Prije neki dan zaustavi me pred ulazom nasmijani komšija s pitanjem: "Je l' vam to Incko nešto šapn'o za Fahru...?" Ima komšija običaj i potrebu da svoju političku maštu svakodnevno podgrijava i dijeli u susretima s komšijama, pa nisam obratio pažnju na smisao i aluziju; gledao sam kako da umaknem njegovoj znatiželji.
Tek naveče pročitam vijest da je visoki predstavnik bio u službenoj posjeti Sudu BiH i, po običaju, izrazio podršku nezavisnom pravosuđu! Vidim da je moj komšija bolje obaviješten od mene. I shvatim da se urbana politička priča o OHR-u, koji uz pomoć državnog pravosuđa modelira političke odnose u BiH, dobro prima u širokim narodnim masama. Naime, moj komšija, kome dnevne vijesti ne mogu promaći, povezao je Inckovu posjetu Sudu BiH s krivičnim postupkom koji se vodi protiv Fahrudina Radončića. Za njegovu penzionersku maštu nije moglo biti bolje vijesti!
Ali, nije ovo priča o mom komšiji i njegovom političkim interesovanjima i insinuiranjima. Ovo je priča o visokom predstavniku i porukama koje njegovi postupci proizvode i kada on to ne želi. Mogao je Valentin Incko, s iskustvom stečenim ovdje, pretpostaviti da bi njegovu zvaničnu posjetu Sudu BiH ljudi u ovoj zemlji političkih i drugih apsurda mogli dovesti u vezu sa sudskim slučajevima koji imaju politički kontekst i kojih odavno ima na pretek. Nije valjda da je uvjeren da je njegovo pojavljivanje u Sudu dovoljno da promijeni percepciju politike i pravosuđa u opštem stanju društvene svijesti danas i ovdje?
Zbog tog i takvog čitanja i razumijevanja uloge međunarodnih zvaničnika, službenik međunarodne izvršne vlasti, koji razumije proklamovane principe o nezavisnom pravosuđu i koji poštuje instituciju suda, nikada ne bi smio ići u zvaničnu posjetu jednom sudu. Ne bi to smio uraditi ni da je međunarodni protektor sa zadatkom da organizuje i kontroliše sudsku vlast. Nezavisnost sudskog sistema je civilizacijska vrijednost, posebno u Evropi! Šta će međunarodni predstavnik u nezavisnom sudu evropske zemlje, koja se trudi da uspostavi nezavisnost, koja će biti vidljiva iznutra i spolja i na osnovu koje (nezavisnosti) će se uspostavljati povjerenje građana u pravosudni sistem?
Hoću da kažem da su međunarodni zvaničnici, koji su se na razne načine petljali u poslove pravosuđa i obilazili Sud i Tužilaštvo BiH, nanijeli ogromnu štetu pravosuđu. Zahvaljujući i njihovom uplitanju, pravosuđe posljednjih godina doživljava svoj sunovrat. (Ne, naravno, isključivo njihovom krivicom!)
Podsjećam gospodina visokog predstavnika da je on lično ohrabrivao danas suspendovanog tužioca Gorana Salihovića da se prihvati funkcije glavnog tužioca Tužilaštva BiH, koju nije razumio i kojoj nije bio dorastao. (Ne radi se o mom insinuiranju: rekao mi je to Salihović lično kada sam ga pokušavao ubijediti da odustane od kandidature). Ne samo da ga je ohrabrivao u kafanskim druženjima, nego je njegov izbor na Federalnoj televiziji najavljivao kao renesansu u vladavini prava.
Svi danas vidimo kako se završilo Salihovićevo upravljanje Tužilaštvom BiH uz "podršku" visokog predstavnika. Da su OHR i visoki predstavnici razmišljali o interesima pravosuđa, oni bi podržavali izbor najkompetentnijih ljudi na pravosudne funkcije i tražili da se kompetencije javno objavljuju. I ne samo to! Insistirali bi da se javno objavljuju i rezultati koje nosioci upravljačkih funkcija ostvare u svojim institucijama. Umjesto insistiranja na kompetencijama, međunarodni uticajni zvaničnici su za pravosudne upravljačke pozicije na državnom nivou protežirali svoje favorite po ko zna kakvim linijama i pod ko zna čijim uticajem.
Nemam ništa protiv da visoki predstavnik prati razvoj i reformu pravosuđa u zemlji u kojoj vrši svoj mandat, tim prije što mnoge zemlje na ovaj ili onaj način pomažu reformu pravosuđa. Ali, mjesto za razgovor o problemima pravosuđe nije u sudovima i tužilaštvima, negu u VSTV, koje je regulator sistema i koje odgovara za nezavisno, profesionalno i efikasno pravosuđe. Tamo može da neposredno razgovara i s predsjednicima i glavnim tužiocima ako misli da je to neophodno i prikladno. Ali, nikada i nikako ne bi smio da dolazi u posjetu sudovima i tužilaštvima zbog toga što na taj način građanima šalje poruku da su sudovi i tužilaštva pod kontrolom OHR-a i međunarodne zajednice!
I da budem sasvim iskren: loše se osjećam kao sudija suda u koji dolaze ambasadori i visoki predstavnik. Njihovo prisustvo u prostoru moje sudijske autonomije ugrožava osjećaj moje nezavisnosti. Ne mogu da se otmem utisku da svaki objektivan posmatrač koji vidi visokog predstavnika u mom sudu ima osnova da sumnja u moju nezavisnost i nezavisnost institucije! Isti osjećaj bih imao kada bi u posjetu mom sudu došao ministar pravde, predsjednik vlade ili predsjednik parlamenta. Žestoko bih se protiv toga bunio. Srećom, oni to ne čine. Možda i zbog toga što im je za "podršku pravosuđu" dovoljna i kafana.
Ubijeđen sam da niko od mojih kolega ne želi da mu međunarodni zvaničnici daju podršku dolazeći u prostor Suda. Stalo im je da se poštuje njihov integritet nezavisnog i nepristrasnog sudije. Ako mi visoki predstavnik i ambasadori u ovoj zemlji ne vjeruju, neka pitaju sudije u svojim zemljama kako bi se osjećali na mom mjestu. Do tada, najiskrenije ih molim da od danas ne navraćaju u zvanične posjete sudovima i tužilaštvima.
*Autor je sudija Suda BiH
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.