici

TitleBox

недеља, 05. фебруар 2012.
PERMANENTNA NACIONALNA NEKROPSIJA

Avazovi sve brojniji lešinari, ko da ih je sve porodila Almasa Hadžić, preusmjerili su tu nekad ozbiljnu novinu u svakodnevno lešinarenje i generisanje postzločinačke histerije do nivoa koncepta. Mora da je neko tamo kreirao politiku pod zajedničkim imenom Kasapi živog Tihića i mrtve bošnjake.
Tako se već nedjeljama piše o izvjesnoj Prijedorskoj Muslimanskoj Legendi, Doktoru Esi. Esu su ubili, kaže Avaz, Prijedorski Četnici. Ali to nije vijest. Vijest je da njegova djeca nisu Bošnjaci nego su uzeli neka tuđa imena.
Avazov američki dopisnik, isto lešinar, skoro Muška Almasa, ubija u pojam sve žive čitaoce Avaza.
Sugeriše se da djeca pokojnog Ese ne smiju da kažu da su Esina. Neka nedivljiva srpska četnička ruka vlada Amerikom i svim njenim doseljenicima.

Sada je lešinarenje dostiglo vrhunac. Neko mu je u američki telefon, na kom broju bi trebala biti nekadašnja Esina supruga, koja nije muslimanka i koja se, kučka, preudala u međuvremenu, rekao Jebite se, bolesnici, jebe mi se za Srbe i muslimane.
I to je vijest za Avaz. I to je priča.

Ne znam šta je prijedorski pokojnik toliko bitan pokojnik. Pokoj mu duši, da se razumijemo, i dabogda one koji su digli ruku na njega stigla i božija i sudska ruka pa makar ih iskopali iz toplog groba i sanduke im donijeli na suđenje.

Ali, besmisleno je od pokojnog Ese praviti Prijedorsku Legendu, Muslimanskog Heroja, progoniti mu porodicu i sa posmrtnom sladostrašću, ispod mržnje prema Srbima, i očekivati da umiru i raspadaju se u dertu kako bi neki usrani novinar od toga mjesecima pravio priču a još usraniji političari širili tezu kako su Srbi, i Beograd, na Prijedor izvršili agresiju.

Tokača vam je dokumentovano sve rekao. Žrtava u ima 98.000. nažalost, na vašu lešinarsku žalost, njihov omjer je skoro kao i omjer stanovništva u BiH. Prema popisu iz 91.
98.000 heroja i legendi. A ne samo Doktor Eso i komandant Avdo.

Da li i sa Doktorom Esom želite stvoriti iluziju od su samo muslimani ubijani. A Srbi stradavali pod traktorima.
Odnos prema mrtvim muslimanima je, za sarajske lešinare, odnos prema živim Srbima. I to neće izaći na dobro.

Danas se obilježava 70 godina od ustaškog ubijanja 2300 Srba u Drakuliću i okolnim selima, tu ponad Banjaluke. Zahvaljući istoričarima, i novinaru Jovanu Babiću, zna se svaki detalj.
Do toga da su nekoliko dana prije, ustaške vlasti uništavale pse pod izlikom neke bolesti, kako ne bi mogli jutarnjim lajanjem obavijestiti stanovništvo o pokolju.
A onda su, predzoru, prtinama, zašli od kuće do kuće i maljevima, krampovima, sjekirama i kukama pobili 2300 ljudi.
Sve je bilo gotovo do deset, jedanaest.

Danas su upaljene svijeće i položeni vijenci. Bio je gradonačelnik i predsjednik Republike.
Nisu bili Srebrenički Ambasadori.
Niko nikad nije rekao da je to Hrvatski Genocid nad Srbima.
Niko nije formirao Majke Drakulića.
Čak je i koji kilometar ispod ugošćen Papa, iako su njegovi sveštenici planirali i organizovali pokolj, među ostalima.
Neću da kažem da postoji razlika između naroda.
Ni u tome kako obilježavaju pokolje nad vlastitim pripadnicima.
Ali postoji razlika među onima koji se uzdaju u mrtve i onima koji se uzdaju u žive.

Објавио Rajko Vasić у 16.56