Džon Perkins: Prikriveni ekonomski ubica (69)

Džon Perkins - 14.12.2011 19:00
Džon Perkins: Prikriveni ekonomski ubica (69)

"Nezavisne novine" u nastavcima objavljuju roman "Prikriveni ekonomski ubica", autora Džona Perkinsa, koji je ove godine bestseler "New York Timesa".

Prikriveni ekonomski ubica je vrhunski profesionalac, plaćenik u funkciji velikog kapitala, a cilj njegovog djelovanja je uvjeravati zemlje Trećeg svijeta da su one strateški važne za ekonomiju SAD i da treba da prihvate zajmove u milijardama dolara. Njegova oružja su falsifikovani finansijski pokazatelji, podmićivanje, seks i često ubistvo.

Autor ovih ispovijesti pouzdani je svjedok, bio je jedan od njih...

Posljedice 11. septembra (LXIX)

"Da," rekao je, "ali nažalost, moram vam reći da se sada spremamo za rat protiv vas." Nastavio je to objašnjavati, naravno, jasno da ne misli lično na mene ili na ljude u našoj grupi. "Vi ste naši prijatelji", uvjeravao me. Objasnio mi je kako govori o našim naftnim kompanijama i vojnim snagama koje će doći u džunglu da bi ih branile.

"Vidjeli smo šta su učinili plemenu Huaorani. Uništili su im šume, zagadili rijeke i ubili mnogo ljudi pa i djece. Danas Huaorani jedva da i postoje kao ljudi. Mi nećemo dozvoliti da se nama to dogodi. Nećemo dozvoliti naftnim kompanijama da uđu na našu teritoriju, kao što ne bismo dozvolili ni Peruancima. Svi smo se zakleli da ćemo se boriti do posljednjeg čovjeka."

Te večeri naša grupa je sjedila oko vatre u centru lijepe shuarske kuće napravljene od bambusovih daščica, složenih na tlu i pokrivenih slamnatim krovom.

Ja sam ispričao priču o svom razgovoru sa Šakaimom.

Svi smo se pitali koliko još ljudi u svijetu tako misli o našim naftnim kompanijama i o našoj zemlji.

Koliko ih je poput Shuara bilo prestravljeno da ćemo ući u njihove živote i uništiti njihovu kulturu i zemlju. Koliko njih je nas mrzilo?

Sutradan sam se uputio u mali ured, gdje smo držali naš dvosmjerni radio-aparat. Ja sam trebao da organizujem pilote da dođu i pokupe nas za nekoliko dana. Dok sam s njima razgovarao, začuo sam povik.

"Moj Bože," krikne čovjek na drugoj strani radija. "Njujork je napadnut." On pojača komercijalnu stanicu koja je svirala u pozadini. U sljedećih pola sata primili smo izvještaj minutu po minutu o događajima koji su se odvijali u Sjedinjenim Državama. Kao i svi ostali, taj trenutak nikad neću zaboraviti.

Kad sam se vratio kući na Floridu, znao sam da moram posjetiti Graund ziro, mjesto gdje su se donedavno nalazili tornjevi Svjetskog trgovinskog centra, pa sam organizovao let u Njujork.

Stigao sam u svoj hotel izvan grada rano poslijepodne. Bio je sunčan dan u novenmbru, neobično blag za godišnje doba. Lutao sam po Central parku pun entuzijazma, a zatim sam se uputio u dio grada gdje sam nekada provodio mnogo vremena, područje oko Vol strita, sada poznato pod nazivom Graund ziro.

Kako sam se približavao, moj entuzijazam zamijenio je osjećaj strave. Vidici i mirisi bili su porazni - nevjerovatno uništavanje; svijeni i otopljeni kosturi nekad tako velikih zgrada, ruševine, užežen miris dima, ugljenisane ruševine i spaljeno meso. Sve sam to vidio na televiziji, ali drugačije je biti ovdje.

Za ovo nisam bio spreman - posebno ne na ljude. Prošlo je dva mjeseca, a još su bili naokolo, oni koji su živjeli ili radili u blizini, oni koji su preživjeli. Neki Egipćanin koji je tratio vrijeme oko svog dućančića za popravak cipela, u nevjerici je klimao glavom.

"Ne mogu se na ovo priviknuti", govorio je. "Izgubio sam puno mušterija, puno prijatelja. Moj nećak je umro tamo gore." Pokazao je na plavo nebo. "Čini mi se da sam ga vidio kako iskače. Ne znam... Toliko ih je skakalo, držali su se i mahali rukama kao da mogu letjeti."

Bilo je iznenađujuće kako ljudi međusobno razgovaraju u Njujorku. I bilo je to više od jezika. Gledali su se u oči. Iako mrki, izmjenjivali su poglede saosjećanja.

Bilo je još nešto, neki osjećaj u vezi sa samim tim mjestom. Na početku nisam mogao to zamisliti, a onda mi je sinulo svjetlo.

Donji Menhetan bio je tamni kanjon u danima kad sam hodočastio u ovaj dio grada da bih podigao kapital za IPS, kad sam koristio strategiju zavjere sa svojim bankarima investitorima uz večeru u restoranu "Windows on The World".

Trebalo je ići tako visoko, na vrh Svjetskog trgovinskog centra, ako biste željeli vidjeti svjetlo. Sad je bilo ovdje na nivou ulice.

Kanjon se raspuknuo i otvorio, a nas koji smo stajali na ulici uz ruševine grijao je sunčev sjaj. Nisam se prestajao pitati da li je pogled na nebo i na svjetlo pomogao ljudima da otvore srca. Osjećao sam se krivim zbog takvih misli.

Krenuo sam iza ugla do crkve Triniti i dolje niz Vol strit. Nazad u stari dio Njujorka, zavijen sjenom.

Ni neba ni svjetla. Ljudi žure trotoarom i ne gledaju jedni druge. Policajac krikne na prespori automobil.

Sjeo sam na prve stepenice do kojih sam stigao, one na broju četrnaest. Odnekud zvuk velikog ventilatora nadjačao je drugu buku. Činilo se da zvuk dolazi iz masivnog kamenog zida zgrade berze New York Stock Exchange. Promatrao sam ljude.

Gurali su se niz ulicu izlazeći iz svojih kancelarija, žureći kući ili krenuvši u restoran ili kafić da bi razgovarali o poslu. Neki su hodali udvoje i razgovarali. Većinom su bili sami i tihi. Pokušao sam shvatiti nečiji pogled. Nije se dogodilo.

Zavijanje automobilskog alarma odvuklo mi je pažnju niz ulicu. Čovjek je požurio iz kancelarije i usmjerio ključ prema automobilu, alarm se ugasio. Sjedio sam tamo mirno nekoliko dugih trenutaka. Malo kasnije pružio sam ruku u svoj džep i izvukao uredno složen komad papira pun statistike.

Tada sam ga ugledao. Gazio je ulicom buljeći u svoje noge. Imao je sijedu, mršavu bradu i bio je odjeven u prljav kaput, koji je izgledao potpuno neumjesno tog toplog popodneva na Vol stritu. Znao sam da je iz Avganistana.

Pogledao me. Tada nakon trenutka oklijevanja uputio se uz stepenice. Pristojno je klimnuo glavom i sjeo uz mene ostavivši metar ili dva između nas. (Nastaviće se)

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Ostali naslovi

Newsletter

Registrujte se na besplatni newsletter.

Svako jutro najvažnije vijesti.

Upišite vašu e-mail adresu:

Delivered by FeedBurner

Mali oglasi

Predajte male oglase putem mobilnog telefona 065 1314! Uputstvo.