15. aprila
Opet nastaje jedna nova europska država - ne mijenjaju se, doduše, granice, nego ime. Češka Republika, dio bivše Čehoslovačke, odabrala je jednostavnije ime - Čehija, jer ono "Czech", "Tscheck" ili kako se to već u raznim grafijama bilježilo, nitko nije mogao proniknuti. Ne možeš ljude u Oceaniji gnjaviti takvim hijeroglifima. No, kad si samopouzdan oko supstancije, nemaš problema s identitetom, to je pouka koja se može lako primijeniti upravo na Balkanu, gdje stvari stoje upravo obrnuto: insistira se na nebitnim pitanjima, prividu, jer su svi svjesni kakva je praznina u nutrini. Čehija bi se mirno mogla zvati - Škoda, jer je to uvijek bio njezin najvažniji produkt i sastojak, iako je kompanija u vlasništvu njemačke grupacije Volkswagen, pa im je i direktor (CEO) Nijemac iz Westphalije. Proizvode milijun automobila godišnje, ostvare godišnji prihod od 12 milijardi dolara i zapošljavaju 25 tisuća ljudi, ne računajući tu lanac proizvođača komponenti, dok vlastita poduzeća i tvornice imaju u Njemačkoj, Indiji, Slovačkoj... Da, Škoda je stara firma, osnovala su je dva biznismena, obojica po imenu Vaclav, koji su kao i braća Wright počeli s biciklima, a aute su stali izrađivati dvije godine poslije Henryja Forda! Zatim su pravili topove za Austro-Ugarsku, a poslije Drugog svjetskog rata one patetične komunističke škrebetaljke koje su ih iznijele na loš glas u tužnom socijalističkom univerzumu (jedino je "Trabant" bio gora izlika za auto). I onda, što? Privatizacija! Ministar financija Vaclav (naravno!) Klaus proveo je vaučersku privatizaciju, a Škodu frknuo Nijemcima. Bilo je, naravno, masovnih financijskih prijevara s vaučerskim privatizacijskim fondovima. Pa što? Čehijska je pretvorba uspjela. Što mi daje jednu ideju - ako Vučić pobijedi, neka proda srpsku Elektroprivredu Nijemcima, uključujući tu i energetsku burzu, to je nešto najsličnije Škodi što Srbi imaju. Za vaučere je, bojim se, prekasno... Smederovo će biti teško prodati ili pokloniti, jer od 1,6 milijardi tona čelika koji se sad u svijetu proizvodi, oko milijardu je višak (piše "Economist" a propos Mittala). Ali nikad nije prekasno ili prerano za dramatične, smišljene poteze poput ovoga s EPS-om...
17. aprila
Hrvatski SDP izabrao je novo vodstvo, samo što je to staro vodstvo - isti predsjednik, isti njegovi ljudi, oni koji su svi zajedno pridonijeli veličanstvenom neuspjehu stranke: izgubili su pet izbora zaredom! Posljednji uspjeh postigli su kad je njihov kandidat, Ivo Josipović, prvi put pobijedio na predsjedničkim izborima, ali su ga potom strušili na drugim, jer je počeo stvarati vlastitu političku bazu, pa se ukazala prijetnja da će konkurirati lijevom centru. Da postoji laboratorij za politički dizajn - a to bi na Balkanu zbilja bilo potrebno - sad bi hrvatski SDP trebalo redizajnirati u novi, i od birokratske, postkomunističke stranke napraviti jednu pravu, njemačku socijaldemokratsku. U Hrvatskoj za to postoji i potencijal - zaposlenici, vulgo radnici, te kadrovski i idejni kapaciteti u društvu. Problem je što su se u lažnu Socijaldemokratsku partiju ukrcali bešćutni gulamferi koji bi bolje funkcionirali kao neka srpska klijentelistička stranka preokupirana jedino vlašću... Da postoji takav laboratorij za politički dizajn, sad bi uoči makedonskih izbora također kreirao jednog drukčijeg opozicionog kandidata. Ne bi bio socijaldemokrat, jer socijaldemokrati u Makedoniji nemaju prirodnu bazu, nego su retrogarda, nego bi bio isto takav nacionalistički lider kao Gruevski, usmjeren na nacionalnu anksioznost oko identiteta, istodobno pragmatičan u odnosima s albanskom manjinom i ekonomski liberalno orijentiran. Ali, kao nov čovjek, bio bi nekompromitiran, i okupio bi ekipu sastavljenu od ljudi čistih ruku. Vladajuća stranka može ostati, šteta bi bilo da ne postoji nešto što se zove - VMRODPMNE. I već vidim - bio bi to golem uspjeh! Što bi Laboratorij poduzeo u Srbiji? Srbija ima vrlo dobrog kandidata, vidi se da je dobar već i po tome kako mu dobro ide. Srbija ima sjajnu političku i poslovnu elitu (ali ne ovu koja je sad glumi). Reći ću sad nešto skandalozno - jedino narod ne valja, baračka populacija je krivo akulturirana, znam da je to iz vica, ono, da treba promijeniti narod... Ali tako jest - zaista bi trebalo. S ovakvim se neće puno postići. Nije li to, uostalom, bila podloga jugoslavenske ideje. Gemišt se pravi po principu "2 u 8", što je omjer vina i mineralne vode, pa se tako isto nešto pokušalo, ali nije išlo...
18. aprila
Prema komentaru utjecajne agencije "Bloomberg" što ga prenose neke američke regionalne novine, "u Srbiji raste utjecaj Rusije". Uglednu agenciju osnovao je bivši njujorški gradonačelnik, jedan dobar i pošten krupni kapitalist, a utjecajna je jer kvalificirano prati globalnu ekonomiju, "sve događaje koji pomiču tržište". Ali, u novinarskim komentarima pouzdani su koliko i ostali mediji - sve ovisi o autoru i njegovoj percepciji, o uvidu, dubljem poznavanju protagonista i političke mehanike. Zaključke možeš donositi kakve hoćeš, ilustrirati ih s nekoliko izjava prosječnih ljudi, "nedužnih promatrača", a trend - u ovom slučaju riječ je o ruskom prodoru u Istočnu Europu - lako konstruiraš s nekoliko nepovezanih pojava, kojima pridaš zajednički smisao. Naravno da Rusija pokušava prodrijeti u Istočnu Europu, ali je pogrešno kad taktiziranje u defanzivi i u otporu tom prodoru prikažeš kao politiku utemeljenu na rusofilskim tendencijama u društvu. Politika ne reflektira sentimente birača, nego realne interese sudionika u političkom procesu. Kao da Rusija prodire onoliko koliko joj ti dopustiš - tu se nikoga ne pita, a svi se snalaze i odupiru kako mogu... Orban je izbacio Rusiju iz MOL-a i postao narodni heroj, a sad ih kompenzira velikim energetskim financijskim paketom - ideja je, sve može, ako je riječ o novcu, a ne o dubinskom utjecaju na strukturno bitne segmente nacionalne ekonomije. Češki predsjednik i slovački premijer, citira se, traže da odnosi s EU ne utječu negativno na razvoj odnosa s Rusijom. Predsjednik Zeman je beznačajna figura, socijaldemokrat, bivši komunist u zemlji kojom se upravlja prema čvrstim liberalnim pragmatičnim načelima, a slovački premijer Fico je perfektan liberal i poreski reformator, samo ne želi Ruse natovariti na vrat nekom nepotrebnom retorikom. Je li takav i Vučić? Nadajmo se da jest. Argument da je od 18 stranaka koje se natječu na izborima u Srbiji proruskih osam, znači samo to da su prinuđeni da igraju na brojeve, a ne na boju, što je znak da igrač na tom ruletu nema pravu opciju, nego igra na sreću.
19. aprila
Vučić nije rehabilitirao Miloševića, nego je rekao da je napravio "neoprostive greške", uveo zemlju u ratove i sve ih izgubio, a ako i nije bio jedini krivac za njihovo pokretanje - i nije, bili su tu involvirani interesi svih Titovih suverenih satrapija - nesumnjivo je bio povezan s ubojstvima s političkom pozadinom. Na fin način definirao ga je kao zločinca. Jedino mu je priznao da je "sačuvao supstancu srpskih kompanija", makar i na silu. Možda nije trebao - bez svih tih kompanija koje su sačuvane, samo što nisu žive, nego su poput zombija, bilo bi sad lakše restrukturirati srpsku privredu. Da, kineska kompanija ipak je kupila Željezaru Smederevo pa postoje teoretski izgledi da je sačuva od neposredne propasti, ali to će koštati, makar i kroz socijalne programe, a da je na vrijeme zatvorena, možda bi bilo lakše. Ovako, mora se obnavljati iz pepela, kao Feniks, umjesto da se po Srbiji rađaju neki mali tigrovi, da se poslužimo tom kineskom metaforom. No, uvijek moraš sastaviti i političku računicu, jer osim ekonomske, nužna je politička održivost, za vlast i za cijele regije gdje moraš raspolagati organizacijom koja će te podupirati...
