Venecuela spasava svijet (LXXI)

Džon Perkins - 16.12.2011 18:45
Venecuela spasava svijet (LXXI)

"Nezavisne novine" će u nastavcima objaviti roman "Prikriveni ekonomski ubica", autora Džona Perkinsa, koji je ove godine bestseler "New York Timesa".

Prikriveni ekonomski ubica je vrhunski profesionalac, plaćenik u funkciji velikog kapitala, a cilj njegovog djelovanja je uvjeravati zemlje Trećeg svijeta da su one strateški važne za ekonomiju SAD i da treba da prihvate zajmove u milijardama dolara. Njegova oružja su falsifikovani finansijski pokazatelji, podmićivanje, seks i često ubistvo.

Autor ovih ispovijesti pouzdani je svjedok, bio je jedan od njih...

(LXXI)

Govorilo se da finansijski nije uspješan, da nije prilagođen modernim tehnologijama Interneta i optike te da je opterećen skupim i neefikasnim sistemom liftova. Ona dva tornja nekada su nosila nadimak David i Nelson. Sada kamena oko vrata više nema.

Nastavio sam hodati sporo, gotovo s odbojnošću. Usprkos toploti poslijepodneva osjetio sam neku hladnoću i shvatio da me preuzela neka čudna zabrinutost i predosjećaj. Nisam mogao odrediti uzrok, ali sam požurio nastojeći se riješiti tog osjećaja. Konačno sam se ponovo našao zureći u tu rupu koja je tinjala, savijen metal i veliko oštećenje na tlu. Oslonio sam se na kuću koja je izbjegla uništenje i pogledao u ponor. Pokušao sam misliti na ljude koji su iskakali i na očaj koji ih je obuzeo. Ali nije mi uspijevalo.

Umjesto toga vidio sam Osamu bin Ladena kako prima novac i oružje koje vrijedi milione dolara i to od čovjeka koji je zaposlen u konsultantskoj kompaniji, a ona ima ugovor s Vladom Sjedinjenih Država. Tada sam ugledao sebe pred računarom praznog ekrana.

Pogledao sam uokolo, dalje od Ground Zeroa na njujorške ulice koje su izbjegle vatru i sada su se vraćale normalnom životu. Pitao sam se šta ljudi koji hodaju ovim ulicama sada misle o svemu - ne samo o razaranju tornjeva, već i o uništenim farmama šipka i o onih 24.000 koji svakodnevno skapaju od gladi. Zanimalo me misle li uopšte o tim stvarima, bi li bili u stanju otrgnuti se od svakodnevnih poslova i automobila koji ispuštaju gasove i od isplata svojih kamata, zaustaviti se dovoljno dugo kako bi razmislili što su lično pridonijeli svijetu koji ostavljaju svojoj djeci. Zanimalo me što znaju o Avganistanu - ne o onomu na televiziji, onom zagađenomu američkim vojnim šatorima i tenkovima, već o Avganistanu onog starca. Pitao sam se i šta misle o onih 24.000 ljudi koji umiru od gladi svakoga dana.

A tada sam opet vidio sebe pred praznim ekranom računara.

Prisilio sam se skrenuti svoju pažnju na Ground Zero. U tom je momentu jedno bilo sigurno: moja zemlja razmišlja o osveti, a usredotočuje se na zemlje kao što je Avganistan. Ali ja sam razmišljao o ovim drugim mjestima na svijetu gdje ljudi mrze naše kompanije, našu vojsku, politiku i naš čvrst korak prema globalnoj imperiji.

Pitao sam se šta je s Panamom, Ekvadorom, Indonezijom, Iranom, Gvatemalom, što je s većim dijelom Afrike?

Odgurnuo sam se od zida na koji sam bio naslonjen i pošao dalje. Malen, crnomanjast čovjek mahao je novinama po vazduhu i vikao na španskom. Stao sam.

"Venecuela je na ivici revolucije", derao se nadjačavši buku saobraćaja, trube automobila i ljudsku vrevu.

Kupio sam novine i stao tamo na tren preletjevši očima preko članka. Govorio je o Ugu Čavezu, demokratski izabranom predsjedniku Venecuele, o protivameričkom predsjedniku i potajnoj mržnji koju je izazvala politika SAD u Latinskoj Americi.

Što s Venecuelom?

Posmatrao sam Venecuelu dugi niz godina. Bila je klasičan primjer zemlje koja se preko nafte podigla od siromaštva do bogatstva. Ujedno je bila i primjer za zbrku kakvu izaziva bogaćenje naftom, neuravnoteženost između bogatstva i siromaštva i primjer zemlje koju je korporatokratija sramno izrabljivala. Postala je utjelovljenje mjesta gdje su se EHM-i starog stila kao što sam ja pretvarali u novi stil, u varijantu korporacija.

Događaji o kojima sam čitao u novinama onoga dana kod Ground Zeroa bili su direktna posljedica izbora 1998. kad su osiromašeni i obespravljeni izabrali Uga Čaveza za svog predsjednika. Ovaj je odmah uveo drastične mjere, preuzevši kontrolu nad sudovima i drugim institucijama i raspustio Kongres Venecuele. Optužio je Sjedinjene Države za "besramni imperijalizam," snažno se i javno usprotivio globalizaciji i uveo zakon o ugljikovodicima koji je podsjećao već po imenu na onaj zakon Haimea Roldosa donesen u Ekvadoru kratko prije nego se njegov helikopter srušio. Osim toga, Čavez se opirao tradicionalnoj nezavisnosti naftnih kompanija u vlasništvu države, "Petroleos de Venezuela", zamijenivši ključne ljude na vrhu ljudima koji su mu bili lojalni.

Nafta iz Venecuele bila je bitna u ekonomijama cijelog svijeta. Godine 2002. ta je zemlja bila četvrti po veličini svjetski izvoznik nafte, a za Sjedinjene Države treći opskrbljivač. "Petroleos de Venezuela" sa svojih 40.000 zaposlenih i 50 milijardi dolara godišnje od prodaje donosila je 80 odsto prihoda zemlje. To je bio daleko najvažniji faktor ekonomije Venecuele. Preuzevši industriju, Čavez je sam sebe kao ključnog igrača gurnuo na svjetsku pozornicu.

Mnogi su u Venecueli vidjeli to kao sudbinu, kao dovršenje procesa koji je započeo prije osamdeset godina. Nafta je u velikoj količini 14. decembra 1922. prodrla iz tla kod mjesta Maracaiba. Stotinu hiljada barela sirove nafte šiktalo je u vazduh svakodnevno još tri iduća dana, a taj jedinstveni geološki fenomen zauvijek je promijenio Venecuelu. Do 1930. zemlja je postala najveći svjetski izvoznik nafte pa su ljudi na nju gledali kao na opšte rješenje svih problema.

Zalihe nafte su idućih četrdeset godina omogućavale Venecueli da se iz jedne od najsiromašnijih zemalja razvije u najbogatiju zemlju Latinske Amerike.

Svi važni statistički podaci o zemlji znatno su se poboljšali: zdravstvo, obrazovanje, zaposlenost, dugovječnost ljudi, preživljavanje dojenčadi. Poslovi su prosperirali. (Nastaviće se)

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Ostali naslovi

  • Nole i Jeca (II)

    27.11.2014 17:39 - N.N.

    Ta "nežna duša" našla se na ispitu s mladim Ivaniševićem, koji je čak i tada bio poznat kao divlje dete. "Nikad nisam imala poteškoća s njim kad smo bili sami", rekla je.

  • Nole i Jeca (I)

    26.11.2014 17:56 - N.N.

    Nekad je postojala izreka: Iza svakog uspešnog muškarca stoji uspešna žena. Ta uzrečica je donekle postala žrtva izmenjenih društvenih okolnosti - raspada braka, istopolnih veza i timova podrške umesto prilično zastarelih porodičnih struktura. Ali i dalje se može pokazati tačnom. Žena svakako stoji iza uspeha Novaka Đokovića, ali ne baš onako kako bi neko očekivao. Ta žena je Jelena Genčić.

Newsletter

Registrujte se na besplatni newsletter.

Svako jutro najvažnije vijesti.

Upišite vašu e-mail adresu:

Delivered by FeedBurner

Mali oglasi

Predajte male oglase putem mobilnog telefona 065 1314! Uputstvo.