Predizborna atmosfera uveliko se zagrijava i gotovo sva politička, ekonomska i druga kretanja biće u narednom periodu gotovo u potpunosti podređena lokalnim izborima početkom oktobra.
Upravo u toj činjenici leži i dio odgovora na pitanje zašto nije došlo do približavanja stavova ovdašnjih lidera u vezi sa implementacijom presude "Sejdić i Finci" iako je zajednički data riječ Štefanu Fileu na posljednjem sastanku u Briselu da će do kraja avgusta ovaj slučaj biti stavljen ad acta kao dio šireg konsenzusa kada je u pitanju evropski put.
U suštini već tada je bilo jasno da su rokovi dogovoreni u evropskoj centrali preoptimistični jer unutrašnje veoma složene, krajnje napete i neizvjesne političke, ali i ekonomske okolnosti ne ostavljaju liderima vladajućih stranaka prevelik prostor za dogovor.
Njega u stvari uopšte nema, kao što nije ni jasno ko je danas u stvari vlast, a ko opozicija, kako u zajedničkim institucijama, tako i u Federaciji BiH.
U takvoj situaciji potpuno je logičan potez koji su povukli Dragan Čović i Božo Ljubić predlažući ispred hrvatskog bloka amandmane na Ustav, potpuno svjesni da nemaju nikakvu šansu da budu usvojeni u parlamentu jer nisu usaglašeni sa srpskim i bošnjačkim strankama.
Tačnije, usaglašeni su samo sa SDP-om i SBB-om kao dio šireg političkog dogovora o preuzimanju vlasti u Federaciji i izbacivanju SDA iz Savjeta ministara.
Čović i Ljubić time su u stvari samo inicirali parlamentarni proces ustavnih promjena kako bi se bar donekle smirilo nezadovoljstvo briselskih činovnika koji nervozno sve učestalije, kako se primiče Fileov rok, izjavljuju da se potpisano mora poštovati.
Na tom tragu su i izjave predstavnika stranaka iz Republike Srpske koji za sljedeću sedmicu najavljuju paket amandmana na Ustav, koji će biti usaglašen između SNSD-a i SDS-a.
Kao dio ovih zamršenih političkih procesa treba posmatrati i stav SDA, koja je trenutno ni na nebu ni na zemlji, odnosno ni u vlasti ni u opoziciji, a koja je značajno približila svoje stavove sa strankama iz Republike Srpske kada je izbor članova Predsjedništva u pitanju, prihvatajući princip u kojem bi se brisao nacionalni, a ubacio matematički predznak, pa bi jedan član bio biran iz Republike Srpske, a dva u Federaciji, a koji ne mogu biti iz istog naroda.
Potpuno suprotno hrvatski blok predlaže izbor članova Predsjedništva indirektno, u parlamentu BiH, što bi navodno trebalo da bude garancija da se neće ubuduće ponavljati slučaj "Komšić".
Odnosno da Bošnjaci zbog svoje brojčane prednosti neće birati i hrvatskog člana Predsjedništva, što je u svojoj suštini do sada predstavljalo diskriminaciju i obespravljivanje jednog od konstitutivnih naroda te klasično političko iživljavanje nad malobrojnijom hrvatskom zajednicom.
Ovaj prijedlog indirektnog izbora sa druge strane potpuno je neprihvatljiv za srpski politički blok jer prema viđenju iz Republike Srpske potkopava osnovne temelje Dejtonskog ustava, koji je konstituisao instituciju tročlanog Predsjedništva sa mogućnošću rotacije na funkciji predsjedavajućeg upravo zbog potrebe istinske ravnopravnosti sva tri naroda u BiH.
Naime, mogućnost direktnog izbora člana Predsjedništva u Republici Srpskoj se ne doživljava samo kao forma, već kao suština dogovora o državnoj zajednici dva entiteta postignutog kao dio mirovnog ugovora.
Takođe, prijedlog hrvatskog bloka u svojoj suštini ne rješava problem presude "Sejdić i Finci", već i on na manje drastičan način nego što je to slučaj sada onemogućava izbor nekom iz reda ostalih na tu funkciju. Suština presude Evropskog suda za ljudska prava je u mogućnosti da budeš predložen i biran bez obzira na to kojem konstitutivnom ili manjinskom narodu pripadao.
Da li će biti izabran, volja je birača, a ne dio političkog dogovora stranaka na kojem se temelji prijedlog o izboru u parlamentu članova Predsjedništva.
Upravo u tom političkom dogovoru nakon izbora prilikom procesa formiranja vlasti dva HDZ-a vide i rješenje sadašnje situacije gdje je u dva posljednja izborna ciklusa za člana Predsjedništva izabran Hrvat, ali sa izrazito probošnjačkom političkom orijentacijom.
Istorijski gledano, to je veoma loš pristup, jer političkih dogovora može biti raznih, a podložni su čestim promjenama, a samim tim amandmani tu nisu nikakav garant ravnopravnosti ako ona praktično ne živi.
Varijanta direktnog izbora članova koju predlažu SNSD i SDS, a koja je prihvatljiva i za SDA, puno je bliža suštini presude "Sejdić i Finci", a ne mijenja princip ustanovljen u Dejtonu. Istina, sa njom ostaje mogućnost izborne manipulacije kao u slučaju "Komšić" i zbog toga je hrvatski blok i ne vidi kao rješenje...
Hoće li samo neusaglašeni prijedlozi ustavnih amandmana upućenih u parlamentarnu proceduru biti dovoljni da briselski činovnici progledaju kroz prste ovdašnjim liderima i puste ih da se u potpunosti posvete izbornoj kampanji, vidjeće se veoma brzo. Ali bez obzira na njihov stav, ustavne promjene kroz presudu "Sejdić i Finci" ponovo su odgođene za postizborni period, koji će biti puno, puno zanimljiviji od predizbornog.
Ovi lokalni izbori dobra su politička uvertira za opšte izbore 2014. godine i rezultati stranaka bitno će uticati i na buduće odluke i procese koji će se odvijati. Zbog toga nikakvo iznenađenje ne treba da bude ako se proces ustavnih promjena odloži na neodređeno. Kad bude i ako uopšte bude.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.