Identitet

Milan Grubor - 04.04.2012 17:46

Jedna od teorija kaže da tri grupe svojom interakcijom formiraju identitet. Prvu grupu čini porijeklo i tradicija koju osoba nosi iz porodice. Konkretno rečeno to su vrijednosti kojima su nas naši stari učili. I one se nalaze u religiji, jeziku i, recimo, istoriji.

Druga grupa je referentna jer je sačinjavaju popularnosti i vrijednosti doba u kojem živimo. Tu su institucije i mediji preko kojih se suočavamo sa modernim dobom. Univerzitet, privreda, ekomomija, televizija, film, Internet, moda, estrada i javno mjenje.

Posljednju grupu karakteriše pripadnost društvenoj grupi ili zajednici. Tačnije ona se odnosi na okruženje gdje radimo i gdje provodimo najviše vremena. Interakcijom ovih grupa formira se identitet pojedinca ili grupe.

Uzmimo, recimo, jednog pojedinca u Njemačkoj, čiji su roditelji našeg porijekla. On je kod kuće učen našim vrijednostima i tradicijama. Živi u Gelzenkirhenu, navija za Šalke, ima njemački pasoš, gleda RTL i DSF i sve tako redom. Djevojka mu je Njemica (turskog porijekla). Radi u "Lufthanzu". Njegov njemački nije savršen. Druži se sa svojim vršnjacima porijeklom iz bivše Juge. Njega Nijemci ne vide kao svog, a kada dođe u zavičaj onda ga komšije iz milja (i pakosti) zovu Švabo. Jasno je da njegov identitet nije zavičajni niti je njemački.

Ili uzmimo studenta iz Banjaluke koji je dugo bio pod staklenim zvonom i iz njega je direktno poslat na Beogradski univerzitet i tamo se suočava sa određenim dostignućima u naučnom i svakom drugom smislu. Pa onda ide drugi ešalon - kao recimo Strahinjića bana ili Obilićev venac. Te se on vrati u Borik i nekako mu je sad Banjaluka mala i ljudi neopušteni. U svakom slučaju postaje mu jasnije da se on mijenja kao i da se mijenja ono što je nekad smatrao svojim. Promjena njegovog identiteta ga dovodi u dvojbu ili će novo da u potpunosti prihvati i zaboravi svoje u Boriku ili će sve to novo da odbaci i da se vrati kući.

Naposljetku, uzmimo narod koji je dugo bio u izolaciji, jer sve ranije navedeno može biti primijenjeno i na grupu. Narod, po uključivanju u tokove, po običaju kreće naprijed bez znanja ponosan na svoju riznicu tradicije. I onda doživi razočarenje kad shvati da tradicija nije suština ima, a još više ga zaboli velik nivo ingorisanja nove pridošlice. Da konkretizujem, narod ulaskom u slobodnu trku vidi da mu njegova tradicija nije dovoljna da preživi, jer  upravo tradicija nije antimodernizam zato što je nastajala u srazu identiteta i modernog vijekovima prije. Onda se javlja u jednom dijelu misticizam koji kaže da je tradicija jedino što nam treba i da se od nje živi. I da će ova ludnica brzine i informacija svakako propasti. Mi samo treba da pričekamo. Druga opcija koja se javlja je ta da svu tradiciju i identitet rasturimo i  "rasperimo", što bi rekli Lijevčani, te da bezrezervno prihvatimo ovo novo.

Da se vratimo na početak, obratimo posebnu pažnju na drugu grupu koja formira identitet jer je upravo referentna grupa veoma nestalna i izrazito promjenljiva, jer zavisi, na neki način, od mejn strima i kao takva ona sadrži najveći potencijal promjene našeg identiteta. Ona je taj svijet sa kojim se suočavamo. To je ta promjena koja muči protagoniste ove kolumne.

Promjene na globalnom nivou, koje su se posljednih godina dešavale, su imale ogroman uticaj na naš identitet. One se pojednostavljeno mogu opisati kao prelazak sa jedne tradicionalne industrijske ekonomije na informatičku ekonomiju zasnovanu na znanju što je dovelo do ubrzanja u komunikaciji.

Tu globalnu promjenu smo dočekali u dvostrukoj transformaciji - kako u poslijeratnoj tako i u transformaciji iz bivšeg komunističkog u savremene sisteme s manjkom znanja.

Jasno je da su međunarodni tokovi i moderno doba kao klima. Ne možemo da im umaknemo već ostaje samo da se prilagodimo. Pošto spoljne uslove možda i ne možemo mijenjati, ali unutrašnje sigurno možemo.

Suština upravo leži u načinu prilagođavanja i načinu na koji se suočavamo sa promjenama oko nas. Naš način kako se ponašamo u srazu sa rastućim složenostima društva je direkto odgovoran za očuvanje naše tradicije, jezika, religije tj. vrijednosti koje danas njegujemo. Očuvanje našeg identita je naša stvar i naša odgovornost.

Zato je potreban pozitivan i proaktivan odnos prema stvarnosti. Naša jedina šansa je znanje jer se samo znanjem možemo prilagoditi promjenama oko nas ne gubeći vlastiti identitet. Kvalifikacija i struka je najveći kapital. Učešće u svjetskom bogatstvu 21. vijeka ili dionica koja je neotuđiva jeste znanje i kvalifikacija. Jednog društva ili jednog pojedinca. Učešće u bogatstvu, ali i u identitetu.

Znanjem možemo da izvršimo neminovne i neophodne promjene što će za posljedicu imati situaciju da u budućnosti ne dođemo u poziciju da nam je ugrožen identitet, niti u poziciju da nam identitet onemogućava budućnost.

Sve nas ovo vodi činjenici da je identitet proces koji traje u očitavanju ranije pomenute tri grupe. On je živ i vitalan i nije stvar prošlosti. Već stvar potrebe. Da bismo lakše prebrodili poteškoće i izazove koje nas očekuju i grupno i pojedinačno, neophodno je da razvijamo svoj identitet uvijek imajući na umu znanje sticano vijekovima koje su nam prenijele naše starine.

Ignorisanje i izolacionizam u susretu sa rastućim složenostima je korak u smjeru gubitka identiteta kao mehanizma preživljavanja jer će, htjeli mi to ili ne, nečinjenje u tom slučaju biti jednako odricanju od svog identiteta jer on nije zagarantovana stvar.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Ostali naslovi

  • Zar je to čovek ili 54

    25.02.2015 20:35 - Jelka Jovanović

    "Zar je to čovek?" Tako je Primo Levi naslovio svoju knjigu sećanja i istinitih beležaka iz nacističkih koncentracionih logora i putovanja do njih. Ko je nije pročitao ne shvata simboliku broja 54.

  • Za čiji račun se Mostar brendira kao grad slučaj?

    23.02.2015 19:30 - Nino Raspudić

    Dvije prominentne američke firme za eksport demokracije i slobode, milom ili silom, National Endowment for Democracy (NED) i Radio Slobodna Europa, sklepali su zajedno patetičan dokumentarni uradak pod naslovom "Perspektive", koji je zadnjih dana ponovo skrenuo pozornost javnosti na Mostar kao "grad slučaj".

  • Čije su (državne) pare?

    20.02.2015 18:45 - Marko Đogo

    Oduvijek živim ovdje, na Balkanu, ali i dalje nikako ne mogu da se naviknem na poimanje stvarnosti koje dominira ovim našim prostorima, praktično od Vardara do Triglava, pa i šire.

  • Zašto je Vučić putovao u Zagreb (II)

    19.02.2015 18:37 - Denis Kuljiš

    Kad je počeo svoj premijerski mandat Milanović je odmah odustao od svake reforme - to mu se učinilo preteško, a značilo bi gubitak biračke potpore u izbornom tijelu s kojim je birokratski SDP srastao - državnoj administraciji.

  • Ni gvožđa, ni grožđa

    18.02.2015 18:38 - Jelka Jovanović

    Železara Smederevo do daljeg ostaje vlasništvo Srbije.

  • Zašto je Vučić putovao u Zagreb

    18.02.2015 18:10 - Denis Kuljiš

    Srpski premijer Vučić stigao je u Zagreb slalomski - prvo je zaobišao srpskog predsjednika Nikolića koji je rekao da neće ići na inauguraciju hrvatske predsjednice, što je možda bilo i najpametnije, a zatim i hrvatskog premijera Milanovića, koji mu je po protokolu trebao biti domaćin, a zapravo nije bio, jer je posjet ostvaren na višoj razini.

  • Banjalučki maskenbal

    17.02.2015 18:20 - Srđan Barašin

    Bilbordi su popunjeni, reklame na sve strane, društvene mreže vrve.

  • Tranziciona pravda i tranzicioni relativizam

    17.02.2015 18:03 - Branko Perić

    Sintagma "tranziciona pravda" odavno je u masovnoj upotrebi. Šta se pod tim podrazumijeva, teško bi se čitaocu moglo objasniti. Prva asocijacija za laika biće da je to neka "posebna" pravda, drugačija od one o kojoj smo učili i kakvu razumijemo.

  • Ko je slušao Denisa Zvizdića?

    15.02.2015 19:30 - Nihada Hasić

    Denis Zvizdić obećao je kule i gradove u svom programu rada u naredne četiri godine.

  • Spomenik palom razumu

    13.02.2015 18:59 - Boris Bajić

    Prije nešto manje od pet mjeseci Ostoja Barašin, direktor Turističke organizacije grada Banjaluka, dosanjao je svoj san. "Dosanjao sam svoj san" izjavio je svečano u šatoru razapetom na Trgu Krajine, otvarajući Prvi seoski vašar grada Banjaluke radnog naziva "Prvi međunarodni sajam turizma i zdravlja".

  • Put bez povratka

    11.02.2015 17:37 - Jelka Jovanović

    Miodrag Bulatović ih je zvao ljudi sa četiri prsta.

  • Otužna obljetnica »epohalnih prosvjeda«

    09.02.2015 16:45 - Nino Raspudić

    Neki su već istraživali kako i otkud se javlja revolucionarni duh, ali mi nije poznato da se itko bavio time kako i kamo on nestaje? Ponire li ispod zemlje kako bi opet negdje izbio, ili jednostavno ispari? Zatvara li se možda u američku ambasadu, kao u Aladinovu lampu, čekajući povoljnije okolnosti da opet izađe?

  • Ukazanje i objava Mirsada Kebe

    08.02.2015 16:42 - Branko Perić

    Bilo bi ohrabrujuće i za politiku i za pravosuđe da se umjesto Kebe pojavio tužilac koji je potpisao optužnicu protiv generala Armije BiH u čijoj su zoni ratne odgovornosti počinjeni zločini nad srpskim civilima. Ali, na to će se, kako stvari stoje, još čekati! Koliko?

  • Svjetski dan izbora

    05.02.2015 18:50 - Meri En Henesi

    Slavimo Svjetski dan izbora, jer su izbori jedan od bitnih stupova na kojima počiva struktura demokratije. Dakle, danas je dobar dan kao i bilo koji drugi da se istakne kakva je nevjerovatna privilegija živjeti u demokratiji, gdje su nam povjerene dužnosti i moć građanina.

  • I rat i brat

    04.02.2015 18:50 - Jelka Jovanović

    Može se početi na više načina, ali suština ostaje ista: ni Hrvatska ni Srbija nisu dokazale da je druga strana u ratnim sukobima počinila genocid. Srbija u Hrvatskoj 1991, Hrvatska u Krajini 1995. godine.

Milan Grubor

Newsletter

Registrujte se na besplatni newsletter.

Svako jutro najvažnije vijesti.

Upišite vašu e-mail adresu:

Delivered by FeedBurner

Mali oglasi

Predajte male oglase putem mobilnog telefona 065 1314! Uputstvo.