Kolumne

Diskriminacija mladih majki

Privreda i budžet Republike Srpske se nalaze u dobokoj krizi o čijim razmjerama ne treba posebno trošiti riječi. Činjenica da su penzioneri postali budžetski korisnici, za pametne ljude koji znaju išta o načinu funkcionisanja penzionih fondova, govori sve.

Vlasti u Bosni i Hercegovini su se kroz tzv. Reformsku agendu obavezale na promjene koje gase vatru, ispunjavaju zahtjeve stranih kreditora, obezbjeđuju kakvu-takvu makroekonomsku stabilnost (na nivo siromaštva), ali koje, u suštini, ne donose ništa. S obzirom na to da nam svima dogorijeva do noktiju, možda je vrijeme da otvorimo tabu teme i vidimo zašto je situacija takva kakva jeste.

A te tabu teme kod nas obuhvataju mnoštvo toga, uključujući i odnos ka energetskom sektoru, čija tržišna vrijednost se zahvaljujući politikama na snazi smanjila za sedam puta, tj.  svela na 14,3% svoje vrijednosti sa kraja 2007. Zatim reformu obrazovne politike koja je zahvaljujući svojoj nedosljednosti i nedostatku industrijske politike na koju bi se nadovezala u velikoj mjeri uništila kvalitet visokog obrazovanja u Republici Srpskoj u zadnjih desetak godina i time nam osakatila budućnost. Odnos ka svojini je i dalje kritičan, tako da se privatna svojina tek formalno poštuje (država vam više neće tek tako oteti privatnu svojinu i nazvati to "nacionalizacijom"), ali je mogućnost privatnog kapitala da konkuriše državnom kapitalu u mnogim sektorima tek formalna, zbog čega je neefikasnost javnog sektora kritična i izvor siromašanje društva (zagrebite samo ispod površine u svim preduzećima koja nose prefiks "državno" počevši od šuma, pošta, voda, pa do vrtića i biće vam jasno o čemu govorim). O ovih nekoliko tema već sam više puta pisao pa ću ih ovaj put zaobići. Umjesto toga, rizikovaću da pokrenem bujicu negativnih emocija time što ću na dnevni red da stavim temu kojom se kod nas rijetko ko bavi, a koja takođe pokazuje da mi i dalje ne shvatamo da su građani gradivni element države, a jednakost građana pred državom (ne samo pred zakonom) uslov prosperiteta.

Taj primjer na kojem ću da analiziram podanički i samonipodaštavajući odnos građana ove zemlje ka državi su naknade u toku porodiljskog odsustva. To je sistem u kojem samo trudnice koje imaju sreću da su zaposlene u državnoj upravi ili monopolističkim državnim preduzećima primaju punu platu u toku porodiljskog odsustva koje traje od 1 godine do 18 mjeseci. Već ako ste zaposleni u privatnom preduzeću velika je šansa da će vas poslodavac ili otpustiti ili natjerati da od svoje neto plate koju vam država vraća uplaćujete svoje poreze i doprinose, jer ste mu objaktivno (finansijski) teret. Pri tome opravdanje kako su poslodavci krivi i kako je država kroz inspekcijske kontrole zaštitila mlade majke je do zla Boga nemušto i priglupo uzimajući u obzir stanje privrede i broj nezaposlenih. Je li teret natalitetne politike obaveza privatnika ili države? Zašto bi neko ko hoće ovdje da osnuje firmu podnosio ovaj trošak? Čime smo ga to mi zadužili? Jesmo li mi stvarno tako poželjno tržište da se domaći i strani građani, te strane kompanije takmiče ko će osnovati više privatnih firmi? Ako ste pak mlada majka, ali niste zaposleni ni u državnom ni u privatnom preduzeću, onda vas Bog nije dao nizašta i nemate nikakva prava pred državom.  Prethodna tvrdnja oslikana je u obliku male kalkulacije koja izgleda ovako:

Ako ste mlada majka sa višom stručnom spremom, onda bi vam neto plata u toku trudničkog odsustva iznosila:

•        oko 800 KM ako radite u državnoj upravi

•        oko 270 KM ako radite kod privatnika (800 KM neto plate - 530 KM poreza i doprinosa, što je cijena da zadržite posao)

•        0 KM ako ne radite nigdje

Ovakva diskriminacija mladih majki u zavisnosti od toga gdje rade je ne samo nemoralna već i, po meni, protivustavna. Po ustavu je zabranjena diskriminacija bilo koje vrste, a podjela društva  na usku elitu koja se nakalemila na budžet i ima sva prava i na ostatak građana koji nisu te sreće pa nemaju skoro nikava prava je diskriminacija najgore vrste.

Kako izaći iz ove situacije? Pa jednostavno. Izjednačavanjem prava. Svaka majka koja rodi dijete u ovoj zemlji treba da dobija istu nadoknadu bez obzira gdje je bila zaposlena (ili ne bila) u trenutku kada je dijete došlo na svijet. Osnova za pravo jeste, ili bi trebala biti, čin rađanja djeteta, a ne radni status. Najsrećnije rješenje bi bilo da se svim mladim majkama isplaćuje prosječna neto plata u zemlji plus da im se uplaćuju doprinosi. Međutim, ako u budžetu nema dovoljno sredstava za ovo, a očito da sada nema, onda bi bilo pošteno da se svim mladim majkama isplaćuje neki materinski dodatak u određenom periodu nakon porođaja (npr. 350 KM za sve mlada majke u periodu 2 godine nakon dolaska prinove), te da se poslodavci oslobode svih obaveza osim da mlade majke ne mogu otpuštati dok su na odsustvu. Time će mlade majke kojima je prioritet u životu da grade karijeru požuriti da se što prije vrate na posao, a ova nadoknada će im služiti za plaćanje jaslica i vrtića, dok će onim drugima služiti kao dokaz da ovo društvo koliko-toliko i u skladu sa našim mogućnostima brine o mladim majkama, a ne o budžetskim korisnicima. Znam da za mnoge mlade majke koje primaju ovu nadoknadu sve ovo zvuči sirovo, nepošteno, pogotova kada dolazi iz usta muškarca koji se po prirodi nikada neće naći u situaciji da mu karijera trpi zbog oduke da zasnuje porodicu (mada ni to nije sasvim tačno), ali bi i one trebale da se zapitaju šta je sa drugim mladim majkama koje ne rade u državnoj upravi, a i one imaju dijete koje takođe hoće da jede, spava, bude presvučeno i ide u vrtić.

Ako ćemo da pravimo diskriminaciju ove vrste, onda smo trebali i penzionere da podijelimo na one iza kojih stoji država i one druge nesretnike. Onda bi na budžet trebalo da idu samo oni penzioneri kojima penzija iznosi minimalno 750 KM mjesečno. Djelimično na budžet da prihvatimo one penzionere kojima penzija iznosi 750-500 KM mjesečno,  a ostali nek se snađu po kontejnerima. To je ekvivalent onoga što država sada radi mladim majkama.

(Autor je član Udruženja ekonomista SWOT)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije