Kolumne

Čekajući Dodikovo pismo

 Branko Perić
Branko Perić

Dok nastaje ovaj tekst, predsjednik Dodik, vjerovatno, razrađuje strategiju povlačenja sudija Srba iz državnih pravosudnih institucija, kojima je najavio lično obraćanje (pismom) i obećanje da će im biti priznata sva prava koja su do sada imali. Da podsjetim čitaoca: Dodikovu reakciju izazvala je oslobađajuća prvostepena presuda optuženom Naseru Oriću, za ratni zločin nad Srbima u Podrinju.

Ganula me predsjednikova briga. Željno čekam njegovo pismo. Ne pišu predsjednici pisma često, i ne pišu svakom. Nije mi bilo ni na kraj pameti da bi se mogao sjetiti mene, kojeg odavno ovdje u Sarajevu progone svi redom. Rado ću se odazvati pozivu i raskrstiti jednom zauvijek sa ljudima i sistemom koji me svakodnevno ponižava i sramoti. U mom selu me odavno i babe, koje ne propuštaju Dnevnik RTRS, pitaju u kakvom ja to sudu radim i šta ću tamo. Samo, brine me jedna stvar. Ne oglašava se o Dodikovoj namjeri Visoki sudski i tužilački savjet (VSTS). Nikome iz te institucije ne pade na pamet da se oglasi makar jednom jedinom rečenicom. Šta li to treba da znači, pitam sam sebe?

Počinjem da nagađam. Ako ćuti predsjednik VSTS-a, mora da mu je Dodik nešto došapnuo!? Šta li? Mudrujem: Kada bih ja bio na Dodikovom mjestu, prvo bih zatražio da članovi VSTS-a iz Republike Srpske napuste VSTS. Tako bih paralisao državnu instituciju koja nezavisno upravlja pravosuđem. I to bi bilo dovoljno! Pravosuđem ne bi imao ko da upravlja, a to je ravno njegovoj konačnoj smrti. Doduše, ni ovako se pouzdano ne zna ko njime upravlja, ali bar stranci znaju kome daju pare i podršku. Ako Dodik skreše VSTS, prestaju pretpristupni pregovori i dotok para za pravosuđe. A to nije mala stvar! Nisam baš siguran u ovu varijantu!? Neće se članovi VSTS-a iz Republike Srpske tako lako odreći lagodnog posla, privilegija i izdašnog državnog budžeta. Ubijediće oni Dodika da je bolje da pošalje pisma. A ni on nije naivan, usavršio je tehnike političke igre do savršenstva. Čovjek sa izoštrenim političkim refleksom! Njegova politička otvaranja i blefiranja su prevazišla sve šahovske tehnike. Na tome mu treba odati priznanje. E, zbog toga počinjem da se plašim da će meni i mom drugu Šeli stići pismo u kome će se tražiti da napustimo Sud BiH i dođemo u Banjaluku u Institut za pravo i politiku, koji će se odmah po našem dolasku osnovati posebnom odlukom, sa ciljem razvoja i unapređenja... itd.

Znam da će Šela odmah odbiti i naručiće piće za cijelu kafanu. Čovjek nije iz svog rodnog grada otišao ni u ratu, što bi i kuda bi išao danas! Ali, šta da radim ja, koji sam došao "kod Alije" 2002, u nadi da će budućnost imati kakvo-takvo ljudsko lice. Ako ostanem, izdao sam i Dodika i sebe! Ako odem, šta ću da radim kod toliko partijskih pravnika i predsjednikovih savjetnika!? Nema šanse da doživim otvaranje Instituta za pravo i politiku, koji još nema ni svoju parcelu...

Obrni-okreni, sve mi se čini da će ipak poštar sa pismom uskoro zakucati na moja vrata. I ja i Dodik znamo da niko od sudija i tužilaca neće napustiti Sarajevo i Sud i Tužilašvo. Sve će ostati isto, samo će predsjednik imati dokaz da su ga, pored opozicije koja se liže sa Izetbegovićem i SDA, izdali i Srbi u državnim pravosudnim institucijama. Tako će biti i vuk sit i ovce na broju. Eto mi na kraju karijere, umjesto priznanja za životno djelo, etikete izdajnika! Nije lako biti sudija u pravosudnom sistemu čiji nezavisni regulator vodi verbalni rat sa ministrom Mektićem, a ćuti kada se dovode u pitanje profesionalne i životne sudbine sudija. O budućnosti pravosuđa da ne govorim: nje više ionako nema!

P.S. Ne bih se bavio ovim pravno-političkim lakrdijašenjem da nisam ovih dana na sajtu Fonda strateške kulture pročitao opširan pamflet, pisan početkom maja, u kome se hvali i veliča "trenutni raspored najvažnijih nosilaca pravosudnih funkcija u BiH", sve redom, imenom i prezimenom, od Milana Tegeltije do Gordane Tadić! "Novi ljudi - odlučni i pošteni", uzvikuje nesrećni autor (Dževad Galijašević).

Taj bljutavi i bijedni tekst na ozbiljnom sajtu, očigledno naručen iz političkih i pravosudnih kabineta (koji su se preselili u banjalučke i sarajevske kafane), pokazuje da razne političke strategije odavno rade na rušenju pravosuđa. Ne treba predsjednik Dodik javno da pokazuje pretjeranu brigu, pravosuđe se efikasno samourušava. Stvari teku očekivanim tokom.

Mene više brine srpska strateška kultura! Jadna li je ako je spala na to da je kreiraju i medijski promovišu eksperti poput Dževada Galijaševića i Faruka Balijagića!

(Autor je sudija Suda BiH)

 

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Izdvojeno
Najčitanije