U formalno vrlo kratku, ali zbog toga ništa manje zamornu kampanju uoči predsedničkih izbora, koji će u Srbiji biti održani 2. aprila, uneta je gotovo urnebesna doza (pod)smeha, humora, pa i cinizma, koji poodavno nedostaju Srbiji. Luka Maksimović, poznatiji kao Ljubiša - Beli Preletačević, kandidat Grupe građana "Beli samo jako", izaziva istovremeno čuđenje i podozrenje, ali i nesvesni smeh, jer je njegov namerno proizvedeni politički cirkus bar na neko vreme simpatičniji od sumornog cirkusa osmišljenog u najmoćnijim kancelarijama Srbije, koji među ljudima proizvodi samo strepnju i strah.
Nesumnjivo da čitav region već zna; reč je o mladiću iz Mladenovca (25), apsolventu komunikologije, koji je na prošlogodišnjim lokalnim izborima u toj prigradskoj beogradskoj opštini načinio podvig sa svojom GG "Sarmu prob'o nisi", pretekao mnogo poznatije takmace, oficijelne stranke s jakom infrastrukurom, pa se sa drugom po snazi odborničkom grupom uselio u skupštinske klupe.
Učinio je to u istom maniru kao što nastupa sada kada se uključio u trku za stolovanje na Andrićevom vencu - u belom sakou, s belom košuljom i pantalonama uvučenim u bele vunene čarape, belim mokasinama. U kočiji ili u belom mercedesu, praćen svitom "prilepaka" i oficijelnih poltrona, uvek nasmejan i spreman na šalu i podrugivanje.
Beli, sa belim mrtvačkim kovčegom punim potpisa podrške građana za predsedničku kandidaturu, okružen trubačima i razdraganim devojkama i momcima koji ga, u to nema sumnje, svim srcem podržavaju.
Beli u javnim nastupima govori slengom mladih urbanih ljudi, kombinovanim s tradicijskim - otuda i njegove GG imaju tako različite nazive. Njegova čvrsto stegnuta punđica na vrhu mahom izbrijane glave potpuna je suprotnost grubim vunenim čarapama u koje uvlači bele nogavice asocirajući na griš pantalone. Ipak, čudnovato dobro se uklapaju, i "samo jako" sa "sarmom", kao i ultramoderni imidž sa podsećanjem na narodnu nošnju. Dva u jedan, što bi rekla reklama, grad i selo zajedno, kako to obično biva, nekad solidna kombinacija, nekad posprdna. Baš kao i u životu, a sve zajedno mnogo više vuče na pažljivo osmišljen nastup, nego političku komediju. Mada, opet, jedno ne isključuje drugo.
Najubedljiviji predsednički slogan "Sirotinja uzvraća udarac" više je nego rečita potvrda da stvari nisu baš jednostavne i da teško mogu biti samo ad hoc proizvod lokalnog tima, makar i vrlo nadarenog.
Otuda je sve češće pitanje da li je Preletačević prvoklasni performer, prvoklasni provokator ili prvoklasni mangup? Ili, suprotno, beslovesno biće koje po principu videla žaba da se konji kuju..., uleće u jazbinu iz koje se teško može izvući neuprljane beline, ne shvatajući da je Andrićev venac mnogo krupniji zalogaj od opštinske skupštine Mladenovca i da prvotne simpatije prerastu u antipatiju kad se ozbiljne stvari neprestano podvrgavaju ruglu.
Biće da je od svega pomalo smućkan krajnji proizvod, koktel, što znači da je Maksimović mnogo više politčar nego što želi da se pomisli. Kako sam kaže, radije javno koristi svoj alter ego rečitog prezimena, jer Preletačević bez ikakvog zazora može da kaže ono što Maksimović zamisli. Njegovi performansi, od kojih je u ovom ciklusu dosad svakako najefektniji mrtvački kovčeg (demokratiji?), jesu provokacija, pa i svojevrsni politički šamar upućen ostalim takmacima. Uključujući tu i premijera Aleksandra Vučića, koji se praćen ministarskom svitom, rastrčao po Srbiji, pre podne kancelarski, posle podne kandidatski, iskače sa svih mogućih i nemogućih platformi i plaši narod ratovima i bedom, koje samo on može da predupredi.
Šamar je i drugim kandidatima koji se trude da pokažu ozbiljno lice Srbije koja nije uz Vučića; možda čak više njima nego favoritu, jer tvrdnjom da nema drugog programa sem da se domogne vlasti, Maksimović ponavlja vučićevsko pitanje suparnicima - gde su vam programi? - i potkrepljuje vučićevsku mantru da je "dosovskim kandidatima" stalo samo da njega uklone (s vlasti, mada to često "zaboravi" da kaže), izazovu haos i preuzmu Srbiju.
Kada je "enigma Preletačević" u pitanju, analitičari su još u čudu, kao i političari, pa se češkaju po glavi, neki kobajagi mudro se smešeći kao da im je sve jasno. Građani, posebno mladi i apolitični, kakvih je najviše, Belog vide kao sopstveni odraz u ogledalu, pa su pripravni i na podršku i na aplauz i na jurnjavu s potpisima i parama za kampanju. Društvene mreže su pronašle heroja koji im, nesumnjivo, donosi dašak olakšanja. No, iza svega ipak lebdi pitanje kome će Beli smrsiti konce? Da li je nameran da izborni proces učini dužim izvlačeći apstinente na birališta i otvarajući put drugom izbornom krugu? Što bi izvesno umanjilo Vučićev trijumf. Ili će, pak, uvođenjem cirkusa u trku, kandidate iz grupe koju Vučić zove "deset na jednog" učiniti manje ozbiljnim?
Napokon, možda Maksimović sve vuče za nos pripremajući se, recimo, na beogradske izbore naredne godine? Ovo poslednje tim pre što još nije izvesno da će njegova predsednička kandidatura zaista biti i potvrđena, jer ima nekih birokratskih nedoumica koje bi mogle da ga zaustave na sudu već za dan-dva, s jedne strane. Sa druge, glasovi iz Mladenovca kažu da su pitoreskna ekipa Preletačevića, njegov prvi saradnik Prilepak i ostatak iz "Sarmu prob'o nisi" prilično efikasni u ozbiljnim političkim poslovima u Mladenovcu. Dakle, cirkus su pred kamerama i fotoaparatima, ali ne i u poslu. Što je, smatraju mnogi danas u Srbiji, upravo suprotno stanju na terenu, posebno na lokalu, gde su najčešće ljudi mrtvi ozbiljni naizgled, a u poslu - pravi cirkus.
Iako kao nesvakidašnja ne samo politička pojava rado viđen gost mnogih medija, "Beli samo jako" je u predsedničku trku uleteo praktično u njenoj završnici, potpuno neočekivano i kao autsajder. Poslednji je predao potpise, tek je počeo da daje "predsedničke" intervjue iz kojih se ne naslućuje ništa više od, kako sam kaže, "ozbiljnog zezanja", s naglaskom na prvoj reči. Toliko ozbiljnog da će se, ako kojim slučajem pobedi, na Andrićev venac doseliti Maksimović, ne Ljubiša, koji je "tolika budala da ne zna predsednička ovlašćenja".
Politička mimikrija, još prilično zanimljiva i ubedljiva, već navodi dežurne lovca da traže Preletačevićev uzor, pa su ga neki već pronašli u poznatom italijanskom komičaru Bepu Grilu, čija je kandidatkinja Virdžinija Rađi lane osvojila Rim. Drugi pominju hrvatski "Živi zid", najveće iznenađenje poslednjih parlamentarnih izbora, mada su "zidari" izgledom ozbiljniji od Kovačevićevih "maratonaca". Treći su, pak, u svemu videli sigurnu ruku vođe nekadašnjeg "Otpora" (protiv Miloševića) Srđe Popovića, koji i danas osmišljava brojne otporaške kampanje širom sveta.
Jedno je sigurno: Luka Maksimović, alias Ljubiša - Beli Preletačević, uveo je humor na umorne izbore, a da li je crnohumorna komedija ili tek komedija u belom i nije toliko važno. Važna je relaksacija politike.
Maksimovića što se tiče, s malo para ima kampanju neverovatnih razmera. I do daljeg, pozitivnog efekta. Po njega.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.