Kolumne

Anatomija jednog demantija

Ljiljana Smajlović - 02.08.2012 17:32

Evo šta je u petak pročitano u večernjim vestima Radio-televizije Vojvodine:

"Predsednica Udruženja novinara Srbije Ljiljana Smajlović obratila nam se povodom prošlonedeljnog emitovanja osme epizode serijala Slaviše Lekića 'Mediji u Srbiji - Hronika propadanja' na Radio-televiziji Vojvodine. Iz uvida u dokumentaciju koju smo dobili od gospođe Smajlović proizilazi da je u serijalu izrečena neistinita tvrdnja po kojoj je prvi broj lista 'Politika', koji je kao glavna urednica potpisala, sadržavao intervju sa Dobricom Ćosićem i najavu na naslovnoj strani konferencije za novinare Demokratske stranke Srbije. Ta netačna informacija je propraćena ocenom da se 'takav tretman obične konferencije za novinare ne pamti još od vremena zloglasnog hadži Dragana Antića', zbog čega se izvinjavamo gospođi Smajlović".

Reklo bi se, rutinski demantij i izvinjenje, bez ljutnje i viška prideva. Prvo je Slaviša Lekić izneo ničim potkrepljene tvrdnje, koje sam ja sa lakoćom demantovala, da bi Televizija Vojvodine onda učinila ono što je jedino mogla: uz ispravku je izrazila i žaljenje što je do greške došlo.

Tako je zamišljeno da stvari funkcionišu u normalnom, uređenom demokratskom svetu: činjenice su svete, a komentari slobodni. Beogradski novinar Slaviša Lekić ima, dakle, pravo da o meni misli kao o hadži Struji u suknji, ali nema pravo da izmišlja činjenice kojima bi svoju teoriju podupro.

Razlog da se o tome piše je taj da je Lekićev serijal upravo pretendovao da secira loše, propagandističko i mestimično "zločinačko" srpsko novinarstvo iz poslednje dve decenije. Prava je šteta što njegov poduhvat pati od sličnih profesionalnih boljki, kao i učinci novinara iz devedesetih koje u serijalu neumorno, u osam epizoda od po 45 minuta, bičuje. Zaštitni znak serijala bi zato komotno mogla da bude sekvenca u kojoj jedan od njegovih junaka, novinar "Vremena" Miloš Vasić, kaže: Nemam dokaza, ali sam siguran... Površnost, uopštavanje, prejake reči i zapenušane tvrdnje, bez navođenja izvora i proveravanja činjenica, aljkavost: Lekićev je profesionalni obrazac zapravo vrlo sličan onom kog se grozi, obrascu propagandnog novinarstva devedesetih. Ne trebaju mu tvrdi podaci da bi izneo tvrde tvrdnje: njegov narator očas zaključuje da "Ne zvuči kao koincidencija: na dan kada je lansirana vest o zaklanim bebama, na farmi Ovčara u blizini Vukovara masakrirana su 264 hrvatska zarobljenika i civila".

Stvarno? Nije koincidencija, dakle hrvatski su zarobljenici zverski pobijeni u afektu? Srpska paravojska izvršila je zločin u stanju pomućene svesti zbog medijske podvale? Pravi krivci su novinari? Lepo bi se uklopilo u istragu zbog organizovanja i podsticanja genocida i ratnih zločina koju protiv srpskih novinara već godinama vodi tužilac Vladimir Vukčević, ali pravo je čudo da se niko od optuženih za ovaj strašni zločin nije setio ove linije odbrane. Možda i zato što bi im za tako nešto bili potrebni dokazi jači od "ne zvuči kao koincidencija..."

Slaviša Lekić pripada školi mišljenja po kojoj bi sve u Srbiji, pa i novinarstvo, danas bilo mnogo bolje da je samo bilo lustracije, da su "sklonjeni" oni koji su bili uz Miloševićev režim. Ali kakva korist od toga ako se metod novinarskog rada i tehnika izveštavanja nije mnogo promenila? Ako novinari zdravo za gotovo uzimaju ono što im "ne zvuči kao koincidencija", ako "nemaju dokaza, ali su sigurni", onda nema ko da kontroliše političare, nema ko da čuva čuvare. Onda smo mi psi čuvari koji nisu zalajali kad je trebalo.

A trebalo je, primera radi, 2009. godine, kada je "najproevropskija" vlada koju je Srbija ikad imala donela najgori zakon za zastrašivanje medija u Evropi. Lekića tada nije bilo među nama koji smo poveli bitku protiv drakonskog akta. U celoj Srbiji samo je on, uz Nadeždu Gaće i Jelenu Karleušu, javno i gorljivo podržao pogubni zakon za koji ni Ivica Dačić ni Aleksandar Vučić nisu hteli da glasaju. Čak je rekao da mu se "ne bi činilo rogobatnim da u preambuli zakona stoji: red u medijima donose profesionalnost, kvalitet, odgovornost, ali, pre svega - motka!"

To davanje prednosti motkama nije tako bezazleno kako se Lekiću u žaru diskusije verovatno činilo, i dodatno ga približava nekim od onih koje bi voleo da lustrira, mada su na drugačijim političkim pozicijama. Upravo je u tome problem, što se od ljudi koji mu se gade i koje naziva najpogrdnijim rečima Lekić više razlikuje po političkim stavovima nego po žurnalističkom metodu.

U njegovom ćete serijalu, koji vredi pogledati na YouTubu, naći nemali broj primera strašnog novinarskog rada koji s pravom zovu ratnohuškačkim. Među najgore spada izveštaj Rade Đokić koja na televiziji Republike Srpske 1992. citira tobožnje izvore po kojima u sarajevskoj Pionirskoj dolini izgladnele životinje hrane srpskim bebama. Gospođa Đokić ni pre rata nije bila poznata po suzdržanosti i skrupuloznom proveravanju činjenica. Sumnjam da je i sama verovala da je "glasina" koju je prenela na televiziji istinita, ali se svakako lepo uklapala u izvesno viđenje neprijatelja i onoga na šta bi bio spreman.

Na boljim fakultetima sveta studente žurnalistike uče: ako ti mama kaže da te voli - proveri. U slučaju naslovne strane prvog broja "Politike" koji sam uredila, objavljenog 18. oktobra 2005, ništa nije bilo lakše nego proveriti njen sadržaj. Dokumentacija "Politike" u centru Beograda otvorena je i građanima, a kamoli novinarima. U "dokumentarnom" filmu bi bilo logično rešenje da se prikaže snimak naslovne strane, umesto da narator prepričava njen zamišljeni izgled. Slaviša Lekić se ili nije setio da proveri, ili mu se "informacija" koju je objavio dopala po onom principu, si non e vero, e ben trovato (ako nije istina, dobro je smišljeno kako bi se diskreditovala bivša urednica "Politike").

Bez obzira na očigledne političke i druge razlike između njega i ratnih huškača, Lekiću još jedna stvar ne ide u prilog. Radio je serijal u vreme mira, sa bezbedne distance od događaja. Imao je sve vreme ovog sveta da proveri svaku činjenicu. Imao je i obavezu jer su ga finansirale međunarodne Vladine i nevladine organizacije koje se sve zariču u humanizam i profesionalne standarde (poput Sorosevog Fonda za otvoreno društvo, norveške vlade, holandskog Heartefacta, Civilnih branitelja), ali i novci poreskih obveznika Srbije. One godine kada je Ministarstvo kulture proguralo najgori medijski zakon u Evropi, koji je Lekić podržao, autor je za ovaj serijal dobio donaciju tog ministarstva, jednu od najvećih koje su te godine dodeljene (1.500.000 dinara).

Ne zvuči kao koincidencija, zar ne, da se baš tim zakonom, i njegovim uticajem na propadanje srpskih medija, Lekićev serijal i ne bavi...

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Ostali naslovi

  • Sa suda na kazališne daske

    13.04.2014 17:04 - Denis Kuljiš

    Proveo sam na sudu nebrojene radne dane i sate, upoznao sve važnije suce Općinskog i Županijskog suda, koji su u međuvremenu dospjeli na Vrhovni sud, mnoštvo advokata, policajaca…

  • Sa suda na kazališne daske

    11.04.2014 17:59 - Denis Kuljiš

    Prije će mrtvi dobiti satisfakciju od hrvatskog pravosuđa nego živi novinari, članovi Hrvatskog novinarskog društva!

  • Ježeva kućica

    08.04.2014 17:40 - Marko Đogo

    Sve države i nacije koje drže do sebe imaju neku životinju kao svoj neformalni simbol. Te životinje personifikuju vrline do kojih je tim nacijama naročito stalo. Recimo Rusi imaju medvjeda. On odražava njihovo mišljenje o sebi. Naime, Rusi su uvijek držali do toga da budu sila. Mrki medvjed je svakako silan te, što je takođe bitno, u velikom broju i dalje živi po šumama Rusije. Tako danas ruski medvjed nije medvjed iz Rusije, već Rusija sama.

  • »Igre prijestola« nova sezona

    08.04.2014 15:13 - Dragan Jerinić

    Konačno je startovala nova sezona "Igre prijestola", sjajna serija zasnovana na priči o vječitoj borbi za vlast.

  • Šestoaprilski cirkus u Sarajevu

    07.04.2014 17:20 - Nino Raspudić

    Prvi april, međunarodni dan šale, ove godine je na području Sarajeva ozbiljnu konkurenciju dobio u šestom danu istog mjeseca. Dan kad su Titovi partizani zauzeli grad do danas se nastavio slaviti kao Dan grada Sarajeva.

  • Usmjeriti izbore na rješenja, umjesto na širenje straha

    06.04.2014 17:06 - Valentin Incko

    U posljednjih nekoliko dana čuli smo novu seriju neosnovanih izjava rukovodstva Republike Srpske kojima se osporavaju suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine, zagarantovani Dejtonskim mirovnim sporazumom i međunarodnim pravom.

  • Orah, orašari i ekokokošari

    03.04.2014 17:36 - Denis Kuljiš

    Kad se u televizijskim vijestima pojavio mladi Mihael Peklar, gimnazijalac na listi stranke OraH - Održivi razvoj Hrvatske - i loše performirao ali ne zbog treme nego, bit će, kao mladić posve neizgrađenih osobnih svojstava, lišen intelekta i temperamenta svojstvenog njegovoj vitalnoj dobi, nametnula se ominozna usporedba s književnim i filmskim likom Chaunceya Gardinera zvanog Mr. Chance iz jako popularnog posljednjeg filma Petera Sellersa "Being There".

  • Iskušenja Aleksandra Monomaha (II)

    01.04.2014 17:36 - Denis Kuljiš

    Vučić je ostvario totalnu pobjedu jer je govorio samo ispravne stvari, samo ono što svi žele čuti - obećao je kraj korupcije, likvidaciju korumpirane političke kaste, teške reforme, "krv, znoj i suze"...

  • Legenda o Ivanu Žiliću

    01.04.2014 16:03 - Dragan Jerinić

    Niko se odavno nije tako dobro našalio, da ne kažem neku prostiju, ali primjereniju riječ, kao sprdao na primjer, posljednjih mjeseci sa ovdašnjim pojedinim privrednicima i političarima kao Ivan Žilić iz Luksemburga.

  • Iskušenja Aleksandra Monomaha

    31.03.2014 18:17 - Denis Kuljiš

    Do jučer u Srbiji se nije smjelo ništa pisati - ni da se "najmoćniji čovek u Vladi" rastavlja i ženi - a već danas više se nema o čemu pisati…

  • Kakva šteta!

    31.03.2014 08:49 - Hoze Graciano da Silva

    Koliko često ste išli u supermarket u potrazi za najljepšim jabukama ili bananama? U prirodi nam je da biramo voće lijepog izgleda, što znači da se bacaju tone voća i povrća koje imaju tek neki mali nedostatak.

  • Zakoniti sukob interesa

    30.03.2014 18:54 - Nihada Hasić

    Funkcioneri u institucijama BiH i FBiH od sredine novembra prošle godine mogu, bez straha da će biti kažnjeni, novac iz budžeta usmjeravati na račune svojih prijatelja, rođaka i stranačkih kolega.

  • Sve naše ofanzive

    25.03.2014 14:38 - Dragan Jerinić

    Čitam ovih dana kako se na BiH sprema prava diplomatska ofanziva iz Evropske unije. Tako bi do kraja sedmice ovdje trebalo da doputuju ministri Velike Britanije Vilijam Hejg, Hrvatske Vesna Pusić, Austrije Sebastijan Kurc i Mađarske Janoš Martonji. To bi, valjda, trebalo da praktično pokaže odlučnost Brisela u toj nekakvoj novoj politici Evrope prema nama.

  • Polarizirana Hrvatska složna jedino oko BiH

    24.03.2014 18:09 - Nino Raspudić

    Politika prema BiH, prije svega prema Hrvatima u njoj, zadnjih dvadeset godina bila je stalni predmet dnevnopolitičkih prepucavanja u Hrvatskoj.

  • Tema za razmišljanje

    23.03.2014 17:12 - Marko Đogo

    Kada vam neko kaže da se u BiH može otvoriti 100.000 novih radnih mjesta, većina ljudi će to doživjeti kao iluziju, zamlaćivanje naroda, Potamkinova sela itd. U svakom slučaju, reakcija je, parafraziram, koja budala bi kod nas otvorila tolika radna mjesta!

Ljiljana Smajlović

Newsletter

Registrujte se na besplatni newsletter.

Svako jutro najvažnije vijesti.

Upišite vašu e-mail adresu:

Delivered by FeedBurner

Štedni kalkulator

*Štedni kalkulator je informativnog karaktera, preciznu računicu tražite prilikom oročavanja.