Kolumne

Isečci zbilje: Komedija u belom

U for­mal­no vrlo krat­ku, ali zbog to­ga ni­šta ma­nje za­mor­nu kam­pa­nju uoči pred­se­dničkih izbo­ra, ko­ji će u Srbi­ji bi­ti održani 2. apri­la, une­ta je go­to­vo ur­ne­be­sna do­za (pod)sme­ha, hu­mo­ra, pa i ci­ni­zma, ko­ji po­oda­vno ne­dos­ta­ju Srbi­ji. Lu­ka Ma­ksi­mo­vić, po­zna­ti­ji kao Lju­bi­ša - Be­li Pre­le­tačević, kan­di­dat Gru­pe građana "Be­li sa­mo ja­ko", iza­zi­va is­to­vre­me­no čuđenje i po­do­zre­nje, ali i ne­sve­sni smeh, jer je nje­gov na­mer­no proi­zve­de­ni po­li­tički cir­kus bar na ne­ko vre­me sim­pa­tični­ji od su­mor­nog cir­ku­sa osmiš­lje­nog u naj­moćni­jim kan­ce­la­ri­ja­ma Srbi­je, ko­ji među lju­di­ma proi­zvo­di sa­mo stre­pnju i strah.

Ne­su­mnji­vo da čitav re­gi­on već zna; reč je o mla­diću iz Mla­de­nov­ca (25), ap­sol­ven­tu ko­mu­ni­ko­lo­gi­je, ko­ji je na pro­šlo­go­diš­njim lo­kal­nim izbo­ri­ma u toj pri­grad­skoj beo­grad­skoj op­šti­ni načinio po­dvig sa svo­jom GG "Sar­mu prob'o ni­si", pre­te­kao mno­go po­zna­ti­je ta­kma­ce, ofi­ci­jel­ne stran­ke s ja­kom in­fras­tru­ku­rom, pa se sa dru­gom po sna­zi odbor­ničkom gru­pom use­lio u skup­štin­ske klu­pe.

Učinio je to u is­tom ma­ni­ru kao što nas­tu­pa sa­da ka­da se uključio u trku za sto­lo­va­nje na An­drićevom ven­cu - u be­lom sa­kou, s be­lom ko­šu­ljom i pan­ta­lo­na­ma uvučenim u be­le vu­ne­ne čara­pe, be­lim mo­ka­si­na­ma. U kočiji ili u be­lom mer­ce­de­su, praćen svi­tom "pri­le­pa­ka" i ofi­ci­jel­nih pol­tro­na, uvek na­sme­jan i spre­man na ša­lu i po­dru­gi­va­nje.

Be­li, sa be­lim mrtvačkim kovčegom pu­nim po­tpi­sa po­drške građana za pred­se­dničku kan­di­da­tu­ru, okružen tru­bačima i raz­dra­ga­nim de­voj­ka­ma i mom­ci­ma ko­ji ga, u to ne­ma su­mnje, svim srcem podržava­ju.

Be­li u ja­vnim nas­tu­pi­ma go­vo­ri slen­gom mla­dih ur­ba­nih lju­di, kom­bi­no­va­nim s tra­di­cij­skim - otu­da i nje­go­ve GG ima­ju ta­ko ra­zličite na­zi­ve. Nje­go­va čvrsto ste­gnu­ta punđica na vrhu ma­hom iz­bri­ja­ne gla­ve po­tpu­na je su­pro­tnost gru­bim vu­ne­nim čara­pa­ma u ko­je uvlači be­le no­ga­vi­ce aso­ci­ra­jući na griš pan­ta­lo­ne. Ipak, ču­dno­va­to do­bro se ukla­pa­ju, i "sa­mo ja­ko" sa "sar­mom", kao i ul­tra­mo­der­ni imidž sa pod­sećanjem na na­ro­dnu noš­nju. Dva u je­dan, što bi re­kla re­kla­ma, grad i se­lo za­je­dno, ka­ko to obično bi­va, ne­kad so­li­dna kom­bi­na­ci­ja, ne­kad pos­prdna. Baš kao i u živo­tu, a sve za­je­dno mno­go vi­še vuče na pažlji­vo osmiš­ljen nas­tup, ne­go po­li­tičku ko­me­di­ju. Ma­da, opet, je­dno ne is­ključuje dru­go.

Na­ju­be­dlji­vi­ji pred­se­dnički slo­gan "Si­ro­ti­nja uz­vraća uda­rac" vi­še je ne­go rečita pot­vrda da stva­ri ni­su baš je­dnos­ta­vne i da te­ško mo­gu bi­ti sa­mo ad hoc proi­zvod lo­kal­nog ti­ma, ma­kar i vrlo na­da­re­nog.

Otu­da je sve češće pi­ta­nje da li je Pre­le­tačević prvo­kla­sni per­for­mer, prvo­kla­sni pro­vo­ka­tor ili prvo­kla­sni man­gup? Ili, su­pro­tno, be­slo­ve­sno biće ko­je po prin­ci­pu vi­de­la žaba da se ko­nji ku­ju..., uleće u ja­zbi­nu iz ko­je se te­ško može izvući neu­prlja­ne be­li­ne, ne shva­ta­jući da je An­drićev ve­nac mno­go kru­pni­ji za­lo­gaj od op­štin­ske skup­šti­ne Mla­de­nov­ca i da prvo­tne sim­pa­ti­je pre­ras­tu u an­ti­pa­ti­ju kad se ozbi­ljne stva­ri ne­pres­ta­no pod­vrga­va­ju ru­glu.

Biće da je od sve­ga po­ma­lo smućkan kraj­nji proi­zvod, ko­ktel, što znači da je Ma­ksi­mo­vić mno­go vi­še po­litčar ne­go što želi da se po­mi­sli. Ka­ko sam kaže, ra­di­je ja­vno ko­ris­ti svoj al­te­r e­go rečitog pre­zi­me­na, jer Pre­le­tačević bez ika­kvog za­zo­ra može da kaže ono što Ma­ksi­mo­vić za­mi­sli. Nje­go­vi per­for­man­si, od ko­jih je u ovom ci­klu­su dosa­d sva­ka­ko na­je­fek­tni­ji mrtvački kovčeg (de­mo­kra­ti­ji?), je­su pro­vo­ka­ci­ja, pa i svo­je­vrsni po­li­tički ša­mar upućen os­ta­lim ta­kma­ci­ma. Uključujući tu i pre­mi­je­ra Ale­ksan­dra Vučića, ko­ji se praćen mi­nis­tar­skom svi­tom, ras­trčao po Srbi­ji, pre po­dne kan­ce­lar­ski, po­sle po­dne kan­di­dat­ski, is­kače sa svih mo­gućih i ne­mo­gućih pla­tfor­mi i pla­ši na­rod ra­to­vi­ma i be­dom, ko­je sa­mo on može da pre­du­pre­di.

Ša­mar je i dru­gim kan­di­da­ti­ma ko­ji se tru­de da po­kažu ozbi­ljno li­ce Srbi­je ko­ja ni­je uz Vučića; možda čak vi­še nji­ma ne­go fa­vo­ri­tu, jer tvrdnjom da ne­ma dru­gog pro­gra­ma sem da se do­mo­gne vlas­ti, Ma­ksi­mo­vić po­nav­lja vučićev­sko pi­ta­nje su­par­ni­ci­ma - gde su vam pro­gra­mi? - i pot­kre­plju­je vučićev­sku man­tru da je "do­sov­skim kan­di­da­ti­ma" sta­lo sa­mo da nje­ga uklo­ne (s vlas­ti, ma­da to čes­to "za­bo­ra­vi" da kaže), iza­zo­vu ha­os i preu­zmu Srbi­ju.

Ka­da je "eni­gma Pre­le­tačević" u pi­ta­nju, ana­li­tičari su još u čudu, kao i po­li­tičari, pa se če­ška­ju po gla­vi, ne­ki ko­ba­ja­gi mu­dro se sme­šeći kao da im je sve ja­sno. Građani, po­se­bno mla­di i apo­li­tični, ka­kvih je naj­vi­še, Be­log vi­de kao sop­stve­ni odraz u ogle­da­lu, pa su pri­pra­vni i na po­dršku i na apla­uz i na jur­nja­vu s po­tpi­si­ma i pa­ra­ma za kam­pa­nju. Druš­tve­ne mreže su pro­na­šle he­ro­ja ko­ji im, ne­su­mnji­vo, do­no­si da­šak ola­kša­nja. No, iza sve­ga ipak leb­di pi­ta­nje ko­me će Be­li smrsi­ti kon­ce? Da li je na­me­ran da izbor­ni pro­ces učini dužim iz­vlačeći ap­sti­nen­te na bi­ra­li­šta i otva­ra­jući put dru­gom izbor­nom kru­gu? Što bi izve­sno uma­nji­lo Vučićev tri­jumf. Ili će, pak, uvođenjem cir­ku­sa u trku, kan­di­da­te iz gru­pe ko­ju Vučić zo­ve "de­set na je­dnog" učini­ti ma­nje ozbi­ljnim?

Na­po­kon, možda Ma­ksi­mo­vić sve vuče za nos pri­pre­ma­jući se, re­ci­mo, na beo­grad­ske izbo­re na­re­dne go­di­ne? Ovo po­sle­dnje tim pre što još ni­je izve­sno da će nje­go­va pred­se­dnička kan­di­da­tu­ra za­is­ta bi­ti i pot­vrđena, jer ima ne­kih bi­ro­krat­skih ne­do­umi­ca ko­je bi mo­gle da ga za­us­ta­ve na su­du već za dan-dva, s je­dne stra­ne. Sa dru­ge, gla­so­vi iz Mla­de­nov­ca kažu da su pi­to­re­skna eki­pa Pre­le­tačevića, nje­gov prvi sa­ra­dnik Pri­le­pak i os­ta­tak iz "Sar­mu prob'o ni­si" pri­lično efi­ka­sni u ozbi­ljnim po­li­tičkim po­slo­vi­ma u Mla­de­nov­cu. Da­kle, cir­kus su pred ka­me­ra­ma i fo­toapa­ra­ti­ma, ali ne i u po­slu. Što je, sma­tra­ju mno­gi da­nas u Srbi­ji, upra­vo su­pro­tno sta­nju na te­re­nu, po­se­bno na lo­ka­lu, gde su najčešće lju­di mrtvi ozbi­ljni na­iz­gled, a u po­slu - pra­vi cir­kus.

Iako kao ne­sva­ki­daš­nja ne sa­mo po­li­tička po­ja­va ra­do viđen gost mno­gih me­di­ja, "Be­li sa­mo ja­ko" je u pred­se­dničku trku ule­teo pra­ktično u nje­noj za­vršni­ci, po­tpu­no neočeki­va­no i kao aut­saj­der. Po­sle­dnji je pre­dao po­tpi­se, tek je počeo da da­je "pred­se­dničke" in­ter­vjue iz ko­jih se ne na­slućuje ni­šta vi­še od, ka­ko sam kaže, "ozbi­ljnog ze­za­nja", s na­glas­kom na prvoj reči. To­li­ko ozbi­ljnog da će se, ako ko­jim slučajem po­be­di, na An­drićev ve­nac do­se­li­ti Ma­ksi­mo­vić, ne Lju­bi­ša, ko­ji je "to­li­ka bu­da­la da ne zna pred­se­dnička ovlašćenja".

Po­li­tička mi­mi­kri­ja, još pri­lično za­ni­mlji­va i ube­dlji­va, već na­vo­di dežur­ne lov­ca da traže Pre­le­tačevićev uzor, pa su ga ne­ki već pro­na­šli u po­zna­tom ita­li­jan­skom ko­mičaru Be­pu Gri­lu, čija je kan­di­dat­ki­nja Virdžini­ja Rađi la­ne osvo­ji­la Rim. Dru­gi po­mi­nju hrvat­ski "Živi zid", naj­veće izne­nađenje po­sle­dnjih par­la­men­tar­nih izbo­ra, mada su "zi­da­ri" iz­gle­dom ozbi­ljni­ji od Ko­vačevićevih "ma­ra­to­na­ca". Treći su, pak, u sve­mu vi­de­li si­gur­nu ru­ku vođe ne­ka­daš­njeg "Otpo­ra" (pro­tiv Mi­lo­še­vića) Srđe Po­po­vića, ko­ji i da­nas osmiš­lja­va broj­ne otpo­ra­ške kam­pa­nje ši­rom sve­ta.

Je­dno je si­gur­no: Lu­ka Ma­ksi­mo­vić, ali­as Lju­bi­ša - Be­li Pre­le­tačević, uveo je hu­mor na umor­ne izbo­re, a da li je crno­hu­mor­na ko­me­di­ja ili tek ko­me­di­ja u be­lom i ni­je to­li­ko važno. Važna je re­la­ksa­ci­ja po­li­ti­ke.

Ma­ksi­mo­vića što se tiče, s ma­lo pa­ra ima kam­pa­nju ne­ve­ro­va­tnih ra­zme­ra. I do dalj­eg, po­zi­ti­vnog efe­kta. Po nje­ga.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije