Kakva je funkcija Solunske magistrale u općoj razvojnoj strategiji premijera Li Keqianga?
Među deset najvećih kontejnerskih luka na svijetu, kineskih je sedma. Glavni pomorski put u Europu vodi iz Južnokineskog mora dugim putom oko Afrike na sjeverni Atlantik. U avgustu ove godine egipatski predsjednik naredio je da se radovi na proširenju Sueskog kanala, planirani da traju tri godine, završe za godinu dana, što će povećanjem s pedeset na sto brodova dnevno udvostručiti kapacitet plovnog puta koji plovidbu iz Indije i Kine skraćuje za 7.000 milja. Što se tiče prometa, dakle, tu je sve jasno. Željeznica iz luke Solun vodit će do Beograda, gdje će prijeći Dunav novim željezničko-cestovnim mostom kod Vinče. Dionica s dvostrukim kolosijekom Beograd - Budimpešta prelazit će se za dva sata. Ostaje ukupno 250 kilometra do Beča preko Bratislave, a to se ne čini kao velik problem i treba očekivati da će uskoro doći do sporazuma o sinkronoj izgradnji.
Na summitu u Beogradu prvi bilateralni sastanak Vučić je održao s premijerom Milom Đukanovićem. Mila je Li Keqiang prethodno pohvalio u svom ekspozeu spomenuvši da je Crna Gora prošle godine udvostručila izvoz u Kinu. Čini se da je došlo do velikog preokreta u toj malenoj državici - nije više ono "Rusa i nas trista milijuna", nego "Kineza i nas - nekoliko milijardi"... Očito, srpsko-crnogorska je zamisao da se kineske tvrtke uvuče u gradnju autoceste Bojare - Bar, rekonstrukciju pruge Beograd - Bar i gradnju nove barske luke, što se doista spominjalo, ali tu igra i Albanija - bez obzira na ranije nesporazume, i njihov premijer Edi Rama sjedio je u sredini, raspoređen da bude uočljiviji i od letonske premijerke koja iduće godine preuzima predsjedanje Europskom unijom... Vučić je ranije predlagao spoj albansko-kosovskog autoputa Drač-Priština sa srpskom autocestom koja vodi na Solun i nema sumnje da će svi ti projekti kandidirati za kineske fondove, a nema sumnje ni u to da će se sve to dogoditi, izgraditi ili započeti u sljedećih pet godina, ne samo kineskim, nego i europskim novcem...
No, kako će ovi megaprojekti u Istočnoj Europi i na Balkanu pridonijeti kineskom tehnološkom razvoju? Li Keqiang je lijepo objasnio onima koji su znali slušati, ali takvih nije bilo mnogo u publici, a pogotovo u novinarskom zboru. Novinari su navikli da prate isprazne političke summite, a kad je riječ o ekonomiju, ništa im nije jasno... Veći će pomor medija nastati usljed nerazumijevanja nastajuće civilizacije visoke tehnologije i globalnog biznisa nego usljed prodora elektronskih komunikacijskih platformi u zastarjeli papirnati žurnalizam.
"Mi namjeravamo potaći razvoj i očuvati stabilnost Europe", rekao je Li Keqiang, "a to smo pokazali kupujući europske obveznice, jer želimo učvrstiti euro..." Potrebni su i novi financijski instrumenti, objasnio je, novo financiranje, kineski novac iz velike kase koja usmjerava kontinentalne ekonomije...
Polovica ukupne investicija u europsku privredu od oko sto milijardi ići će u - Italiju. Italija je fiskalno najranjivija u euro-sustavu, ali to nije presudno. I ja bih da sam Kinez kupio Italiju. Njemačka ima visoku tehnologiju i vlastitu proizvodnu industriju koja proizvodi za cijelo tržište EU. Francuska je zatvorena, etatistička, stagnantna ekonomija, koja se odupira američkim, a nekmoli kineskim korporativnim investitorima, dok Britanija uglavnom proizvodi financijske derivate i kulturu. Italija pak ima superiorni, najuzbudljiviji high-tech design u automobilskoj, pomorskoj, aerospace-industriji, modi i prehrambenoj proizvodnji, a nema tržište jer je drugorazredna europska država marginalizirana na svjetskoj sceni. Kineski novac, kinesko planiranje, kinesko tržište i proizvodnja te talijanski kreativni potencijal - nije li to ubitačna kombinacija?
To je jedan futuristički pol ove operacije, a drugi krak proteže se u Istočnu Europu. Tu su stare zemlje izuzetnog potencijala, ranjene tranzicijom, potisnute briselskim aranžmanima malih europskih "velikih sila". Zato će glavni ured stalnog komiteta kinesko-srednjoeuropske inicijative biti u Varšavi. Poljska je najmnogoljudnija i najnaprednija, a osim toga, spojena ekonomski i etnički s Ukrajinom, što je potencijalno gotovo stomilijunski populacijski blok... Nije li najveća usluga koju Kina može učiniti Europi da potakne razvoj istočnih tranzicijskih zemalja, što bi sutra trebalo zahvatiti i Ukrajinu, gdje realno ne treba očekivati nikakve financijske inijekcije sebične "stare" Europe ili pak supstancijalnu američku pomoć budući da je Amerika samo politički zainteresirana? Kineski "meki pristup" može na dugi rok ublažiti konfrontaciju s Rusijom. Kina nije zemlja s kojom će Rusija ulaziti u sukob. Važno je pritom uočiti da ne postoji nikakav "istočni blok", "prirodno savezništvo" Moskve i Pekinga, kao što misle kafanski geostratezi. Kina je Središnje Kraljevstvo i svi odnosi počinju i završavaju na kineskom nacionalnom interesu. Ne postoje saveznici, samo partneri, a mah-jong igra se po konfucijanskim pravilima.
U zemlje Istočne Europe Kina će izvoziti visoku tehnologiju - u Rumunjskoj već gradi dvije nove atomske centrale tipa CANDU 6 (Cernavoda 3 i 4) ukupne instalirane snage od gotovo 1,5 gigawatta. No, gradit će posvuda i nove tvornice, objasnio je kineski premijer, tvornice koje će uz kineski napredni know-how koristiti postojeće tehnološke kapacitete te proizvoditi za zajedničko europsko tržište, najveće na svijetu. Nije li to blistavo jednostavan i lukav plan, toliko mudar da ga nije potrebno skrivati i graditi teorije zavjere? Do sad smo od vas uvozili i plasirali vaše konstrukcije na naše golemo tržište, a sad ćemo tu stvar malo preokrenuti i pizzu načeti s druge strane...
Bilo je zanimljivo promatrati lica u velikoj dvorani Sava centra. Vučić je prilično sijao, jer Srbija se u cijeli pothvat ugradila kao najavljeno sjedište kompletnog infrastrukturnog projekta za Istočnu i Srednju Europu. Li Keqiang izjavio je da je spreman naučiti srpski. "Air Srbija Etihad" objavila je da hitno otvara liniju za Peking. Beograd je od summita inkasirao milijun eura turističkog prometa. Čini mi se da su ostali bili prilično zatečeni, ali mnogi su se odmah snašli i stali davati svoje prijedloge... Češki premijer rekao je da bi se u Pragu mogao održati summit o modernizaciji zdravstva. Nešto je štekalo s prijevodom i Li Keqiang je primijetio da treba uložiti u komunikacijsku tehnologiju i eksperte i odmah obećao da će udvostručiti broj stipendija za studij u Kini. Vesnu Pusić nitko nije pozvao da govori, ipak je ona samo ministrica vanjskih poslova na odlasku. Srećom, nije došao Milanović - skandal njegova nedolaska bio je puno manji od onog što ga je mogao izazvati svojim nastupom. I ovako je doveo državu na crnu listu, ne više samo njemačku... U službenom intervjuu hrvatskim novinama povodom summita, na pitanje o tome postoje li mogućnosti za kinesko investiranje u hrvatske infrastrukturne projekte, Li Keqiang je rekao - "Naše su zemlje turističke destinacije. Možemo surađivati u turizmu... " Mi ćemo, dakle, posjećivati vas, a vi posjećujte nas. A s infrastrukturom nosite se s milim Bogom, taj vaš Tokaido Dugo Selo - Križevci ("Stranče, ušao si u Križevce, 11 hiljada duša"), ne uklapa se u naš globalni plan...
Nije li najveća usluga koju Kina može učiniti Europi da potakne razvoj istočnih tranzicijskih zemalja, što bi sutra trebalo zahvatiti i Ukrajinu
Stvari se na kraju svode na osobnu inicijativu. Naravno da Kina godinama planira svoju strategiju, ali Li Keqiang došao je na premijerski položaj prije godinu i pol. Vučić ga je uhvatio ovog ljeta u Tiencinu, a zatim, kao što kaže sam kineski premijer "odnosi Srbije i Kine počinju se razvijati brzinom ultrabrzog vlaka"... Ni tri mjeseca kasnije potpisan je "sporazum o razumijevanju" (MoU) o pruzi Beograd - Budimpešta koji vodi do materijalizacije prvog objekta na novom kineskom putu svile.
Beogradski taksist prilično jadna izgleda koji me vozi do Sava centra zabrinuto pita: "Hoćemo li nešto imati od tog skupa?" Hoćete, kažem, ali mu nisam rekao sve - prešutio sam ono što sam pomislio: Ne nužno vi sami, dragi gospodine, jer nemoguće je jednim potezom poništiti izgubljenih prethodnih dvadeset godina autodestrukcije... Imate li vi još dvadeset da sačekate učinak tih divovskih pothvata koje ovdje, a bogmi i puno šire gotovo nitko ne razumije? Morali biste razmišljati globalno i dugoročno da biste tu uočili svoju priliku, morate se uzdići na razinu na kojoj rezonira Li Keqiang. Morate stvar sagledati historijski i futuristički. U jednoj gotovo ovlašnoj rečenici kineski premijer je otkrio kako je, zapravo, percipirao pojavu visokog momka s očalicama što se stvorio u Tiencinu odnekud iz Istočne Europe... Ne baš niotkuda, nego iz Beograda, a odatle su, kaže kineski premijer - "Kini u prijelomnim godinama došli ključni savjeti kako da premosti svoje tadašnje teškoće..."
U prijevodu s mandarinskog - kad je 1976. završila kineska Kulturna revolucija i drug Deng Xiaping počeo preuzimati vlast u zemlji, s tim da je još sve visilo u zraku jer se nominalni "drug broj jedan", Hua Guofeng nije mogao odlučiti između maoizma bez Maoa i totalnog dengovskog reformizma (koji nije uključivao demontažu kulta ličnosti, iako su crveni gardisti bacili kroz prozor Dengova visokog i pametnog jedinog sina i obogaljili ga za cijeli život te ocu slomili srce), predsjednik Tito pozvao je predsjednika Hua Guofenga u Jugoslaviju. Ovaj je došao na Brijune gdje su mu, prema vlastitoj želji, prikazali film o Jamesu Bondu. Hua nije nikad ranije u životu kročio izvan Kine, nije vidio ništa osim teškog komunizma, pa ni onda kad je na proputovanju sletio u Bukurešt, i tek kad je stigao u naše krajeve, shvatio je da je život moguć i u socijalizmu, ako se previše ozbiljno ne shvaća marksističko-lenjinistička doktrina. Posjetio je modernu zagrebačku Radio-industriju Zagreb (RIZ) gdje su započinjali razvoj mikroelektronike, gdje ga je moj otac, tada generalni direktor, dočekao pozdravom na kineskom. Tito je potom rutinski šarmirao toga teškog partijskog birokrata koji je stigao iz devastirane Kine pa vidio ono što mu je, poslije Kulturne revolucije, izgledalo kao raj na zemlji. Poslije toga, Deng je mogao činiti što god je htio... Evo, to što je napravio sad se manifestiralo nevjerojatno samovjerenim nastupom Li Keqianga u Beogradu. Beograd je prikladno mjesto da se Kina iskrca u Europi. Simbolički i pragmatično. Nevjerojatno energični pedesetogodišnjak govori u ruševnom Sava centru oporo kao vojskovođe u kineskim povijesnim spektaklima koji koštaju po sto milijuna dolara... Vidimo silnu vojsku koja stupa na Zapad. Ali to nisu glineni vojnici, nego tehnokrati u crnim odijelima.
Dok je Deng uvodio kapitalizam u komunizam, Balkan je ratovao protiv demokracije, a zatim, pristupilo se vraćanju komunizma u kapitalizam pod izlikom borbe protiv "neoliberalne eksploatacija" ili "otuđenja nacionalnih resursa". Zato se, zapravo, Milanović nije pojavio u Beogradu. Za razliku od liberalke Pusićke, on je dio esdepeovske kabale koja - nevjerojatno uspješno - odbija bilo kakve "zapadne integracije", makar dolazile s Istoka. Ali, to je posljednje uporište. Između Kube i Sjeverne Koreje ostala je još samo Hrvatska, zadnja komunistička Nedođija. Ali, to je u svjetskim razmjerima komična pojava, u kojoj su jedino klauni ozbiljni.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.