Kolumne

BiH tone u talasima raspada

Ovdje i djeca već znaju da ovo nije prostor razvoja, nego eksperimentalno područje zapadnih sila.

 Tri njena naroda ujedinjena  su jedino u siromaštvu. Treba priznati da su osnovne karakteristike  uređenja ove zemlje odvojenost naroda i dupliranje svih ustanova kulturnog, ekonomskog i političkog karaktera

Naše mržnje škode nama više nego našem protivniku.

Ovu mudrost omiljenog nam Jovana Dučića,  izgovorenu još prije jednog vijeka, trebao bi dobro da zapamti Bakir Izetbegović koji ovih dana više, snažnije  i opasnije nego do sada širi mržnju koja prijeti da izmakne stolicu ionako prenapregnutom kanapu nametnutom oko vrata Bosne i Hercegovine. Nikada kao ovih "predreferendumskih dana" u RS nije se glasnije i jasnije pričalo u "manjem entitetu" o  potrebi raspisivanja i onog konačnog referenduma - o otcjepljenju. Jer, iz Sarajeva, gotovo svakog dana, stižu diktati, prijetnje,  ucjene šta i kako  treba  da se radi u RS, bukvalno o svakom pitanju. Tako BiH nezaustavljivo tone u talasima Dodikovog nacionalizma i Izetbegovićevog veoma opasnog šovinizma. Na sceni je, dakle, javni sukob Islamske deklaracije Alije  Izetbegovića, koju sada pokušava da oživi i u djelo provede njegov sin  Bakir, i SNSD-ove Deklaracije o nezavisnosti, koju  sve glasnije promoviše Milorad Dodik.

Raspad ove zemlje je sasvim moguć i sasvim realan, prvenstveno zbog  politike koju, još  od uspostavljanja mira, provode bošnjački politički  lideri. Oni prosto tjeraju dva druga naroda, Srbe  i Hrvate, da radikalnije nego do sada razmišljaju  o eutanaziji Bosne i Hercegovine. Ovdje i djeca već znaju da ovo nije prostor razvoja, nego eksperimentalno područje zapadnih sila. Tri njena naroda ujedinjena  su jedino u siromaštvu. Treba priznati da su osnovne karakteristike  uređenja ove zemlje odvojenost naroda i dupliranje svih ustanova kulturnog, ekonomskog i političkog karaktera. Možda to  podijeljeno i objektivno neodrživo stanje danas  najbolje odslikava grad Mostar, potpuno razdijeljen grad. Tamo, na primjer, kao pripadnik određenog naroda, tačno znate kuda  se kretati i gdje možete bezbjedno zaći. Uostalom, zar i sam bivši  predsjednik Vlade susjedne nam Hrvatske Zoran Milanović prije samo dva dana nije jasno i glasno rekao da je BiH "big šit".

Istorija  je takođe prepuna primjera  raspada država, još od Rimskog carstva, pa sve do nedavno zajedničke nam države SFRJ. Možda je za Bosance  i Hercegovce najbolje da  se prisjete  ne tako davno našeg okupatora, Austro-Ugarske monarhije, nastale  1867. godine. Raspala se  1918. godine upravo zbog neravnopravnosti svih naroda u njoj i stvorene su Čehoslovačka, Poljska, Bantska Republika  i  država SHS. Kasnije je iz nje nastala  Kraljevina Jugoslavija, a potom i  SFRJ. To  je bio još jedan spoj različitih naroda, kultura, religija i jezika, kao što je danas BiH.

Ričard  Holbruk, glavni tvorac Dejtonskog mirovnog sporazuma, godinama poslije uspostavljanja mira u jednom intervjuu rekao je da se pokajao što je podlegao snažnim  pritiscima Slobodana Miloševića i Republici Srpskoj dao  sva obilježja i ingerencije države -  omeđenu  teritoriju, predsjednika Republike, Narodnu skupštinu i Vladu. On je veoma  dobro znao da će Srbi, kad-tad, iskoristiti ove mogućnosti da se osamostale od zaista nemoguće države Bosne i Hercegovine. Prošle godine, podsjećanja  radi, prvi korak na tom putu napravio  je SNSD na saboru stranke kada je usvojena Deklaracija "Republika Srpska - slobodna  i samostalna budućnost i odgovornost".

Deklaracija podrazumijeva zahtjev SNSD-a za povratak ovlaštenja Republici Srpskoj do 2017. godine, koje joj je oduzeo visoki predstavnik u BiH. Ako do toga ne dođe, 2018. godine građani RS će glasati na obaveznom referendumu za nezavisnost RS. Na osnovu rezultata referenduma organi vlasti Republike Srpske, navodi se dalje, predložiće Federaciji BiH mirno razdruživanje i obostrano istovremeno priznanje.

U Deklaraciji se dalje predlaže da se na prostoru BiH od samostalnih država, koje bi bile formirane, uspostavi unija država BiH sa otvorenim granicama, slobodnim kretanjem ljudi i roba. Nakon utvrđivanja samostalnog statusa, dodaje se, Republika Srpska treba bez odgađanja da zatraži pristupanje EU, uz prihvatanje njenih pravnih tekovina.  U Deklaraciji je još naglašeno da će Republika Srpska zakonom regulisati koje će akte, koje usvoje organi BiH, primjenjivati na prostoru ovog entiteta, a predloženo je i da se razmotri analiza funkcionisanja, organizovanja i finansiranja BiH u dijelu nadležnosti koje nisu date Ustavom BiH. SNSD smatra da održavanje neizvjesne budućnosti BiH ne može biti put Republike Srpske i da novim ustavom Republika Srpska treba da potvrdi i odbrani svoju ustavnopravnu poziciju određenu Dejtonskim sporazumom i njegovim aneksima. U Deklaraciji se pozivaju politička i stručna javnost, nevladine organizacije, sindikati, strukovna udruženja, akademska zajednica, predstavnici međunarodne zajednice i svi ostali da podrže okončanje misije OHR-a u BiH, čime se BiH, kako je naglašeno, nepotrebno i štetno drži zarobljenom i onesposobljenom za unutrašnji dogovor. U dokumentu se pominju "tri teritorijalne jedinice u BiH" i Brčko distrikt, uz ocjenu da bi nova administrativno-teritorijalna organizacija Federacije BiH mogla konačno i jasno opredijeliti put stabilne i održive BiH u njenim međunarodno priznatim granicama.

Milorad  Dodik  je više puta javno predlagao kao najbolje, ali i najbezbolnije uređenje BiH po modelu Velike Britanije, gdje bi tri  federalne jedinice samostalno odlučivale o svim najvažnijim pitanjima, a zajedničko bi im bilo samo ministarstvo odbrane i ministarstvo  inostranih poslova. Time bi, smatra on, bili " i vuci siti, i ovce na broju", jer bi Bošnjaci konačno imali kakvu-takvu  BiH, a Srbi i Hrvati bi o najvažnijim pitanjima svojih građana i svog naroda samostalno odlučivali.

U mnogim kabinetima, gdje se inače i donose sve odluke o ovoj duboko nesrećnoj i podijeljenoj zemlji, ozbiljno se razmatra ovaj model uređenja BiH. Dodik je, naravno daleko od očiju  javnosti, imao na ovu temu više  kontakata sa važnim ličnostima moćnih svjetskih sila. Danas je više nego izvjesno da osnovni  uslov iz Deklaracije SNSD-a da se do 2017. godine vrate  Republici Srpskoj ovlašćenja neće biti ispunjen i zato Dodik treba polako da se priprema za taj "referendum nad referendumima". Njemu su na tom putu najveći teret evet-efendije iz Saveza za promjene koje na sarajevskim sećijama klanjaju pred svojim sultanom Bakirom  Izetbegovićem, umjesto da stanu u odbranu Republike Srpske. Ali Milorad Dodik i njegovi saradnici treba da se prisjete slavnog Dostojevskog koji je rekao:  "Ako si se uputio prema cilju i putem počeo da zastajkuješ i kamenjem gađaš svakog psa koji na tebe laje, nikada nećeš stići na cilj."

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije