Kolumne

Drugačija vizija Bosne i Hercegovine

Drugačija vizija Bosne i Hercegovine
Drugačija vizija Bosne i Hercegovine

Trenutno stanje Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Federacije BiH u njoj, kao i cijele regije jeste veoma sumorno. Ljudi ne vjeruju da ovdje može biti bilo kakvog napretka, ne vjeruju da svijet ide u dobrom pravcu, ne vjeruju sebi, ne vjeruju ničemu. Prilično paradoksalno za prostor u kojem je toliko mnogo krvi proliveno zbog vjere.

Bosna i Hercegovina danas, ovakva kakva jeste, nema nikakvu perspektivu. Ona je podijeljena po svim mogućim šavovima, ne samo nacionalnim, entitetskim i vjerskim, nego i ideološkim, geopolitičkim, poslovno-interesnim i inim razdjelima. Takva kakva jeste ona jedino može da služi velikim silama za različite vrste taktičkih manipulacija i potkusurivanja. No, možda je sada vrijeme da se razmišlja ipak malo više na strateški način. Od ključne je važnosti shvatiti da je Bosna i Hercegovina zapravo vezivno čvorište cijelog Balkana, a da je Balkan, kao što je odavno poznato, Ahilova peta cijele Evrope. Probleme je lako proizvesti i kad su BiH i Balkan u pitanju, to nije posebno teško uraditi. No, postavimo stvari sad u sljedeći kontekst.

Ustavna struktura Bosne i Hercegovine trenutno je veoma komplikovana. U tom smislu potrebno je veoma brzo tražiti rješenja koja će je učiniti efikasnijom, modernijom i jeftinijom. No, samu srž dejtonske kompozicije zemlje ne treba mijenjati. BiH treba da ostane država koju čine dva entiteta, no potrebno je graditi mehanizme jačanja građanskog društva koji će omogućiti postepenu izgradnju intelektualne elite, čiji će vrijednosni i ideološki izvor napajanja biti baziran na vrijednostima prosvjetiteljstva, sekularizma, vladavine prava, individualizma i tržišne privrede, a umjesto dosadašnjeg oslanjanja na orijentalni misticizam, kult vođe, kolektivizam koji permanentno naginje ka punom totalitarizmu. Formula je sljedeća: BiH treba da vodi nova i prosvijećena elita, čiji korijeni ne sežu iz komunizma, nacional-šovinizma i vjerskog fundamentalizma. Od ključne je važnosti strpljivo i odlučno graditi mehanizme pravne države, građanskog društva i sekularne države s jedne, odnosno održavati dvoentitetsku strukturu zemlje s druge strane, jer bi emancipovani entitet Republika Srpska bio od ključne važnosti za trajnu stabilizaciju ne samo Bosne i Hercegovine, nego i Srbije i cijelog Balkana. Na taj način bi se konačno mogla staviti tačka na eventualna nova prekrajanja granica na Balkanu, odnosno Bosna i Hercegovina i Srbija bi na ravnopravnim i partnerskim osnovama mogle inicirati dogovor za novi, prosperitetni zapadni Balkan utemeljen na vrijednostima mira, racionalizma i prosperiteta.

Bosna i Hercegovina i Srbija, na bazama ravnopravnosti, partnerstva i poštovanja svojih ustavnih uređenja, treba da budu okosnica evropskog zapadnog Balkana. Konkretno, budući da zemlje regije neće pristupiti Evropskoj uniji još najmanje desetak godina, Bosna i Hercegovina i Srbija treba da iniciraju kreiranje istih onakvih mehanizama u regiji zapadnog Balkana, a kakvi postoje u samoj Evropskoj uniji. To znači stvaranje jedinstvenog ekonomskog prostora u ovoj regiji, odnosno stvaranje svojevrsne mini-EU na zapadnom Balkanu koju bi činile Bosna i Hercegovina, Srbija i Kosovo, Crna Gora, Albanija, Makedonija i Moldavija. Riječ je o tržištu od gotovo dvadeset miliona ljudi, te su ekonomski razlozi ovakve integracije bazirane na evropskim principima apsolutno jasni. S druge strane, ukoliko bismo sami napravili sebi svoju balkansku EU to bi značilo da na cijelom ovom prostoru postoji puna sloboda protoka ljudi, radne snage, kapitala, roba i usluga, odnosno da čovjek iz Bihaća ili Višegrada može da traži posao, recimo, u Podgorici, Beogradu ili Skoplju pod istim uslovima kao državljani tih zemalja, i obrnuto. Dakle, potpuno bismo integrisali potencijale cijele regije, ljudi bi se kretali bez bilo kakvih ograničenja, ne bi postojale granice između ovih zemalja, ne bi postojale bilo kakve carine. Čak i sa nacionalnog aspekta, Bošnjaci bi bili integrisani bez obzira na državu u kojoj žive, isto kao i Srbi i Albanci. Sve države bi ostale nezavisne i suverene na isti onaj način kao što su, primjera radi, Njemačka, Francuska ili Poljska suverene u okviru Evropske unije.

Ako izaberemo ovaj put, odnosno ako prihvatimo model izgradnje prvo Bosne i Hercegovine na evropskim načelima, dakle kao sekularne, pacifističke, ekonomski prosperitetne i tolerantne zemlje, te na tim istim osnovama iniciramo regionalnu integraciju sa zemljama koje takođe čekaju da se priključe Evropskoj uniji, mi ćemo ubrzati budućnost, ubrzaćemo procese i prestaćemo da budemo puki pasivni subjekt sa kojim se, ponekad, igraju veliki igrači. Moramo biti svjesni činjenice da su u proteklih četvrt vijeka uništeni životi, imovina i perspektive makar dvije generacije u Bosni i Hercegovini, te da je odsudni trenutak da u vremenima kad aktuelna politička elita nudi samo nove sukobe, antagonizme i degradaciju svega postojećeg zapravo iniciramo zaokret u vrijednosnom i ekonomskom, dakle civilizacijskom smislu, odnosno da pokažemo da u ovoj zemlji i na ovom prostoru i dalje postoje ljudi sa vizijom koja nije zasnovana na mržnjama i potrebom za ličnim iskorišćavanjem budžeta, nego na strateškim potrebama društva da dostigne one standarde razvijenog svijeta u koji naši mladi ljudi trenutno odlaze sve više svake godine.

Ako damo šansu ovakvoj, razvojnoj viziji Bosne i Hercegovine i regije, mi ćemo za dvadeset godina biti civilizovano i prosperitetno društvo, neopterećeno današnjim konfliktima. Ljudi će ovdje da ostaju, žive i rade. Evropskoj uniji ćemo postati interesantni i poželjni ne zato što to treba da stoji u biografiji nekog briselskog činovnika, već zato što smo normalni, što poštujemo pravila i što smo integrisani u sistem od dvadeset miliona ljudi. Praktično ćemo pokazati da smo mi sami, bez tutorstva sa strane, sposobni da budemo tolerantni, da njegujemo različitosti, da ovdje različite religije žive u miru i razumijevanju. Dakle, bićemo u stanju da u vremenu opšteg ludila u cijelom svijetu pokažemo da mi nismo nikakvi divljaci, a kako nas sad posmatraju, nego da smo tolerantno i napredno društvo zasnovano na svim onim načelima na kojima su bila i na kojima jesu utemeljena sva prosperitetna društva u ljudskoj istoriji.

Mi to možemo, pitanje je samo da li i hoćemo.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije