Pored Andrić grada Republika Srpska od danas, na stogodišnjicu Prvog velikog rata, treba da bude bogatija i poznatija za još jedan novi grad, grad opomene i nezaborava - Grad Bijelih Anđela!
Grad Bijelih Anđela smješten je uz samu rijeku Savu, uz Jasenovac i Donju Gradinu, ali i ispod njih.
To je sakriveni, najveći srpski grad pod zemljom nastao kao proizvod jasenovačkih kazamata smrti i nagona poremećenog uma. Objavom moje knjige "Grad Bijelih Anđela'' i njenim izlaskom na svjetlost dana, presijecam vrpcu višedecenijskog nezaborava i ćutnje i razlivenom svjetlošću hiljada svijeća, koje gore iz stihova ove knjige, dajem pomen svim stradalnicima ovoga pakla, bez obzira na ime, naciju, vjeru i boju kože. Ovim kazamatima smrti koračali su samo nevini: djeca, starci, ubogi i nemoćni; Srbi, Jevreji, Romi i svi oni drugi koji nisu pripadali ideologiji kame i malja. Za njih sve, ili bar većinu, i put u susret smrti, kako kaže književnik i logoraš Ljubo Jandrić, bio je put u susret "svetoj smrti u svatove"!
Od danas u svim školama, na svim kartama istorijskih poprišta naše istorije, trebalo bi da bude upisano i ime novoga grada - Grada Bijelih Anđela! I da ga s ponosom i pijatetom pokazujemo pokoljenjima i svjetskoj javnosti, da ne bude izvor mržnje i osvete, već grad opomene i nezaborava!
Grad opomene - da mlada pokoljenja uče šta sve pomahnitala svijest može da napravi, i grad - nezaborava, da se nikad i nikom više, ni u jednom dijelu svijeta ovakav zločin ne dogodi. Zato i otvaram kapije ovoga grada da se njegovim "anđelima bijelim" poklone svi voljni i nevoljni, svi dobronamjernici i poklonici ljudske slobode i ljepote življenja, svi koji preziru zlo i mržnju i raduju se ljudskoj sreći.
Obrazložiću vam kako je nastala ideja da se napravi "Grad Bijelih Anđela":
Kako vrijeme više odmiče, sve manje ima još živih svjedoka jasenovačkih tvornica smrti i sve više se politizuje i potiskuje u zaborav ovo stratište. Zato, dok postoje čvrsti temelji, još uvijek mali broj preživjelih logoraša Jasenovca i granitni temelj, koji je romanom "Jasenovac" sada već preminuli književnik i logoraš Ljubo Jandrić udario, želio sam da na tim temeljima upalim pjesničku, vječnu zublju opomene i nezaborava i otvorim ovaj Grad da još uvijek živi mučenici Jasenovca dođu i ogriju se na njegovoj svjetlosti. I latio sam se teškog i mukotrpnog posla iščitavajući Jandrićev roman, istorijske dokumente, okrugle stolove o Jasenovcu, ispovijest još preživjelih logoraša, da bi svjetlost dana ugledala moja knjiga poema "Grad Bijelih Anđela".
Listajući stranice ove knjige i otvarajući slike ovoga Grada na svjetlost dana pred nama ponovo oživljava svijet malih ljudi, poniženi i uvrijeđeni, ubogi i nemoćni, ali dostojanstveni i moralno jaki ljudi. I u tom lavirintu smrti koja je cvjetala kao zaraza, oni su ostali uspravni i duhovno jači od neprijatelja. Pred nama se otvaraju zaključane kapija Grada i monstruozno osmišljane smrti koje su izazivale bol i patnju, kako kaže logoraš Radovan Rubin: "Nije za priču, nije za živa čovjeka! Moje su rane dovoljne za dva vijeka!"
Jasenovac, a posebno Donja Gradina je stratište koje su osmislili krvnici, zlotvori i ljudi-zvijeri bolesnog uma gdje su vršili pomor ljudskih duša i istrebljenje nevinog naroda samo zato što nije pripadao "njihovom" bogu.
Po motivima i stihovima ove knjige je 2010. godine mladi režiser Aleksandar Pejaković vrlo uspješno, u Kozarskoj Dubici, režirao i izveo sa Studentskim pozorištem svečanu akademiju pod istim nazivom povodom godišnjice proboja Jesenovca.
U knjizi su ovjekovječene ispovijesti i sudbine pojedinih srećnika-očajnika koji su uspjeli preživjeti golgotu Jasenovca i Donje Gradine i novim pokoljenjima prenijeli poruku onih koji su s riječima na usnama "idem svetoj smrti u svatove", kroz patnje i muke "koje nisu za živog čovjeka" umirali braneći čast i dostojanstvo čovjeka i vjere.
Simbolična je i kompozicija ove čitave knjige. Ona počinje pjesmom "Opomena", a u njene vagone smrti smještena su i dva, takođe, velika događaja: pokolj u Drakuliću kod Banjaluke, februara 1942. godine, koji je najavio crnu jasenovačku noć ustaške tvorevine, tzv. NDH i drugi događaj - pogibija kozaračkog sina, majora Milana Tepića, u minulom otadžbinskom ratu. Time se ovaj pjesnički krug stradalnika Kozare zatvara i ne daj, Bože, da se ikad više ponovi!
Neka nova pokoljenja uče demokratiju slobode i žive u slobodi demokratije, a izbrišu iz srca ideologiju mržnje i tehniku ubijanja.
Kroz cijelu knjigu neka nevidljiva, blažena ruka vodi Vas bez daha kroz crne noći Jasenovca do vremena Milana Tepića i današnjih dana.
Ali Vi nećete zalutati!
Krila Anđela Bijelih nadkrilila su sav taj put stradanja i patnji i nazire se svjetlo.
Pred Vama je Grad Bijelih Anđela -svetište i "pamjatnik" istorije u svoj svojoj snazi, veličini i ljepoti!
Autor je književnik.
(Rad uvršten u Zbornik VI Međunarodne konferencije o Jasenovcu u Banjaluci i prezentovan 18.05.2014. godine na samoj konferenciji.)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.