Ako je o Miloševiću Vučić govorio rezervirano, nije o njegovom nasljedniku na čelu Socijalističke partije, Ivici Dačiću, koji je upravo pustio promotivni spot pun animiranih crvenih zvijezda što se kotrljaju po ekranu... Muzika je neka gotika, kao da je hrvatski dokumenterni spektakl o hrvatskim kraljevima ili o Dubrovačkoj republici, ali, realno, kakva bi se suvisla forma mogla odabrati za propagandnu poruku stranke bez jasne političke tendencije, koja tek pokazuje spremnost da participra u vlasti, uz provizo da valja voditi računa o strateškim interesima Rusije? No, Rusija nije preuzela željezaru, nego Kina, a novac za kreditiranje ekonomije, kako kaže Vučić, dolazi iz zemalja Europske unije.
Razvlaštenje miloševićevskih struktura, njihov gubitak ekonomskih i ideoloških pozicija, utjecaja u politici, aparatu, vojsci, policiji i Akademiji nauka, traje već petnaest godina. Rekao bih da se prešlo dvije trećine puta. No, da je Slobu i pogodila ona krstareća raketa naciljana na rezidenciju u Užičkoj 11/15, ne bi se bio taj proces nimalo ubrzao. Previše je tu investiranih interesa.
21. aprila
Profesorica Mirjana Kasapović glavni je hrvatski znanstveni autoritet na području komparativne politike i izbornog sistema. Predaje te predmete na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu, a kao Humboldtov stipendist usavršavala se u Heidelbergu, te na Institutu za društvene nauke u Amsterdamu. Objavila je osam knjiga, jednu o Bosni, koja je ondje pet godina bila glavna polemička tema u čaršiji, i sad drugu, o Bliskom istoku. Ima sve znanstvene činove i čvarke koje možeš skupiti u akademskoj karijeri, osim članstva u Akademiji znanosti i umjetnosti, gdje primaju liječnike, razne blefere, trećerazredne pisce i sličnu bratiju. Ukratko, kad Mirjana Kasapović istupa ex cathedra, nepogrešiva je. Sad je obrazložila promašaj hrvatskog pokušaja da blokira Srbiju u pristupu Europskoj uniji.
U političkoj sferi, objasnila je, teza o "nesuradnji s Haaškim sudom" ne može se održati s obzirom na broj i funkcije ljudi koji su iz Srbije milom ili silom izručeni. Drugo, "samopromoviranje srbijanskog sudstva u 'mali Haag' za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije nije koncepcijski i normativni presedan u Uniji". Tako se postavilo još desetak članica, uključujući Francusku, pa će sve članice koje imaju slične zakone odbaciti hrvatski prigovor. Treće i najvažnije, objašnjava ona oslanjajući se na svoj apsolutni stručni autoritet, Hrvatska ima "pogrešan pristup pitanju političkog predstavljanja manjina u državnom parlamentu". Svoj obrazac koji joj je međunarodna zajednica nametnula zbog srpskog pitanja "nastoji uzdignuti na razinu općeg i trajnog modela", što je, u osnovi, "neeuropski model političkog predstavljanja rasnih, vjerskih, etničkih, urođeničkih ili kastinskih manjina" kakav primjenjuju desetak zemalja, sve izvan Europe. Iznimka su jedino Slovenija (dva zastupnika manjina) i Kosovo (deset mjesta za Srbe i deset za šest drugih manjinskih zajednica). Bitno je što nijedna članica Unije neće prihvatiti ideju o hrvatsko-srpskoj recipročnosti u predstavljanju manjina kao obavezujuće, univerzalno načelo. Što znači da cijela hrvatska koncepcija pada u vodu, jer su na tom tronošcu sve tri noge više nego klimave. Hrvatska blokada osuđena je na propast, ali pitanje je može li to saznanje još utjecati na ishod srpskih izbora?
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.