Kolumne

Dejtonski ustav - primijeniti, a ne promijeniti

Dejtonski ustav - primijeniti, a ne promijeniti
Dejtonski ustav - primijeniti, a ne promijeniti

Nakon više od dvije decenije važenja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH i njegovih 12 aneksa (poznatijeg kao Dejtonski sporazum), svi se i dalje pitamo: zbog čega se kod nas umjesto lakšeg uvijek bira - teži put?

U urnebesnoj zajednici BiH, uspostavljenoj nakon Dejtona nedejtonskim intervencijama i  aranžmanima, danas ima svega, osim onog što nam je zaista potrebno i onoga što je njima propisano:

- Ustavni sud u kojem presudnu riječ imaju stranci koji svojim politikantskim odlukama "po nalogu"  konstantno dovode u nove konflikte lokalne političare i stanovništvo.

- Gomila beskorisnih zajedničkih institucija koje umjesto da se bave potrebama svojih građana, isisavaju ono malo sredstava koja bi morala biti preusmjerena za pokrivanje ključnih potreba kroz investiranje u npr. realni sektor.

- Ostrašćeno i neustavno pravosuđe nivoa BiH koje je u tolikom haosu da za čitavih pet godina Strukturisanog dijaloga i učešća stotina eksperata, te onoliko uloženih konvertibilnih maraka, još niko nije uspio da raspetlja sve čvorove u koje se ono svezalo.

- Povrh svega, BiH još uvijek ima i "vicekralja", "lorda protektora", "neokolonijalističkog namjesnika"... uz još čitav niz dosad korišćenih termina kojima su već mnogi pokušavali opisati status visokog predstavnika, ličnosti koja svojim dekretima "uspostavlja demokratiju", a koji je sam već toliko zastario i nebitan da ga se sjetimo samo onda kad napravi neku novu glupost.  Onog istog visokog predstavnika koji se doskora preznojavao pokušavajući, zajedno sa predstavnicima dijela međunarodne zajednice, da nam objasni da je Dejtonski ustav "prevaziđen" i da je njegov cilj iscrpljen uspostavljanjem mira i stabilnosti koji su bili njegova osnovna namjera i namjena, sve polazeći od toga da se, pošto su mir i stabilnost dostignuti, mora ići dalje kako bi se de iure stanje prilagodilo onom de facto.

Istovremeno, još uvijek se uredno usvajaju rezolucije uz pozivanje na Poglavlje VII Povelje Ujedinjenih nacija koje se koristi kao osnov za nametanje "dejtonskih" rješenja i provođenje tog "zastarjelog i nepotpunog" akta - tipičan primjer političke demagogije i licemjernog prilagođavanja tvrdnji i težnji dnevnopolitičkim potrebama.

Začudo, ove godine visoki predstavnik u svojoj "Dejtonskoj poslanici" nije pozivao na promjenu Ustava; sada se dosjetio da nas podsjeti "da 'izvorni' tekst Mirovnog sporazuma navodi da je visoki predstavnik 'konačni autoritet' za tumačenje ovog sporazuma", očigledno ne primjećujući da ni pomenut nije nigdje do u Aneksu 10, kojim su mu dodijeljena veoma ograničena ovlašćenja. No, visoki je zastario i vrijeme mu je da se polako udalji, a čini se da oko toga raste saglasnost i u krugovima osviještenih članova međunarodne zajednice.

Na sve pomenuto, kada god se neko usudi da pomene bilo šta od gore navedenog,  zasijevaju varnice uz pregršt optužbi, jer na današnjoj političkoj sceni dobri su samo oni koji "ne talasaju", već ćute i trpe. Za bilo koju glasno izgovorenu riječ protiv nametnutog ili nelegalnog, stiže salva neodgovornih prijetnji i novih "čarlama".

Svega ima, a Dejtona i njegovih odredbi? Sa aspekta prava ili politike - nema skoro ničeg od onog što je zapisano. A jedino što je do danas zapisano kao rezultat istinskog konsenzusa jeste upravo - Dejtonski sporazum.  I tako se vraćamo na temu dana: zašto se od strane onih koje i nije pretjerano briga za ovdašnje građane uvijek bira teži naspram lakšeg puta?

O čemu je riječ? O tome da je pod palicom visokog predstavnika BiH kao zajednica nastala na temelju Dejtonskog sporazuma osakaćena i izvitoperena tako da se njena današnja stvarnost teško može objasniti i potkrijepiti slovom Dejtona. Činjenica je i da je mnogo nesuglasica, tenzija i nesporazuma moglo biti izbjegnuto da su se strane, dobronamjerni garanti i posmatrači jednostavno držali postignutog dogovora. Racionalnom i pragmatičnom umu nikako ne ulazi u glavu da pojedini političari i predstavnici međunarodne zajednice ne shvataju da je Dejtonski ustav, koji je (bez pretjerivanja) jedini mogući osnov opstanka i napretka ove naše zajednice, daleko lakše primijeniti nego promijeniti.

U moru nestabilnosti i preispitivanja društvenih vrijednosti kakvim je zapljusnuta današnjica svijeta, razapetog između tekovina zapadne demokratije i buđenja otpora globalizaciji - i naša pozicija je komplikovana i teška. A mi moramo najzad shvatiti da se našom realnošću neće baviti niko osim nas samih. A da bismo se s tom našom realnošću suočili i pomirili, moramo razumjeti i da nikome nikada neće biti više stalo do nas nego nama samima. U BiH nemamo više vremena za pozive u pomoć i apele inima. Nemamo luksuz da u unutrašnja pitanja uplićemo bilo koga sa strane. Naša sudbina je stvar odluka koje moramo donijeti zajedno, jer drugog načina nema. A takve, zajedničke odluke, možemo i moramo donositi u postojećim i dosad jedinim zajednički prihvaćenim okvirima. Sve drugo unaprijed je osuđeno na propast. Dokazano.

I tako, evo nas u dvadeset drugoj godini važenja našeg Ustava, a još ga nismo ni pokušali staviti na sto iskreno i bez nastojanja da mu nađemo mane i da ga, silom ili krišom, izmijenimo ili prepravimo. Budimo iskreni sami prema sebi i jedni prema drugima, a zajedno prema svima - ne možemo odgovorno tvrditi da on nije dovoljan, dobar i funkcionalan okvir suživota u ovoj našoj zajedničkoj dejtonskoj tvorevini. Pa nikako mu ni priliku nismo dali.

Dejtonski ustav - primijeniti, a ne promijeniti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije