Kolumne

Ekonomska diplomatija, alat za privredni razvoj

Tročlano Predsjedništvo i Savjet ministara BiH, iako opterećeni zatečenim veoma lošim stanjem u mreži diplomatsko-konzularnih predstavništava (DKP), trebalo bi odmah po preuzimanju mandata da otvore i front podrške privrednom razvoju BiH kroz ekonomsku diplomatiju, a što je prioritet koji se nameće kako sam po sebi, tako i preuzetim obavezama prema Evropskoj uniji na reformskom putu. Ovaj tekst je skromni doprinos autora reformi mreže DKP Bosne i Hercegovine, a s ciljem usmjeravanja svih raspoloživih resursa ka ekonomskoj diplomatiji kao alatu za privredni razvoj i ekonomski rast.

Dr Vladimir Prvulović je svojevremeno ekonomsku diplomatiju definisao kao specifičan i istančan spoj diplomatije u klasičnom smislu, ekonomskih nauka i nauka menadžmenta, metoda i tehnika pregovaranja sa stranim partnerima, odnosa s javnošću i prikupljanja ekonomskih informacija od interesa za privredu svoje zemlje ili kompanije u cilju prodora na svjetsko tržište. Isključimo li diplomatiju u klasičnom smislu iz ove definicije dobićemo razvoj novih tržišta (eng. Business Development), koji se izgradio gotovo kao zasebna nauka u oblasti spoljnotrgovinskih odnosa, naročito kada je u pitanju osvajanje novih tržišta. U tom smislu diplomata u ekonomskoj misiji ima ulogu menadžera razvoja novih tržišta koji djeluje u inostranstvu za privredne subjekte, ali i privredni sistem svoje zemlje u cjelini.

Zahvaljujući lošoj kadrovskoj strukturi u mreži DKP gdje je iz godine u godinu sve manje karijernih, a sve više političkih diplomata, došli smo do toga da se posao Ministarstva inostranih poslova BiH sveo na pisanje izvještaja. Oni su uglavnom informacije prepisane iz medija u zemlji gdje službuje diplomata.

Suštinskog djelovanja, osim u onim DKP gdje stvarno ima posla (misije pri UN, OEBS, NATO, EU i tek poneka ambasada), nažalost nema, naročito ne u oblasti ekonomske diplomatije. Stoga je potrebno zarad povećanja efektivnosti i efikasnosti djelovanja ekonomske diplomatije u MIP BiH djelovati u tri prioritetna pravca:

1. Stvaranje ekonomskih diplomata

Stvaranje ekonomskog diplomate je dugotrajan proces i to podrazumijeva razvojni projekat u periodu od tri do pet godina, da bi kasnije bio permanentan proces. Cilj je da se u tom periodu izgradi snažan tim ekonomskih diplomata kako u sjedištu, tako i u mreži DKP. Ideja je da se svake godine u MIP primi pet pripravnika, najboljih kandidata/diplomiranih ekonomista iz pet javnih univerziteta (Banjaluka, Sarajevo, I. Sarajevo, Mostar, Tuzla). Najveći broj bodova pri selekciji nosio bi prosjek ocjena na studiju, zatim esej na temu ekonomske diplomatije BiH kojeg kandidat prezentuje pred komisijom na nekom od stranih jezika van govornog područja bivše SFRJ, te na kraju komisija ocjenjuje nivo opšte obrazovanosti. Na ovakav način kroz pet godina dobijamo dvadesetak profesionalnih ekonomskih diplomata krojenih po mjeri Ministarstva. Bitno je da sav postupak prijema bude transparentan i da se pokaže da Ministarstvo vodi brigu o tome da posao dobiju oni najbolji. Dok ovakva ekonomska diplomatska mreža ne bude osposobljena da donosi rezultate, potrebno je djelovati po sljedećem pravcu.

2. Jačanje kapaciteta ambasadora

Kako je stvaranje karijernog ekonomskog diplomate dugotrajan posao, a BiH su rezultati potrebni što prije, potrebno je raditi na jačanju kapaciteta ambasadora za rad na pitanjima ekonomske diplomatije. Potrebno je da se ambasadorima stavi u prioritet rad po toj liniji uz edukaciju, koristeći postojeće resurse Ministarstva, što podrazumijeva i potrebu stvaranja reformisane diplomatske akademije u saradnji s univerzitetima. Kako to ne bi bio "ad hoc" projekat, jer kao takav daje samo "ad hoc" rezultate, potrebno je obezbijediti održivost angažmana ambasadora u oblasti ekonomske diplomatije. Stoga je potrebno implementirati set alata, koje će oni koristiti na dnevnoj osnovi uz sedmično, mjesečno, kvartalno i godišnje izvještavanje. Alati bi funkcionisali dvosmjerno, tako da bi ambasadori dobijali iz sjedišta podatke o potencijalnim spoljnotrgovinskim partnerima, kao i potencijalnim investitorima u BiH, a zatim postupajući po tim podacima ostvaruje kontakte i uvezuje preduzeća iz BiH s odgovarajućim preduzećima u zemlji svog službovanja. Ovakav način rada bi trajao do uspostavljanja mreže ekonomskih diplomata, a nakon toga zadržan samo u DKP za koje nema finansijske opravdanosti postojanja ekonomskog diplomate. Da bi ovo bilo izvodivo potrebno je djelovati i u trećem pravcu.

3. MIP u službi privrede

Potrebno je uspostaviti permanentnu komunikaciju sa poslovnom zajednicom u BiH gdje bi preduzeća iskazivala jasno interesovanje za plasman roba ili drugi vid saradnje sa inostranim partnerima, a Ministarstvo bi preduzimalo radnje iz domena razvoja novih tržišta i poslovno obavještajnog djelovanja. Tu je važno da preduzeća dostavljaju podatke o željenoj zemlji, šta se nudi, ko su potencijalni partneri i/ili koje su to industrijske grane s kojima se želi ostvariti kontakt. Ukratko, privrednici moraju znati šta žele. Dalje je posao MIP da obezbijedi sve potrebne podatke o tržištu te zemlje, a nakon toga da se u koordinaciji MIP - preduzeće - DKP dogovori posjeta toj zemlji uz podršku ambasadora. Ova aktivnost podrazumijeva koordinaciju MIP-a sa privrednim komorama na svim nivoima i Ministarstvom spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH, te nadležnim entitetskim ministarstvima (u Republici Srpskoj Ministarstvo za ekonomske odnose i regionalnu saradnju).

Istovremeno s izgradnjom i jačanjem ekonomske diplomatske mreže unutar postojećih DKP potrebno je razvijati i koncept ekonomskih diplomatskih predstavništava nezavisnih od mreže DKP, poput austrijskog ili njemačkog u BiH. Zaživljavanje ekonomske diplomatske mreže zasnovane na nezavisnim privrednim predstavništvima je moguće tek nakon što se osposobi mreža ekonomskih diplomata i steknu finansijski/ekonomski uslovi.

Sve ovo podrazumijeva i potrebu da se ojača politički kapacitet Republike Srpske kao evropske regije, što bi ambasadorima nametnulo i političke prioritete. Podršku Evrope reformama i privrednom razvoju BiH i entiteta je potrebno iskoristiti na način da se sve snage usmjere ka jačanju unutrašnjih kapaciteta Srpske koji će omogućiti održiv razvoj.

Jedan od ključnih alata održivog ekonomskog razvoja je i ekonomska diplomatija, stoga ovo mora biti visoki prioritet i dio sveobuhvatne reforme diplomatske mreže Bosne i Hercegovine.

(Pepić je koautor strateškog dokumenta Vlade Republike Srpske pod nazivom "Stvaranje i implementacija koncepta ekonomske diplomatije u cilju opšteg unapređenja konkurentnosti privrede i privrednog ambijenta RS i BiH")  

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije