Kolumne

Boris na barikadama

Ljiljana Smajlović - 01.12.2011 19:03

Nacionalno pitanje je u politici najteže pitanje, a Boris Tadić je nasledio najgori od svih problema. Kada mu to priznamo, ostaje pitanje zašto svoj položaj sam komplikuje svojim sve češćim poređenjima sa Slobodanom Miloševićem, za čije grehe nije ništa kriv.

Kada je Zapad pre tri godine odlučio da radikalni albanski nacionalizam nagradi nezavisnom državom, Tadić se zatekao na mestu predsednika države u čijoj vlasti nije bilo ljudi koji su paktirali s ratnim zločincima ili s autoritarnim vođama, ljudi koji su kršili ljudska prava ili profitirali na bedi i sankcijama. Tadić i njegovi politički partneri predstavljali su 2008. antitezu Slobodanu Miloševiću, a u borbi za Kosovo naoružavali su se isključivo međunarodnim sporazumima i ugovorima.

Danas on i njegovi politički drugari sami povlače paralele i podvlače sličnosti koje im ne idu na ruku. Da li je zaista moguće da ne vide da im analogija više ne ide u korist?

Počelo je aluzijama na "Oluju", nedorečenim pretnjama koje su ostajale da vise u vazduhu, kako bi se Srbima na Kosovu moglo desiti isto što i Srbima u "Oluji" ako ne budu slušali Beograd. (Borko Stefanović: "Tako su se Srbi iz Hrvatske i Bosne ogradili od zvaničnog stava Srbije i to se pokazalo kao loše"). Poruka Tadićevog šefa pregovaračkog tima je, valjda, da su u Bosni 1994. bombardovani, a iz Hrvatske 1995. proterani, oni Srbi koji nisu poslušali Beograd - odnosno Slobodana Miloševića.

Zaboravljeno je da je demokratska opozicija u ono vreme možda najviše kritikovala Miloševića zbog igranja sudbinama Srba: čas ih je slao na barikade, a čas žrtvovao. Milošević je bio taj koji je sebi uzimao za pravo da odluči kada su balvani poslužili svrsi. Je li to dobra analogija za predsednika Srbije 2011. godine? Danas Boris Tadić, njegovi državni funkcioneri i intelektualci poručuju Srbima da su barikade "ispunile svoj cilj". Srbi na barikadama, međutim, ne vide da se njihov položaj promenio nabolje, iako im je jasno da je vođi u Beogradu voda došla do grla.

Opozicija se nemilosrdno rugala Miloševiću što je proglasio pobedu nad NATO kada je 1999. godine, s Rezolucijom 1244 u rukama, povukao tenkove s Kosova. Ondašnji predsednik Jugoslavije već je tada bio međunarodno izolovan i optužen kao ratni zločinac, u svetu poznat kao "balkanski kasapin". Utoliko je veći kontrast sa sadašnjim predsednikom Srbije, političkim vođom kog demokratski zapadni svet s razlogom obasipa komplimentima i pohvalama zbog zasluga u razvoju demokratije i prednjačenju u pomirenju sa susedima. Šta zapravo Tadić drži u rukama dok proglašava pobedu na barikadama i traži da se demontiraju kako ne bi iritirale Nemce? Nemce koji, uzgred budi rečeno, još čekaju da se reši njihov zahtev za demontažu preostalih srpskih ustanova na severu Kosova.

Čitalac se seća da je, na izborima 2000., demokratska opozicija plašila građane da će Srbija izgubiti Kosovo ako Milošević dobije još jedan mandat. Današnja vlast, opet, uverava građane da je Rezolucija 1244 samo parče hartije i da je Milošević bio taj koji je još davno izgubio Kosovo. A stvar se dešava u času kada je Srbija na putu da izgubi i sever Kosova, odnosno političku i graničnu kontrolu nad delom Kosova gde su Srbi većina, i to u zamenu za status kandidata i neizvesni ulazak u sve dalju, krizom zahvaćenu Evropsku uniju.

Ne tako davno bilo je zahvalno porediti se s Miloševićem. I ne samo za srpske političke lidere. Jedino je u poređenju s Miloševićem Milan Kučan ličio na političara evropskog formata. Samo je uz "balkanskog kasapina" Stjepan Mesić delovao kao dobitak na demokratskoj lutriji. Da nije bilo bombardovanja Jugoslavije i uloge koju su njeni susedi dobrovoljno odigrali u NATO agresiji 1999, države poput Rumunije i Bugarske ne bi tako lako ušle ni u Evropsku uniju ni u severnoatlantsku vojnu alijansu. Islamski fundamentalizam Alije Izetbegovića nije smetao Zapadu i zbog toga što je njegov vlasnik svojevremeno simbolizovao otpor Miloševićevom "komunističkom teroru". Ništa na Balkanu nije devedesetih godina bilo tako isplativo kao neki oblik "otpora Miloševiću".

Na srpskoj domaćoj sceni poređenja s Miloševićem više nisu tako lako isplativa i protagoniste vode na klizav politički teren. Je li dobra politička propaganda za Tadića što i on ima Tanjug, koji obaveštava da je poziv predsednika da se demontiraju barikade "ujedinio političku elitu u Srbiji" jer ga je većina političkih lidera podržala kao "mudar, hrabar i državnički potez"? I analitičari koje je Tanjug konsultovao, bez ijednog izuzetka, Tadićev poziv da se Srbi povuku s barikada ocenjuju kao "racionalan, logičan, hrabar i jedino moguć". Izbor i broj prideva, unisona retorika, komplimenti vođi podsećaju na izveštavanje državnih medija iz devedesetih godina. Nameće se poređenje, koje nije upadljivo po kontrastu s Miloševićevim vremenom, nego pre po odsustvu tog kontrasta.

Najgore je možda nešto drugo. Rugali smo se Miloševiću zbog njegove smešne pretenzije da ga Amerika prihvati kao partnera. Rugali smo se autoritarizmu s kojim je disciplinovao ovdašnje i prekodrinske Srbe i što je voleo da ga zapadnjaci hvale kao "faktor mira" na Balkanu. Podsmevali smo se njegovoj podršci planovima za podelu Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Demokratska je opozicija tvrdila da je pitanje Jugoslavije demokratsko pitanje i da takve Miloševićeve partnerske ambicije nemaju šanse dok nisu praćene političkim slobodama kod kuće, slobodnim medijima i otvorenošću parlamenta prema opoziciji. Kritikovali smo njegove tajne pregovore s Holbrukom, o kojim građani nisu ništa znali.

Sada neki novi, demokratski lideri stidljivo i pod velom diplomatske tajne nude svoje planove podele Kosova, traže podršku preko okeana i nude pomirljivost i kooperativnost kao zalogu svojih dobrih namera. A vraća im se, kao eho, za vreme Miloševića već naučen stav da svi mogu da se otcepe od Srba, ali da Srbi ne mogu da se otcepe ni od koga.

Nije li ovo jedan od onih slučajeva kada bi narod rekao, rugala se ruga... pa postala druga.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Ostali naslovi

  • Čitav nam život prođe u tunelu

    15.04.2014 14:42 - Dragan Jerinić

    Sjećam se prve školske ekskurzije, a bilo je to baš davno, još u Titovo vrijeme. Negdje u februaru ili martu godinu-dvije nakon usvajanja Ustava Jugoslavije iz 1974. godine čuo sam od tadašnjih političara priču o tunelu i svjetlu na njegovom kraju.

  • Sa suda na kazališne daske

    13.04.2014 17:04 - Denis Kuljiš

    Proveo sam na sudu nebrojene radne dane i sate, upoznao sve važnije suce Općinskog i Županijskog suda, koji su u međuvremenu dospjeli na Vrhovni sud, mnoštvo advokata, policajaca…

  • Sa suda na kazališne daske

    11.04.2014 17:59 - Denis Kuljiš

    Prije će mrtvi dobiti satisfakciju od hrvatskog pravosuđa nego živi novinari, članovi Hrvatskog novinarskog društva!

  • Ježeva kućica

    08.04.2014 17:40 - Marko Đogo

    Sve države i nacije koje drže do sebe imaju neku životinju kao svoj neformalni simbol. Te životinje personifikuju vrline do kojih je tim nacijama naročito stalo. Recimo Rusi imaju medvjeda. On odražava njihovo mišljenje o sebi. Naime, Rusi su uvijek držali do toga da budu sila. Mrki medvjed je svakako silan te, što je takođe bitno, u velikom broju i dalje živi po šumama Rusije. Tako danas ruski medvjed nije medvjed iz Rusije, već Rusija sama.

