Kolumne

Čermak, ili priča o hrvatskom uspjehu

Denis Kuljiš
Denis Kuljiš

Vodoinstalater Ivan Čermak bez ikakva razloga u javnosti se titulira kao "general Čermak", iako je isto takav časnik kao i Ćiro, kojega ipak ne zovu "trenerom kluba Zagreb, generalbojnikom Blaževićem".

Čermakova snaha uvoznica je `Escadinih` krpica, pa je postala minorni zagrebački celeb. Čermakov sin Hrvoje, po zanimanju plejboj, vozi sportske automobile i bavi se podvodnim snimanjem. A njegova žena Andrea Tikvić `razvila je šesto čulo za eleganciju`, piše u modnom časopisu što na naslovnoj stranici ima njenu prijateljicu Severinu, koja je za analni seks učinila ono što je Linda Lovelace napravila za oralni. Andrea, izvješćuju pak glamuristi, `voli antikne, ali i dizajnerske komade namještaja`, zatim `starije stilske kuće sa stupovima`, a s putovanja, `posebno su joj se urezali u sjećanje francuski dvorci Versailles i Chateuau de Chenonceau`. Ako voliš starije stilske kuće sa stupovima, trebale bi ti se umjesto dvoraca u rokoko stilu dopadati stroge đorđijanske i kolonijalne građevine od smeđe cigle, ali to je, brate, previše skromno za uvoznicu `Escade` - daj ti njoj Versailles, ili novu kuću bez stupova kakvu Čermakovi imaju na Prekrižju, dovuci puno `Versaceove` krame, i sigurno će joj se svidjeti... Ne znam zapravo kakav joj je doma unutrašnji uređaj, ali predložio bih ukrase od srpskih lubanja i namještaj presvučen kožom oderanih Hrvata. To bi bilo u skladu s poslovnim i društvenim profilom njenog tasta, koji je smogao pare za ostvarenje aspiracija cijele te bulumente, a evo kako...

Kad smo bili klinci, Čermak i ja živjeli smo u istom susjedstvu. Rođen 1949, on je stariji od mene dvije godine. Ja sam stanovao u novogradnji, u oficirskoj zgradi na uglu Ulice proleterskih brigada i Savske, a on u prizemnici na Cvjetnoj cesti, dok je još bila bijeli put pokriven šoderom. Kućice sa drvenim plotom imale su tu vrtove u kojima je rastao kukuruz, koji smo ljeti krali pa pekli u parku na kanalu iza Pedagoške akademije. Pohađao sam gimnaziju, a on stručnu školu. Radio sam u novinama, a on je u Končarevoj ulici otvorio vodoinstalatersku radionicu. Imao je sreće: izumljen je klima-uređaj, koji je u Jugoslaviji, po licenci počela proizvoditi Elektronska industrija Niš. Montirao ih je po stanovima, a tada, osamdesetih, taksisti i uspješni obrtnici zarađivali su najviše love u državi, te kupovali vile po Pantovčaku. Čermaku nije toliko dobro išlo - tek u tridesetoj, u `Modnoj kući` u Praškoj ulici, kupio je prvo odijelo. Cvjetna je zatim asfaltirana, sagrađen je starački dom, a preko puta, Čermakov brat otvorio je u njihovoj kući birtiju. Na trotoaru nije bilo mjesta za stolove, pa su ih postavili na kolnik. Onda je granula zora demokracije. Ja sam radio u biltenu Koalicije narodnog sporazuma, Savkinoj grupaciji koja se sastojala većinom od bivših boljih komunista, dok je Čermak ušao u HDZ - udbaši i komunistički šuft tu su uglavnom privlačili lump. Čermak je Tuđmanu odmah dao oveći novčani prilog u njemačkim markama, a kako je računovodstvo stranke preuzela Ankica, u djevojačkoj sobi gdje je na šivaću mašinu postavila PC, pa prekucavala `Bespuća` i vodila obiteljski budžet, koji se sad uvećao prihodima od političkog reketa, uočila je Čermakov lijep gest, pa je njegova budućnost bila osigurana.

Kad je HDZ pobijedio na izborima, a Tuđman formirao svoj faraonski kabinet, Ankica je toga krupnog momka debele šije koji izgleda kao poslovođa dućana s mješovitom robom u Cisti Provo, proizvela u general-pukovnika, pa su počeli velike poslove na dobavi vojnih odora. U tom času, naime, dok se Jugoslavija još nije raspala, lova se mogla povući jedino iz MUP-a, koji je imao vlastitu, republičku kasu. No, s uniformama ne bi Čermak daleko dogurao, pošto je ilegalnu dobavu oružja preuzeo, na Tuđmanov zahtjev, ministar iseljeništva Gojko Šušak, poslovođa picerije u Ottawi, pa se u rat išlo samo sa dvadeset tisuća loših mađarskih kalašnjikova, koji je preko `Astre` ranije uvezao dr Gregurić. Oružje iz Ukrajine počinje pak stizati tek kad je Šuškov pomoćnik, geometar Zagorac, ranije šofer vodoinstalatera Čermaka, ušao u posao s Petračem, koji je imao razgranate veze, od onih s bivšim pripadnicima Mossada do onih s krijumčarima heroina. Čermak je dotle napustio vojsku pa ušao u najveći od svih ratnih biznisa, gdje je bilo puno više love nego na oružju - u šverc nafte. Kad je uveden embargo na prodaju nafte Srbima, beskonačni konvoji cisterni kretali su iz Splita i Ploča prema Karadžićevim teritorijima, gdje je distribuciju kontrolirao general Manojlo Milovanović, načelnik Štaba Vojske Republike Srpske. Novac se hrvatskim posrednicima uplaćivao na inozemne račune. Tako je Čermak postao krupni naftaš s tvrtkom u Londonu. Posljednju tranšu para - deset milijuna dolara - isplatila mu je prije nekoliko tjedana Vlada Republike Srpske, jer brodska rafinerija podmiruje stare dugove prije nego je preuzmu ruski investitori.

Od tog Čermakova šverc-komerca nastao je `Crodux`, koji je on prodao OMV-u, pa otvorio `Tifon`. Budući da je INA pripala Mesićevim ljudima, koji su otjerali Šterna, hadezeovska `lijeva struja` zasnovala je tu novu Čermakovu firmu, u kojoj je direktor postao Gregurićev i Šternov prijatelj Porges. Sad je i `Tifon` prodan za svoticu od 690 milijuna eura.

Sve bi bilo lijepo da nesretni Čermak nije 1995. morao odraditi tri mjeseca kao okupacijski upravitelj Knina, baš u doba kad su vojne bande ondje provele etničko čišćenje. Sad zbog toga sjedi u kućnom zatvoru, čekajući nastavak suđenja u Haagu. Naftaški zic-prezident i fiktivni vojni zapovjednik jedinu će utjehu naći u tome što po zapovjednoj odgovornosti ne može fasovati više od petnaest godina.

A da sam znao kako će moja usporedna novinarska karijera voditi do pisanja osvrta o tom nekadašnjem susjedu, bivšem šverceru i budućem robijašu, na vrijeme bih se preorijentirao u kakvo solidnije zanimanje.

Izdvojeno
Najčitanije