priča već zamara, jer ide pogrešnim smjerom. niti im je tito dao republiku, niti je to namjeravao. ali im je dao suštinsku autonomiju (njihova regionalna vlast, glavne poluge u državnim rukama!) pod prijetnjom da ako hoće još mogu dobiti samo tenkovima preko glava. to je suština cijele priče. srbija je trebala tu autonomiju zadržati u njihovom primjeru, jer je evidentno bilo riječ o remetilačkom faktoru. e sada, postojale su dvije varijante: jedna nije urađena i nije im data suštinska autonomija i uništiti im sjeme - da ih nigdje nema - jesi li ti bio za ovu metodu?! pokušano je nekom srednjom metodom - da ih se nešto pobije, pa da prihvate smanjenu autonomiju, što je dovelo do konačnog raspleta. znamo i na čiju štetu, ako nije previše u šiframa!
Mogu da shvatim da te ovo zamara jer tema nije laka, naročito ako ne želiš da prepoznaš i prihvtiš očigledne činjenice.
Naime, iz ovih tvojih nekoliko postova ja jedino - po svim pitanjima - mogu da iščitam to da u tvojoj glavi postoji SFRJ do 1980. a da odmah posle toga nasupa 1991. i početak raspada iste.
Osamdesete godine u tvojim razmišljanjima uopšte ne postoji.
Džejbi šiptarima nije ni dao republjik niti je imao nameru da im "otvoreno" da istu.
Naravno, ono što je šiptarima dao jeste SAP - koja je po svim ingerencijama koje je dobila od Džejbija bila prava republjik, jedino što joj je falilo, a to je bilo ono jedino što su šiptari tražili, jeste KONSTITUTIVNOST u okvirima SFRJ. To im je bilo potrebno jer su samo konstitutivni narodi, po ustavu iz 74. imali pravo da se otcepe (naravno uz "saglasnost" drugih naroda - što se na kraju pokazalo kao nonsens parexellance).
Dakle, Džejbi ni u kom slučaju nije ništa rešio, naročito ne na Kosmetu. Samo je generisao još veći problem i gurnuo ga pod tepih po sistemu "posle mene potop".
A da je to tako, može se precizno videti iz onog vremenskog intervala koji u tvojoj memoriji predstavlja blanko signal (što ti ličnio ne zameram, jer verujam da si u to vreme bio klinac i da se toga ne sećaš, a da svoju ljubav prema Džejbiju, komunjarama i SFRJ gradiš na priči koju si najverovatnije čuo od roditelja, tetaka i ujaka). Naime, da te podsetim - Tokom 80-ih godina, daleko pre nego što je Milošević i bio u bilo kakvoj političkoj kombinaciji (dakle do 86-87 godine), šiptari su ka Kosmetu organizovali tušta i tma demonstracija i to ponekad veoma nasilnih i krvavih, proterujući tokom svake od njih, po nekoliko desetina hiljada Srba i nealbanaca sa Kosmeta - bilo direktno, bilo širenjem straha od prebijanja, otimanja ili čak i pogibije.
U to vreme, dakle tih 6 do 7 godina, SAP Kosovom su upravljali šiptarski kadrovi koji račune nisu polagali Srbiji nego SAVEZNOJ ADMINISTRACIJI.
I kaži ti meni, Tommy moj, koji su se qurac šiptari bunili i pravili raznrazne idiotluke u to vreme, kada "njihovo Kosvo" nije kontrolisala Srbija, nego oni sami i Savezna administracija? Koji su qurac šiptari sve vreme tražili "Kosovo Republjik", kada im ni jedna jedina ingerencija nije oduzeta od onoga što su dobili Ustavom 74? Čak su i udžbenike dobijali direkt iz Albanije. Sa Srbijom nisu imali apsolutno ništa!!!! Bili su sami svoji gospodari!!! Imali su čak i svoju TE, pa su čak i energetski bili nezavisni od Srbije, a lova "za pomoć nerazvijenima" im se slivala iz cele tadašnje SFRJ? Koji su se qurac bunili kada su na SAP Kosovu imali SAVEZNU ploliciju - a ne srpsku (dakle, Slovence, Hrvate, muslimane, Mađare, Makedonce... Srba u toj "saveznoj policiji", po ukazu SIV-a, nije smelo da bude), koja im je svesrdno pomagala da se u što većoj meri otarase Srba i ostalih nealbanaca time što šiptarske napade i zločine nije ni istraživala a kamoli procesuirala - baš kao što to sada rade KFOR i UNMIK. U tom dobu se bez ikakvih problema moglo desiti da odeš sa porodicom na godišnji na 10 dana, i da se vratiš nazad u Peć, Prištinu, Prizren bilo gde, i da u stanu zatekneš šiptarsku porodicu koja je "provalila" unutra i koja neće da izađe, i da slobodno možeš da se oprostiš od stana ili kuće, jer nikome od "saveznih organa" nije padalo na pamet da pokreće bilo šta protiv šiptara. A o lokalnim šiptarskim "sudijama" neću ni da pričam.
Dakle, kaži ti meni Tommy moj, koji su se qurac šiptari bunili od 81 do 86-87 godine, i tražili "Kosovo Republjik" kada su bili gospodari maltene celog Kosmeta i niko im ništa nije mogao - a kamoli da im dira u tu čuveni "autonomiju" iz 74?
Koji su se moj bunili i tražili "Republjik"?
Pa, kao što sam već rekao - da bi mogli "legalno da se otcepe". Dakle - to je uvek - pa čak i davne 68 kada su se prvi put (i prvi - tek posle je došlo hrvatskio proleće) pobunili protiv ustrojstva tada još FNRJ.
Dakle, dragi moj Tommy, da završim ovo. Upamti da pričam o periodu 81-86,87.
Jedina šiptarska motivacija je UVEK BILO I OSTALO - OTCEPLJENJE.I šta misliš, kako su se osećali Srbi na Kosmetu u to doba kada su pet godina trpeli šiptarski teror, a "saveznim organima" nije na pamet padalo da im ponognu na bilo koji način? Bili su strašno nezadovoljni, isfrustrilani i besni.
I šta se onda desilo?
Pa, početkom 87 su počeli i Srbi i nealbanci da demonstriraju i da glasno izražavaju svoje nezadovoljstvo zaštitom koju im je pružala savezna država protvi šiptarskog divljanja.
I šta se desilo? Desilo se to da su Hrvati i Slovenci jedva dočekali da "saveznu policiju" pošalju na srpske i nealbanske demonstrante. To je i bio cilj. Šiptari su se povukli, a Srbi i nealbanci su dobijali teške batine od Slovenaca, Hrvata, muslimana i ostalih "saveznih" policajaca, pa su još zatvarani, ispitivani zastrašivani od strane istih (apsolutno isto kao što to danas za račun šiptara rade KFOR i EULEX).
I onda se odjenom na političkoj sceni Srbije pojavljuje čuveni SM koji po partijskoj direktivi odlazi na Kosmet i plašljivim i drhtavim glasom govori Srbima i nealbancima ono njegovo čuveno "Niko ne sme da vas bije".
To ti je ta priča o toj čuvenoj izjavi budale od SM. Ali to na stranu.
Dakle, moje pitanje tebi je: Što su se šiptari bunili od 81 do 86 i tražili Kosovo "republiku", kada im prava i ta čuvena džejbijevska "autonomija" ničim nisu bili ugroženi. Upravo suprotno - davano im je sve više ne bi li se nekako smirili.
Imaš li ti odgovor na to?
I kako ti misliš da je Srbija - koja u to doba nije imala nikakve ingerencije nad SAP Kosovo - trebalo da postupi da smiri šiptare, kada šiptarski cilj nije bilo nikakvo "čuvanje autonomije" nego stvaranje republika Kosovo? Misliš li da bi se oni smirili da im je SM, umesto što im je smanjiho autonomiju, dao republiku?
Misliš li da bi oni tada odustali od svoje vekovne ideje otcepljenja od Srbije i stvaranja Velike Albanije?
Misliš li da bi to bilo pravo rešenje?
Ili možda nešto drugo?
spoljni dug od 22 mlrd.$ je iz 91. ne iz 81., ako si gledao dokumentarac borisa malagurskog znaš o čemu se radi. i to nije ni izbliza tvojima 102 mlrd, tako da ta priča ne pije vodu. plaćali su ih sve republike, ne samo srbija! kao što je i podijeljen dug po republikama, raznim vrstama sukcesije nakon raspada! to je i dalje veći dug od zbirnog duga svih državica bivše juge danas - kada imaju qrz od države i tek su na pola puta od zaduženja!
i govorio sam uopšteno, ako se tebi sviđa da sada samo dio srba živi u srpskoj državi - na dušu ti! meni se više sviđala opcija u kojoj su svi srbi (bar ovi balkanski) živjeli u jednoj državi! nije ih jahao i kurta i murta u isto vrijeme, tj. političari poput dodika i tadića, te miloševića i "miloševića", uz razne strane hohštaplere koji nam sisaju krv na slamku. tada su srbi mogli reći da su ponosan narod, jer su mogli zaraditi da prehrane porodicu + pride npr. i da ih na more odvedu. sada djecu ne mogu da pošalju na ekskurziju! pri tome me poštedi beogradsko-novosadsko-banjolučke ekipe - jer oni mogu sve i nemaju problema skoro ni sa čim (mada je i to uslovno rečeno: znam i tamo onih koji krpe kraj s krajem!). govorim o mjestima poput vrnjačke banje, šamca, bora, sokoca.....
Istina, film nisam gledao, Pogledaću ga prvom priliko, ali bilo kako bilo, podaci su pogrešni.
Spoljni dug SFRJ je 81. godine iznosio 21,8 milijardi dolara.
I onda opet dolazi onaj period koji fercera blakno signalom u tvojoj glavi, a to su 80-te godine.
Džejbi riknjava, a komunjare koji su se sve godine švercovali na njega, počinje da hvata panika kada shvataju da je SFRJ zadužena, a da oni neaju plan kako da se reše tog duga.
I onda kreće čuveni period čuvene "ekonomske stabilizacije".
Ti se toga ne sećaš, ali pitaj nekog starijeg. Sve će ti reći i objasniti.
Nema ulja, šećera, brašna, soli, kafe, deterdženta, benzina (par-nepar). Sve u svemu opšti haos u celoj tadašnjoj SFRJ. (iskreno, ne mogu da se setim da li su tada uvedeni čak i bonovi za raznorazne namirnice, ali ako se neko sa foruma seća tog vremena, neka me dopuni).
To je trajalo tri godine 82 do 85...
E sad, moje pitanje je, šta ti misliš zašto se to dešavalo kada je "SFRJ bila perspektivna i pravi raj na zemlji, za radnog čoveka"?
Zato što je, Tommy moj, tadašnje rukovodstvo, u panici počelo da otplaćuje kamate na tih 21,8 milijardi dolara dugova koje su počele da dospevaju na naplatu. To ti je bila prva posledica "SFRJ kao države blagostanja".
Dobro, mora se priznati da posle dve zime smrzavanja kada su uvodili 12-časovne restrikcije u sred zime, čekanja po redovima za najobičnije namirnice, i velikih ličnih (nametnutih) odricanja građana, jesu uspeli da otplate dospele kamate, pa čak da krenu da smanjuju i glavnicu. I privreda se koliko-toliko stabilizovala.
A onda je na čelo SIV-a došao Branko Mikulić kojeg je dočekalo više manje sređeno stanje. A on je onda, u maniru najboljih komunističkih privrednika počeo opet da se zadužuje. I dug SFRJ se opet za dve i po godine popeo na 22,2 milijarde dolara.
Pošto su komunjare videle da Branko ne radi kako treba, onda su ga smenile (prvi komunjarski premijer koji nije završio svoj mandat), i na čelo SIV-a dovele evo sada već pokojnog Antu Markovića.
Taj čovek je imao plan da u SFRJ umesto "dogovorne privrede" uvede tržišnu privredu, a da bi to postigao, morao je da napravi "konvetibilni dinar", tako da se odmah zbog te akcije zadužio, pa je spoljni dug SFRJ 91.godine dostigao cifru od 25 milijardi dolara.
Posle toga sledi raspad sistema, tako da o tome nećemo.
Evo, to ti je kratak presek ekonomskih dešavanja tokom čuvenih 80-ih godina kojih se izgleda svi jugonostalgičari veoma targetirano i namerno "ne sećaju" i rado ih preskaču kada se povede priča o staroj, dobroj Jugi u kojoj smo svi živeli kao carevi.
Naravno da nismo. Patili smo se i to žestoko tako da je država na svom samom kraju 91. bila dužna 25 milijardi dolara.
To su ti prave cifre.
A ako baš ne veruješ da je 22 milijarde dolara 81. godine vredeo kao sadašnje 102 milijarde dolara, evo ti adresa pa malo prostudiraj sajt (mada ih ima više i svi su jako dobri i precizni) i izračunaj sam, pa se uveri u tačnost i ispravnost mojih tvrdnji.
http://www.measuringworth.com/uscompare/Naravno, kao što sam već napisao, ostaje problem unutrašnjeg duga, za koji niko ne može da kaže koliki je bio. Ali ako se sećaš "afere Agrokomerc", panika koju je zazvala ta siva emisija novca ukazuje na to da je bio poprilično značajan. Ali to je već druga pesma.
I na kraju, koji je zaključak?
Da je SFRJ bila najobičniji pimpek od države koja je bila predodređena za propast jer ju je Džejbi sa svojim slovenačkim i hrvatskim komunjarama projektovao tako da se održi dok on bude živ, a posle, kud koji mili moji.
A što se tiče onoga da mi se sviđa da samo "deo Srba živi u srpskoj državi", ne znam ni sam šta da ti kažem, sem da ti pokušaj spina jeste dobar, ali pošto verujem da znaš kakvi su moji stavovi po tom pitanju, nisam siguran da li bih uopšte na takvu insinuaciju trebalo da ti odgovaram.
Možda ipak ovako, da ne dižem tenziju bez potrebe - Džejbi, kojeg očigledno voliš iako bih rekao da nisi osetio život pod njegovom vlašču i vlašću njegovih slovenačkih i hrvatskih komunjara nego si samo to slušao iz priča starijih, je projektovao Jugoslaviju (zajedno sa svojim Slovencima i Hrvatima komunjarama), na taj način da je napravio tri stvari:
1. Srpski narod je podelio na 4 republike i dve pokrajne.
2. Granice republika i pokrajna je nacrtao tako da su Srbi (sem u Srbiji i u Vojvodini) činili manjinu u okviru
nacionalnih republika i pokrajna.
3. Jugoslavija je bila projektovana za raspad, ali tako da Srbi ni pod razno nisu mogli da ostanu u "jednoj državi". (za razliku od drugih koji su apsulutno svi ostali u svojim nacionalnim državama - uključujući i muslimane, čija je BiH trebalo da bude "nacionalna" država)
Sve je napravljeno da Srbi budu gubitnici.
Zato sam mišljenja da bi trebalo da budemo zadovoljni i s ovim što smo sačuvali, jer smo kao narod mogli da prođemo mnogo, mnogo gore (da je milošević ostao još koju godinu na vlasti, ne do Bog).
Zato se batali branjenja komunjara i SFRJ jer se to ne može odbraniti, nego se skoncentriši na to kako da sačuvamo ovo što imamo.
Jer stvar, mada je pri kraju, i dalje još uvek nije gotova.
Zato, pamet u glavu.