  • »Igre prijestola« nova sezona

    08.04.2014 15:13 - Dragan Jerinić

    Konačno je startovala nova sezona "Igre prijestola", sjajna serija zasnovana na priči o vječitoj borbi za vlast.

  • Šestoaprilski cirkus u Sarajevu

    07.04.2014 17:20 - Nino Raspudić

    Prvi april, međunarodni dan šale, ove godine je na području Sarajeva ozbiljnu konkurenciju dobio u šestom danu istog mjeseca. Dan kad su Titovi partizani zauzeli grad do danas se nastavio slaviti kao Dan grada Sarajeva.

  • Usmjeriti izbore na rješenja, umjesto na širenje straha

    06.04.2014 17:06 - Valentin Incko

    U posljednjih nekoliko dana čuli smo novu seriju neosnovanih izjava rukovodstva Republike Srpske kojima se osporavaju suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine, zagarantovani Dejtonskim mirovnim sporazumom i međunarodnim pravom.

  • Orah, orašari i ekokokošari

    03.04.2014 17:36 - Denis Kuljiš

    Kad se u televizijskim vijestima pojavio mladi Mihael Peklar, gimnazijalac na listi stranke OraH - Održivi razvoj Hrvatske - i loše performirao ali ne zbog treme nego, bit će, kao mladić posve neizgrađenih osobnih svojstava, lišen intelekta i temperamenta svojstvenog njegovoj vitalnoj dobi, nametnula se ominozna usporedba s književnim i filmskim likom Chaunceya Gardinera zvanog Mr. Chance iz jako popularnog posljednjeg filma Petera Sellersa "Being There".

  • Iskušenja Aleksandra Monomaha (II)

    01.04.2014 17:36 - Denis Kuljiš

    Vučić je ostvario totalnu pobjedu jer je govorio samo ispravne stvari, samo ono što svi žele čuti - obećao je kraj korupcije, likvidaciju korumpirane političke kaste, teške reforme, "krv, znoj i suze"...

  • Legenda o Ivanu Žiliću

    01.04.2014 16:03 - Dragan Jerinić

    Niko se odavno nije tako dobro našalio, da ne kažem neku prostiju, ali primjereniju riječ, kao sprdao na primjer, posljednjih mjeseci sa ovdašnjim pojedinim privrednicima i političarima kao Ivan Žilić iz Luksemburga.

  • Iskušenja Aleksandra Monomaha

    31.03.2014 18:17 - Denis Kuljiš

    Do jučer u Srbiji se nije smjelo ništa pisati - ni da se "najmoćniji čovek u Vladi" rastavlja i ženi - a već danas više se nema o čemu pisati…

  • Kakva šteta!

    31.03.2014 08:49 - Hoze Graciano da Silva

    Koliko često ste išli u supermarket u potrazi za najljepšim jabukama ili bananama? U prirodi nam je da biramo voće lijepog izgleda, što znači da se bacaju tone voća i povrća koje imaju tek neki mali nedostatak.

  • Zakoniti sukob interesa

    30.03.2014 18:54 - Nihada Hasić

    Funkcioneri u institucijama BiH i FBiH od sredine novembra prošle godine mogu, bez straha da će biti kažnjeni, novac iz budžeta usmjeravati na račune svojih prijatelja, rođaka i stranačkih kolega.

  • Sve naše ofanzive

    25.03.2014 14:38 - Dragan Jerinić

    Čitam ovih dana kako se na BiH sprema prava diplomatska ofanziva iz Evropske unije. Tako bi do kraja sedmice ovdje trebalo da doputuju ministri Velike Britanije Vilijam Hejg, Hrvatske Vesna Pusić, Austrije Sebastijan Kurc i Mađarske Janoš Martonji. To bi, valjda, trebalo da praktično pokaže odlučnost Brisela u toj nekakvoj novoj politici Evrope prema nama.

  • Polarizirana Hrvatska složna jedino oko BiH

    24.03.2014 18:09 - Nino Raspudić

    Politika prema BiH, prije svega prema Hrvatima u njoj, zadnjih dvadeset godina bila je stalni predmet dnevnopolitičkih prepucavanja u Hrvatskoj.

Newsletter

Registrujte se na besplatni newsletter.

Svako jutro najvažnije vijesti.

Upišite vašu e-mail adresu:

Delivered by FeedBurner

Štedni kalkulator

*Štedni kalkulator je informativnog karaktera, preciznu računicu tražite prilikom oročavanja.