Kolumne

Efikasan i jeftiniji zdravstveni sistem

Efikasan i jeftiniji zdravstveni sistem
Foto: N.N. | Efikasan i jeftiniji zdravstveni sistem

Primarna, sekundarna i tercijarna zdravstvena zaštita su čvrsto međusobno povezane i samim tim "propusti" koji se dešavaju u primarnoj zdravstvenoj zaštiti se prelijevaju na sekundarni i tercijarni nivo.

Dešava se da prekomjerno, a često i nepotrebno upućivanje iz primarne zdravstvene zaštite dovodi do preopterećenja bolničkog sistema slučajevima koji ne pripadaju ovom nivou zdravstvene zaštite, a to direktno uzrokuje "zakidanje" onih bolesnika kojima je potrebno znanje i iskustvo bolničkih ljekara. Dolazi i do stvaranja nepotrebnih troškova, jer se obavljaju skupe i nepotrebne pretrage, a samo liječenje na ovom nivou zdravstvene zaštite je skuplje. Ovakav način gomilanja zdravstvenih usluga dovodi do "zagušenja" i veće potrošnje na zdravstvenu zaštitu, izlaže pacijente nepotrebnim medicinskim postupcima i stvara liste čekanja. Sam podatak da je trošak zdravstvene zaštite u Srpskoj narastao za 70% u posljednjih desetak godina (sa 540 KM 2009. godine na 910 KM 2017. godine), a da je morbiditet stanovništva ostao isti ili se čak i pogoršao, ostavlja utisak da je veliki dio novca nepotrebno ili neracionalno potrošen.

Neefikasnost primarne zdravstvene zaštite, koja veliki dio svojih zadataka prebacuje na bolnički nivo (loša organizacija rada, nezainteresovanost radnika u PZZ, nemogućnost usavršavanja i poboljšanja organizacije i rada zbog nelogičnih zakonskih ograničenja), nepostojanje nacionalnih preventivnih programa, način ugovaranja sa zdravstvenim ustanovama na način gdje se podstiču nepotrebne pretrage i postupci predstavljaju veliko opterećenje i za finansiranje i za sam sistem zdravstvene zaštite i za radnike u sistemu, ali i za korisnike (pacijente). Stvaranje efikasnijeg, kvalitetnijeg i jeftinijeg zdravstvenog sistema Republike Srpske, rasterećenje bolničkog sektora, pružanje bolje zdravstvene zaštite i pacijentima na primarnom, ali i na bolničkom nivou, zahtijeva unapređenje i osnaživanje rada primarne zdravstvene zaštite, kao i preventivne zaštite na svim nivoima.

 

"Razlaganje" zdravstva na mnogo malih i nepovezanih jedinica djeluje nepovoljno za povećanje efikasnosti, kvaliteta i dostupnosti zdravstvenog sistema, dok cjelovitost omogućava saradnju svih dijelova zdravstvenog sistema. Ukoliko želimo rasteretiti bolnički sektor, ostvariti uštede, omogućiti pacijentima kvalitetniju i efikasniju zdravstvenu zaštitu i smanjiti prekomjerna upućivanja, moramo unaprijediti prevenciju i osnažiti rad primarne zdravstvene zaštite. Razmjena znanja i iskustava, kao i rad ljekara specijalista iz oblasti po čije mišljenje se pacijenti najviše šalju na sekundarni i tercijarni nivo i ljekara specijalista primarne zdravstvene zaštite je nešto što je odavno poznato i što se definiše kao poliklinička zdravstvena zaštita.

Jedan od načina ovog vida saradnje je i omogućavanje kroz pravnu regulativu lokalnim zajednicama da pronađu način za osnaživanje primarne zdravstvene zaštite ljekarima specijalistima, za kojima se javlja povećana potreba slanja pacijenata na sekudarni i tercijarni nivo. Drugi način bi omogućavao prenos znanja i iskustava kroz dodatnu obuku i usavršavanje ljekara primarne zdravstvene zaštite i bolničkih specijalista. Obuka bi se posebno odnosila na specijalistička znanja i vještine koje bi ljekar u primarnoj zdravstvenoj zaštiti nastavio primjenjivati u ambulanti. Ovakva saradnja bi bila trajna i ovaj vid saradnje bi bio spona između primarne i bolničke zaštite, koja bi filtrirala pacijente koji zaista trebaju bolničku njegu. Krajnji cilj je smanjenje bolničkih troškova i lista čekanja, a domovi zdravlja (posebno oni na teritoriji s većim brojem stanovnika) bi se (na ovaj ili onaj način) transformisali u određene vidove poliklinika, koje bi obavljale dobar dio usluga bolničkog liječenja već na primarnom nivou.

Nacionalni preventivni zdravstveni programi usmjereni su na rano otkrivanje različitih bolesti i/ili rano otkrivanje komplikacija pojedinih bolesti s ciljem osiguravanja većeg kvaliteta života pojedinca i produženje životne dobi. Redovni preventivni pregledi ostaju pouzdan, najefikasniji i najjeftiniji način za očuvanje zdravlja. Njima se omogućava otkrivanje bolesti u početnoj fazi, kada je liječenje jednostavnije i jeftinije, s većim šansama za potpuni i trajni oporavak.

Pored preventivnih mjera, postoji potreba i za uvođenjem raznih skrining programa. Skrining neke bolesti predstavlja pregled za ciljani dio populacije u kojoj je mogućnost pojave određene bolesti veća u odnosu na ostali dio populacije. Ciljnu populaciju definiše vrsta bolesti koja se želi otkriti u što ranijoj fazi. Npr. za rak dojke je to dio ženske populacije starosne dobi od 45 do 69 godina, za karcinom kolona optimalni pregled je kod osoba oba pola starih od 50 do 74 godine, a za karcinom grlića materice adekvatan skrining je sprovođenje citopatološke analize brisa grlića kod žena starosti od 25 do 69 godina.

Svrha i cilj donošenja nacionalnih programa prevencije i skrining programa je smanjenje broja novooboljelih i umrlih od različitih bolesti, poboljšanje ranog otkrivanja, dijagnostike i liječenja, kao i unapređenje kvaliteta života oboljelih i njihovih porodica i obezbjeđivanje odgovarajućeg standarda usluga na svim nivoima zdravstvene zaštite. Podsticanje redovnog i sistemskog sprovođenja preventivnih programa na primarnom nivou zdravstvene zaštite kroz korigovane načine ugovaranja bi rezultovalo smanjenjem troškova liječenja na višim nivoima zdravstvene zaštite, koji su mnogo skuplji od prevencije i primarnog nivoa zdravstvene zaštite. Nosilac i inicijator izrade i sprovođenja strategija nacionalnih programa prevencije na svim nivoima zdravstvene zaštite bi bilo Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske, a potrebno je obezbijediti sudjelovanje svih subjekata u zdravstvenom sistemu, od samog Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite, preko Fonda zdravstvenog osiguranja, Instituta za javno zdravstvo, bolnica, ambulanti porodične medicine, pa do krajnjih korisnika zdravstvene zaštite (stanovništvo).

Osnovni ciljevi nacionalnih preventivnih programa su:

     smanjenje broja novooboljelih i umrlih od različitih bolesti,

     smanjenje troškova zdravstvene zaštite,

     poboljšanje kvaliteta života stanovništva,

     edukacija stanovništva,

     dodatna edukacija zdravstvenih radnika,

     poboljšanje kvaliteta rada i smanjenje opterećenja svih nivoa zdravstvene zaštite,

     formiranje registara zaraznih i nezaraznih bolesti, malignih oboljenja...

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije