Sud u Kninu: "Za dom spremni" nije ustaški pozdrav

[Manitu_]

Manitu, odakle je snimak?

Borovo Selo vjerovatno .

[Manitu_]

Sto fali ovakvom veselju ,policija kontrolira promet ,ljudi trube vesele se ,zastave se vijore . Jel to moguce u danasnjoj Hrvatskoj ?? Ali nece niko da stavi ovako nesto ,nego samo "hapsenja" ,po ovome bi stotine ljudi bile "uhapsene"

BOROVO BADNJAK 6.01. 2012..mp4

[bezimeni12]

Prvo nije bilo nikakvo hapsenje ,nego je covjek zaradio prijavu . A, nije svjesno ponasanje tog istog sto je nosio tu uniformu provociranje ? O cemu mi govorimo ? Da je uniforma sa oznakom SVK normalna i legitimna da se nosi u Hrvatskoj .

Vrlo jednostavno za rijesiti.Koji zakon u Hrvatskoj zabranjuje uniformu SVK?

[jov_kov]

Što se tiče onog videa sa prikolicom i traktorom, policija ide  po selu i saznaje ko je bio sve u prikolici, ugl. ne može im niišta jer je to bilo prijavljeno policiji da će se održati kao i svake godine jer je običaj. 

[BANIJA 79]

Što se tiče onog videa sa prikolicom i traktorom, policija ide  po selu i saznaje ko je bio sve u prikolici, ugl. ne može im niišta jer je to bilo prijavljeno policiji da će se održati kao i svake godine jer je običaj. 

Policiji bi bilo bolje da traži kriminalce,nego ljude koji proslavljaju Božić na miran način !

[zelengradjanin]

Evo čitam da je Mile Budak.....

TitleBox

Ako je vjerovati Hrvatskoj književnoj enciklopediji, izdanju Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža, drugi najznačajniji hrvatski pisac u dvadesetom stoljeću zove se Mile Budak.

[Prigorac]

naravno,srbija je najtolerantnija drzava prema nacionalnim manjinama bivse ex-yu...

http://www.kurir-info.rs/vesti/drustvo/hrvati-u-srbiji-slavili-uz-tompsona-146830.php

Otkad je to ban Jelačić nepodoban u Srbiji??
Nit je katolik, nit je tlačio Srbe, za bana ga posavio srpski paroh Rajačić, ukinuo kmetstvo (dobro za sve, pa i Srbe).
Kaj je to on točno napravio da bi smetalo Srbima, osim kaj je Hrvat?
Ako me pamčene služi Hrvati i Srbi su se zajedno pod njim borili protiv Mađara.
Istih onih koji do jadrana nisu vidli niš osim ugarske, niđe nikakvih Hrvata i Srba.

[Sunny day]

Otkad je to ban Jelačić nepodoban u Srbiji??
Nit je katolik, nit je tlačio Srbe, za bana ga posavio srpski paroh Rajačić, ukinuo kmetstvo (dobro za sve, pa i Srbe).
Kaj je to on točno napravio da bi smetalo Srbima, osim kaj je Hrvat?
Ako me pamčene služi Hrvati i Srbi su se zajedno pod njim borili protiv Mađara.
Istih onih koji do jadrana nisu vidli niš osim ugarske, niđe nikakvih Hrvata i Srba.

neznam za srbiju ali slaviti bana jelacica koji nikada ni jednu bitku nije dobio ,osobu koja je za AU ciljeve u krvi gusila svaki vid hrvatstva,zabranjivala hrvatski jezik i znakovlje...je bolesno.

[Prigorac]

U demokratskim drzavama ne hapse na proslavama praznika:

Serbian Christmas Jackson Ca

Da ali to je Amerika, oni u ustavu imaju pravo na oružje, mi nemamo.
Nirti ja ne smijem iznositi oružje van.
Imam dozvolu za držanje otužja i apsurd je da po zakonu smije isto oružje koristiti samo u kuči.
Ako mi neko provali u garažu ja moram napustit kuču preč livadu, i ako nosim oružje kršim zakon jer nemam dozvolu za nošenje oružja.
Dakle nema veze demokracija s time nego zakoni države.
+ ako nisu mjenjali zakon ne smiješ izvaditi oružje 100 metar unutar naseljenog mjesta.
Al to je bilo prije deset godina pa je moguče mjenjano.
Sam da znaš da ne bi bilo hapsili te ustaše ak probaš pucat na žičbo il neki blagdan.
stvar je tradicije da se to radi, al oni koje ulove i globe se nemogu branit jer krše zakon i treba ih kaznit.

P.s. umjesto da troše metke nek doniraju taj novac za nezbrinutu djecu  

[Prigorac]

neznam za srbiju ali slaviti bana jelacica koji nikada ni jednu bitku nije dobio ,osobu koja je za AU ciljeve u krvi gusila svaki vid hrvatstva,zabranjivala hrvatski jezik i znakovlje...je bolesno.

Mmmm zaboravio sam da si povjesničar s naglaskom na drugu polovicu 19. stolječa smjer Balkan.
Mea culpa.
Ajde nabroji par zakona i odredbi koje je donio Jeklačić, te kako su iste gušile hrvatstvo?
Ujedno pojasni tadašnje državno uređenje i koje su bile njegove dužnosti i još važnije ovlasti.
Ujedno možemo raspravit i o bitkama, te nizu njegovih poraza jelte, buduči da to imaš u malom prstu.

Ili čemo sipat parole?

[Prigorac]

Evo čitam da je Mile Budak.....

TitleBox

Ako je vjerovati Hrvatskoj književnoj enciklopediji, izdanju Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža, drugi najznačajniji hrvatski pisac u dvadesetom stoljeću zove se Mile Budak.

<Quoted Image Removed>

Ko književnik No 2??
Čito sam ognjišta, i odusto zamorno dozlaboga. ja sam više fantasy/SF tip.
Ok treba odvojit političku i književnu ulogu, ali baš da nismo imali bolje od njega to je onda neko s još manje ukusa u ozbiljnoj kniževnosti od mene.
si siguran da je vjest točna? Ima kakav link?

No kaj se mene tiče Tolkien je i dalje No 1.

[Sunny day]

Mmmm zaboravio sam da si povjesničar s naglaskom na drugu polovicu 19. stolječa smjer Balkan.
Mea culpa.
Ajde nabroji par zakona i odredbi koje je donio Jeklačić, te kako su iste gušile hrvatstvo?
Ujedno pojasni tadašnje državno uređenje i koje su bile njegove dužnosti i još važnije ovlasti.
Ujedno možemo raspravit i o bitkama, te nizu njegovih poraza jelte, buduči da to imaš u malom prstu.

Ili čemo sipat parole?

TitleBox

S toga položaja postavljen je u revolucionarnoj 1848. godini za bana i glavnog zapovednika vojske u Hrvatskoj. Odluka o Jelačićevom postavljenju donesena je u Beču 16. marta, a carski ukaz je potpisan 23. marta 1848. godine. Tobožnji naknadni izbor Jelačićev na narodnoj skupštini u Zagrebu 25. marta bio je prema tome fingiran. Jelačića je zateklo postavljenje za bana nespremnog i nedoraslog za to mesto i on se nenadano našao na čelu Hrvatske u presudno doba njene istorije. Uz to su u Jelačićevom držanju već i 1848. i 1849. godine pokazivali nesumnjivi znaci duševne poremećenosti (prema Enciklopediji Leksikografskog zavoda, svezak 3, Zagreb MCMLXVI). Bečka je reakcija, međutim, bila uspesima revolucionarnih pokreta u Italiji i drugim krajevima Monarhije toliko oslabljena, da sve do jeseni 1848. godine nije mogla otvoreno upotrebiti Jelačića kao oruđe kontrarevolucije. U tom razdoblju austrijska vlada i dinastija zauzimaju izričito neprijateljski stav i prema Jelačiću i prema celom hrvatskom pokretu: u zajednici sa svojim tadašnjim saveznikom, mađarskom plemićkom vladom, svrgavaju Jelačića s banske i zapovedničke časti, proglašavajući njega za pobunjenika, a Hrvatski Sabor za nezakonit.

U to vreme vođe demokratskog narodnog pokreta na čelu sa mladim Kukuljevićem podržavaju progonjenog Jelačića, gledajući u njemu oličenje otpora protiv udruženih austro-mađarskih neprijatelja, garanciju martovskih tekovina narodnog pokreta i utelotvorenje izvojevane narodne nezavisnosti. Radi potpunog osiguranja državne i nacionalne nezavisnosti Hrvatske, demokrate u Hrvatskom Saboru proglašavaju njenog vrhovnog predstavnika, bana za diktatora koji ima suverenu vlast, potpuno nezavisnu od Austrije i Mađarske. Prva polovina 1848. godine doba je poleta revolucionarnog pokreta i u Hrvatskoj, kada su Kumlerovi konzervativci nemoćni, a demokratski elementi jaki, i kada hrvatska levica vrši presudan uticaj na Jelačića koji je izvršitelj njene politike. Levica ga primorava da održi od cara zabranjen sabor i da se ne pokorava ni Beču ni Pešti. Kako bi održao svoju poziciju i svoj uticaj na narodni pokret, Jelačić se prikazuje narodnim čovekom i daje brojne izjave o svojoj privrženosti nacionalnoj slobodi i demokratiji. Uticaj levice na Jelačića nije međutim bio trajan.

Već od juna 1848. godine na njega kao na predsednika Hrvatskog četrdesetosmaškog sabora sve više deluje desnica pod vodstvom Kumlera. Štiteći interese feudalaca Jelačić je značajno pridoneo polovičnom rešenju seljačkog pitanja i sprečavanju razvojačenja i oslobođenja Vojne krajine, zbog čega se protiv Jelačića u to doba javlja odlučan otpor graničarskog puka na čelu sa Dimitrijem Oreljom i niz seljačkih pobuna, koje Jelačić guši prekim sudom i vešalima. Kada su početkom septembra snage austrijsko-mađarske reakcije ojačale izvojevanim pobedama u Italiji, Jelačić je na njihov zahtev otpočeo rat protiv Mađarske, prešavši kod Varaždina reku Dravu 11. septembra 1848. godine. Glavni organizatori hrvatsko-mađarskog rata bili su mađarski konzervativci, koji su kao emigranti u Beču, u saradnji s austrijskim kontrarevolucionarima pridobili na svoju stranu deo dvora. Jelačićev ratni pohod protiv Mađarske pretrpeo je neuspeh najviše zato što graničarska vojska, verna svojim s proleća 1848. donesenim Narodnim zahtevanjima da se graničari ubuduće više ne bore izvan svoje domovine, nije htela da ratuje u tuđini. To je primoralo Jelačića da se posle neodlučene bitke između Pakozda i Velenče (29. septembra 1848.) skloni iz Mađarske na austrijsku teritoriju. Tu se spojio s vojskom austrijskog generala Vindišhgraca, s kojom je učestvovao u gušenju bečke oktobarske revolucije. Jelačić je hrvatskoj vojsci, čim ju je preveo preko Drave, oduzeo njeno narodno hrvatsko obeležje, zamenivši hrvatske zastave carskim austrijskim barjacima.

Kada je Austrija u decembru 1848. godine zaratila s Mađarskom, Jelačić u tome ratu učestvuje kao jedan od generala, podvrgnut vrhovnom zapovedništvu Vindišgraca. Jelačić do kraja revolucije ratuje pod austrijskim zapovedništvom prvo u Mađarskoj, a zatim u Vojvodini. To vojevanje završava porazom kod Heguesa (14. jula 1849.). Za vreme Jelačićevog boravka na frontu događaji u Hrvatskoj odvijali su se gotovo bez njegovog uticaja. Otkako se otvoreno stavio u službu austrijske kontrarevolucije izgubio je ugled u narodu i postao nemoćan prema narodnom pokretu. Pokretu koji je vođen demokratskim elementima pružao je odlučan otpor Jelačićevim nastojanjima da Hrvatsku ponovo podvrgne Austriji. Njegova ponovljenja naređenja o proglašenju oktroisanog austrijskog ustava od 4. marta 1849. godine koji je značio ukidanje svih stečenih narodnih prava i sloboda, ostaju u Hrvatskoj neizvršena. Istu je sudbinu doživeo i njegov Privremeni zakon o štampi, kojim je pokušao ugušiti narodne protivaustrijske listove u Zagrebu. Hrvatski narodni pokret savladan je tek nakon pobede austrijsko-ruske kontrarevolucije, a demokratska štampa (Slavenski jug) onemogućena je u februaru 1850. godine. Za vreme Bahovog apsolutizma (1851 — 1859.) Jelačić kao ban poslušno provodi germanizaciju i porobljavanje Hrvatske, a banska se vlada pretvorila u carsko-kraljevsko namesništvo.

http://www.moljac.hr/biografije/jelacic.htm

[Prigorac]

TitleBox

S toga položaja postavljen je u revolucionarnoj 1848. godini za bana i glavnog zapovednika vojske u Hrvatskoj. Odluka o Jelačićevom postavljenju donesena je u Beču 16. marta, a carski ukaz je potpisan 23. marta 1848. godine. Tobožnji naknadni izbor Jelačićev na narodnoj skupštini u Zagrebu 25. marta bio je prema tome fingiran.

Pronađi ako mi ne vjeruješ što je to "zahtjevanje naroda". saborski zahtjevi poslani caru.
Jedan od njih je i postavljanje Jelačića za bana. Dakle on je bio izraz volje/interesa hrvatskog sabora.
To se nije donilo preko noči. poklopilo se da je car več tada odlučio da postavi Jelačića na tu funkciju.
To je bila politička odluka cara jer se u sukobu s Mađarima nije mogo dopusti još jedno otvaranje fronta, no politika je izvlačenje najboljeg iz danih mogučnosti. poklopili se interesi Beča i Zagreba i eto prošlo.
Inače Sabor bira bana, a car ga nakon toga odobrava, naravno moguče je da car nametne bana (nekako natjera zastupnike da prihvate njegov izbor), ali bez privle Sabora to neče proči



U to vreme vođe demokratskog narodnog pokreta na čelu sa mladim Kukuljevićem podržavaju progonjenog Jelačića, gledajući u njemu oličenje otpora protiv udruženih austro-mađarskih neprijatelja, garanciju martovskih tekovina narodnog pokreta i utelotvorenje izvojevane narodne nezavisnosti. Radi potpunog osiguranja državne i nacionalne nezavisnosti Hrvatske, demokrate u Hrvatskom Saboru proglašavaju njenog vrhovnog predstavnika, bana za diktatora koji ima suverenu vlast, potpuno nezavisnu od Austrije i Mađarske. Prva polovina 1848. godine doba je poleta revolucionarnog pokreta i u Hrvatskoj, kada su Kumlerovi konzervativci nemoćni, a demokratski elementi jaki, i kada hrvatska levica vrši presudan uticaj na Jelačića koji je izvršitelj njene politike. Levica ga primorava da održi od cara zabranjen sabor i da se ne pokorava ni Beču ni Pešti. Kako bi održao svoju poziciju i svoj uticaj na narodni pokret, Jelačić se prikazuje narodnim čovekom i daje brojne izjave o svojoj privrženosti nacionalnoj slobodi i demokratiji. Uticaj levice na Jelačića nije međutim bio trajan.

Dakle antihrvatsko djelovanje jer surađuje sa Saborom.
Ne postoji ljevica i desnica u hrvatskoj tada.
Ljevica i desnica se razvijaju tek nakon pada staleškog sabora i razvoja nestalškog kada kreču izbori.
Npr. Ante Starčević je tada pobornik narodne stranke i njenih ideja 48, a zna se da je kasniji utemeljitelj prve konzervativne/desne stranke- pravaša.


Već od juna 1848. godine na njega kao na predsednika Hrvatskog četrdesetosmaškog sabora sve više deluje desnica pod vodstvom Kumlera. Štiteći interese feudalaca Jelačić je značajno pridoneo polovičnom rešenju seljačkog pitanja i sprečavanju razvojačenja i oslobođenja Vojne krajine, zbog čega se protiv Jelačića u to doba javlja odlučan otpor graničarskog puka na čelu sa Dimitrijem Oreljom i niz seljačkih pobuna, koje Jelačić guši prekim sudom i vešalima.

Pripreme za rat s Mađarima i pobune unutar Banske hrvatske nejdu zajedno. Glavni neprijatelj je bio tada Mađar i znalo se da če ili popusti oni, ili mi il če bit rat.
Nijedna strana nije pokazivala naznake popuštanja (Košuthova izjava: ja od Pešte do Jadrana vidim samo ugasrsku, pokažite mi tu hrvatsku"). Naravno da je imao pravo na tu izjavu s povjesnog gledišta da su nas Mađari osvojilu za Arpadovića, al eto nekako se nismo slagali s tom idejom. Baš smo zajeban narod.


Kada su početkom septembra snage austrijsko-mađarske reakcije ojačale izvojevanim pobedama u Italiji, Jelačić je na njihov zahtev otpočeo rat protiv Mađarske, prešavši kod Varaždina reku Dravu 11. septembra 1848. godine. Glavni organizatori hrvatsko-mađarskog rata bili su mađarski konzervativci, koji su kao emigranti u Beču, u saradnji s austrijskim kontrarevolucionarima pridobili na svoju stranu deo dvora. Jelačićev ratni pohod protiv Mađarske pretrpeo je neuspeh najviše zato što graničarska vojska, verna svojim s proleća 1848. donesenim Narodnim zahtevanjima da se graničari ubuduće više ne bore izvan svoje domovine, nije htela da ratuje u tuđini. To je primoralo Jelačića da se posle neodlučene bitke između Pakozda i Velenče (29. septembra 1848.) skloni iz Mađarske na austrijsku teritoriju. Tu se spojio s vojskom austrijskog generala Vindišhgraca, s kojom je učestvovao u gušenju bečke oktobarske revolucije. Jelačić je hrvatskoj vojsci, čim ju je preveo preko Drave, oduzeo njeno narodno hrvatsko obeležje, zamenivši hrvatske zastave carskim austrijskim barjacima.

Da ukinuo je hrvatsko znakovlje jer je ratom protiv mađara "branio" carevinu. Da je otišo ko hrvatski ban, bio bi pobunjenik i veleizdajica koji pokreče građanski rat.
Jer mi smo ti koji su prešli dravu i prvi krenuli na Mađare.
Da smo čekali da oni krenu na nas, piši kiči propalo i krenu učit mađarski.
Mađari su tada bili em jači, em brojniji od nas.
Al opet bolje mahat zastavom i vikat ja Hrvat nego si omogučit saveznike i ptrednost u sukobu.
Uostalom naš cilj nije bi pokoravanje Mađarske ili otcjepljenje od monarhije nego raskidanje državnopravnih veza s Mađarskom unutar Monarhije i želja da postanemo treči element te države, buduči da smo bili jedna od tri kraljevine koje nisu bile nasljedne unutar države (vidi sličnosti s BiH, ne žele Hrvati uništit državu, samo ravnopravnost u istoj).


Kada je Austrija u decembru 1848. godine zaratila s Mađarskom, Jelačić u tome ratu učestvuje kao jedan od generala, podvrgnut vrhovnom zapovedništvu Vindišgraca. Jelačić do kraja revolucije ratuje pod austrijskim zapovedništvom prvo u Mađarskoj, a zatim u Vojvodini. To vojevanje završava porazom kod Heguesa (14. jula 1849.). Za vreme Jelačićevog boravka na frontu događaji u Hrvatskoj odvijali su se gotovo bez njegovog uticaja. Otkako se otvoreno stavio u službu austrijske kontrarevolucije izgubio je ugled u narodu i postao nemoćan prema narodnom pokretu. Pokretu koji je vođen demokratskim elementima pružao je odlučan otpor Jelačićevim nastojanjima da Hrvatsku ponovo podvrgne Austriji. Njegova ponovljenja naređenja o proglašenju oktroisanog austrijskog ustava od 4. marta 1849. godine koji je značio ukidanje svih stečenih narodnih prava i sloboda, ostaju u Hrvatskoj neizvršena. Istu je sudbinu doživeo i njegov Privremeni zakon o štampi, kojim je pokušao ugušiti narodne protivaustrijske listove u Zagrebu. Hrvatski narodni pokret savladan je tek nakon pobede austrijsko-ruske kontrarevolucije, a demokratska štampa (Slavenski jug) onemogućena je u februaru 1850. godine. Za vreme Bahovog apsolutizma (1851 — 1859.) Jelačić kao ban poslušno provodi germanizaciju i porobljavanje Hrvatske, a banska se vlada pretvorila u carsko-kraljevsko namesništvo.

http://www.moljac.hr/biografije/jelacic.htm

eda njegovo ratovanje je nažalost pokazano uzalud jer su Švabe izašle iz rata prejake pa nametnule svoju vlast.
Ali zašto? Pa uključili se rusi na strani Švaba i donjeli im pobjedu. Inače ne bi Beč porazio Peštu apsolutno i moralo bi se pregovarat.
Na to se ne smije zaboravit.
No ni mi ni Mađari nismo računali na Rusku intervenciju u korist Beča.
I eto propalo prolječe naroda, no ako pogledaš gdje je to točno u Europi prolječe naroda uspjelo?
Ili smatraš da je jedna Hrvatska mogla unutar europskog pokreta koji je propo izač drugačije? Nije
Monarhizam se učvrstio svugdje i održo sve do WWI. za naše prostore zahvali Moskvi.
Za ostale savzu svih carističkih država zajedno protiv revolucije.

Jedini zajeb je primirje od dva dana nakon bitke kod Velenče. da se nastavilo odmah sljedeči dan ne bi stigla mađarska pojačanja, al eto tada je riječ oficira nekaj značila i dogovor je bio dogovor.

Prva greška u koracima gledaš na Jelačića kao posebnu jedinku.
A ne sagledavaš cjeli europski kontekst 48
I caristički savez svih protiv naroda.
Jelačić carski činovnik koji je pokušao biti i narodni ban.

Rezultat, raskidanje državnih veza s Mađarskom +
Ukidanje staleškog sabora +
Početak rješavanja kemtsko pitanja +

Nerješeno kmetsko pitanje s gledišta seljaka -
Bachov apsolutizam -
Nerješeno pitanje Dalmacije i Vojne Krajine -
Začetak druge germanizacije (iako na ovo nije mogo utjecat) -

Stavljanje Banske Hrvatske u poseban status koji je uvjetovo kasniju Ugarsko-hrvatsku nagodbu +++
Iako je ista traljavo odrađena, no to je stvar tadašnjih političara.

[Zeljo_furesta]

Ako me pamčene služi Hrvati i Srbi su se zajedno pod njim borili protiv Mađara.

dobro te pamcenje sluzi Prigorec ali nisi ti nosio maramu te zaklinjao da ces cuvati bratstvo-jedinstvo
kao zjenicu oka, Ustavni poredak SFRJ 

A sta ono bi, 

[nebitno]

dobro te pamcenje sluzi Prigorec ali nisi ti nosio maramu te zaklinjao da ces cuvati bratstvo-jedinstvo
kao zjenicu oka, Ustavni poredak SFRJ 

A sta ono bi, 

isto sto i kod tebe Vi pucali jedan na drugog, a ja se posteno nisam htio mijesat