Ukoliko Iran želi da pokaže svoju iskrenost u doprinosu globalnom ratu protiv terorizma, onda treba da preda lidere Al Kaide, koji su tu pronašli sklonište
Ronald Regan je jednom prilikom citirao Džona Adamsa, koji je rekao: "Činjenice su tvrdoglave stvari." Upravo zato kada je Džavad Zafir, iranski ministar spoljnih poslova, izjavio kako se bore protiv ekstremizma, činjenice su bile te koje su pokazale koliko je to bilo, u najmanju ruku, ironično, i tek nešto više od neiskrene propagande.
Činjenica je da je Iran vodeći sponzor terorizma, s Vladinim zvaničnicima koji su direktno odgovorni za brojne terorističke napade još od 1979. godine. Ovi napadi podrazumijevaju samoubilačke napade na američku ambasadu u Bejrutu i kasarnu na bejrutskom aerodromu, bombaški napad na Kobar kule u Saudijskoj Arabiji 1996. godine, napade na više desetina ambasada u Iranu, uključujući britansku, američku te Ambasadu Saudijske Arabije, ubistva diplomata širom svijeta, a ovo su samo neki od primjera.
Takođe, niko ne može pobiti činjenicu da Iran koristi terorizam kako bi napredovao u svojoj agresivnoj politici. Iran ne može govoriti o borbi protiv ekstremizma sve dok njegovi lideri, zajedno s Kuds snagama i Revolucionarnom gardom nastavljaju da finansiraju, obučavaju, naoružavaju i potpomažu terorističke napade.
Ukoliko Iran želi da pokaže svoju iskrenost u doprinosu globalnom ratu protiv terorizma, onda treba da preda lidere Al Kaide, koji su tu pronašli sklonište. Među njima su Sad, sin Osame bin Ladena, Saif al Adel, zajedno s brojnim drugim operativcima, koji su krivi za napade protiv Saudijske Arabije, SAD, ali i drugih država. Činjenica je da je Saif al Adel bio taj koji je jednim pozivom iz Irana, maja 2003. godine, naredio bombaške napade u Rijadu, koji su odnijeli više od 30 života, uključujući osam Amerikanaca. Pa ipak, on i dalje uživa iransku zaštitu.
Iran bi isto tako mogao da prestane s finansiranjem terorističkih organizacija, uključujući Hezbolah, čiji je generalni sekretar potvrdio da je njegova organizacija 100% finansirana od strane Irana. Iran bi mogao da prestane s proizvodnjom i distribucijom improvizovanih minsko-eksplozivnih sredstava koja su ubila ili povrijedila na hiljade američkih vojnika u Iraku i Avganistanu. I, isto tako, Iran bi mogao da zaustavi naoružavanje terorista i vjerskih milicija u regionu koje žele da legitimne vlade u svojim zemljama zamijene iranskim marionetama.
U Siriji krv više od 500.000 ubijenih od strane režima Bašara al Asada okrvavila je i iranske ruke, jer je Iran poslao snage, i regularne i one neregularne, da daju podršku sirijskom režimu. Iranski lideri su javno izjavili da bi, da nije njihovih nastojanja, Asad dosad izgubio vlast.
Iranski zvaničnici povremeno i zažale zbog vjerskih sukoba i nasilja. Međutim, i tu su opet činjenice veoma tvrdoglave. Region i ostatak svijeta su bili u miru sve do 1979. godine, kada je ajatolah Homeini pokrenuo svoju Islamsku revoluciji, čiji je osnovni slogan bio "Smrt Americi!". Njihove vjerske vođe su zauzele vlast i obećale - što stoji i u njihovom ustavu - da će proširiti svoju ideologiju kroz vjerski sukob.
Kako bi proširili svoju revoluciju, Iran je uspostavio tzv. kulturne centre Revolucionarne garde u brojnim zemljama, uključujući Sudan, Nigeriju, Siriju, Liban, Jemen i Komorska ostrva. Cilj je bio da prošire svoju ideologiju kroz propagandu i nasilje. Iran je otišao tako daleko da je propagirao da šiitski muslimani koji žive van Irana pripadaju Iranu, a ne zemljama čiji su državljani. To je neprihvatljivo miješanje u unutrašnja pitanja drugih zemalja i sve zemlje to treba da odbiju.
Upravo je ta ideologija "homeinizam", vođena apetitom za širenjem, osnažila ekstremizam. Samo oslobađanjem svijeta od toksičnog i radikalnog mentalnog sklopa može se pobijediti terorizam i vratiti mir u region. Ukoliko je Iran ozbiljan u borbi protiv ekstremizma, onda se treba uzdržati od politike i akcija koje uzdižu ekstremizam.
Otkako su potpisali nuklearni sporazum sa SAD prošle godine, iranski lideri su počeli da upiru prstom u druge, pripisujući njima krivicu za sve regionalne probleme, koje su i sami stvorili. Međutim, prije nego što neko nasjedne na ovu retoriku, treba se razmotriti nekoliko stvari. Koja je to zemlja koja je izdala fatvu za ubistvo Salmana Rušdija, koja je i danas na snazi? (Iran) Koja je to zemlja koja je napala više desetina ambasada na svojoj teritoriji kršeći sve moguće međunarodne zakone? (Iran) Koja zemlja je rukovodila, planirala i izvršila napad na Kobar kule protiv američkih marinaca 1996. godine? (Iran). Da li vam ovi odgovori daju sliku jedne zemlje koja je ozbiljna u vezi s borbom protiv terorizma i ekstremizma?
Ostatak islamskog svijeta je jednoglasno osudio iransko ponašanje. U Istanbulu, u aprilu, Organizacija islamske saradnje je formalno odbacila i osudila iransku politiku sektaškog nasilja, miješanja u unutrašnja pitanja drugih zemlja, kao i njihovu politiku podrške terorizmu.
Saudijska Arabija je lider u borbi protiv terorizma. Moja zemlja je ujedinila svijet na međunarodnoj konferenciji 2005. godine u borbi protiv terorizma. Kraljevstvo Saudijske Arabije je dalo više od 100 miliona dolara kako bi se stvorio globalni centar za borbu protiv terorizma u Ujedinjenim nacijama, kao i da se stvori 40-člana Islamska vojna koalicija, s ciljem borbe protiv terorizma i ekstremizma. Saudijska Arabija je ujedno i članica Globalne koalicije za borbu protiv ISIL-a, koju predvodi SAD, i sastavni smo dio stalnih vojnih operacija ove koalicije.
Kraljevstvo je osujetilo nekoliko napada čiji su cilj bile SAD i njihovi lideri, koji su trebali da budu mete samoubilačkih terorističkih napada. Mi smo čisti, što smo i dokazali našim saveznicima i međunarodnoj zajednici.
Iranska prošlost podrazumijeva smrt i destrukciju, što je i dokazano u Siriji i dijelovima Iraka. Riječi to ne mogu promijeniti; samo konrektne akcije.
Pozicija Saudijske Arabije prema Iranu je ostala nepromijenjana. Kraljevstvo je voljno da prihvati bolje odnose s Iranom, koji će biti zasnovani na principima dobrosusjedstva i nemiješanja u unutrašnje stvari. To znači da Iran mora da napusti svoje podrivačke i neprijateljske aktivnosti te da prestane s podrškom terorizmu. Dosad, iranski stav nije bio ohrabrujući.
Adil el Džubejr, ministar spoljnih poslova Kraljevine Saudijske Arabije
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.