Prije pedeset godina bolivijski vojnici i operativci američke obavještajne agencije CIA ubili su u malom planinskom selu La Igera, Ernesta Gevaru de la Sernu, poznatijeg kao Če Gevara ili samo Če. Šta su o ovome čovjeku znale njegove ubice?
Kakav je bio kao sin, muž i otac? Šta je sanjao, o čemu je maštao? Zbog čega je radio sve to zbog čega je postao poznat? Šta su bili njegovi ideali? Zašto je ovaj mladi argentinski ljekar iz buržoaske porodice napustio svoj mirni dom, a kasnije i lagodni ministarski položaj i otišao u prašume Kube, Konga i Bolivije da se bori s puškom u ruci na čelu male grupe gerilaca? Jesu li znali koga su ubili? Jesu li bili srećni i zadovoljni zbog toga?
Po njima, bio je to mali korak za bolivijsku vojnu huntu, a veliki za CIA-u i Ameriku. Onu istu demokratsku Ameriku koja je tih godina brutalno gazila kod kuće prava crnih Afroamerikanca, a u gostima žutih Vijetnamaca. Danas, pedeset godina od njegove smrti, nikada nećemo saznati odgovore na mnoga od ovih pitanja.
Poslije zločina svaki general je pametnjaković, pa će tako i ondašnji pukovnik bolivijske vojske u novoj američkoj uniformi, Gari Prado Salomon, u svojim kasnijim intervjuima lažno tvrditi da je Če kad su ga zarobili bio zaplašen, potpuno uništen čovjek, bez morala, koji je molio za život, ni nalik na onog heroja iz priča koje su kružile o njemu.
Če Gevara je jedna od najfascinantnijih ličnosti Latinske Amerike i Trećeg svijeta. Još za života postao je mit, a nakon smrti internacionalni simbol mučeništva. On je epski junak i simbol višestoljetne borbe Latinske Amerike protiv kolonijalizma, američkog imperijalizma i dominacije, nepravde, zaostalosti i siromaštva, za slobodu i ujedinjenje ovog kontinenta.
Oslobođenje Latinske Amerike, njena nezavisnost i napredak bili su njegova jedina stvarna lična i politička opsesija. Još davno, prije nego što će otići na Kubu da se bori u kubanskoj revoluciji, 1955. godine, kada je u Meksiku upoznao Fidela Kastra, u svojim pjesničkim počecima napisao je: "Pjesmu Fidelu Kastru", čija nam prva strofa otkriva njihovu zajedničku preokupaciju: "Hajdemo, vatreni proroče zore. Krenimo stazama potajnim i dalekim. Da oslobodimo Zelenog krokodila kojeg toliko voliš."
Američki magazin "Tajm" proglasio ga je jednim od 20 najvećih svjetskih ikona i heroja u okviru 100 najuticajnijih ljudi svijeta XX vijeka. Fotograf Alberto Korda Dijaz ovjekovječio ga je i učinio besmrtnim napravivši najpoznatiju fotografiju u istoriji, onu Če Gevare, sa beretkom i petokrakom na glavi, koju danas milioni mladih širom svijeta nose na svojim majicama. Kubanski kompozitor Karlos Pueblo napisao je i komponovao 1965. godine pjesmu "Hasta siempre, Comandante".
Ovu pjesmu izvodili su mnogi svjetski poznati pjevači i muzičke grupe u više od dvjesta verzija. Džoan Baez je odsvirala na gitari i otpjevala ovu pjesmu u svom stilu. Natali Kardone je svojom ženskom energijom, seksepilom i glasom učinila ovu pjesmu o njemu nezaboravnom. Čuveni kubanski sastav "Buena Vista Social Club" je tu pjesmu imao na svom stalnom repertoaru za turiste iz svijeta i široke narodne mase.
Duško Radović i Matija Bećković napisali su mu dramsku poemu 1968. godine "Če - tragedija koja traje". Jedan od najboljih fudbalera svijeta svih vremena, njegov zemljak, pravi sin Trećeg svijeta, antiglobalista, Argentinac Diego Armando Maradona, tetovirao je njegov lik na desnom ramenu. Francuski fudbalski reprezentativac Tjeri Anri, sa kapitalističkog Zapada, došao je na svečanost prebogate i korumpirane FIFE u majici sa likom Ernesta Če Gevare.
Zvali su ga Don Kihotom svog vremena, posljednjim romantičarem XX vijeka i "novim čovjekom", a njegov biograf, nekadašnji dopisnik "Tanjuga" Borislav Lalić, nazvao ga je "Džemsom Dinom" njegove generacije. O njegovom životu snimljeno je više filmova i napisano na desetine knjiga.
Ruski pjesnik Jevgenij Jevtušenko na mjestu njegove pogibije u Boliviji napisao mu je pjesmu "Komandantov ključ", u kojoj se nalaze i ovi stihovi: "Gdje je ključ od škole? Seljaci ne odgovaraju. Osjećam miris smrti... Gdje je ključ od škole? Seljaci odgovaraju: - Ne znamo, senjor, ne znamo." Miguel Barnet, kubanski pjesnik, posvetio mu je svoj stih: "Če, ne bih mijenjao pero moje za pištolj tvoj, ali pjesnik si ti..." Nelson Mendela je za njega rekao da je "inspiracija za svakog čovjeka koji voli slobodu." Žan Pol Sartr, "da je najpotpuniji čovjek koji je živio svoje riječi, govorio svoja djela i neko čija je priča sa pričom svijeta išla paralelnim tokom."
Fidel Kastro opisao ga je kao "čovjeka dubokih ideala, čovjeka u čijem umu se komešao san o borbi" i nazvao "umjetnikom revolucionarnog ratovanja." Režis Debre, poznati francuski lijevi intelektualac, borio se zajedno sa njim i o tome napisao knjigu. U oproštajnom pismu Fidelu Kastru, 1965. godine, prije napušanja Kube, Če je napisao proročansku rečenicu, koja opisuje cijeli njegov život i borbu: "Na novim bojištima nosiću u sebi osjećanje da vršim najsvetiju od svih dužnosti: boriti se protiv imperijalizma svugdje gdje on postoji."
On je primjer onog davno zaboravljenog i izgubljenog tipa angažovanog javnog intelektualca, koji se bori za unaprijed izgubljenu stvar i koji se miješa u ono što ga se lično ne tiče. Borio se u tri zemlje od kojih nijedna nije bila njegova rodna domovina, i u posljednjoj položio svoj život u borbi protiv vojne diktature. On je gorio na plamenu vlastitog života i svog vremena.
Bilo je to na kraju ljeta, u septembru, na početku školske godine. Išao sam tada u treći razred Gimnazije u Bosanskoj Krupi. Bio sam se tek vratio sa školskog raspusta, koji sam proveo radno, na Omladinskoj radnoj akciji "Sarajevo '79". Jednog dana došao sam u školu na čas opštetehničkog obrazovanja (OTO-a) u brigadirskoj bluzi bež boje, na kojoj je bio otisnut veliki lik Če Gevare.
Čim me je spazio profesor OTO-a, mrko me pogledao i prozvao da izađem na tablu i odgovaram na neka nikad čuo pitanja, o kojima ja nisam imao blage veze. Potom mi se islednički unio u lice i upitao ko je lik na mojim nejakim đačkim leđima. Ja sam promucao nekoliko otrcanih činjenica o Čeu, ali on mi je pokazao prstom na vrata i poslao me da se malo ohladim od revolucije i gerile i posvetim rješavanju opštetehničkih problema čovječanstva.
Če Gevara je simbol mnogim mladim ljudima na svim stranama svijeta. Ja mislim da je to samo zato što oni u njemu prepoznaju ono što odavno niko od nas nema, što smo izgubili ideale i vrijednosti za koje se vrijedi boriti. U svijetu bez ideala i vremenu sveopšteg javnog licemjerja, on je jedan od rijetkih koji je živio svoje vjeruju, on je bio spreman boriti se za svoja uvjerenja i dati život za jedan bolji svijet.
Kada je bio na vrhuncu vlasti, napustio je i pokazao da mu nije stalo do nje, i da više cijeni ono što je iznad toga, ideale borbe nego ministarski položaj i vlast. On je bio rijedak spoj u jednoj ličnosti, frajer u najboljem smislu te riječi, lijep i zgodan muškarac, mužjak i ljubavnik, harizmatična ličnost, hedonista, neukrotiv duh, ali istovremeno i buntovnik sa razlogom, socijalni filozof, moralista, idealista, sanjar, avanturista, lutalica i revolucionar.
Sa likom rok zvijezde bio je nezavisan i samouvjeren tip, čovjek nestrpljive vizije, borbene energije, revolucionarnog zanosa i dosljedni sljedbenik svoje sopstvene ideje.
Če Gevara i danas ne prestaje da fascinira javnost širom svijeta. Njegove dvije glavne preokupacije, antikapitalistička i antiimperijalistička borba, ostale su aktuelne teme o kojima se raspravlja.
Njegova moralna čvrstina, revolucionarni duh, mladalačka smrt i borbenost, napravili su od njega mučenika i sveca revolucije, zbog čega će postati ikona obespravljenih i prezrenih širom svijeta, a potom i brend kapitalističkog potrošačkog društva. Danas se na Če Gevaru pozivaju brojni antikapitalistički, antiimperijalistički i alterglobalistički pokreti širom svijeta najrazličitije ideološke i političke provenijencije.
Od "Svjetskog socijalnog foruma", "Okupirajmo Vol strit", "Pokreta 99%", argentinskih gaučosa, čileanskih seljaka bezemljaša, peruanskih Indijanaca, protestnih pokreta afričke sirotinje, "arapskog proljeća", do grčke crvene frakcije i visokotehnoloških digitalnih boraca protiv korporativnog kapitalizma iz hakerskog pokreta "Anonimusi". Če Gevara je "fantom slobode", zajednički simbol i zbirno ime, čiji borbeni duh luta svijetom i plaši svjetske silnike koji nasrću na slobodu i nezavisnost malih naroda i zemalja.
Na jednoj strani, od Če Gevare se pravi superheroj, javno se reklamira njegov lik, mediji od njega prave pop zvijezdu i idola, čime se markentiški podstiče "romantizacija stvarnosti", dok se na drugoj, zaprečavaju sve njegove ideje, vrijednosti i ciljevi za koje se Če Gevara stvarno zalagao i borio. U bivšoj socijalističkoj zemlji, Poljskoj, 2009. godine donesen je zakon kojim se zabranjuje nošenje komunističkih i drugih totalitarnih znakova, pa tako i lika Če Gevare na majicama i javnim mjestima. Na drugoj strani, kapitalistička Austrija u Beču iste te 2009. godine otkriva mu bistu, prvi spomenik takve vrste u Evropi, nedaleko od bečkog sjedišta UN, kao simbolu borbe za iskorjenjivanje siromaštva.
Realnost našeg današnjeg svijeta je da imperijalizam, nacionalizam i terorizam oduzimaju ljudima slobodu, ruše države i ugnjetavaju čitave narode, zbog teritorija, vjere, pogleda na svijet, nafte, gasa, energije, rudnih bogatstava, zlata, dijamanata, opijuma, a sutra možda zbog pitke vode, čistog vazduha, i plodnih oranica.
Da li je Če Gevara mogao postati "novi čovjek", kako su tvrdili njegovi sljedbenici i kasniji epigoni, nažalost nikada nećemo saznati, jer ga nismo znali sačuvati. Da je preživio, možda bi mu naknadno sudio neki međunarodni krivični sud pravde za terorizam ili bi završio kao ostarjeli, neshvaćeni revolucionar, beskućnik i idealista Babi Papuška iz kultnog filma "Kako sam sistematski uništen od idiota", zalutao u vrijeme koje ne poznaje heroje.
Ovako, u vremenu poremećenh vrijednosti on je postao kapitalistička reklama za votku, ali i nova inspiracija raznim emancipatorskim pokretima širom svijeta. Mrtav Če Gevara vraća ljudima vjeru u život, u njihove snove i ideale, vraća nadu da se vrijedi i mora boriti za opštečovječanske vrijednosti. Istorija civilizacije je borba za osvajanje slobode. Če je davno ubijen, ali san o slobodi za koju se toliko strasno borio još živi među običnim ljudima na zemlji. I u tome je sva naša tragedija i njegova veličina!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.