Od sklapanja sporazuma u Daytonu prošla su puna dva desetljeća. Krajnje je vrijeme da se postavi pitanje: što i kako dalje? Jer, da se dalje mora, da se drugačije mora, to je nesporno.
Pođimo od dvije nepobitne činjenice. Prvo, današnja Bosna i Hercegovina svoje postojanje duguje Daytonskom sporazumu koji je zaustavio rat. Drugo, jednako tako važno, zaustavljajući rat Dayton nije položio temelje za funkcionalnu državu, pa zbog toga Bosna i Hercegovina ni danas ne funkcionira kao što bi uređena država trebala. O tome, mislim, spora nema, niti može biti. A ako se u tome slažemo, složit ćemo se i u tome da na tzv. daytonskoj strukturi treba nešto mijenjati. Drugim riječima, Dayton treba nadograditi, nadići, mijenjati.
Ono što kolokvijalno nazivamo Daytonskim sporazumom zapravo je set dokumenata - od okvirnoga sporazuma, čiji su supotpisnici tadašnja Republika Bosna i Hercegovina, Republika Hrvatska i - također tadašnja - Savezna Republika Jugoslavija, preko pisama što su ih predstavnici Beograda, Sarajeva, odnosno Zagreba upućivali predstavnicima Ujedinjenih naroda, pojedinih velikih sila, Atlantskoga pakta, Organizacije za sigurnost i suradnju u Evropi, potom sporazuma što su ih potpisivali Bosna i Hercegovina i njezina dva entiteta, pa do Ustava države koja od tada u imenu nema više "republika" nego se zove samo Bosna i Hercegovina.
Nikada ne smije biti zaboravljeno da su sve tri supotpisnice preuzele obvezu da - svaka u odnosu na druge dvije - u potpunosti poštuju njihov suverenitet, te da se suzdržavaju od prijetnje silom ili upotrebe sile, kao i od svakog drugoga načina ugrožavanja teritorijalnog integriteta ili političke neovisnosti Bosne i Hercegovine. Dayton je, treba još jednom ponoviti, zaustavio rat i definitivno instalirao Bosnu i Hercegovinu na međunarodnoj sceni, obvezavši njezine neposredne susjede koji su tada - objektivno govoreći - bili i najveća prijetnja njezinoj opstojnosti - da je prihvate. Ipak, a i to vrijedi reći i ponoviti, jer mnogi to ne znaju a mnogi zaboravljaju, da je Dayton i ustupak agresoru i prihvaćanje rezultata rata, uključujući genocid i etničko čišćenje. Tvrde konstatacije - znam, ali istinite, ma koliko da ih neki ne žele vidjeti, ni priznati. Daytonom je osim toga uspostavljena podjela BiH na dva entiteta, što je suprotno samome biću Bosne i Hercegovine i bez ikakvog utemeljenja u njezinoj povijesti i tradiciji.
Osnove za ponašanje entiteta kao država u državi, što više vrijedi za jedan entitet, nego za drugi, postavljene su također Daytonskim sporazumom. Upravo zato već je dan nakon potpisivanja trebalo početi razmišljati o njihovome nadograđivanju, uključujući mijenjanje svega što je u sebi nosilo klicu budućih sporova, ali i osporavanja same države Bosne i Hercegovine. Danas sve tri strane, mada u različitom obujmu, pothranjuju težnje za dokidanjem Bosne i Hercegovine kao jedne, jedinstvene - što ne znači unitarne - države. Bez želje i namjere da procjenjujem stupanj odgovornosti bilo srpske, bilo hrvatske, bilo bošnjačke strane, moram ipak reći kako sve ono što vuče prema "ujedinjavanju muslimana u BiH i šire", baš kao i ideje o trećem, hrvatskom entitetu, a pogotovo koncept referenduma koji bi u osnovi vodio prema osamostaljenju Republike Srpske, da sve to ruši zajedničku državu. A u isto vrijeme nemoguće je ne primijetiti odsutnost osjećanja državotvornosti, kao i premalo poklanjanje pozornosti promicanju nacionalnih vrijednosti, pogotovo uključujući zajedničke institucije, mislim naravno one Bosne i Hercegovine.
Dayton jasno kaže da ljudska prava i osnovne slobode u BiH uživaju pojedinci, dakle: građani. U skladu s time trebalo bi poštivati i volju građana - birača koji na izborima daju svoje povjerenje onoj stranci čiji im se program učini prihvatljivim, a ne onoj koja ima nacionalni predznak njihove nacije. Izbori u Bosni i Hercegovini do sada su sličili na popis stanovništva po nacionalnoj osnovi. Vrijeme je da se s time prekine. Vrijeme je da se Bosna i Hercegovina uspostavi i institucionalizira kao građanska država u kojoj se građani neće dijeliti na Srbe, Bošnjake, Hrvate i "ostale", uz zabrinjavajuću nejednakost u pravima između pripadnika triju konstitutivnih naroda i "ostalih". Vrijeme je da Bosna i Hercegovina postane u punom i pravom smislu riječi država svih svojih građana u kojoj će biti ravnopravni - u svakome trenutku i na svakome djeliću njezinoga područja - kako građani pojedinci, tako i konstitutivni narodi. Da bih bio do kraja jasan: plediram za to da element građanskoga ima prednost pred elementom nacionalnoga.
Puna dva desetljeća Bosna i Hercegovina preživljavala je u dobroj mjeri zahvaljujući prisutnosti međunarodne zajednice i njezinog visokog predstavnika. Upravo zato smatram da taj visoki predstavnik mora opstati i ostati s punim ovlastima, tako dugo dok Bosna i Hercegovina ne postane funkcionirajuća država. Međunarodna zajednica niti može, niti smije pobjeći od svoje odgovornosti.
Svijest o toj odgovornosti pokazat će kada prihvati činjenicu da Dayton nije vječan i nepromjenjiv. Dayton je izraz trenutka i potreba i mogućnosti toga trenutka. I ništa više od toga. Naglašavam još jednom: entitetska podjela protivna je samome biću BiH i ona ne može biti budućnost ove zemlje! Da budem do kraja jasan: treba početi razmišljati o modelu teritorijalne podjele na administrativnoj, a ne na nacionalnoj osnovi, ali i o tome - ponavljam - da temelj odnosa u Bosni i Hercegovini bude ravnopravnost njezinih građana bez obzira na to koje su nacije ili vjere. Dakle: građansko društvo je izlaz iz krize i jedini put prema doista suverenoj i neovisnoj Bosni i Hercegovini. Da bi se to ostvarilo, potrebno je prije svega ubrzati povratak izbjeglih i prognanih, a i to je propisano Daytonom. Sastav stanovništva mora se, što je više moguće (potpuno - nije realno), približiti onome od prije početka rata. Valja promijeniti izborni sustav, tako da on bude zasnovan na načelu: jedan čovjek - jedan glas, a bilo bi dobro da se međustranačkim dogovorom postigne sporazum o primjeni tzv. nacionalnog ključa u vrhu države.
Sve ono što bilo koji narod getoizira, što ga zatvara samo u njegove uske granice, treba odlučno odbaciti. Mislim pri tome i na medije, i na obrazovanje. A ono što je najpotrebnije, to je jačati svijest o zajedništvu. BiH si ne može, baš kao ni Hrvatska, priuštiti luksuz podjela koje je slabe. Najprije treba ostvariti unutarnje jedinstvo, ne nacionalnu homogenizaciju, nego jedinstvo građana, a onda ići korak dalje i uspostavljati ravnopravnu suradnju sa susjedima i zemljama regije. Nužan je preduvjet za sve to odmicanje od Daytona. On je svoje odslužio. Što prije to shvate i u međunarodnoj zajednici, to bolje - za njih, za regiju i - prije svega - za Bosnu i Hercegovinu!
Autor je bivši predsjednik Republike Hrvatske
Dvadeset godina od potpisivanja Dejtonskog sporazuma
Povodom 20 godina od potpisivanja Parisko-dejtonskog mirovnog sporazuma, "Nezavisne novine" će u naredna tri mjeseca dva puta sedmično objavljivati prigodne kolumne i feljtone.
Namjeravamo da otvorimo prostor različitim ljudima koji su u to vrijeme imali ili danas imaju važnu ulogu u razvoju BiH. Od priloga koji budu objavljivani napravićemo prigodnu knjigu, koja će biti objavljena uoči velike konferencije posvećene Dejtonu, koju ćemo organizovati 19. septembra 2015. godine u Banjaluci, a na koju su pozvani ključni akteri Dejtonskog sporazuma i poslijeratnog razvoja BiH.
Podršku održavanju ove konferencije dali su svi značajniji međunarodni i domaći faktori.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.